DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Drug Kardelj je dao ogromni doprinos političkoj izgradnji našeg komunalnog i delegatskog sistema. Rješenje međunacionalnih odnosa u našoj višenacionalnoj zajednici vidi u samoopredjeljenju i punoj ravnopravnosti svih naroda. Ekonomska ravnopravnost preduvjet je ostvarivanju ovih principa. Počev od Mirovne konferencije 1946, pa preko aktivnosti kao ministar vanjskih poslova i kasnije kroz brojne susrete s najvećim svjetskim liderima on je dao krupan doprinos izgradnji naše vanjske politike i prestižu Jugoslavije u svijetu. U svojim teorijskim raspravama pokazuje, da je naša nesvrstanost logičan odraz, samoupravljanja. Ogroman doprinos dao je drug Kardelj formuliranju odnosa u međunarodnom radničkom pokretu. Po njemu se ti odnosi moraju zasnivati na nezavisnosti, dobrovoljnoj i ravnopravnoj suradnji, nemiješanju i odgovornosti partija i pokreta pred svojom radničkom klasom i svojim narodom. Nama šumarima drug Kardelj je bio posebno blizak jer je od svog djetinjstva pa sve do kraja života ostao čvrsto vezan uz prirodu. U rijetkimpredasima odlazio je u šume i planine i divio se njenim ljepotama. Sabiranjegljiva i aromatičnih biljaka bio mu je poseban hobi. Tu u prirodi on je nalazio neiscrpnu snagu i nova nadahnuća, za svoje stvaralaštvo. Otuda i njegova stalna briga za očuvanje i unapređenje čovjekova okoliša i nastojanje da se ova problematika utka u naše zakonodavstvo i cjelokupne tokove samoupravnogdruštva. Zato on na osnivačkoj skupštini Jugoslavenskog savjeta za zaštitu i unapređenje čovjekove sredine kaže da aktivnost ove organizacije treba cijeniti po tome »koliko će ona doprinijeti jačanju saznanja našeg radnog čovjeka, kao samoupravljača, da je njegov odnos prema prirodi sastavni dio njegove samoupravne funkcije koja se sastoji u »upravljanju stvarima« u najširem smislu te riječi, naime ne samo u upravljanju stvarima što ih on stvara svojim radom nego cjelokupnom »sredinom« u kojoj on živi — kako ovom koju on stvara, tako i onom koju mu pruža priroda — da bi mu ta cjelovitasredina u uzajamnoj zavisnosti bila izvor trajne koristi i da bi u njoj mogaosebi osigurati sadržajniji i kulturniji život«. Kada sve ovo sagledamo tek onda vidimo da je iz naše sredine otišao čovjek, svima nama tako blizak, revolucionar koji je snagom svog djela stalno razgarao stvaralačke snage naše revolucije stvarajući bolje dane čovjekove. Iz naše sredine otišao je velikan epohe čije se bogato i originalno djelo može tek onda sagledati kada se potpuno izuči. To je, međutim, neiscrpno vrelo koje nije svojina samo naše generacije, već će ono nadahnjivati i generacije koje dolaze. Dr N. KOMLENOVIČ |