DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 45     <-- 45 -->        PDF

površinu, opis stojbinskih prilika, godine izvršenja određenih radova, utrošeni
materijal i novčane izdatke. Osim toga, evidencija je raspolagala rješenjima
o nosiocima financiranja pojedinih poslova, izdacima za nabavku
stručnih knjiga, terenskih obilazaka, osnivanja i radnji na pokusnim plohama.
Katastar pošumljavanja registrira evidenciju samo do 1936/1937. godine, a
u njemu, na žalost, nisu prikazani ukupni radovi po godinama za cijelo područje
Nadzorništva — Inspektorata. Ukoliko bismo sada pokušali sumirati
ukupne godišnje i sveukupne radove od 1878. do 1936/1937. godine iz ove
evidencije, -naišli bismo na nepremostive poteškoće. Evidencija je, naime, vođena
ručnim zapisivanjem s vrlo sitnim bilješkama, tako da je razumljiva
samo evidentičarima koji su upisivali podatke. Čini e da je ipak Josip u
Šafar u (1962) uspjelo dobiti podatke o obavljenim radovima od 1919. do
1936. godine, ali sumnjam da se autor mogao koristiti podacima iz ovog
katastra površina. Prema tim podacima, na teritoriju Inspektorata je od 1918.
do 1936. godine izdvojeno pod zabranu 687,19 ha površina panjača, a pošumljeno
651,60 ha površine, tako da je ukupno tretirano 1.338,79 ha površine. U
tom razdoblju je podignuto 44 km suhozida. Prema podacima gornjeg autora
od 1878. do 1936. godine stavljeno je pod zabranu ukupno 8.274,60 ha i pošumljeno
1.607,51 ha, što ukupno iznosi 9.882,11 ha, dok je u istom razdoblju
podignuto 244 km suhozida. Sve primjedbe u knjizi evidencije o katastru
pošumljavanja Nadzorništva — Inspektorata datiraju od 21. listopada 1925.
godine, pa zaključujemo da je tada ova knjiga i sastavljena. Na izradi evidencije
radio je šef Inspektorata dr Josip Balen i kraljevski šumarski akcesista
u kancelariji Vale Škrgatić.


Neposredno nakon sastavljanja katastra pošumljavanja dr Balen je napustio
Senj, a na čelo Inspektorata dolazi jedna markantna ličnost, neobično
poznata u šumarskim, ali i u širim krugovima. Riječ je o kasnijem prvom
počasnom doktoru šumarskih nauka Alfons u Kauders u (1878. godine
Zagreb — 11. X 1966. godine Zagreb), koji ostaje u Senju do 1934. godine.
Kauders je izuzetna ličnost vrlo široke opće kulture, a u stručnom pogledu
je postigao naročite uspjehe na podizanju i uzgoju šuma na degradiranom
kršu. Za vrijeme službovanja u Crikvenici na području bivšeg kotara Crikvenica
osniva i uzgaja mnoge kulture, da bi u Senju nastavio uspješnim radom
na kršu. Istakao se i na ostalim radovima na kršu, kao što je: podizanje
šumskih rasadnika, izgradnja šumskih puteva, parkova, vodovoda i cisterni,
a naročito se bavio radovima tehnike pošumljavanja kraških terena.


Ovom prilikom želio bih istaknuti jedan Kaudersov izvanredni neobjavljeni
rad s naslovom: »Prilozi za povijest pošumljen ja Krasa
u Hrvatskoj« , koji je sačuvan zaslugom našeg šumarskog povjesničara
dr Stjepana Frančiškovića. Zahvaljujući susretljivoti dr Frančiškovića,
koji mi je jedini sačuvani Kaudersov rad stavio na raspolaganje, kod
pisanja povijesti Nadzorništva koristio sam najvećim dijelom podatke iz ovog
rada. U radu je iscrpno opisana povijest pošumljavanja krša u civilnoj Hrvatskoj
od 1856. do 1914. godine i u bivšoj Vojnoj krajini od 1860. do 1919. godine.
Bez sumnje, trebalo bi podržati ideju dr Frančiškovića da ovaj vrijedni
Kaudersov rad bude što prije tiskan i tako dostupan širem krugu nastojanjem
Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske.