DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 13 <-- 13 --> PDF |
NA PRAGU DRUGOG STOLJEĆA RADA NA POŠUMLJIVANJU I MELIORACIJI KRŠA Mr. Ante TOMAŠEVIĆ, dipl. inž. šum. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska c. 25. Kada govorimo o kršu Socijalističke Republike Hrvatske, ne možemo a da ne rečemo nekoliko riječi i o kršu cijele Jugoslavije, jer je to jedna cjelina. Krš se nalazi na nešto više od 1/5 površine Jugoslavije, odnosno na 566 180 km2 i to na četiri Socijalističke Republike: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Krš je dio kraškog područja koje je pretežno brdsko i planinsko, a planinski masivi uglavnom su usporedni s morskom obalom. S izuzetkom zapadne Istre te područja sjeverne Dalmacije obronci brdskih i planinskih vijenaca više ili manje strmo se uzdižu od morske obale, ali unutar planinskih masiva nalazi se niz kraških polja kao jedan od kraških fenomena. Ovakova reljefna karakteristika od velikog je značaja za klimatske, vegetacijske pa i ekonomske odnose kraškog područja. Pod pojmom kras a obuhvatili smo vapnenačno-dolomitno područje sa specifičnim morfološkim i hidrološkim karakterizacijama. Glavni pojas vapnenasto- dolomitnog stijenja proteže se od Soče do Skadarskog jezera, obuhvatajući sve najviše grebene Dinarskog sistema, te čitavo primorje s otocima. Sjevero-istočna granica krša prolazi približno linijom: Kranj — Samobor — Karlovac — Vrangorač — Sanski Most — Banja Luka — Vranduk — Olovo — Vlasenica — Višegrad — Priboj — Prijepolje — Kolašin — Titograd — Skadarsko jezero, a jugozapadna granica je Jadransko more. Moramo napomenuti da u našoj Domovini nalazimo izolirane vapnenasto- dolomitne stijene sa kraškim karakteristikama i izvan navedene linije prema unutaršnjosti, npr. dijelovi Samoborske gore, Zagrebačke gore, Papuka, područja Vrbasa, Rame, Gornje Neretve, okolice Valjeva, u istočnoj Srbiji, u Makedoniji prema albanskoj granici i drugdje, koja međutim ne predstavljaju poseban problem. S gledišta vegetacijsko-geografske razdiobe prilike na kršu su bitno različite. Naročito je ta razlika izražena na prijelazu mediteranskog (eumediteran i submediteran) u kontinentalni dio krša. Kontinentalni dio krša karakteriziran je visokim šumama ali i regresionim stanjima šuma na manjem dijelu, razmjerno sačuvanim tlom i relativno malom površinom kamenjara. a mediteranski dio krša karakteriziran je nepreglednim površinama kamenjara, od kojih se veći dio doima poput kamenih pustinja. Oaze borovih šuma, te prirodno regenerirane niske šume i šikare u onim dijelovima krša gdje, nakon donošenja Zakona o zabrani držanja koza 1954. god., nema koza doima se kao osvježenje u odnosu na kamene pustoši |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Tamo gdje su koze ostale — Bukovica, dio općine Sinj i drugdje — vegetacija je u regresiji, devastirana je, a površine se pretvaraju u kamenjare. Granica između ova dva područja, područja niskih šuma i degradiranog, teče bilom planinskih vijenaca, neposredno te manje ili više udaljeno od mora, približno linijom Postojna — Snježnik — Risnjak — Gornje Jelenje — Plaše — Vratnik — Alančić — Dabar — Oštarije — Lipov vrh — Alan — Knin — bilom Dinare — Mosor — Čvrsnica — Prenj — Crvanj — Volujak — Čolija — Stožac — Jablanov vrh — Bjelasica — Komovi. Iz ovoga vidimo da smo krš podijelili u području degradiranog Krša i područje nedegradiranog krša. Degradirano područje Krša SRH obuhvaća političko-teritorijalno područje 22 općine Dalmacije 2 općina Istre, 6 općina Hrvatskog primorja, općinu Gračac u Lici te dijelova općina Senj, Crikvenica, Rijeka u Hrv. primorju i dijelove općina Donji Lapac, Gospić i Titova Korenica u Lici. Ukupna površina navedenog degradiranog područja u SR Hrvatskoj iznosi približno 1.977.000 ha (19.770 km2) ili 35°/» njezinog teritorija. Ako uzmemo da na ovom području na šume i šumska zemljišta otpada približno 910.994 ha iz priložene tabele br. 1. izrađene za područje zajednica Općina Split, Rijeka i Gospić, vidimo površinu i strukture šuma. S!. 1. Panoramski snimak primorske strane Velebita u području Karlobaga. Najtamnija ploha je crnoborova kultura . |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Tab. br. 1. POVRŠINA I STRUKTURA ŠUMA ZA PODRUČJE ZAJEDNICE OPĆINA: SPLIT, RIJEKA, GOSPIĆ u ha Struktura šume Split P/t Rijeka °/o Gospić % UKUPNO °/ö Visoke 40.219 7 19.356 13 55.040 31 114.615 12 Niske 181.379 31 46227 30 87.982 49 315.588 35 Šikare 61.332 11 19.116 12 2.381 1 82.829 9 Makije 41.723 7 5.367 3 — 47.090 5 Garigi 6.804 1 557 1 — 7.361 1 Obraslo 331.457 57 90.623 59 145.403 81 567.483 62 Neobraslo 246.747 43 62.199 41 34.565 19 343.511 38 SVEUKUPNO 578.204 100 152.822 100 179.968 100 910.994 100 Iz priložene tabele koju je izradila poslovna Zajednica šumarstva Dalmacije jasno je vidljiva situacija strukture šuma na području degradiranog krša SR Hrvatske. Možemo zaključiti da je stanje šumskog fonda i strukture šuma najslabije na području Dalmacije, potom Istre i Hrv. primorja i na kraju dijela zajednice Općine Gospić (Općina Gračac, dijelom Općina Donji Lapac, Gospić i Titova Korenica). Koristi koje nam daje šuma uopće, a na kršu posebno, su one koje izražavamo u proizvodnji drvne mase, tzv. »DIREKTNE KORISTI« i tzv. »INDIREKTNE KORISTI«, koje se odražavaju u općim koristima šume, a koje su vrlo često neizmjerljivi financijskim pokazateljima. Ako bismo šume na degradiranom kršu gledali kroz proizvodnju drvne mase i njenoj kvaliteti danas, tada bi te šume imale malu vrijednost iako ne i beznačajnu. No međutim tzv. »indirektne« koristi šuma ovdje dolaze u prvi plan i od njih čovjek ima ogromne koristi. Navest ćemo nekoliko primjera: Današnje društvo u cjelini razvija se snažno u pravcu industrijalizacije i motorizacije, tim — da proizvodimo nove velike potrošače kisika i velike proizvođače novih količina CO2 i drugih štetnih plinova za zdravlje čovjeka. Razvoj društva sve više koncentrira ljude u velike gradove, gdje vlada posebna klima, specifična za velike aglomeracije stanovništva i industriju. Istraživanja su pokazala da u gradovima i industrijskim centrima u jednoj litri zraka nalazimo i do 500.000 čestica prašine, dima i aerosola tj. 200 do 1.000 puta više nego u šumi. Sve ovo ima za posljedicu da su lijepa i vedra vremena u gradovima i industrijskim centrima sve rijeđa, a u mnogim našim gradovima zagađenost zraka već prelazi dozvoljenu granicu. Da bismo ublažili ovo stanje koje šteti zdravlju čovjeka, moramo što više čuvati postojeći šumski fond, odnosno uzgajati šume, a naročito na apsolutnim šumskim tlima kakav je naš krš, jer ćemo tako pomoći čovjeku u njegovoj borbi za zdravlje i u krajnoj liniji za opstanak uopće. 13 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Moramo naglasiti da proces fotosinteze obavlja isključivo biljni svijet i da u tom procesu veže CO2. Na svaki gram vezanog CO2 proizvodi 0,73 grama kisika. Ako uzmemo da na degradiranom kršu borove kulture proizvode u starosti od oko 60 godina prosječno 5,5 m3/ha bio mase i pod pretpostavkom da vegetacioni period traje samo 150 dana, jedan hektar borovih kultura oslobađa 3.752 kg kisika, što je vrlo značajno za zdravlje ljudi. Treba naglasiti da su jedino biljke putem fotosinteze sposobne da vežu CO2 iz atmosfere. CO-> u atmosferi godišnje se povećava prosječno za oko 0,2°/o. Svako stablo, kako kaže KREBS, hvatač je prašine iz zagađenog zraka i mala tvornica kisika. A. BERNASKI je izračunao da jedno stablo s asimilacionom površinom od 150 m2 za 100 god. proizvede toliko kisika koliko je potrebno jednom čovjeku za 20 godina života. Šuma igra važnu ulogu u pročišćavanju zraka, jer velikom lisnom površinom djeluje kao filtar na kom se zadržavaju čestice prašine iz zračne struje. Djelovanje lisne prašine je kontinuirano, budući da oborine speru čestice prašine koje su se zadržale na listovima. Prema mjerenjima koje je obavio R. MELDAO šume smreke i običnog bora zadržavaju godišnje 30—35 t čestica prašine a bukove sastojine i do 68 t/ha. Š. MEŠTROVIĆ je utvrdio za kulturu alepskog bora u Solinskom bazenu — Majdan Kosa da 1 m2 zastrte površine zadržava oko 70% ukupne taložne tvari i da je koncentracija dima u sastojini alepskog bora 50% manja, nego izvan nje a uz ostale jednake uvjete. Nadalje je utvrdio da na udaljenosti SI. 2. U prednjem planu dio površine na kojoj se vrši ispaša stoke i koza, a vi drugom planu očuvana privatna šumica kod sela Rože (Sinj). |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 17 <-- 17 --> PDF |
240 m od izvora zagađenja šuma alepskog bora zadrži prosječno 11 kg prašine po 1 ha dnevno, odnosno 365 x 11 = 4.015 kg ili 4 t/ha godišnje. Šuma djeluje na povećanje vlažnosti zraka, koja je u ljetnim mjesecima na kršu dosta niska, kao i u gradskim aglomeracijama. Tako Bunuševac, Burger, Dimitrov, Sugarev i dr. smatraju da zelene površine općenito povećavaju vlažnost zraka za 10—30%. SI. 3. Stari hrastovi su preostali svjedoci nekadanje hrastove šume kod sela Ugljani (Sinj). Podstojni grinovi prerašćuju u stabalca nakon što su pošteđeni od brsta koza. Šuma utječe na smanjenje buke te na udaljenosti 100 m izvora, buka se smanjuje za 10—20%, a pogotovo ako je sastojina stepenasto izgrađena i s većim učešćem četinjača. Opskrba vodom za piće u mnogome zavisi od šume. Šuma površinsko otjecanje vode svodi na najmanju mjeru i ima moć filtriianja vode. Prirodno rahlo šumsko tlo, obraslo šumskim vrstama drveća može zadržati 50—200 l/m2, odnosno 500—2.000 m:,/ha. Prema KASU šumska prostirka zadrži 2—5 ili čak 9 puta više vode od svoje težine. Senjska Draga prije obnove šuma, kako navodi UGRENOVIĆ, nije imala stalnijih izvora, dok danas imamo izvore zdrave pitke vode, koji ne presušuju ni za najvećih ljetnih suša. Šume štite tlo od ispiravanja vodom i odnašanja vjetrom. Stihijski vodeni tokovi — bujice — čine velike štete društvu, bilo da uništavaju neplodnim nanosima plodna poljoprivredna tla, zasipaju prirodne i umjetne akumulacije, te smanjuju kapacitet akumulacije iz godine u godinu, uništavaju pro |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 18 <-- 18 --> PDF |
metnice i izazivaju prekid u prometu itd. itd. Šuma ne može spriječiti eroziju 100%, ali je svodi na najmanju moguću mjeru, pa je i to važan razlog da se šume čuvaju i tamo gdje ih nema podižu nove. Šuma povećava poljoprivredne prinose, posebno u aridnim zonama. Važno je istaknuti da su šumsko-zaštitni pojasevi važan čimbenik u povećanju prinosa u poljoprivredi. Općenito se može reći da šumski pojasevi poboljšavaju mikroklimatske uvjete poljoprivrednih površina na taj način što im povećavaju vlažnost, smanjuju isparavanje, kao i transpiraciju biljaka, pravilno raspoređuju snijeg, te tako povoljno utiču na prinose. Šumsko-zaštitni pojasevi ublažuju negativne čimbenike i tako povećavaju povoljne uvjete za poljoprivrednu proizvodnju. Ukoliko su klimatski i edafski uvjeti teži, utoliko su poljozaštitni pojasevi potrebniji da bi se povećala proizvodnja. Tako na primjer za sušnih godina u 19 oblasti SSSR-a polučeni su veći prinosi, jara pšenica je dala prirod za 150%, ozima pšenica za čak 300%, raž 200%, ječam 150% i djetelina 150% (lit. 2.). U vlažnim periodima to povećanje je znatno manje, pa tako iznosi za jaru pšenicu, ječam i djetelinu 10%, dok je kod ozime pšenice i raži povećanje za 20%. Sprječava eolsku eroziju. — Za područje krša vjetrobrani pojasevi ili burobrani pojasevi dolaze u obzir kod melioracija kraških polja! Za odmor i rekreaciju šume imaju veliku važnost i veliki doprinos u liječenju čovjeka, šuma blagotvorno djeluje na ublažavanje smetnji cirkula- Sl. 4. Zabranom paša osiguran je razvoj ove sastojine. Područje sela Maljkovo (Sinj). |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 19 <-- 19 --> PDF |
čije krvi, u liječenju smetnji dišnih organa, hormonalnog sistema, funkcionalne smetnje, psihosomatske bolesti, vegetativno-nervnog sistema, osjetljivost na infektivne bolesti itd. itd. Današnji turistički »bum« ne bismo mogli ni zamisliti bez onih zelenih oaza borovih kultura diljem našeg primorjaotoka. Te zelene oaze u kamenoj pustinji krša podigli su šumarski stručnjaci u posljednjih stotinjak godina, usprkos poteškoćama na koje su nailazili. SI. 5. U bujičnom slivu Vedrine (Sinj) 12-godišnja kultura crnog bora postigla je visinu i 4 m. Danas te šumice omogućavaju nam da smo na našem Jadranu razvili značajnu privrednu granu turizam , od kojeg cijelo naše društvo ima velike koristi. Zar na našoj obali i na otocima nisu hoteli, moteli i kampovi podignuti tamo, gdje su borove kulture, borove šume? Ugostiteljsko-turističke organizacije nisu podigle svoje objekte na golom kamenjaru, iako i na takvim mjestima more je čisto, a sunca je u izobilju! Naprotiv, tražili su, a i dalje traže, atraktivne površine pod šumskom vegetacijom, jer je šuma ta bez koje se ne može zamisliti turizam i rekreacija što je čovjeku neophodno potrebno za vrijeme njegovog aktivnog odmora. Osim toga turističko-ugostiteljske radne organizacije koriste postojeće šume na našem kršu čija je turistička renta 227 puta veća od vrijednosti prirasta drvne mase na istoj površini. Drugo je pitanje koliko turističko-ugostiteljske radne organizacije vraćaju tim našim šumama u smislu jednostavne, a da ne govorimo u smislu proširene reprodukcije tih šuma! Možemo odmah konstatirati NIŠTA! |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Što šume znače u opće-narodnoj obrani mislimo da nije potrebno posebno naglašavati. Zato nam je dovoljno da crpimo iskustva iz naše nedavne narodnooslobodilačke borbe i biti će nam posve jasna uloga šume u obrani zemlje od eventualnog napadača. Sve ove korisne funkcije šume koje smo nabrojali teško bi bilo, bilo kojoj od njih dati prednost. Možda bismo ipak mogli izdvojiti važnost opće- narodne odbrane, turizma, ugostiteljstva te rekreaciono-zdravstvenu ulogu kao najmarkantnije funkcije šume, koje se najdirektnije manifestiraju, a u nekim slučajevima u stanju smo ih i konkretno vrednovati. Iz svega navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi uloga i važnost šume u životu čovjeka kao pojedinca, u životu pojedinih krajeva i regija i dakako u životu nacije, odnosno društva kao cjeline. Zbog toga s punim pravom ne samo kao šumarski stručnjaci već i kao aktivni članovi našeg društva moramo se boriti za čuvanje postojeće šumske vegetacije i za brže podizanje šumskih kultura na apsolutno šumskim tlima kakav je naš krš. Trebamo posebno naglasiti da ogromne kamene pustoši stoje neiskorištene, na kojim prostranstvima se rasipa ogromna količina sunčane energije, koju osim biljke i njenog zelenog lista nitko ne može iskoristiti. Rekli bismo, da nismo toliko bogati pa da se odričemo usluge zelenog klorofila, te najsavršenije i najjeftinije tvornice organske tvari. Jedino šumska vegetacija, tj, šuma može najbolje iskoristiti sunčevu snagu uz postojeću energiju apsolutno šumskih tala, krša, kojega će šumska vegetacija i drugo raslinje pretvoriti u ugodne krajolike koji će našem čovjeku, a time i društvu u cjelini olakšati razvoj i bolju i sigurniju budućnost. Borove sastojine na kršu od posebnog su značaja kao pionirske šume koje popravljaju tlo i u bližoj ili daljnjoj budućnosti omogućuju povratak prirodne vegetacije, kao najstabilnije šumske zajednice. Prema podacima dr. Z. VAJDE (lit. 3.), gdje govori o izvršenim radovima na pošumljivanju i melioracijama za period od 1945—1955. godine, a iz kojih podataka se vidi da je u Hrvatskoj pošumljeno 67.464 ha goleti, dok su meliorativni radovi izvršeni na 55.814 ha devastiranih šuma. Iz istog rada za područje krša Hrvatske vidimo da je za tadašnje kotareve: Dubrovnik, Gospić, Makarska, Pula, Rijeka, Split, Šibenik i Zadar, što odgovara uglavnom šumama i šumskim zemljištima krša, kako to predviđa sadašnji Zakon o šumama SR Hrvatske, član 68, izvršeno pošumljivanje na 23.875 ha goleti dok su meliorativni zahvati obuhvatili 43.236 ha devastiranih šuma. Ovako sistematizirani podaci poslije 1955. godine nažalost nisu nam poznati. Raspolažemo samo podacima Šumarije Zadar, koja je u vremenu od 1946—1977. god. pošumila sadnjom biljaka 881 ha i sjetvom sjemena 443 ha, ili ukupno 1.324 ha. Drugim riječima Šumarija Zadar je prosječno godišnje pošumljivala sadnjom biljaka 27,53 ha i sjetvom sjemena 13,84 ha. Računamo li izvršene radove na pošumljivanju Šumarije Zadar poslije 1955. godine podaci bi izgledali ovako: sadnjom je pošumljeno 359 ha ili godišnje u prosjeku 16,32 ha, dok za pošumljivanje sjetvom sjemena ostaju gore navedeni podaci, jer je sjetvom pošumljivanje obavljeno poslije 1955. godine. Situacija u ostalim Šumarijama Dalmacije sigurno nije ništa bolja, mislimo da je u mnogima i daleko lošija, posebno na području Dalmacije, kao i drugih dijelova krša u vrlo teškom materijalnom položaju, tako da se postavlja pitanje njihovog opstanka u sadašnjim 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 21 <-- 21 --> PDF |
prilikama. Što znači za napredak i čuvanje šuma na kršu, nije potrebno posebno naglašavati. ´ F 0 izvršenim radovima na pošumljavanju krša, broju šumskih požara i opozaremh površina, raspolažemo s podacima koje je pribavila Poslovna ZTid™Ca f^stv a Dalmacije, a iz kojih podataka vidimo da je za period od 1972-1977. godine na području krša Hrvatske pošumljeno sadnjom bi SJetV°m Sjemena h526 ha odnosno ukuPno 9?S l ,v l´ Je Pošumljeno 2.588 ha. (Zajednice općina: Split, Rijeka i Gospić). U istom razdoblju na tom području zabilježeno je čak 1.125 požara, a uništena površina od požara velika je 19.408 ha. To znači da smo na kršu Hrvatske za proteklih pet godina umjetno pošumih 7,36 puta MANJE od onog što nam je požar uništio Ne treba zaboraviti da se šume alepskog bora, nakon požara i same obnavljaju ako je površina nepristupačna stoci, a sastojina je sposobna, zrela, za fruktitikaciju. SI. 6. Mehanizirano bušenje jama u području Kučina kod Splita. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Privredna komora za Dalmaciju dala je 1975. godine iscrpnu Informaciju o problemima šumarstva kraškog područja SRH s prijedlogom njihova rješenja, koja je objavljena u Šumarskom listu br. 7—10/1975. U toj informaciji (str. 239) rečeno je: »Samo u zadnjih pet godina je prema podacima Republičkog šumskog inspektorata u priobalnom području požarima zahvaćeno 22.713 ha šumskih površina. To znači da je u tom periodu gorilo prosječno godišnje 4.500 ha, dok se u istom tom periodu pošumljivalo godišnje oko 500 ha«. Dio izgorjelih površina prirodno se obnovi a posebno u koliko postoji mogućnost naleta borovog sjemena, no ipak najveći dio garišta pretvara se u kamenjare. Šumarstvo krša u organizacionom smislu postaje sve nesređeni je, a institucije nadgradnje osnovane radi unapređenja šumarstva na kršu postepeno su umirale i konačno prestale s radom. Tako je ukinuta Srednja šumarska škola za krš, Sekcija za uređivanje šuma, te Institut za pošumljivanje i melioraciju krša. Danas za područje krša nemamo gdje, kada bi i htjeli, izobražavati stručne kadrove, jer ono što je bilo dobro zamišljeno i što je nekoliko godina dobro radilo jednostavno smo ukinuli. Postavlja se pitanje, da li su sutra u boljim materijalnim uvjetima šumarstva na kršu takove institucije nadgradnje potrebne? Sigurno da jesu i o tom pitanju treba ozbiljno razmišljati! Moramo kazati da problem obnove šuma na kršu nije novijeg datuma. Kako je šuma uzmicala pred čovjekom, koji je šumu nerazumno sjekao, krčio i palio, da bi zadovoljio svoje trenutačne potrebe, to su mu više dolazile do izražaja sve negativnosti i posljedice koje su se javile nestankom šume. Tadašnje vlasti u prvom redu radi vlastitih interesa, poduzimaju neke mjere da se sačuva postojeći šumski fond, a i da se podignu nove šume. Takve stavove vlasti susrećemo u Statutima naših primorskih gradova. Međutim i Venecija pokušava u tom smislu nešto uraditi. Tako 1756. god. dolazi do poznatog GRIMANIJEVOG Zakona koji predviđa da se šuma sadi u ograđenom prostoru. Francuska okupacija naših krajeva (početkom 19. stoljeća) također uviđa potrebu čuvanja šuma, odnosno podizanja naših šuma. Tako V1CKO DANDOLO naređuje osnivanje »Svetih Gajeva«, a u Ninu osniva rasadnik za proizvodnju sadnica, kako za potrebe poljoprivrede, tako i za potrebe šumarstva. Prvi organiziraniji pokušaji da se pošumljava na kršu, datiraju iz godine1843, kada je u okolici Trsta VRŠENO pošumljivanje kraških goleti. U tu svrhu izdvojene su površine od 2—4 ha, koje su ograđene suhozidovima. Općina grada Trsta financira ove radove iako radovi nisu imali uspjeha. Zasađeni crni bor, obični bor, kesten i bagrem nisu ostali na životu. Pa ipak i godine 1857. ponovo se vrše pošumljivanja kod Bazovice i ponovo nema uspjeha. Općina grada Trsta ne odustaje od pošumljivanja i godine 1859. povjerava pošumljivanje Josipu KOLLERU, koji postiže pozitivne rezultate i od tada se širi pošumljivanje krša i u krajeve Hrvatske. Do osnivanja najznačajnije ustanove NADZORNIŠTVA ZA POŠUMLJIVANJE KRASA u Senju 7. svibnja 1878. godine, o čemu govori kolega Ivančević Vice i od tada je započelo organizirano pošumljivanje krša. Od tada pa do današnjih dana |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 23 <-- 23 --> PDF |
radovi na pošumljivanju krša vršeni su s različitim intenzitetom i uspehom U proteklih sto godina pošumljivanje krša mogli bismo podijeliti u tri perioda i to: od 1878. do 1918. u kom periodu za početak radova možemo reći da je dosta rađeno, no uspjeh nije bio osobit. Veoma dobar uspjeh u pošumljivanju smatrao se ako nam je ostalo na životu 30—35% za-ađenih biljaka. SI. 7. U tuljcima uzgoje sadnice omogućuju sadnju na terenu bez obzira na vremenske prilike, a osiguravaju potpuni uspjeh. Drugi period možemo smatrati između dva Svjetska rata, kada je uspjeh u pošumljivanju bio nešto bolji i kretao se između 45—50%, što se je smatralo izvrsnim rezultatom. Treći period nastupa iza drugog Svjetskog rata, kada smo u prvih deset godina radili intenzivno na pionirskom zadatku pošumljivanja krša, 1945—1955. godine, a od 1955. godine intenzitet radova naglo jenjava i šumarstvo krša pomalo ali sigurno propada. Baš u ovom razdoblju tehnika i tehnologija pošumljivanja krša toliko je napredovala da su nam uspjesi gotovo stopostotni. Danas je šumarska operativa sposobna obaviti pošumljivanja a da neće biti potrebno vraćati se na iste površine radi eventualnog popunjavanja. I danas kada možemo sigurno i uspješno pošumljivati, na tom poslu NAJMANJE RADIMO U POSLJEDNJIH 100 GODINA! ^ Uzmemo li da nam neobrasle površine zauzimaju 343.511 ha, a da smo pošumili 23.875 ha, tj. da su radovi izvršeni sa 6,95% do danas. Šikare, makije niske šume i garizi zapremaju 452.868 ha a meliorirano je 43.236 ha ili 9 55%´ |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Tempo pošumljivanja goleti krša i meliorativni zahvati kakove smo imali odmah u poslijeratnom periodu (1945—1955), kada smo za 10 godina pošumili oko 24.000 ha goleti i meliorirali niskih šuma, šikara, makija i gariga oko 43.000 ha. Da smo tim tempom nastavili danas bi imali oko 80.000 ha borovih kultura, te privođenjem devastiranih šuma u vrednije gospodarske oblike (niske šume, šikare, makije, garizi) imali bismo još i bolje rezultate jer bi danas raspolagali sa oko 140.000 ha melioriranih šuma. Tempo u obnovi šuma na kršu za posljednje 32 godine, ako bi i dalje bio takav bilo bi nam potrebno 450—500 godina da goleti privedemo šumskoj kulturi, a za devastirane sastojine da ih privedemo u vrednije gospodarske oblike trebalo bi nam 300—350 godina, pod pretpostavkom da nam ništa od tih radova ne strada od biotskih i abiotskih čimbenika. Da smo nastavili dinamikom pošumljivanja goleti krša i melioracijom devastiranih šuma kakvu smo imali za prvih 10 godina nakon oslobođenja (1945—1955.) naše goleti bi pošumili za 150—200 godina, dok bi devastirane sastojine meliorirali za 100—150 godina. Što se tiče šumarske organizacije na kršu moramo kazati da Zakon o šumama SRH regulira gospodarenje šumama i šumskim zemljištima i kada bi se realizirao u praksi, sigurno je da bi šumarstvo na kršu imalo svjetliju perspektivu. Mada je Zakon donesen 1977. godine još uvijek mnogo toga zapinje da bi njegove odredbe bile primjenjene, a u općem interesu društva. Zakon načelno rješava šumarsku problematiku krša, no ovdje moramo istaknuti da je u našoj prošlosti bilo dosta dobrih Zakona, ali koji su ostali neprimjenjeni u životu, pa od toga što su bili dobri društvo nije imalo koristi. I ovaj najnoviji Zakon kojeg smo donijeli prošle godine ostati će mrtvo slovo na papiru u koliko se svi skupa više ne angažiramo u njegovoj primjeni. Rekli bismo da ovdje najveća odgovornost pada na društveno-političke strukture u općinama i zajednicama općina na kršu SRH, pa bi u tom pravcu morali djelovati. Koliko je nama poznato, Zakon se ne može tako lako realizirati u praksi i to zbog toga jer postoje svjesni ili nesvjesni otpori baš u društveno-političkim strukturama općina, a rekli bismo i u nedefiniranoj materijalnoj pomoći koju SRH misli izdvajati za šumarstvo na kršu. Socijalistička Republika BiH riješila je pitanje radova na pošumljivanju i melioracijama krša, te u tim radovima učestvuje sa 50% sredstava, pod uvjetom da općine i zainteresirane radne organizacije osiguraju drugih 50% sredstava, društvenim dogovorima i samoupravnim sporazumima. Na taj način degradirano područje krša SR BiH ima osiguranu materijalnu bazu za pošumljivanje goletii melioracije devastiranih šuma. (50% Republika, 20% OOUR, 30% Općina i drugi sudionici — vojska, gorani, škole i dr.) U Socijalističkoj Republici Srbiji za podsticanje pošumljivanja goleti i melioraciju devastiranih šuma za period 1976—1980. godina Republika izdvaja oko 380,000.000,00 din. Plan pošumljivanja goleti predviđa, da se u tom periodu pošumi oko 22.000 ha te da se rekonstruira 18.000 ha devastiranih šuma. Sredstva se daju nepovratno šumarskim radnim organizacijama putem SlZ-a za šumarstvo SR Srbije. Sredstva se daju samo za pošumljivanje društvenih zemljišta. Nadalje u SR Srbiji donijet je Zakon o izdvajanju i korištenju sredstava kao i pravilnik o načinu konkuriranja i izradi programa za dobivanje sredstava. Radne organizacije konkuriraju za sredstva kod repub |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 25 <-- 25 --> PDF |
ličkog SIZ-a za šumarstvo uz prezentiranje programa pošumljivanja i melioracija devastiranih šuma na goletima SR Srbije, na temelju kojih programa posebna komisija pri republičkom SIZ-u odobrava sredstva. 80% se isplaćuje nakon podnošenja privremene situacije izvršenih radova. Preuzimanje radova vrši stručna komisija u kojoj je po pravilu jedan predstavnik republičkog Inspektorata za šumarstvo, ali nije obavezno. Ostalih 20% sredstava isplaćuje se nakon izvršene kolaudacije radova, a kolaudacija se obavlja u jesen nakon prestanka vegetacije tj. godinu dana po izvršenim radovima. Uspješnim radovima smatra se ako je uspjeh na pošumljivanju 85% i više. U protivnom, konačna isplata vrši se nakon što se izvrši naknadno popunjavanje neuspjelih pošumljivanja. Zakon o šumama SR Slovenije propisao je konstituiranje samoupravne interesne zajednice šumarstva putem koje se financira radove na kršu i ra- SI. 8. Pokrivanje površine sadnog mjesta krupnijim ili sitnijim kamenjem, pir ješkom ili drugim materijalom osiguravaju posađenoj sadnici dovoljno vlage i u sušnom ljetu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 26 <-- 26 --> PDF |
dove proširene reprodukcije u svim šumsko-privrednim područjima. Sred stva se formiraju iz posebnog dijela dohotka koji nastaje u onim područjima koja imaju nadprosječne prirodne i druge uvjete privređivanja (renta), do prinosa od nabavne cijene šumskih sortimenata i učešća Republike. U Crnoj Gori priprema se donošenje Zakona za područje krša isto kao i u SRH. Iz ovoga se dade zaključiti da su naše Socijalističke Republike: BiH, Slovenija i Srbija praktički riješile materijalnu stranu pošumljivanja krša i goleti. SRH je na najboljem putu da i ona riješi pitanje financiranja ob nove šuma na kršu, a na nama je da maksimalno iskoristimo sve ono što nam pruža novi Zakon o šumama. Na završetku slobodan sam predložiti nekoliko zaključaka. To su: 1. Potrebno je što prije provesti u djelo odredbe Zakona o šumama, koje se odnose na krš, posebno osnovati SAMOUPRAVNU INTERESNU ZAJEDNICU ZA KRŠ i tako osigurati nužna financijska sredstva za pošumljivanje i melioraciju krša. Osnivanje osnovnih samoupravnih interesnih zajednica i to za pojedine zajednice općina (Rijeka, Gospić, Split) treba posebno razmotriti. 2. Drugi važan zadatak je izrada dugoročnog plana, za razdoblje do 2000- te godine, pošumljivanja i melioracija krša kako po zajednicama općina tako i po osnovnim organizacijama udruženog rada u šumarstvu. 3. Ostvariti industrijsku rasadničku proizvodnju i za potrebe cijelog krša koja je jeftinija od klasične proizvodnje. Time bi se ujedno i smanjili jedinični troškovi pošumljivanja. 4. Zadržati zabranu držanja koza u slobodnoj ispaši, jer je u protivnom šumska melioracija krša iluzija. 5. Osigurati, privući, potrebne stručne šumarske kadrove za rad u Kraškom području kao značajnog preduvjeta za napredak šumarstva na tom području. Ponovo osigurati i specijalizirane kadrove za radove u kraškom šumarstvu. LITERATURA 1. ... Krš Jugoslavitje, 5 knjiga, Split, 1957. 2. ... Utvrđivanje i društveno vrednovanje opštekorisnih funkcija šume, Beograd, 1971. 3. Vajda, Z.: Deset godina pošumljavanja i melioracija u NR Hrvatskoj, Šum. list, 1955, br. 11—12. 4. Vr dol jak, Ž.: Bolji dani za šume na kršu, Šum. list, 1977, br. 8—9. 5. ... Informacija o problemima šumarstva Kraškog područja SRH s prijedlogom njihova rješenja, Šum. ldst, 1975, br. 7—10. 6. Horvat , A.: Melioracije degradiranih šumskih terena, skripta, Zagreb, 1965. 7. Meštrović , Š.: Značaj šumskih kultura u primorskom području krša, Šum. list, 1977, br. 8—9. 8. Pintarić , K.: Utjecaj šume na zdravlje čovjeka, Šum. list, 1977, br. 8—9. |