DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 87     <-- 87 -->        PDF

»su u počep isječene šume, već treće ili četvrte godine potjerale takove izdanke,
da ih nije moogao više zub marhe uništiti, te su već posije gorjenja od 8—9 godina
kao kolos jek pružale znatnu korist«; naglašava, da treba početi s pošumljavanjem
na mjestima zaštićenim od bure, a protiv je Ailanthus koji »je toli
znatni trud svoga branitelja, pokojno učitelja Radice u Gorici učinio
uzaludnim«; naglašava, da se neuspjeh pošumljavanja ne smije tražiti samo u
nepovoljnom klimatskim činiocima (suši), nego i u slabo razvijenim sadnicama
te nedovoljnom zaštitom sadnica od iskopavanja u rasadniku do same sadnje;


Fridrih J u d e i c h , saski tajni savjetnik i ravnatelj Šumarske akademije
u Tharandu, koji je uvjeren u uspjeh rada i s postojećim metodama, a »do
toga suda dovedoše me osobito one velike ograde, koje sam vidio u vojničkoj
Hrvatskoj« (tj. na području Vojne krajine, gdje je bilo ograđeno i zagajeno
preko 600 ha), i nastavlja da »ne ima ljepših i veličanstvenijih stvari, nego što
smo tamo vidjeli. Na vrlo velikom prostoru unutar ograda pokazivahu se zelene
šume, točno odieljene od izvan zidova steruće se sive goleti«. Judeich naglašava
da treba voditi računa i o potrebama stanovništva te uz ostalo osigurati i površine
za pašu stoke-


Ivan Salzer , šumarski nadsavjetnik i predsjednik Kranjsko-primorskog
šumarskog društva, koji, na osnovu svojih opažanja tokom »dugotrajnog službovanja
na Krasu« ukazuje na vrijednost crne topole, koja »dobro uspieva i na
suhom krasu, na posve prosto stojećih briegovih i odolieva biesnećoj buri« a
stanovništvu »daje dobru sjenu, kolce za trsje i izvrsnu hranu za marhu«. Tehnika
sadnje: reznicama od dvogodišnjih i starijih grana dužine oko 0,7 m, koja
se koso položi u zemlju, a vani ostanu tri pupa. Upozorava, da se narod sve
više i više bavi stočarstvom, jer »vozarije više ne ima, konji su sa Krasa izčezli
« (tj. željeznica je izbacila kolni prijevoz roba a time i zaradu znatnom
broju stanovništva);


Dragutin F a 11 e r , šumarnik u Fužinama, navodi niz čimbenika za ogoljavanje
površina u »civilno-hrvatskom primorju« uz prijedlog niza mjera, da se
daljna devastacija spriječi. Između ostalog predlaže, da se dio stanovništva preseli
»o zemaljskom trošku u bolji, plodni predjel«, da se unapređuje obrt, da
se, kao što su predlagali i neki drugi govornici, donese« strogi, novi, okolnostima
vremena primjereni šumski zakon« tj. zamijeni Zakon o šumama iz 1852.
godine) te da bi se »narodu morala ljubav prama šumam i štcđenje šuma već
rano u školi usaditi u srce«.


Nakon dovršene rasprave donesen je zaključak, da je potrebno što prije
za pojedini kraške zemlje tj. pojedini upravne cjeline kao Istra, Hrvatska, Dalmacija,
izdati zakone, koji će tretirati »jedino kraško pitanje«.


2.
Iz perspektive stogodišnjice trebamo se zapitati i o značenju ove »velike
šumarske skupštine«, kako ju je nazvao Odbor za doček u proglasu građanina
Senja, i koji je domašaj njezinih zaključaka?


Iz iscrpnog izvještaja objavljenog u uvodno citiranom broju Šumarskog
lista uočavamo, da je devastacija šuma u ono doba bila posljedica i ekonomske
odnosno životne nužde naroda koju sam ne može prevladati te da je, prema
tome, potrebna i pomoć države. Pažnje vrijedna je poruka (Dragutina Fallera),
najšire propagande koju je D. Faller formulirao da bi se »narodu morala ljubav
prama šumam i šteđenje šuma već rano u školi usaditi u srce«. Ova je
skupština, dakle, devastaciju šuma (i ostataka šuma) na kršu razmatrala kao
kompleksan problem a ne samo sa šumsko-tehničkog stanovništva. Vrijedilo
bi istraživati što je od sugestija i gdje realizirano kao npr. da li je uspjelo postići
povlaštenu tarifu za prijevoz ogrjevnog drva iz Gorskog Kotara u Rijeku,
što je predlagao D. Faller (str. 219. Šum. lista, 1879. hrv. izdanje).


Formalni zaključak skupštine, da se donese poseban zakon o krasu, ostvaren
je u austrijskom dijelu monarhije. Naime od 1881. (za područje Trsta) do
1886. godine (za područje Istre) donijeti su zakoni o pošumljavanju krša. Rezultat
tih Zakona bio je, da je već u prvom dvadesetljeću tj. do 1906. godine na


85