DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Giperborejsk i ing. Boris: Pedologija (1956), Kraški pašnjaci (1958), Parkovi
(1959) te Botanika za lugare (1957);


Marinkovi ć ing. Branimir: Zaštita šuma za Šumarsku školu (1959) i Zaštitu
šuma za lugare (1957), Organizacija lugarske službe (1957) te II izdanje
Uvoda u šumarstvo (1960);


Meštrovi ć ing. Rudolf: Iskorištavanje šuma (1959);
Piškori ć ing. Oskar: Uvod u šumarstvo (1955), Šumsko sjemenarstvo (1956),
Šumski rasadnici I dio (1959), Pošumljavanije krša (1956—1959), Osnovni pojmovi


o nasljeđivanju (1961), Ekologija i biologija šumskog drveća i šume (1961), Nauka
o sastojinama (1961), Tehnika podizanja i njege šuma (1963) te Uzgajanje šuma za
Lugarski tečaj (1955).
Po već spomenutom natječaju Ministarstva šumarstva NR Bosne i Hercegovine
izdani su, u Sarajevu, od profesora ove Škole udžbenici:


Bur a ing. Dimitrije: Šumsko građevinarstvo (1952) te


Giberborejski ing. Boris i Marković ing- Trifuna: Dendrologija
(1952).
Sjetimo se i učenika . Zašto? Zato da ostane svjedočanstvo o generacijama
mladih, koje zavređuju puno priznanje. Priznanje za vladanje i priznanje za rad.
Vladanje učenika, uz izuzetke (a tih je uvijek), bilo je za uzor učenicima ostalih
škola u Splitu. To je ocjena drugih, a ne Škole. Učenici su se pozitivno odnosili
i prema praktičkom radu, pa i onom na pošumljavanju, koji se nikako ne može
smatrati laganim. To je bila i posljedica organizacije tog rada, a posebno činjenici,
da učesnici čet vrtog razreda više nisu bili »radnici« nego »organizatori« rada
za povjerenu im radnu grupu — mlađe učenike, dakle obavljali su rad i, što
više, osposobljavali se za dužnost za koju se šumski tehničar i školuje. Što se
tiče usvojenoga znanja, ocjene u imenicima i svjedodžbama i ne daju pravu sliku.
Ne u toliko, što su i oni sa slabijim ocjenama imali šumarsku oblikovanu svijest
te se s učenicima već nakon trećeg razreda moglo razgovarati potpuno na
stručnoj razini (za takve provjere pogodni su slobodni razgovori, posebno u toku
ekskurzija). Treba istaći i to, da su ocjene na završnim ispitima na kojima je
bio i izaslanik iz Zagreba (Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija i
dr.) bile redovno više nego one u svjedodžbama razreda usprkos nepovoljnijeg
režima odgovaranja, jer se »odgovaralo« samo na tri pitanja. Također ne možemo
mimoići ni činjenicu, da je kompletni internatski smještaj pozitivno djelovao
na učenje te je prvih godina Škole i popravni ispit iz jednog predmeta bio izuzetak.


Postavlja se pitanje, zašto je ova Škola bila likvidirana? Iz
šumarskih redova potekla je inicijativa, da se školovanje za šumarske tehničare
ukine, a umjesto toga otvori škola za kvalifikaciju višeg šumarskog tehničara.
Razlog: srednjoškolski tehničar ne ide rado na teren! Dakako, da dio tehničara
ne samo da nije bio sklon radu u šumarstvu vezan za manja mjesta i teren
nego nije ni ostajao u struci. To ne treba ni čuditi ni zabrinjavati, jer starost
od 14, 15 godina uvijek ne mora biti mjerodavna za izbor zvanja. S druge strane
taj izbor nije uvijek ni bio slobodan, jer su ga slonosti i želje vukle u drugo zanimanje.
Tako je u šk. god. 1962/63. obustavljen upis u srednje šumarske škole
tj. ne samo u Splitu nego i u Karlovcu. U Karlovcu su te godine upisani učenici
za dvogodišnje školovanje i sticanje kvalificiranog radnika u šumarstvu; slijedeće
šk. god. tj. 1963/64. karlovačka Općina uspostavila je opet prijašnju školu, te su
učenici u II razredu imali dopunsku nastavu za materiju koja nije bila predviđena
u I razredu za KV radnike. U Splitu niti je bilo upisa u I razred šk. g. 1962/63.
niti kasnije, jer je splitskoj Općini dobro došla cijela zgrada Šumarske škole
za rješavanje prostora ostalih škola (već je prije toga bila dodijeljena upravna
škola, koja je imala popodnevnu nastavu). Nadalje, splitskoj srednjoj školi dan je
zadatak da za višu šumarsku školu izradi nastavni plan i programa i to za 4
smjera: šumarski, parkovi, lovni i ribarski. Dodajmo i to, da je bila ideja, da
Šumarski fakultet koristi ovaj školski kompleks kao jedan od objekata za nastavu,
konkretno u kraškim i submediteranskim uslovima.


2.
U sklopu splitske Šumarske škole više godina djelovao je i teča)j za
zvanje pomoćnog lugara, te i o njemu nekoliko riječi