DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 13 <-- 13 --> PDF |
NA PRAGU DRUGOG STOLJEĆA RADA NA POŠUMLJIVANJU I MELIORACIJI KRŠA Mr. Ante TOMAŠEVIĆ, dipl. inž. šum. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska c. 25. Kada govorimo o kršu Socijalističke Republike Hrvatske, ne možemo a da ne rečemo nekoliko riječi i o kršu cijele Jugoslavije, jer je to jedna cjelina. Krš se nalazi na nešto više od 1/5 površine Jugoslavije, odnosno na 566 180 km2 i to na četiri Socijalističke Republike: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Krš je dio kraškog područja koje je pretežno brdsko i planinsko, a planinski masivi uglavnom su usporedni s morskom obalom. S izuzetkom zapadne Istre te područja sjeverne Dalmacije obronci brdskih i planinskih vijenaca više ili manje strmo se uzdižu od morske obale, ali unutar planinskih masiva nalazi se niz kraških polja kao jedan od kraških fenomena. Ovakova reljefna karakteristika od velikog je značaja za klimatske, vegetacijske pa i ekonomske odnose kraškog područja. Pod pojmom kras a obuhvatili smo vapnenačno-dolomitno područje sa specifičnim morfološkim i hidrološkim karakterizacijama. Glavni pojas vapnenasto- dolomitnog stijenja proteže se od Soče do Skadarskog jezera, obuhvatajući sve najviše grebene Dinarskog sistema, te čitavo primorje s otocima. Sjevero-istočna granica krša prolazi približno linijom: Kranj — Samobor — Karlovac — Vrangorač — Sanski Most — Banja Luka — Vranduk — Olovo — Vlasenica — Višegrad — Priboj — Prijepolje — Kolašin — Titograd — Skadarsko jezero, a jugozapadna granica je Jadransko more. Moramo napomenuti da u našoj Domovini nalazimo izolirane vapnenasto- dolomitne stijene sa kraškim karakteristikama i izvan navedene linije prema unutaršnjosti, npr. dijelovi Samoborske gore, Zagrebačke gore, Papuka, područja Vrbasa, Rame, Gornje Neretve, okolice Valjeva, u istočnoj Srbiji, u Makedoniji prema albanskoj granici i drugdje, koja međutim ne predstavljaju poseban problem. S gledišta vegetacijsko-geografske razdiobe prilike na kršu su bitno različite. Naročito je ta razlika izražena na prijelazu mediteranskog (eumediteran i submediteran) u kontinentalni dio krša. Kontinentalni dio krša karakteriziran je visokim šumama ali i regresionim stanjima šuma na manjem dijelu, razmjerno sačuvanim tlom i relativno malom površinom kamenjara. a mediteranski dio krša karakteriziran je nepreglednim površinama kamenjara, od kojih se veći dio doima poput kamenih pustinja. Oaze borovih šuma, te prirodno regenerirane niske šume i šikare u onim dijelovima krša gdje, nakon donošenja Zakona o zabrani držanja koza 1954. god., nema koza doima se kao osvježenje u odnosu na kamene pustoši |