DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Osnivanju novih branjevina i pošumljavanju općinskih pašnjaka, prema navodima iz izvještaja od 1895. godine ne protivi se većina naroda, pogotovo kada je Nadzorništvo potvrdilo da pošumljene površine neće biti prepisane na državni erar, nego da i dalje ostaju općinsko vlasništvo. Najveći protivnici su bolje stojeći ljudi, obično općinski odbornici, jer strahuju da će se pašnjačke površine smanjiti, a posjeduju od 20 do 30 komada stoke, dok velika većina siromašnog žiteljstva nije u mogućnosti da uzgaja više od 3 do 4 ovce. Poseban problem je stanovništvo u poreznim općinama Cesarica i Lukovo Šugarje, koje živi isključivo od krađe drva i timarenja stoke. Krade se sve što se može prodati kao drvo, korijenje, zaostalo grmlje i ostali drvni materijal. Za ono što nije u stanju uništiti čovjek pobrine se koza. Bez zadovoljavajućeg rješenja ekonomskih problema poboljšanjem životnih uvjeta stanovništva, nije se mogao očekivati bolji odnos pučanstva prema pošumljavanju krša. S obzirom na opisano stanje stočarstva, ne čudi nas bilješka da su općine odbile svako daljnje pošumljavanje i molile su kotarsku oblast da ih podrži u tim nastojanjima dok se ostale državne branjevine ponovno ne otvore. U 1898. godini, nakon pet godina službovanja, Albert Rosaminth svoje mjesto prepušta nadžumaru Ot u Nyitrayu , koji će ostati u Senju sve do završetka prvog svjetskog rata do 1918/1919. godine. Ne uvažavajući Malbohanovo iskustvo o djelomičnom pošumljavanju krša, Nyitrayi ne želi shvatiti prilike stanovništva, nego tvrdoglavo nastoji što više površina staviti pod zabranu. Upravitelj Nyitrayi je svake godine u prvom kvartalu redovito izvještavao Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu o radovima u prethodnoj godini, na način kako je to radio Rosaminth. U tim izvještajima revno iskaljuje srdžbu na domaćem žiteljstvu, koje ga priječi u »korektnom obavljanju dužnosti«. U tako dugom periodu pošumljeno je vrlo malo. Dolaskom Nyitraya 1898. godine površina branjevina je iznosila 15048 kj i 1535 čhv, a 1918/1919. godine prilikom njegova odlaska 15268 kj i 440 čhv. U vremenu od punih 20 godina stavljeno je, dakle pod zabranu svega 200 kj i 1095 čhv, ali to nisu bile nove površine, već se radilo o gruntovnim rektifikacijama. U izvještaju koji je sastavljen 1902. godine sadržan je opis radova za period od 6 godina od 1896. do 1901. godine. Tako doznajemo da se popuzine više ne učvršćuju pleterom koji brzo trune, pa se prišlo izgradnji suhozida. Podignuto je 5096 m3 suhozida i potrošeno 4715 kruna. U biljevištima je proizvedeno 8,9 miliona sadnica, a od toga najviše crnog bora. Od raspoloživih sadnica najveći dio razaslan je raznim strankama, 7,2 miliona, a 1,7 miliona je posađeno u branjevinama Nadzorništva. Ukupan trošak u biljevištima iznosio je 19785 kruna. Gusjenice također nemilice haraju i može se pretpostaviti da borovom četnjaku zasigurno pripada istaknuto mjesto. Izvještaj ne registrira ukupne godišnje troškove, a ukoliko su i naznačeni ,ne slažu se s kasnijim sveukupnim iskazima. Ovaj izvještaj također sadrži odluku Nadzorništva o odustajanju od pošumljavanja na općinskom terenu, jer se time protive općinska zastupstva. Od 1897. do 1906. godine, osim nekih senjskih gradskih nasada, ništa se nije stavilo pod zabranu već su 1906. godine stavljene posljednje površine pod zabranu (pašnjaci »Pijavica« i »Francikovac«). Tako je krajem 1906. go |