DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 69 <-- 69 --> PDF |
fitogeografskih granica, koje su već davno uočili fitogeografi 19. i 20. stoljeća, a mi bismo se ovom prilikom osvrnuli samo na dvije. To su: 1. Granica između zimzelene i listopadne vegetacije, i 2. Granica između mediteranske i eurazijsko-sjevernoameričke regije. Dakako, detaljnom analizom biljnoga pokrova mi možemo diferencirati još i niz finih, neupućenom promatraču praktični nevidljivih fitogeografskih granica. Isto tako moramo naglasiti da je današnja fitogeografska situacija mnogo kompliciranija, negoli je bila u prašumskom obliku, ali je to, po mom mišljenju, odraz i posljedica vrlo jake antropogene degradacije. Granica izfneđu zimzelene i listopadne vegetacije Promotrimo li, s ekološkog gledišta, profil vertikalnog raščlanjenja klimazonalne vegetacije, možemo uočiti da je to slojanje kod nas uvjetovano u prvom redu općim klimatskim prilikama i to naročito karakterističnim intenzitetom i rasporedom temperatura i oborina. Kod toga najviše temperature i najmanja količina oborina uvjetuju razvoj kserotermne zimzelene vegetacije koju izgrađuje hrast crnika ili česvina — Quercus ilex. Padom temperatura i već neznatnim povećanjem vlažnosti razvijaju se termofilne listopadne šume koje izgrađuje hrast medunac, dub — Quercus pubescens, a granica između šuma tih dvaju hrastova u stvari je granica između zimzelene i listopadne vegetacije. Ta granica u realnom biljnom pokrovu nije oštra, jer se između navedenih edifikatorskih vrsta, pod utjecajem antropogene degradacije umeću različiti oblici zimzelenih i listopadnih degradacijskih stadija, kao što su npr. »ericetumi«, »cistetumi«, »juniperetumi«, »paliuretumi« i »carpinetumi«. Ekstremno degradirani oblici — kamenjarski pašnjaci zauzeli su samu fitogeografsku granicu, a na središjim dijelovima otoka Cresa, velikom dijelu otoka Paga, na Rtini u Ravnim Kotarima zauzimaju velike površine. U primarnom vegetacijskom pokrovu granica bi između zimzelene i listopadne šumske vegetacije bila znatno oštrija i bila bi bliže današnjem zimzelenom, negoli listopadnom pojasu. Bez obzira na to, granica između zimzelene i listopadne vegetacije i danas je više manje jasna. Granica između mediteranske i eurazijsko-sjevernoameričke regije Granica između sredozemne i srednjoevropske vegetacije nalazi se između medunčevog i bukovog područja i nije dovoljno jasno uočljiva, pa do danas, u tom pogledu, nema jedinstvenog gledišta. U najnovijem pregledu vertikalnog raščlanjenja vegetacije jadranskog primorja Jugoslavije iznio je I. TRINAJSTIĆ (1974) jedan, u fitocenološkoj znanosti, novi pristup, blizak gledištu koje je svojevremeno iznio M. ANIĆ (1958). To su gledište zatim kartografski razradili I. TRINAJSTIĆ i I. SUGAR (1975) u pregledu potencijalne šumske vegetacije jadranskog primorja Hrvatske. Naime, prema dosadašnjim shvaćanjima mnogih fitogeografa i fitocenologa granica mediteranske regije u najširem smislu, poklapala bi se s donjom granicom primorskih šuma bukve (Seslerio-Fagetum). Na taj je |