DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 42 <-- 42 --> PDF |
dine ukupna površina branjevina iznosila 15272 kj i 280 čhv, a u posljednjem izvješću od 1918/1919. godine, površina je manja za četiri jutra (15268 kj i 440 čhv). Odbijemo li od toga 3707 kj i 1518 čhv površine koje su stavljene pod zabranu prije osnivanja Nadzorništva, dobit ćemo podatak da je Nadzorništvo do 1919. godine osnovalo ukupno 11564 kj i 362 čhv branjevina. Od ukupne površine branjevina 8393 kj vlasništvo su šumskog erara, a 6879 kj i 280 čhv pojedinih mjesnih zajednica. U izvješću od 1902. godine opravdavajući neuspjeh, Nadzorništvo okrivljuje: općinska zastupstva, općinske poglavare, lugare, neuređenost zemljišnih zajednica i nepostojanje posebnog zakona o pošumljenju krasa. Glavni razlog neuspjeha je u tome što Nadzorništvo nije pokazalo razumijevanja za težak život naroda, što je narod i te kako dobro osjetio. Javno mnjenje je također prigovaralo ovakvom radu Nadzorništva, pa se pretpostavljeno Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu osjetilo dužnim da opravda rad Nadzorništva. Tako je ravnatelj iz Zagreba 1906. godine doputovao u Senj da se o situaciji osobno uvjeri na terenu, pa je koncem 1907. godine u svom izvještaju nastojao prikriti i opravdati neuspješan rad Nadzorništva. Iz tog izvještaja doznajemo da ukupni troškovi Nadzorništva do 1905. godine iznose 1,308.608 kruna, a kao interesantan podatak navodi se da ova ustanova u Senju i Sv. Mihovilu obavlja meteorološka opažanja, jer šestorica lugara i nadlugar bilježe podatke kišomjera. Ovim se izvještajem namjeravala umanjiti akcija hrvatske autonomne vlade u pitanju poslovanja Krajiške investicionalne zaklade, a time i pošumljenja primorskog krajiškog krasa. Nepovoljna situacija na kršu ponukala je hrvatsku vladu da pošalje dvojicu vrsnih šumarskih stručnjaka, Bogoslava Kosovića i Stevana Petrovića, u susjedne bivše austrijske zemlje (Trst, Istru i Kranjsku) kako bi se izravno upoznali s načinom rada na pošumljavanju i zakonskim regulativama problematike krša i kako bi se u Hrvatskoj čim prije donio zakon o pošumljenju krasa. Nakon obilaska oni su opširno izvjestili vladu o rezultatima putovanja, kao i o prijedlozima mjera (stručnih i zakonskih) za poboljšavanje situacije na našem kršu. Uz ovu akciju odlučeno je također da se povedu pregovori s ugarskom vladom o daljnjoj sudbini Krajiškog investicionog fonda iz kojega su, između ostaloga, financirani radovi na pošumljavanju krša. S obzirom na to da je ovim rondom nakon priključenja Krajine Hrvatskoj upravljao ban, predlaže se ugarskoj vladi da se stvori stalni fond, gdje bi se kamati upotrebljavali za pokriće troškova pošumljavanja krajiškog krasa. Tijekom 1909. godine bila je sastavljena i predata predstavka ugarskoj vladi. Iz predstavke je vidljivo da je od 1872. do 1908. godine u Krajišku investicionu zakladu ostvaren dohodak od 106,426.149 kruna. Najveći dio dohotka je utrošen za razne investicije u visini od 88,234.133 kruna, a od toga je utrošeno 1,574.348 kruna za pošumljenje krasa. Godišnje je za pošumljenje krasa od 1899. do 1908. godine utrošeno 53.848 kruna. Dalje se zahtijeva da se Investicionalni fond likvidira, osnuju krajiški fondovi i saniraju imovine općine. Nakon podmirenja obveza u Investicionom fondu i njegove likvidacije ostaje za godišnje dotacije i pošumljenje krasa 1,132.000 kruna, a upravljanje ovih fondova prešlo bi na Zemaljsku vladu. Mađarska vlada nije pokazala zanimanje za ovu predstavku i o tome uopće nije nikada službeno raspravljala. Slijedeći Nyitrayevi izvještaji u periodu od 1906. do 1918/1919. godine, vrlo |