DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 35 <-- 35 --> PDF |
članovi šumskog pravilnika o organizaciji šumarske službe u Krajini, reguliranju financiranja i opsega radova na pošumljavanju krša od 1860. godine. U to vrijeme upravitelj Vojne krajine je general Antu n Mollinary , koji je dobrim dijelom zaslužan za poboljšanje prilika Krajine. Nalog austrijske vlade da se hrvatski vojni krš ima ... »zagajiti i privesti kulturi« ... dobro je iskoristio Mollinary. Najprije je reorganizirao krajišku šumsku upravu i izdao nalog svim šumarskim stručnjacima da prikupe statističke podatke, predlože radove i troškovnike za kraška područja. Prije nego što se započelo s radovima, Mollinary je angažirao i druge stručnjake da mu predlože smjernice za daljnji rad na kršu. U tu svrhu bio je angažiran profesor vodogradnje na bečkoj politehnici Anto n Beyer , državni geolog dr Emi l T i e t z e, čuvar mineraloško-geologijskog odjela zagrebačkog muzeja D. P i1 a r i, napokon, poznati šumarski stručnjak iz Beča Josi p Wessely . Nama su ovom prilikom najvažnija zapažanja Wesselya koji je tijekom 1875. godine proučio primorski vojni krš i u opširnoj knjizi, tiskanoj na njemačkom i hrvatskom jeziku 1876. godine pod naslovom »KRAS HRVATSKE KRAJINE « detaljno opisao prilike na krasu i predložio mjere za poboljšanje situacije. Nakon tiskanja Wesselyjeve knjige, krajem 1876. godine general Mollinary napušta mjesto glavara krajiške uprave. Njegovo zalaganje za kompleksna rješenja egzistencije pučanstva u Vojnoj krajini nailazilo je na potpuno nerazumijevanje u višim državnim krugovima, pa je Mollinary bio primoran da se povuče. Na njegovo mjesto je 1877. godine postavljen Franj o Filipović , koji, prilikom postavljanja, odlučno izjavljuje da če naročito na poslovima pošumljavanja krša nastaviti putem svoga prethodnika. S radovima se zaista nastavilo, ali bez pravog rezultata, jer od 1865. godine kada su započeli radovi od strane Šumskog ureda iz Ogulina, pa do 1878. godine u sva tri kotara Ogulin, Otočac i Gospić stavljeno je pod zabranu svega 3707 kj kraških pustoši. Ovako slabo napredovanje radova bilo je uvjetovano otporom naroda, udaljenošću šumskih uprava od terena gdje su se radovi obavljali, kao i pomanjkanjem dobrog šumarskog osoblja za radove na kršu. Prema spisu sastavljenom od glavara krajiške šumarske uprave, nadšumarnika Dur s ta od 28. travnja 1878. godine bilo je zaključeno da se na kršu priđe izradi katastra krša, uređenju jednog biljevišta, izlučivanju površina izgradnjom suhozida i spremanju za kulture i, napokon, da se riješi pitanje stručnog osoblja. I tako je 7. svibnja 1878. godine prema naredbi krajiškog glavara Filipovića privremeno osnovano u Senju »NADZORNIŠTVO ZA POŠUMLJENJE PRIMORSKOG KRASA«, s njemačkim naslovom u službenoj upotrebi koji glasi: »Karstaufforstung = Inspektorat für das Grenz = Landesgebiet«, za privremenog upravitelja postavljen je otočki nadšumar Eduar d M a 1boha n (1844. godine Goldenstem — 27. I 1931. godine Karlovac), a geometar Nikol a Jasikaz a pomoćnika upravitelja u poslovima kartiranja, mjerništva i u kancelarijskim poslovima. Filipović je također zahtijevao, da se naredba od 8. VI 1871. godine o pošumljavanju krša u krajiškom području provede u život. Nadzorništvo je zauzimalo ukupnu površinu od 79322 kj od koje je 70000 kj pustoši ili krša, a prostiralo se uz obalu od Povila — Ledenica kod Novog do Lisarice kod sadašnje Tribanj Mandaline, gdje je područje Vojne krajine graničilo s Dalmacijom. Na padinama Velebita ovo područje se prostiralo u širinu od 3 do 8 km zračne linije, u dužini od cea 140 km i na nadmorskim visinama od mora do 1850 metara. Na ovom velikom pro |