DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Prvo osposobljavanje za poslove šumarsko-tehničkog pomoćnog radnika — lugara na području Dalmacije vršeno je već 1945. godine. To su bili kraći, jedno do tromjesečni, tečajevi (u Zadru i drugim mjestima). Opširnije obrazovanje počinje 1948. godine kada Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Vlade NRH u Sinju osniva dvogodišnju lugarsku školu. Uprava škole povjerena je Ing. Davoru Žeravicu, do tada šefu Sekcije za pošumljavanije i melioraciju krša u Splitu. Škola je bila internatskog tipa, a internat (đački dom) bio je sastavni dio škole. Svi polaznici bili su odrasli ljudi, većina njih već i zaposleni kao lugari. Škola je 1950. godine preseljena u Split, gdje su na terenu Srednje šumarske škole za krš podignute barake za nastavu i stanovanje. Kao i ostale takove škole u Hrvatskoj i ova je ukinuta 1951. godine osposobivši ukupno 60 polaznika. Potrebe na šumsko-tehničkom pomoćnom osoblju u Dalmaciji nisu bile podmirene s prednjom školom, pa je 1953. godine, na inicijativu Šumarskog kluba u Splitu, Šumsko gospodarstvo »Dalmacija» osnovalo jednogodišnji lugarski tečaj. U prvo vrijeme ovo je Gospodarstvo i financiralo tečaj, a to će reći ne samo troškove nastave nego i boravka polaznika tečaja. Za tečaj se koristile barake, koje su bile sagrađene za Lugarsku školu. Kasnije su troškove školovanja podmirivale Šumarije, koje su upućivale polaznike tečaja. Prve dvije godine tečaj ima karakter interne obrazovne ustanove Šumskog gospodarstva, a od 1955. godine postaje i verificirana prosvjetna ustanova. Naime 1955. godine tadanji Državni sekretarijat za poslove narodne privrede NRH (u sklopu kojega je bilo i šumarstvo) rješenjem pod br. 31 355/55. uz suglasnost Savjeta za nauku, prosvjetu i kulturu NRH pod br. 2337/55. verificira ga kao »TEČAJ ZA ZVANJE POMOĆNOG LUGARA U SPLITU« pod neposrednim nadzorom Narodnog odbora kotara Split i povjerava Srednjoj šumarskoj školi za krš. Način financiranja ostaje isti tj. polaznici Tečaja, odnosno ustanove koje ih upućuju na tečaj, podmiruju troškove nastave i obskrbe polaznika.4 Zajedničko stanovanje nije imalo za cilj samo osiguranje relativno najpovoljnijeg smještaja u Splitu nego osiguranje učenja, jer su polaznici imali ne samo dnevni red nastave nego i učenja te ograničeni izlaz iz kruga škole. Tečaj je od svog postanka bio jednogodišnji odnosno s 10-mjesečnom nastavom, nakon čega se pred posebnom komisijom polagao završni ispit. Pored teoretske nastave bilo je i praktičnog rada te, krajem školske godine, i višednevna ekskurzija. Ekskurzija je bila u područja visokih šuma na kojoj su mnogi polaznici tek prvi put vidjeli »pravu«, visoku šumu. Posljednji Tečaj održan je šk. god. 1959/60. godine, a ukupno ga je završilo oko 200 kandidata, ne samo s područja Dalmacije, nego i Istre, Like, pa i Crne Gore. Svim polaznicima mora se odati priznanje, jer nije bilo ni jednog koji nije bar s dobrim uspjehom položio završni ispit. A bilo je polaznika koji nisu polazili ni osnovnu školu! Nastavu su uglavnom održavali profesori Šumarske škole, a u komisiji za završni ispiti bili su i predstavnici Gospodarstva ili Šumarije. Za neke predmete (dendrologiju, uzgoj šuma, zaštitu šuma te organizaciju i vršenje lugarske službe) izdana su i skripta. 3. APSOLVENTI SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE ZA KRŠ U SPLITU OD ŠK. GOD. 1960/61. DO ŠK. GOD. 1964/65. U Zborniku »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960.« objavljen je iskaz apsolvenata koji su završili Šumarsku školu u Splitu do početka šk. god. 1959/60. Ovim iskazom upotpunjuje se i prvi i tako registriraju svi tehničari koji su završili školovanje u toj Školi. Podatke za ovaj iskaz autoru su dostavili još 1976. god. Ing. Davor Žeravica i šum. tehničar Stjepan Marketić iz Splita koristeći se imenicima, koji su se nalaziti u tada Srednjoj poljoprivrednoj školi u Kaštel Novom, koja je nakon likvidacije splitske Šumarske škole preuzela svu dokumentaciju i inventar. 4 Samo jedan polaznik školovao se o vlastitom trošku. 101 |