DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Šumski ured u Ogulinu 1865. godine izdvojio je slijedeće predjele za branjevine:
Vrški, Mački, Drinak, Petnju, Kalanjev omar, Micinu glavicu i Medveđak.
Šumski ured u Otočcu 1867. godine stavio je pod zabranu: Senjsku dragu I,
Paškvanovac — Osornjak, jedan dio branjevine Borovo, Oštro — Sijaset,
Borovu dragu, Kozicu, Borovi vrh i Graberje I, dok je ured u Gospiću 1868.
godine osnovao branjevinu Grabova strana. Prilikom ovih radova istakao se
šumarnik K a d i ć.


Sadnja na čistinama unutar takvih branjevina vrlo se rijetko provađala
i uspjeh je bio slab. Nedostatak biljevišta, radnika i službenika s praksom
na radovima na kršu i napokon velika udaljenost šumskih ureda uvjetovali su
slabe rezultate. Iako su ulagali znatne napore, spomenuti šumski uredi su u
razdoblju od 1865. do 1870. godine izdvojili svega 3707 kj i 1518 čhv branjevina
na području hrvatskog primorskog vojnog krša. Od ove površine više
od jedne trećine nije bilo pošumljeno, pa su pošumljene tek za vrijeme djelovanja
Nadzorništva. U okolnim kraškim predjelima prilike su bile povoljne,
tako da su inicijative na rješavanju problematike krša u tim krajevima pozitivno
utjecale na stvaranje boljeg tretmana primorskog dijela vojnog krša.
Prvi bezuspješni pokušaji na pošumljavanju sjetvom sjemena listača na kršu
obavljeni su u okolici Trsta 1843. godine. Slijedećih godina, 1850, 1857. i
1859. već se u okolici Trsta primjenjuju uspjela pošumljavanja dvogodišnjim
sadnicama crnog bora, a odavde se proširuje na Goricu, Istru i Kranjsku.


U susjednom Provincijalu (riječkoj županijskoj oblasti) ističe se Josi p
Lorenz , profesor prirodnih nauka na riječkoj gimnaziji, koji u svojim
radovima zagovara potrebu pošumljavanja krša. Njegova studija o kršu Provincijala,
nastala u vremenu istraživanja od 1857. do 1859. god. sadrži opis
geoloških, pedoloških, klimatskih i vegetacijskih prilika. Unatoč posjedovanju
ove odlične studije koja je mogla poslužiti za početak izvođenja radova,
prva su pošumljavanja započela tek 1873. godine. I glavna godišnja skupština
austrijskog državnog šumarskog društva, održana u rujnu 1865. godine
u Trstu, nakon terenskog obilaska kranjskog primorskog i tršćanskog krša
u svojoj rezoluciji zalaže se za potrebu sistematskog rada na kršu. Ova je
rezolucija kod austrijske vlade već 1866. godine imala pozitivnog odjeka,
jer je ona pošumljavanje krša uzela pod svoju posebnu zaštitu. Druga kraška
skupština austrijskog šumarskog društva, održana u rujnu 1869. godine s
terenskim obilaskom krša između Otočca i Senja također je prihvatila sličnu
rezoluciju kao i 1865. godine, s kojom je bila upoznata austrijska vlada.


Prvi pozitivni korak od strane hrvatske vlade na pošumljavanju krša
uslijedio je 1871. godine prilikom naredbe o razvojačenju hrvatsko-slavonske
Krajine. Tom prilikom je bila formirana Krajiška investiciona
zaklada , nastala prodajom prestarjelih debala hrvatsko-slavonskih krajiških
državnih šuma. Jedan dio sredstava Zaklade bio je namijenjen za pošumljavanje
krša, odvodnju, povodnjivanje i za izgradnju komunikacija. Prilikom
sastavljanja prvog izvanrednog krajiškog proračuna za 1871. godinu bili
su predviđeni pozamašni radovi na pošumljavanju krša, ali zbog loših poli
tičkih prilika i nerazumijevanja tadanje vlasti nije se mnogo ostvarilo od
prvotne zamisli. U zapovjednom pismu od 8. lipnja 1871. godine Vojnom zapovjedništvu
u Zagrebu stavljeno je u zadatak da se čim prije započne s
predradnjama oko pošumljivanja krša. U isto vrijeme izmjenjeni su neki