DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 36 <-- 36 --> PDF |
stranstvu nalazilo se jedanaest poreznih općina s gradovima Senjom i Karlobagom. Nakon likvidiranja Vojne Krajine područje Nadzorništva je obuhvaćalo dvije županije, od Ledenica do Cupine — županiju riječko-modrušku i od Cupine do dalmatinske međe ličko-krbavsku, s ukupno tri upravna kotara: Crikvenica, Senj i Gospić. Uprava Nadzorništva je bila smještena na Staroj cesti na izlazu iz grada u pravcu Senjske drage. S velikom vjerovatnošću može se utvrditi da je u toj zgradi Nadzorništvo započelo s radom, jer je temeljem ugovora od 26. III 1883. godine zgrada, inače privatna vila »Nina«, vlasništvo braće barona Vranyczanya, prenesena na Kraljevsku investicionalnu zakladu uz naknadu za 6000 forinti. Danas se u zgradi nalaze privatni stanovi iako je pravo vlasništva knjiženo na Šumarsko gospodarstvo »Senj«. Bilo bi potrebno poduzeti napore da se u zgradi smjeste šumarske organizacije. U daljnjem opisu rada Nadzorništva potrebno je u nastavku krenuti kronološkim redom od vremena njegovog osnivanja. Naredbom krajiškog glavara Filipovića od 7. svibnja 1878. godine također se zahtijevalo od upravitelja Nadzorništva da, po uputstvima glavnog zapovjedništva koja su sadržana u knjizi J. Wesselyja: »Kras hravtske Krajine i kako da se spase«, obiđe teren i predloži detaljne mjere za poboljšanje stanja na kršu. Već je 13. svibnja 1878. godine u Zagrebu zakazana posebna sjednica kod Glavnog zapovjedništva pod predsjedavanjem podmaršala Pürckera , uz prisustvo vijećnika stola sedmorice Beyera, nadšumarnika Dursta i nadšumara Malbohana. Tom prilikom je detaljnim dogovorom zaključeno da se uvede dva biljevišta u predjelu Senjske drage, a sa suhozidom treba u 1878. godini ograditi neosporno državne površine između Vratnika i Senja. O svim zaključcima Malbohan je trebao da pošalje izvještaj iz Senja, pa su 2. lipnja 1878. godine dostavljeni šumarskom odjeljenju krajiške uprave prijedlozi radova na pošumljavanju krasa za 1879. godinu. U svom prijedlogu Malbohan obrazlaže svoja zapažanja o neuspjelim radovima na kršu u pet točaka, potrebu stručnog i lugarskog osoblja, njihove dužnosti i novu podjelu na kraške kotare radi boljeg upravljanja, što se može ostvariti s ukupnim troškovima od 56.545 forinti. Nije poznato da li su prijedlozi i prihvaćeni, a naročito stavka o troškovima, ali se iz izvještaja o poslovanju od 1879. do 1890. godine može zaključiti da se godišnje odobravalo manje sredstava nego što je bilo planirano. To je, očito imalo reperkusija na smanjenju obujma poslova i broja čuvarskog osoblja. Slijedeće se 1879. godine, početkom rujna održavala treća kraška skupština u bivšem austrijskom primorju i na primorskom krajiško m krasu , u organizaciji bečkog, hrvatsko-slavonskog i kranjsko- primorskog šumarskog društva. Skupština je imala zadaću da prouči rad na pošumljavanju krša na lokalitetima oko Divače, Rijeke i Senja. I tako su članovi kraške skupštine posjetili 8. i 9. rujna Senj, gdje su se na terenu upoznali s prilikama na kršu, kao i s poduzetim radovima. Učesnike ekskurzije u Senjsku dragu prema Francikovcu vodio je Malbohan. U rezoluciji treće kraške skupštine konstatira se daljnje povećanje kraških površina, pa se traži donošenje potrebnih zakona. Ovaj je apel imao naročito dobar odaziv u bivšim austrijskim zemljama, dok je u Hrvatskoj prošao gotovo nezapa 34 |