DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 87 <-- 87 --> PDF |
»su u počep isječene šume, već treće ili četvrte godine potjerale takove izdanke, da ih nije moogao više zub marhe uništiti, te su već posije gorjenja od 8—9 godina kao kolos jek pružale znatnu korist«; naglašava, da treba početi s pošumljavanjem na mjestima zaštićenim od bure, a protiv je Ailanthus koji »je toli znatni trud svoga branitelja, pokojno učitelja Radice u Gorici učinio uzaludnim«; naglašava, da se neuspjeh pošumljavanja ne smije tražiti samo u nepovoljnom klimatskim činiocima (suši), nego i u slabo razvijenim sadnicama te nedovoljnom zaštitom sadnica od iskopavanja u rasadniku do same sadnje; Fridrih J u d e i c h , saski tajni savjetnik i ravnatelj Šumarske akademije u Tharandu, koji je uvjeren u uspjeh rada i s postojećim metodama, a »do toga suda dovedoše me osobito one velike ograde, koje sam vidio u vojničkoj Hrvatskoj« (tj. na području Vojne krajine, gdje je bilo ograđeno i zagajeno preko 600 ha), i nastavlja da »ne ima ljepših i veličanstvenijih stvari, nego što smo tamo vidjeli. Na vrlo velikom prostoru unutar ograda pokazivahu se zelene šume, točno odieljene od izvan zidova steruće se sive goleti«. Judeich naglašava da treba voditi računa i o potrebama stanovništva te uz ostalo osigurati i površine za pašu stoke- Ivan Salzer , šumarski nadsavjetnik i predsjednik Kranjsko-primorskog šumarskog društva, koji, na osnovu svojih opažanja tokom »dugotrajnog službovanja na Krasu« ukazuje na vrijednost crne topole, koja »dobro uspieva i na suhom krasu, na posve prosto stojećih briegovih i odolieva biesnećoj buri« a stanovništvu »daje dobru sjenu, kolce za trsje i izvrsnu hranu za marhu«. Tehnika sadnje: reznicama od dvogodišnjih i starijih grana dužine oko 0,7 m, koja se koso položi u zemlju, a vani ostanu tri pupa. Upozorava, da se narod sve više i više bavi stočarstvom, jer »vozarije više ne ima, konji su sa Krasa izčezli « (tj. željeznica je izbacila kolni prijevoz roba a time i zaradu znatnom broju stanovništva); Dragutin F a 11 e r , šumarnik u Fužinama, navodi niz čimbenika za ogoljavanje površina u »civilno-hrvatskom primorju« uz prijedlog niza mjera, da se daljna devastacija spriječi. Između ostalog predlaže, da se dio stanovništva preseli »o zemaljskom trošku u bolji, plodni predjel«, da se unapređuje obrt, da se, kao što su predlagali i neki drugi govornici, donese« strogi, novi, okolnostima vremena primjereni šumski zakon« tj. zamijeni Zakon o šumama iz 1852. godine) te da bi se »narodu morala ljubav prama šumam i štcđenje šuma već rano u školi usaditi u srce«. Nakon dovršene rasprave donesen je zaključak, da je potrebno što prije za pojedini kraške zemlje tj. pojedini upravne cjeline kao Istra, Hrvatska, Dalmacija, izdati zakone, koji će tretirati »jedino kraško pitanje«. 2. Iz perspektive stogodišnjice trebamo se zapitati i o značenju ove »velike šumarske skupštine«, kako ju je nazvao Odbor za doček u proglasu građanina Senja, i koji je domašaj njezinih zaključaka? Iz iscrpnog izvještaja objavljenog u uvodno citiranom broju Šumarskog lista uočavamo, da je devastacija šuma u ono doba bila posljedica i ekonomske odnosno životne nužde naroda koju sam ne može prevladati te da je, prema tome, potrebna i pomoć države. Pažnje vrijedna je poruka (Dragutina Fallera), najšire propagande koju je D. Faller formulirao da bi se »narodu morala ljubav prama šumam i šteđenje šuma već rano u školi usaditi u srce«. Ova je skupština, dakle, devastaciju šuma (i ostataka šuma) na kršu razmatrala kao kompleksan problem a ne samo sa šumsko-tehničkog stanovništva. Vrijedilo bi istraživati što je od sugestija i gdje realizirano kao npr. da li je uspjelo postići povlaštenu tarifu za prijevoz ogrjevnog drva iz Gorskog Kotara u Rijeku, što je predlagao D. Faller (str. 219. Šum. lista, 1879. hrv. izdanje). Formalni zaključak skupštine, da se donese poseban zakon o krasu, ostvaren je u austrijskom dijelu monarhije. Naime od 1881. (za područje Trsta) do 1886. godine (za područje Istre) donijeti su zakoni o pošumljavanju krša. Rezultat tih Zakona bio je, da je već u prvom dvadesetljeću tj. do 1906. godine na 85 |