DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 71 <-- 71 --> PDF |
utjecajem antropogene degradacije, utvrdio je kod nas za područje Istre, u najnovije vrijeme, H. BEUG (1975). Potpuno analognu situaciju, zbog istih razloga, nalazimo i na granici između medunčeva i bukovog pojasa i između bukovog pojasa i pojasa klekovine. Uvijek termofilniji oblik vegetacije u napredovanju prema višim položajima ograničavaju niske temperature, a mezofilnije oblike vegetacije u smjeru prema nižim položajima ograničavaju visoke temperature i suša. Kako su, međutim, degradacijski stadiji uvijek termofilniji od primarnog oblika vegetacije, od kojeg su nastali (usp. I. TRINAJSTIĆ, 1968), to je svaki pojedini vegetacijski pojas antropogenom degradacijom ugroženiji na svojoj donjoj granici, dok je na gornjoj granici, čak do neke mjere i favoriziran. Iz toga izlazi da su realne granice pojedinih pojaseva pomaknute danas nešto prema višim položajima, a u procesu nesmetane prirodne sukcesije, one bi se postepeno spuštale prema dolje i zaustavile na mjestu dinamičke ravnoteže. Zbog toga smatramo da bi fitogeografske granice pojedinih pojaseva bile bliže gornjoj granici svakog pojedinog pojasa recentnog biljnog pokrova. NEKE SPOZNAJE ZA PRAKTIČNU PRIMJENU TEORETSKIH ISTRAŽIVANJA Kako su pokazala mnogobrojna palinološka istraživanja na velikom prostoru Evrope, pa tako i Sredozemlja, najveći dio tog područja bio je pod kraj glacijacije, negdje između 17—15 tisuća godina, bez šumskog vegetacijskog pokrova, a kao prvi oblik šumske vegetacije, pojavljuju se, između 12—10 tisuća godina, različite borove šume. Te su borove šume odigrale značajnu ulogu u progresiji recentne šumske vegetacije Evrope. Budući da su danas, ponovno, velike površine, obrasle prvotno šumskom vegetacijom, više ili manje ogoljele, ovoga puta antropogenom degradacijom, to upotreba različitih borova, kao pionira u procesu prirodne progresije vegetacije i regeneracije šumskog pokrova, ima puno teoretsko opravdanje. Međutim, ne bi bilo ekonomski opravdano pristupiti frontalnom pošumljavanju svih ogoljelih i degradiranih površina borovim kulturama, već razvoj vegetacije usmjeriti tako da u svakom području budu zastupljeni i prirodni oblici recentne šumske vegetacije i borove šume kao prijelazni trajni stadiji u procesu obnove autohtone šumske vegetacije, ali isto tako i površine trajnih borovih kultura, bilo za proizvodnju drvne mase, bilo za rekreaciju, zaštitu ili ukras. Napokon, dio površina treba i dalje održavati u obliku različitih kamenjara, travnjaka i pašnjaka, te poljoprivrednih površia. To, osim ekonomski povoljijih efekata, povoljno pridonosi i estetskoj vrijednosti krajolika, faktora, koji u eri industrijalizacije i turističke ekspanzije sve više dolazi do izražaja. Ako imamo na umu moguće zahvate čovjeka u procese sukcesije i melioracije šumske vegetacije u jadranskom primorskom području, možemo, na temelju naših dosadašnjih teoretsko-fundamentalnih fitogeografskih i fitocenonloških istraživanja, a koja se u mnogome podudaraju i s nekim dosadašnjim šumarskim istraživanjima u pogledu pošumljivanja krša (usp. npr. P. ZIANI, 1954), istaknuti slijedeće: 501 |