DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 118     <-- 118 -->        PDF

STRANA STRUČNA LITERATURA


Dreux Philippe: PRECIS DECOLOGIE,


pp. 164, lit., 16, Presses Universitaires,
Paris, 1974.


Kratak pregled ekologije


Iako knjiga »Kratak pregled ekologije
« ima malo stranica, po svom je sadržaju
veoma bogata i interesantna. Autor
je u knjizi sistematskim redom izložio i
objasnio osnovne pojmove ekologije, a
od svega su najinteresantniji zaključci.
Između ostalog autor zaključuje, da djelovanje
fizikalnih faktora na individue,
međusobni odnosi individua unutar jedne
populacije, međusobni odnosi populacija
koje žive na istom prostoru, dovode
nas neizbježno do razmatranja odnosa
između svih vrsta koje naseljavaju
određeni biotop. Ti odnosi vrlo brzo postaju
tako zamršeni, da se više ne mogu
podvrći analizi. Zbog toga sinekologija
smatra, da je potrebno razmatrati ekosistem
u širem smislu, ako se tako možemo
izraziti spolja, zbog čega uvodi pojam
produktivnosti e kosiš tern
a. Stoga je korisno objasniti raspored
ekosistema na zemlji, pri čemu ne
treba ispustiti iz vida, da su svi ekosistemi
međusobno povezani, a u nizu odnosa
biosferu treba proučavati kao jedinstvenu
cjelinu.


Dapače, čak i kratak i nepotpun pregled
osnovnih pojmova ekologije, omogućuje
nam stvaranje predodžbe o velikom
značenju ove mlade nauke, čijoj većoj
polovici — sinekologiji, tek predstoji
detaljna obrada osnovnih pojmova. Značenje
ekologije ima kako teoretske, tako
i praktične vrijednosti.


Teoretski značaj ekologije
je između ostalog u tome, da naši pojmovi
i gledanje na prirodu postaje šire
i neposrednije, što druge biološke nauke
ne daju u tolikom obimu. Ekologija je
nauka o »realnim zbivanjima u prirodi«.
Zbog toga ekolozi treba da provode svoja
istraživanja prvenstveno u prirodi, što
je često vrlo teško, a ponekad i neizvodljivo.
U tom slučaju može kao bolja
ili lošija zamjena, poslužiti analiza samih
procesa koji se odvijaju u prirodi.
Iako laboratorijski pokusi, a pogotovo
matematičko modeliranje, te istraživanja
organizama u umietno stvorenim uslovima,
daju vrlo vrijedne podatke, oni ne
mogu poslužiti za rješenje pitanja u cje


lini, već samo kao pomoćno sredstvo za
dešifriranje pojedinih detalja.


Kao nauka koja obuhvaća svu živu prirodu,
ekologija je u uskoj vezi sa svim
općim prirodnim znanostima. Iako ne
ulazi duboko u detalje istih, ipak im donosi
veliku korist; npr. suvremena sistematika
ne ograničava se samo na anatomske
opise, već zajedno s morfologijom
i ekologijom čini nedjeljivu cjelinu
opisa neke vrste. Od ekologije je nedjeljiva
i nauka o evoluciji živih bića. U
biti prirodna selekcija, koja
predstavlja osnovni faktor u ocjeni nasljednih
svojstava i njihovih promjena
neke vrste, nije ništa drugo nego diferencirano
djelovanje na genotipove svih
ekoloških faktora. Odnedavno su se i paleontolozi
počeli zanimati ne samo građom
iskopanih vrsta već i načinom života
i proučavanjem ekosistema u kom
su ti organizmi živjeli. Ta zadaća je vrlo
teška, a zaključci su još za sada samo
rudimentarni.


Upravo će praktični aspekti ekologije
u skoroj budućnosti zasjeniti mnoga dostignuća
prošlosti. Priroda, koju proučava
čitav skup prirodnih nauka, pretrpila
je mnoge promjene i više nije takova
kakova ie bila nekad, pa čak i ne u tako
davnoj prošlosti. Čovječanstvo je u samo
nekoliko desetaka posljednjih godina dostiglo
takav napredak, da priroda ne
može tako brzo slijediti taj napredak i
djelatnost ljudi. Već davno vlast čovieka
nad prirodom prelazi granice djelovanja
drugih vrsta, što ukazuje na to
da se čovjek više ne nalazi u ravnoteži
sa sredinom koia ga okružuje. Sve se
svodi na to kao da se čovjek kao imigrant
uselio u povoljnu djevičansku prirodu,
a priraštaj (natalitet) čovječanstva
još uvijek ide po eksponencijalnom zakonu.


Nagli porast broja stanovnika na zemlji
izazvao je čitav niz neželjenih pojava
i malo je potrebno da ne dođe do
katastrofe. Čovjeku je potreban prostor
za izgradnju gradova, tvornica, cesta i
mnogo drugih objekata. Rezultat takovom
djelovanja i zahvata čovjeka je uništavanje
sveg živog na velikim prostranstvima.
U svemu tome ipak je najvažnije,
da ie za milijarde ljudi potrebna ogromna
količina hrane, koju je oduvijek bilo
teško pribaviti. I u budućnosti taj zadatak
neće biti ni lakši ni jednostavniji.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 119     <-- 119 -->        PDF

Za usmjeravanje produktivnosti prirode
u tokove potreba ljudi trebalo je
izorati ogromne površine zemlje, koja je
većini djelom dotada bila pod šumom.
Zbog toga je tri četvrtine listopadnih
šuma umjerene zone, gdje su postojali
povoljni uslovi za život ljudi, uništeno.
Još gora je situacija s tropskim šumama,
jer njihovo tlo poslije krčenja brzo gubi
plodnost i daje slab prinos. Tropske šume
predstavljaju vrlo složene ekosisteme,
kojima je bilo potrebno tisuće godina,
da postignu visoku produktivnost.
Općenito, kulture koje uzgaja čovjek
mogu tek u neznatnoj mjeri po svojoj
produkciji premašiti prirodne formacije
koje su na tom području bile autohtone.
Ne smije se zaboraviti, da biosfera
predstavlja nedjeljivu cjelinu. Zbog snižene
produkcije jednog područja, druga
područja zemaljske kugle lišavaju se elemenata
koji su ranije iz tog područja u
procesu kruženja materije dolazili, a samim
time osiromašuje se sav živi svijet
naše planete.


U stvari, samo manji dio površine zemlie
može se pretvoriti u rentabilne oranice,
kod čega njihovu površinu ne treba
prenaglo povećavati. U svakom slučaju,
to povećanje ide mnogo sporije,
od povećanja broja ljudi. To je izvanredno
lijepo primjetio Ma i thus * još
početkom prošlog stoljeća. Mnogo se očekivalo
od umjetnih kultura algi, koje
moau stvarati šećer i bjelančevine upotrebljive
za ljudsku ishranu. U nekim
zemljama, osobito u Japanu, provedeni
su mnogobrojni pokusi u tom pravcu.
U posudama malog sadržaja i s malim
intenzitetom svijetla urod je bio vrlo
visok, ali kada se prešlo na uzgoj kultura
u većim posudama kod sunčevog
sviietla, urod je naglo opao. Kultura algi
u ljudskoj ishrani može imati samo sekundarni
značaj i to samo za zemlje u
kojima postoji veliki deficit poljoprivrednih
proizvoda. Autor smaitra, da se količina
hrane koja se može proizvesti na
zemlji nikad neće moći povećati više od
10 puta i da je to gornja granica, pa čak
i kod korišćenja svih zaliha mora i kopna.
Ako znamo, da već danas polovica
čovječanstva ili gladuje ili nije dovoljno


* Opaska autora prikaza:
Naučna neosnovanost Malthus-ove teorije već


je davno dokazana. Ustanovljeno je da porast


brojnosti svih vrsta, a u tom slučaju i onih


koji služe kao izvori hrane, samo do izvjesnog


stupnja raste po eksponencijalnom principu.


U XX stoljeću odnosi između količine hrane


i porastom broja ljudi postali su složeniji i na


njih se ne može primijeniti Malthus-ova for


mula.


ishranjena, nije teško doći do zaključka,
da je već danas broj ljudi na zemlji prevelik.


Iako problem prehrane ima primarno
značenje, on nije sam prisutan. Sve prisutniji
i aktuelniji je problem zagađivanja
čovjekove okoline. Prije svega povećanjem
svoje brojnosti a zatim razvitkom
sve više civilizacije čovjek je prenatrpao
svoju sredinu tj. veći dio naše
planete, štetnim a često i trovnim, otpatcima.
Za samo nabrajanje pojedinih
vrsta otpadaka potrebna bi bila cijela
knjiga, stoga ćemo ukazati samo na one
koji u svijetu predstavljaju najveći problem
i izazivaju uznemirenost i nespokojstvo:


— industrijski otpatci raznog porijekla,
koji zagađuju vodotoke; detergenti,
koji se teško razgrađuju, a u rijekama
često stvaraju gusti sloj pjene,
— ogromne količine smeća, osobito one
vrste koje ne mogu rastvarati bakterije,


— insekticidi, kojih su neki postali i
manje efikasni zbog pojave rezistentnih
individua, a neki zbog kumulativnih
svojstava predstavljaju ozbiljnu opasnost,
— produkti nafte, koji vodotocima često
u velikim količinama dospijevaju u
mora i oceane,
— radioaktivni otpatci i taloži atomskih
eksplozija. Osobito su opasni jer se
radioaktivni elementi mogu koncentrirati
u određenim organima živih bića.
Uznemirujuća je spoznaja, da neki lokalni
problemi uskoro mogu poprimiti
globalni karakter. Industrijski razvijene
zemlje počinju istraživati nedostatak čiste
vode, a u nekim dijelovima svijeta
nju ne upotrebljavaju više ni za zalijevanje
poljoprivrednih kultura. Industriji
je potrebno sve više kisika, a proizvodi
sve više ugljičnog dioksida nastalog sagorijevanjem
uglja i ugljikovih spojeva,
koji su dugo vremena bili nagomilani u
zemljinoj kori. Istovremeno se u svijetu
smanjuju površine primarne produkcije
koje imaju ogromnu ulogu u procesima
kruženja materije. Zbog sječa šuma na
velikim površinama, dolazi do stvaranja
goleti i zamočvarenja tala, a rezultat
uništenja biljnog pokrova je osiromašenje
velikih područja. Ogromna morska
prostranstva izložena su trovanju od produkata
nafte.


Nad velikim gradovima mijenja se sastav
atmosfere. Nameće se pitanje, kakav
će utjecaj na klimu imati stupanj
propusnosti atmosfere za sunčanu radi


549