DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 36     <-- 36 -->        PDF

stranstvu nalazilo se jedanaest poreznih općina s gradovima Senjom i Karlobagom.
Nakon likvidiranja Vojne Krajine područje Nadzorništva je obuhvaćalo
dvije županije, od Ledenica do Cupine — županiju riječko-modrušku i
od Cupine do dalmatinske međe ličko-krbavsku, s ukupno tri upravna kotara:
Crikvenica, Senj i Gospić. Uprava Nadzorništva je bila smještena na Staroj
cesti na izlazu iz grada u pravcu Senjske drage. S velikom vjerovatnošću
može se utvrditi da je u toj zgradi Nadzorništvo započelo s radom, jer je
temeljem ugovora od 26. III 1883. godine zgrada, inače privatna vila »Nina«,
vlasništvo braće barona Vranyczanya, prenesena na Kraljevsku investicionalnu
zakladu uz naknadu za 6000 forinti. Danas se u zgradi nalaze privatni
stanovi iako je pravo vlasništva knjiženo na Šumarsko gospodarstvo »Senj«.
Bilo bi potrebno poduzeti napore da se u zgradi smjeste šumarske organizacije.


U daljnjem opisu rada Nadzorništva potrebno je u nastavku krenuti kronološkim
redom od vremena njegovog osnivanja. Naredbom krajiškog glavara
Filipovića od 7. svibnja 1878. godine također se zahtijevalo od upravitelja
Nadzorništva da, po uputstvima glavnog zapovjedništva koja su sadržana
u knjizi J. Wesselyja: »Kras hravtske Krajine i kako da se spase«, obiđe
teren i predloži detaljne mjere za poboljšanje stanja na kršu. Već je 13.
svibnja 1878. godine u Zagrebu zakazana posebna sjednica kod Glavnog zapovjedništva
pod predsjedavanjem podmaršala Pürckera , uz prisustvo
vijećnika stola sedmorice Beyera, nadšumarnika Dursta i nadšumara Malbohana.
Tom prilikom je detaljnim dogovorom zaključeno da se uvede dva
biljevišta u predjelu Senjske drage, a sa suhozidom treba u 1878. godini
ograditi neosporno državne površine između Vratnika i Senja. O svim zaključcima
Malbohan je trebao da pošalje izvještaj iz Senja, pa su 2. lipnja
1878. godine dostavljeni šumarskom odjeljenju krajiške uprave prijedlozi
radova na pošumljavanju krasa za 1879. godinu. U svom prijedlogu Malbohan
obrazlaže svoja zapažanja o neuspjelim radovima na kršu u pet točaka, potrebu
stručnog i lugarskog osoblja, njihove dužnosti i novu podjelu na kraške
kotare radi boljeg upravljanja, što se može ostvariti s ukupnim troškovima
od 56.545 forinti.


Nije poznato da li su prijedlozi i prihvaćeni, a naročito stavka o troškovima,
ali se iz izvještaja o poslovanju od 1879. do 1890. godine može zaključiti
da se godišnje odobravalo manje sredstava nego što je bilo planirano.
To je, očito imalo reperkusija na smanjenju obujma poslova i broja čuvarskog
osoblja.


Slijedeće se 1879. godine, početkom rujna održavala treća kraška
skupština u bivšem austrijskom primorju i na primorskom
krajiško m krasu , u organizaciji bečkog, hrvatsko-slavonskog i kranjsko-
primorskog šumarskog društva. Skupština je imala zadaću da prouči
rad na pošumljavanju krša na lokalitetima oko Divače, Rijeke i Senja. I tako
su članovi kraške skupštine posjetili 8. i 9. rujna Senj, gdje su se na terenu
upoznali s prilikama na kršu, kao i s poduzetim radovima. Učesnike ekskurzije
u Senjsku dragu prema Francikovcu vodio je Malbohan. U rezoluciji
treće kraške skupštine konstatira se daljnje povećanje kraških površina, pa
se traži donošenje potrebnih zakona. Ovaj je apel imao naročito dobar odaziv
u bivšim austrijskim zemljama, dok je u Hrvatskoj prošao gotovo nezapa


34