DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 43 <-- 43 --> PDF |
su slični, osim iskaza različitih troškova, jer se nabrajaju vrste poslova, a redovito su puni pritužbi na račun autonomnih oblasti općina i gotovo neprijateljskog stava pučanstva prema pošumljenju krša. Nyitray misli da bi se sve nedaće mogle riješiti donošenjem kraškog zakona, ali su problemi bili sasvim druge naravi. Usporedo s oduzimanjem pašnjačkih površina bilo je najnužnije pravičnom odštetom u novčanoj ili naturalnoj formi nadoknaditi pučanstvu zauzete površine. Općenito, trebalo je daleko više napora tadašnje vlasti da se poboljša ekonomsko stanje stanovništva. Naprotiv, prisila nije mogla urazumiti žiteljstvo, nego je, dapače, izazvala ogorčenje i neprijateljsko držanje. U jednom dijelu izvještaja za 1902. godinu govorilo se o odustajanju od pošumljavanja krša od strane Nadzorništva zbog protivljenja općinskih zastupstva. Ovo se stanje nije mijenjalo od 1902. pa do 1919. godine. Naime u izvještaju od 1919. godine iznosi se tvrdnja da od svih površina, koje je Nadzorništvo predložilo u posljednjih desetak godina za pošumljavanje, općinska zastupstva nisu riješila pozitivno nijedan slučaj. Od 1914. godine do kraja rata radovi na pošumljavanju su neznatni. U izvještaju od 1918/1919. godine ukupni izdaci su 116.004 kruna, a od toga osobna primanja 100.357 kruna i radovi na pošumljavanju 15.647 kruna. Izvještaji posljednjih desetak godina, osim već gore spomenutog uhodanog redosljeda, spominju naročito porast šteta u branjevinama, koje osciliraju u ovisnosti o mogućnosti zarade domaćeg žiteljstva u bližim ili udaljenijim krajevima. Ovisno o tome Nadzorništvo jedne godine ima dovoljno radnika, a druge godine oskudijeva na radnoj snazi, pa se ponekad za najnužnije poslove angažiraju i djeca. Nyitayevi izvještaji od 1917. i 1918. godine naročito su puni žalopojki u kojima se osjeća potpuna rezignacija i nemoć. Nyitray i dalje uporno zagovara dopunu Zakona o zemljišnim zajednicama i donošenje Zakona o pošumljenju krasa, pa iskazuje površine pašnjaka od 78567 kj, koje još čekaju da se kultiviraju, predlaže uređivanje bujica i radikalno rješenje problema držanja koza. Naredbom od 25. VI 1907. godine bilo je, naime, dozvoljeno timarenje koza, ali samo za vlastite potrebe, u staji ili na vlastitom posjedu, odnosno na površinama u šumama koje odredi šumarski stručnjak. Prošlo je deset godina, a vlasti još nisu bile ustanovile površine za timarenje koza, naredbe se nitko ne drži, a koze se uglavnom timare za prodaju. Nadzorništvo s pravom traži potpunu zabranu držanja koza. I najzad, u zadnjem izvješću za godinu 1918/1919. od 15. srpnja 1919. godine nalazimo priznanje Nadzorništva da dosadašnjim načinom kod pošumljavanja nije moguće postići uspjeh. Uz zakon treba još i različitim poboljšanjima i potporom uvjeriti siromašno žiteljstvo da pošumljivanje i njemu služi na korist. Glavnu ulogu u tim nastojanjima treba da odigra škola i inteligencija. Da je Nadzorništvo prije zastupalo ovako shvaćenje sigurno bi uspjeh pošumljavanja krša mogao biti daleko veći nego što je stvarno postignut. U kolovozu 1919. godine u službenom izvještaju prezentiran je utrošak sredstava Nadzorništva za pošumljenje krajiškog primorskog krasa na računu Stalne krajiške zaklade za pošumljenje Krasa i uređenje bujica. Ukupna imovina Zaklade iznosila je 5,278.403 kruna, a od toga u kamatonosnim vrijednosnim papirima 4,088.603 kruna i temeljnim dionicama raznih krajiških vicinalnih željeznica 1,189.500 kruna. |