DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 67     <-- 67 -->        PDF

VELEBITSKI BOTANIČKI VRT I REZERVAT


Izv. prof, dr STJEPAN BERTOVIĆ, dipl. inž. šum.
Katedra za uzgajanje šuma
Šumarski fakultet Sveučilišta, Zagreb, Šimunska c. 25


SAŽETAK: Autor opisuje osnutak, prirodoznanstvene osobitosti
i funkciju Velebitskoga botaničkog vrta i rezervata. Spominje
i neke druge zaštićene objekte prirode u Velebitu i njihovu ulogu
unutar proglašenog rezervata biosfere.


Velebitski botanički vrt jedini je planinski botanički vrt u Hrvatskoj.
Na prijedlog poznatog botaničara prof, dr Fran a Kušana , vrt su osnovali
1967. godine Republički zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske u Zagrebu
i Šumsko gospodarstvo Senj. Vrt se nalazi u Modrić docu, okolica kojeg
je zaštićena god. 1971. kao botanički rezervat. Taj zaštićeni objekt prirode,
na nadmorskoj visini od oko 1500 m i s površinom cea 50 ha, nalazi se podno
vrha Veliki Zavižan (1677 m) i udaljen je oko 42 km cestom jugoistočno od
Senja. Osnovna namjena vrta s rezervatom su upoznavanje, popularizacija
i znanstvena istraživanja flore i vegetacije pretplaninskih predjela Velebita.
Oko 1 km sjeverno od vrta, ispod vrha Vučjak (1645 m), nalazi se (na mjestu
nekadašnje Krajačeve Kuće) stalno otvoren i opskrbljen planinarski dom
»Zavižan« (1594 m) i istoimena meteorološka stanica.


Područje botaničkog vrta i rezervata dobro je istraženo i odlikuje se
mnogim poznatim litološkim, geomorfološkim, klimatskim, pedološkim, vegetacijskim,
estetskim i drugim osobitostima iskonske prirode, koje su tipične
za velika subalpska prostranstva Velebita.


Vapnenci i dolomiti, različite geološke starosti, uvjetuju specifične oblike
reljefa i fenomene Krša. Za tamošnje, izrazito pretplaninsko podneblje,
osobito su značajni: niske temperature zraka i temperaturne inverzije, velika
relativna vlaga zraka i naoblaka, jaki i česti vjetrovi, velika količina i visina
snijega i dugo trajanje sniježnog pokrivača. Ü području vrta s rezervatom
opisano je oko 6 različitih tipova tala, neutralne do izrazito kisele reakcije.


Vegetacija u botaničkom vrtu i rezervatu pripada pretplaninskom pojasu,
koji karakteriziraju dvije klimatskozonske fitocenoze: klekovina bora
krivulja (Pinetum mugi illyricum Horv.) i pretplaninska šuma bukve (Aceri-
Fagetum illyricum Horv.). Između 13 utvrđenih i opisanih šumskih, travnjačkih
i drugih paraklimaksnih zajednica, najraširenije su: različiti tipovi šuma
smreke (Piceetum illyricum subalpinum Horv., Calamagrostio-Piceetum dinaricum
Bert.), rudina oštre vlasulje (Festucetum pungentis Horv.), pretplaninska
livada tvrdače (Nardetum subalpinum Horv.), pretplaninska livada busike
(Oeschampsietum subalpinum Horv.) i fragmenti vegetacije stijena i točila.