DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Član SKJ više od pet decenija i član CK KPJ od 1937. drug Kardelj predstavlja oličenje prekaljenog revolucionara koji je prošao kroz oganj svih bitaka naše Partije od kada se na njenom čelu nalazi drug Tito. Međutim on je jedan od rijetkih revolucionara koji je dočekao oživotvorenje ideala za koji se je tako uporno i dosljedno borio. Ime druga Kardelja neraskidivo je vezano za sve teške predratne bitke Partije za svoju čistotu i osnovna ljudska prava radničke klase, slavnu epopeju narodnooslobodilačke borbe, kao i sve etape i sudbonosne prekretnice naše poslijeratne izgradnje. Vizionar i strateg, ubijeđen u povijesnu ulogu radničke klase, on je dao golemi doprinos pobjedi naše revolucije. Dao je originalni obol svim bitnim odlukama Partije od kada je Tito na njenom čelu. Uložio je svu svoju neiscrpnu energiju u dokumente koji održavaju sva suštinska opredijeljenja naših naroda i narodnosti u njihovoj novijoj povijesti. Počev od prvih organa vlasti u Užičkoj republici, odluka Oslobodilne fronte i Avnoj-a, preko prvog našeg Ustava 1946, pa sve do Ustava 1974. i Zakona o udruženom radu, u sve je to utkano njegovo bogato djelo. Duboka vjera u ispravnost \SVOg životnog opredjeljenja davala mu je stalna nadahnuća i zaprepašćujuću snagu, čak i u danima kada ga je napala opaka bolest i kada je ispisivao posljednje stranice svog djela. U svojim brojnim radovima Kardelj je razradio teoretske osnove svih važnijih problema s kojima se je suočavalo naše društvo, međunarodni radnički pokret i svijet u cjelini. Zbog svoje izuzetne originalnosti mnoga od tih djelaprevedena su na desetak stranih jezika. Drug Kardelj je bio član nekoliko akademija znanosti, počasni doktor više sveučilišta i redovno profesor Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. Teoriju nije, međutim, nikada odvajao od prakse. Vjera u radnog čovjeka i stvaralačke snage naših naroda i narodnosti bila je njegovo neiscrpno nadahnuće i osnova ubjeđenja o potrebi razvoja socijalizma na osnovama samoupravljanja. Po njemu to je trajan´proces, suočen´s brojnim preprekama i podložan stalnim kvalitetnim promjenama. O tome on kaže: »Živjeli bismo u iluziji ako bi mislili da je moguće jednom za vazda dati formulu i recept za idealno samoupravno socijalističko društvo ili da je pobjedu samoupravljanja moguće izboriti u samo jednoj bitci. Razvoj samoupravljanja bit će bitka i napor cijele epohe, borba interesa i praksa radnog čovjeka zajedno sa stvaralačkom primjenom najnaprednije ideologije, znanosti i politike. « U središtu svih razmišljanja ovog humaniste uvijek je bio čovjek i njegova sreća. Njegovo poimanje ovog fenomena najljepše se razabire iz slijedećih riječi: »Sreću čovjeku ne može donijeti ni država, ni sistem, ni politička partija. Sreću čovjek može sebi stvoriti samo on sam. Avangardne snage socijalizma i socijalističko društvo, prema tome moguimati samo jedan cilj —da prema mogućnostima datog historijskogtrenutka stvaraju uvjete u kojima će čovjek biti što slobodniji u takvom osobnom izražavanju i stvaranju da može, na osnovi društvene svojine na sredstvima za proizvodnju — slobodno raditi i stvarati za svoju sreću. To je samoupravljanje.« |