DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 9 <-- 9 --> PDF |
UVODNA RIJEČ NA PROSLAVI STOGODIŠNJICE OSNIVANJA NADZORNIŠTVA ZA POŠUMLJIVANJE KRŠA U SENJU Prof. Dr Branimir PRPIĆ, dipl. inž. šum. predsjednik Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske Mi smo se danas sastali da održimo društveni plenum članstva Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske te da proslavimo 100-godišnjicu osnivanja Inspektorata za pošumljivanje primorskog Krasa. Mi ćemo ovom prilikom raspraviti i cjelokupnu problematiku našeg kraškog područja koje u ovoj Republici zauzima preko 2,000.000 ha i to posebno onog njegova dijela koji predstavlja kraške pustoši. Veći dio kraškog područja SR Hrvatske zauzimaju različiti degradacijski stadiji šuma hrasta medunca i hrasta crnike od makija i submediteranske šikare do ljutih kamenjara u mediteranu i submediteranu. Takvo stanje degradacije prirode posljedica je narušavanja ekološke ravnoteže što je prouzročio čovjek. Ta čovjekova rabota nije započela jučer. Ona datira duboko u prošlosti i u različitim povijesnim razdobljima njen se intenzitet mijenjao. Još i danas kad se nalazimo na zavidno visokom stupnju tehničke civilizacije mi nesmiljeno nastavljamo s degradacijom. Zahvaljujući nekim popratnim pojavama tehničkog napretka, kao što su korišćenje ugljena, plina i električne energije u kućanstvima i drugdje, iskorišćivanje tih šuma za ogrjev je svedeno na minimum. Ali što idemo dalje u razvoju turizma to su degradirane šume Jadranskog područja sve više plijen šumskih požara. To zlo pogađa posebno mučno podignute kulture četinjača toga područja. Jedan poseban način grube devastacije jadranske vegetacije predstavlja stalan pratilac čovjeka toga područja domaća koza (Capra domestica). Dovoljno je spomenuti da jedna domaća koza obrsti godišnje 1,25 ha asimilacijske površine svoga ispasišta koje nalazi u oporavljenoj submediteranskoj šikari. Prema službenim podacima, ispravljenim izjavama poznavalaca te problematike, danas se u području jadranskih šuma napasuje oko 70.000 koza što predstavlja 87.500 ha obrštenih površina. Ovdje je dovoljno spomenuti da je šumarstvo ovoga područja predvođeno ovim Inspektoratom čiju stogodišnjicu danas slavimo uspjelo prije rata i poslije oslobođenja zemlje podignuti, prema gruboj procjeni okolo 25.000 ha kultura. Pokušaji zaustavljanja degradiranja šumske vegetacije ovoga područja datiraju tek nekoliko stotina godina unazad. Mjere za to zaustavljanje bile su zabrane sječa i puštanje koza. Te mjere nisu, međutim, dale vidnije rezultate, što je i razumljivo kada se uzme u obzir ondašnji stupanj razvoja i ekonomski položaj življa u tome području. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 10 <-- 10 --> PDF |
U XIX stoljeću započelo se u Krasu s umjetnim pošumljivanjem. Godine 1878. osnovano je po tadašnjim austrijskim vlastima NADZORNIŠTVO ZA POŠUMLJAVANJE PRIMORSKOG KRASA U SENJU. Vremensko razdoblje rada ovog Nadzorništva, a kasnije Inspektorata za pošumljivanje primorskog Krasa u Senju, predstavlja od njegova osnivanja 1878. god. do njegove likvidacije, značajan uspjeh primorskog šumarstva, za koji su vezana imena poznatih stručnjaka — Wesellija, Lorenza, Malbohana, Kaudersa, Plešea, Šepića i drugih. U prvih 12 godina iza oslobođenja zemlje zabilježeni su u čitavom Jadranskom području u smislu pošumljavanja kamenjara i melioracije degradiranih šuma, vidni uspjesi. Pošumljeno je 6.700 ha, a meliorirano 24.000 ha. Od godine 1956. kada je šumarstvo, pa i ovo u Jadranskom području, prešlo na samofinanciranje, rad šumara i obnove vegetacije je gotovo zamro. Taj potez nas kao civiliziranog i industrijskog društva koji imamo pretenzija da se razvijemo u naprednu turističku zemlju te istovremeno duž obale Jadrana podižemo velike kapacitete nečiste industrije (Rijeka, otok Krk, Bakar, Split i dr.) bezuvjetno je pogrešan, jer šumska vegetacija ovoga područja, pa makar bila i degradirana, predstavlja posljednje čvrsto uporište kopnenog dijela ekosfere. Šumajeuovome dijelu naše Republikeposebno značajna u smislu svojih općekorisnih funkcij a. Ona nam osigurava ravnomjeran dotok pitke vode u sušnim razdobljima, ublažuje klimatske ekstreme, umanjuje djelovanje erozije i bujica, umanjuje intenzitet zasipavanja akumulacijskih jezera, povećava poljoprivrednu proizvodnju, štiti prometnice i naselja od udara vjetra, daje krajoliku naročitu estetsku vrijednost, prečišćava zrak zagađen tvorničkom prašinom, parama i plinovima, proizvodi kisik, sudjeluje kao nezamjenjiv element u prostornom planu, pruža prostor za sport i rekreaciju, ima jednu od najznačajnijih uloga SI. 1. Pošumljavanje obala rijeke Krke s čempresom i alepskim borom. S |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 11 <-- 11 --> PDF |
u općenarodnoj obrani, uvjetuje razvoj prirodne zoocenoze. Poseban značaj imaju šume u priobalnom pojasu Jadrana. U blizini šuma i šumskih kultura podižu se turistički kapaciteti, a morske obale bogate šumom uvjetuju povećanje ribljeg fonda. U ovome području nije beznačajna ni gospodarska vrijednost šume . U više navrata dokazani su veliki prinosi u šumskim sastojinama Jadranskog područja, ali postupak sa šumom ima ovdje svoj glavni cilj u održavanju i povećanju općekorisnih funkcija. Smatramo da je rad šumara u ovome području presudan za razvoj gotovo svih privrednih grana od turizma preko vodoprivrede, elektroprivrede, poljoprivrede, cestovnog prometa do industrije i da bi trebalo što hitnije pristupiti konačnom formiranju Samoupravne interesne zajednice za krš kako je to propisano u novom Zakonu o šumama iz 1977. godine. Uz stvaranje materijalne baze potrebno je obnoviti šumarske kadrove te stvoriti solidne šumarske centre koji bi prekrili čitavo područje. Prema glavnim zasadama suvremenog šumarstva, šumar teži stvaranju stabilnih prirodnih ekosistema u kojima harmonizira privredne i općekorisne funkcije šume. Za postizanje toga cilja mora posjedovati bogata biološka, ekonomska i tehnička znanja. Za veća područja potrebni su specijalisti glavnih šumskih disciplina jer je znanost otišla isuviše daleko da bi je u svim svojim specifičnostima mogao kumulirati pojedinac. U rješavanju najtežeg pitanja razvoja Jadranske regije tj. konfikta pomorskog, prometnog, energetskog, rudarskog i industrijskog pravca razvoja te ekološkog (zagađenje), rekreacijskog i turističkog pravca razvitka šumari bi trebali ravnopravno sudjelovati s ostalim profilima stručnjaka. Šumar bi morao imati odlučujuću riječ kada s radio sudbini šuma toga područja. Ovaj Savez je problematiku šumarstva Jadranskog područja vrlo često stavljao u žarište interesa. Tome svjedoče brojni plenumi, Savjetovanje o Kršu u Splitu 1958. god., gdje su članovi Saveza dali velik udio, Savjetovanje o ulozi šume i šumske vegetacije u zaštiti čovjekove okoline u odnosu na Jadransko područje, u Zadru 1976. god., kao i ovaj današnji Plenum. Mi se nadamo da će naša nastojanja konačno biti okrunjena uspjehom jer za to postoje sve realne mogućnosti. Jedan od najvećih uspjeha našeg zakonodavstva u nedavnoj prošlosti koji je išao u p r il og očuvanju šuma Jadranskog područja je Zakon o zabrani držanja koza iz 1954. godine. Prema nekim ocjenama u razdoblju od donošenja toga Zakona do danas obnovila se šumska vegetacija na površini od okolo 300.000 ha. Do obnove šuma došlo je i usprkos tome što Zakon nije bio striktno sproveden u život. Dakako da je obnova uslijedila samo u onim područjima gdje je ispaša koza eliminirana (potez od Crikvenice do Senja i neka druga područja). Danas se ponovno govori o tome Zakonu i u prednacrtu Zakona o unapređenju stočarstva koji se nalazi pred odborima Sabora SR Hrvatske ponovno se predlaže mogućnost uzgoja koza u slobodnom uzgoju. Na temelju našeg stručnog uvjerenja mi smo u ime svih vas poduzeli akcije putem novinstva, RTV i rasprava. Smatramo, međutim, da šumarska struka nije jedina koja bi se trebala zauzimati protiv pustošenja šumske vegetacije Jadranskog područja, jer šume nisu naše, one su s |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 12 <-- 12 --> PDF |
razlogom proglašene specifičnim prirodnim bogatstvom za k o j e j e z a i n teresirano čitavo društvo. Mi smo danas isuviše otišli naprijed u industrijalizaciji, urbanizaciji i standardu da bi kao društvo mogli dozvoliti pustošenje šuma. Nama danas više nego ikada prije treba pitka voda, čist zrak, zaštita od erozije, vjetra i buke. Ta potreba će svakim danom biti sve veća. Mi znamo da naše društvo nije otišlo nazad u odnosu na 1954. godinu. Ono je suprotno tome otišlo daleko naprijed i vjerujemo da će ispravno ocjeniti naše argumente. Ovaj Savez još uvijek nije koordinator stručnih akcija u području naše Republike, jer nemamo najbolje veze s terenskim društvima i organizacijama šumarstva, a vrlo su slabe veze s drvnom industrijom. Upornim radom i traženjem pravih sadržaja to je nužno prevladati. Mi smo se već davno prestali baviti našim staleškim problemima, a kada dobro obavljamo naše društvene i stručne dužnosti želimo da budemo i društveno priznati. Mi smo stvarno kompetentni za određene društvene i stručne poslove i dužni smo svoje stručno mišljenje iznijeti pred društvenu zajednicu. Nedavno formiranim Centrom za propagandu šumarstva i drvne industrije Hrvatske, unutar ovog Saveza i terenskih društava potrebno je nastaviti s objašnjavanjem uloge šumarstva i šumarske struke o čuvanju i unapređenju šumskih ekosistema te o spoznajama o općekorisnim funkcijama šume čiju vrijednost može podići samo dobro obrazovan šumarski stručnjak. U načelima Ustava SFRJ i SRH utvrđeno je i naglašeno posebno mjesto i uloga šume i šumarstva, jer — »šume su naše nacionalno bogatstvo i o tom blagu treba da svi poznati faktori i čitava društvena zajednica vode stalnu i najveću brigu«, kako je jednom prilikom rekao i predsjednik SFR Jugoslavije drug TITO. SI. 2. Kamenjar na otoku Pagu. |