DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Privredna komora za Dalmaciju dala je 1975. godine iscrpnu Informaciju o problemima šumarstva kraškog područja SRH s prijedlogom njihova rješenja, koja je objavljena u Šumarskom listu br. 7—10/1975. U toj informaciji (str. 239) rečeno je: »Samo u zadnjih pet godina je prema podacima Republičkog šumskog inspektorata u priobalnom području požarima zahvaćeno 22.713 ha šumskih površina. To znači da je u tom periodu gorilo prosječno godišnje 4.500 ha, dok se u istom tom periodu pošumljivalo godišnje oko 500 ha«. Dio izgorjelih površina prirodno se obnovi a posebno u koliko postoji mogućnost naleta borovog sjemena, no ipak najveći dio garišta pretvara se u kamenjare. Šumarstvo krša u organizacionom smislu postaje sve nesređeni je, a institucije nadgradnje osnovane radi unapređenja šumarstva na kršu postepeno su umirale i konačno prestale s radom. Tako je ukinuta Srednja šumarska škola za krš, Sekcija za uređivanje šuma, te Institut za pošumljivanje i melioraciju krša. Danas za područje krša nemamo gdje, kada bi i htjeli, izobražavati stručne kadrove, jer ono što je bilo dobro zamišljeno i što je nekoliko godina dobro radilo jednostavno smo ukinuli. Postavlja se pitanje, da li su sutra u boljim materijalnim uvjetima šumarstva na kršu takove institucije nadgradnje potrebne? Sigurno da jesu i o tom pitanju treba ozbiljno razmišljati! Moramo kazati da problem obnove šuma na kršu nije novijeg datuma. Kako je šuma uzmicala pred čovjekom, koji je šumu nerazumno sjekao, krčio i palio, da bi zadovoljio svoje trenutačne potrebe, to su mu više dolazile do izražaja sve negativnosti i posljedice koje su se javile nestankom šume. Tadašnje vlasti u prvom redu radi vlastitih interesa, poduzimaju neke mjere da se sačuva postojeći šumski fond, a i da se podignu nove šume. Takve stavove vlasti susrećemo u Statutima naših primorskih gradova. Međutim i Venecija pokušava u tom smislu nešto uraditi. Tako 1756. god. dolazi do poznatog GRIMANIJEVOG Zakona koji predviđa da se šuma sadi u ograđenom prostoru. Francuska okupacija naših krajeva (početkom 19. stoljeća) također uviđa potrebu čuvanja šuma, odnosno podizanja naših šuma. Tako V1CKO DANDOLO naređuje osnivanje »Svetih Gajeva«, a u Ninu osniva rasadnik za proizvodnju sadnica, kako za potrebe poljoprivrede, tako i za potrebe šumarstva. Prvi organiziraniji pokušaji da se pošumljava na kršu, datiraju iz godine1843, kada je u okolici Trsta VRŠENO pošumljivanje kraških goleti. U tu svrhu izdvojene su površine od 2—4 ha, koje su ograđene suhozidovima. Općina grada Trsta financira ove radove iako radovi nisu imali uspjeha. Zasađeni crni bor, obični bor, kesten i bagrem nisu ostali na životu. Pa ipak i godine 1857. ponovo se vrše pošumljivanja kod Bazovice i ponovo nema uspjeha. Općina grada Trsta ne odustaje od pošumljivanja i godine 1859. povjerava pošumljivanje Josipu KOLLERU, koji postiže pozitivne rezultate i od tada se širi pošumljivanje krša i u krajeve Hrvatske. Do osnivanja najznačajnije ustanove NADZORNIŠTVA ZA POŠUMLJIVANJE KRASA u Senju 7. svibnja 1878. godine, o čemu govori kolega Ivančević Vice i od tada je započelo organizirano pošumljivanje krša. Od tada pa do današnjih dana |