DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 33     <-- 33 -->        PDF

STOTA OBLJETNICA OSNIVANJA I RADA NADZORNIŠTVA
ZA POŠUMJENE PRIMORSKOG KRASA


Mr. Vice IVANČEVIĆ, dipl. inž. šum.
Šumsko gospodarstvo Senj


Prošlo je više od jednog stoljeća otkako je u Senju 7. svibnja 1878. god.
osnovano NADZORNIŠTVO ZA POŠUMLJENJE PRIMORSKOG KRASA. Da
bi se obuhvatili svi događaji vezani za početak rada ove ustanove potrebno
je krenuti u prošlost, u vrijeme još mnogo prije osnivanja. Zakonska regulativa
o ograničenom iskorištavanju drva na kršu, kako je poznato, nastala
je u momentu kada se počela osjećati nestašica drva, naročito za potrebe
brodogradnje.


Tako senjski Statut iz 1388. god., a kasnije u doba Vojne krajine i poznati
Franzonijev šumski red iz 1764. god. reguliraju potrošnju drva.
Težak položaj Krajišnika već je uočio i Franzoni, jer je u svom šumskom
redu dao prijedlog za poboljšanje njihovog stanja. On predlaže izgradnju
puteva, grupiranje sela, stajsko timarenje stoke, omogućavanje rada u šumi i
unapređenje voćarstva. U sklopu ovih nastojanja hvale je vrijedan primjer
kapetana Zandonatija iz postaje u Jablancu, čijom je zaslugom od 1769. do
1784. godine na potezu od Senja do dalmatinske granice bilo zasađeno oko
1,500.000 trsova. Jedan dio je propao zbog oštre zime, ali je ipak ostalo


800.000 trsova. Uzgoj badema dao je također dobre rezultate, a sadnice maslina
su malo sađene, jer je Venecija zabranila njihov izvoz.
Drugih napora u pravcu poboljšanja nezavidnog položaja Krajišnika,
a u tom sklopu i radova na pošumljavanju krša, nije bilo sve do 1865. god.
Šumarski je zakon od 3. prosinca 1852. god. uveden u Vojnu krajinu od 1. srpnja
1860. god., pa je tako stavljen izvan snage stari šumski pravilnik za krajiške
pukovnije i titelski bataljun iz 1839. godine. Novim šumskim pravilnikom
objavljenim 1860. god. provedena je nova organizacija šumarske službe
u Vojnoj krajini, čime započinju vedriji dani za šumarstvo. Formirana su
dva šumska ravnateljstva, u Zagrebu za hrvatsku i slavonsku Krajinu, a u
Temišvaru za banatsku Krajinu i titelski bataljun. Ovom organizacijom osnovani
su šumski uredi u glavnim pukovnijskim mjestima, od kojih spominjemo
urede u Ogulinu, Otočcu i Gospiću, jer su se u periodu od daljnjih deset
godina bavili i pošumljavanjem krša. To je bilo omogućeno odredbom u
trećem paragrafu Šumskog zakona (od 3. prosinca 1852. godine), da se sve
starije čistine koje premašuju normalnu kvotu moraju nakon prvih pet godina
po stupanju na snagu navedenog Zakona pošumiti i drvljem zasaditi.
Vojnička je uprava nastojala poboljšati stanje na primorskom kršu, pa su
tadašnji šumski uredi u Ogulinu, Otočcu i Gospiću započeli s radovima na
kršu, ograđivanjem branjevina i stavljanjem devastirane vegetacije na panj.