DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 118 <-- 118 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA Dreux Philippe: PRECIS DECOLOGIE, pp. 164, lit., 16, Presses Universitaires, Paris, 1974. Kratak pregled ekologije Iako knjiga »Kratak pregled ekologije « ima malo stranica, po svom je sadržaju veoma bogata i interesantna. Autor je u knjizi sistematskim redom izložio i objasnio osnovne pojmove ekologije, a od svega su najinteresantniji zaključci. Između ostalog autor zaključuje, da djelovanje fizikalnih faktora na individue, međusobni odnosi individua unutar jedne populacije, međusobni odnosi populacija koje žive na istom prostoru, dovode nas neizbježno do razmatranja odnosa između svih vrsta koje naseljavaju određeni biotop. Ti odnosi vrlo brzo postaju tako zamršeni, da se više ne mogu podvrći analizi. Zbog toga sinekologija smatra, da je potrebno razmatrati ekosistem u širem smislu, ako se tako možemo izraziti spolja, zbog čega uvodi pojam produktivnosti e kosiš tern a. Stoga je korisno objasniti raspored ekosistema na zemlji, pri čemu ne treba ispustiti iz vida, da su svi ekosistemi međusobno povezani, a u nizu odnosa biosferu treba proučavati kao jedinstvenu cjelinu. Dapače, čak i kratak i nepotpun pregled osnovnih pojmova ekologije, omogućuje nam stvaranje predodžbe o velikom značenju ove mlade nauke, čijoj većoj polovici — sinekologiji, tek predstoji detaljna obrada osnovnih pojmova. Značenje ekologije ima kako teoretske, tako i praktične vrijednosti. Teoretski značaj ekologije je između ostalog u tome, da naši pojmovi i gledanje na prirodu postaje šire i neposrednije, što druge biološke nauke ne daju u tolikom obimu. Ekologija je nauka o »realnim zbivanjima u prirodi«. Zbog toga ekolozi treba da provode svoja istraživanja prvenstveno u prirodi, što je često vrlo teško, a ponekad i neizvodljivo. U tom slučaju može kao bolja ili lošija zamjena, poslužiti analiza samih procesa koji se odvijaju u prirodi. Iako laboratorijski pokusi, a pogotovo matematičko modeliranje, te istraživanja organizama u umietno stvorenim uslovima, daju vrlo vrijedne podatke, oni ne mogu poslužiti za rješenje pitanja u cje lini, već samo kao pomoćno sredstvo za dešifriranje pojedinih detalja. Kao nauka koja obuhvaća svu živu prirodu, ekologija je u uskoj vezi sa svim općim prirodnim znanostima. Iako ne ulazi duboko u detalje istih, ipak im donosi veliku korist; npr. suvremena sistematika ne ograničava se samo na anatomske opise, već zajedno s morfologijom i ekologijom čini nedjeljivu cjelinu opisa neke vrste. Od ekologije je nedjeljiva i nauka o evoluciji živih bića. U biti prirodna selekcija, koja predstavlja osnovni faktor u ocjeni nasljednih svojstava i njihovih promjena neke vrste, nije ništa drugo nego diferencirano djelovanje na genotipove svih ekoloških faktora. Odnedavno su se i paleontolozi počeli zanimati ne samo građom iskopanih vrsta već i načinom života i proučavanjem ekosistema u kom su ti organizmi živjeli. Ta zadaća je vrlo teška, a zaključci su još za sada samo rudimentarni. Upravo će praktični aspekti ekologije u skoroj budućnosti zasjeniti mnoga dostignuća prošlosti. Priroda, koju proučava čitav skup prirodnih nauka, pretrpila je mnoge promjene i više nije takova kakova ie bila nekad, pa čak i ne u tako davnoj prošlosti. Čovječanstvo je u samo nekoliko desetaka posljednjih godina dostiglo takav napredak, da priroda ne može tako brzo slijediti taj napredak i djelatnost ljudi. Već davno vlast čovieka nad prirodom prelazi granice djelovanja drugih vrsta, što ukazuje na to da se čovjek više ne nalazi u ravnoteži sa sredinom koia ga okružuje. Sve se svodi na to kao da se čovjek kao imigrant uselio u povoljnu djevičansku prirodu, a priraštaj (natalitet) čovječanstva još uvijek ide po eksponencijalnom zakonu. Nagli porast broja stanovnika na zemlji izazvao je čitav niz neželjenih pojava i malo je potrebno da ne dođe do katastrofe. Čovjeku je potreban prostor za izgradnju gradova, tvornica, cesta i mnogo drugih objekata. Rezultat takovom djelovanja i zahvata čovjeka je uništavanje sveg živog na velikim prostranstvima. U svemu tome ipak je najvažnije, da ie za milijarde ljudi potrebna ogromna količina hrane, koju je oduvijek bilo teško pribaviti. I u budućnosti taj zadatak neće biti ni lakši ni jednostavniji. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 119 <-- 119 --> PDF |
Za usmjeravanje produktivnosti prirode u tokove potreba ljudi trebalo je izorati ogromne površine zemlje, koja je većini djelom dotada bila pod šumom. Zbog toga je tri četvrtine listopadnih šuma umjerene zone, gdje su postojali povoljni uslovi za život ljudi, uništeno. Još gora je situacija s tropskim šumama, jer njihovo tlo poslije krčenja brzo gubi plodnost i daje slab prinos. Tropske šume predstavljaju vrlo složene ekosisteme, kojima je bilo potrebno tisuće godina, da postignu visoku produktivnost. Općenito, kulture koje uzgaja čovjek mogu tek u neznatnoj mjeri po svojoj produkciji premašiti prirodne formacije koje su na tom području bile autohtone. Ne smije se zaboraviti, da biosfera predstavlja nedjeljivu cjelinu. Zbog snižene produkcije jednog područja, druga područja zemaljske kugle lišavaju se elemenata koji su ranije iz tog područja u procesu kruženja materije dolazili, a samim time osiromašuje se sav živi svijet naše planete. U stvari, samo manji dio površine zemlie može se pretvoriti u rentabilne oranice, kod čega njihovu površinu ne treba prenaglo povećavati. U svakom slučaju, to povećanje ide mnogo sporije, od povećanja broja ljudi. To je izvanredno lijepo primjetio Ma i thus * još početkom prošlog stoljeća. Mnogo se očekivalo od umjetnih kultura algi, koje moau stvarati šećer i bjelančevine upotrebljive za ljudsku ishranu. U nekim zemljama, osobito u Japanu, provedeni su mnogobrojni pokusi u tom pravcu. U posudama malog sadržaja i s malim intenzitetom svijetla urod je bio vrlo visok, ali kada se prešlo na uzgoj kultura u većim posudama kod sunčevog sviietla, urod je naglo opao. Kultura algi u ljudskoj ishrani može imati samo sekundarni značaj i to samo za zemlje u kojima postoji veliki deficit poljoprivrednih proizvoda. Autor smaitra, da se količina hrane koja se može proizvesti na zemlji nikad neće moći povećati više od 10 puta i da je to gornja granica, pa čak i kod korišćenja svih zaliha mora i kopna. Ako znamo, da već danas polovica čovječanstva ili gladuje ili nije dovoljno * Opaska autora prikaza: Naučna neosnovanost Malthus-ove teorije već je davno dokazana. Ustanovljeno je da porast brojnosti svih vrsta, a u tom slučaju i onih koji služe kao izvori hrane, samo do izvjesnog stupnja raste po eksponencijalnom principu. U XX stoljeću odnosi između količine hrane i porastom broja ljudi postali su složeniji i na njih se ne može primijeniti Malthus-ova for mula. ishranjena, nije teško doći do zaključka, da je već danas broj ljudi na zemlji prevelik. Iako problem prehrane ima primarno značenje, on nije sam prisutan. Sve prisutniji i aktuelniji je problem zagađivanja čovjekove okoline. Prije svega povećanjem svoje brojnosti a zatim razvitkom sve više civilizacije čovjek je prenatrpao svoju sredinu tj. veći dio naše planete, štetnim a često i trovnim, otpatcima. Za samo nabrajanje pojedinih vrsta otpadaka potrebna bi bila cijela knjiga, stoga ćemo ukazati samo na one koji u svijetu predstavljaju najveći problem i izazivaju uznemirenost i nespokojstvo: — industrijski otpatci raznog porijekla, koji zagađuju vodotoke; detergenti, koji se teško razgrađuju, a u rijekama često stvaraju gusti sloj pjene, — ogromne količine smeća, osobito one vrste koje ne mogu rastvarati bakterije, — insekticidi, kojih su neki postali i manje efikasni zbog pojave rezistentnih individua, a neki zbog kumulativnih svojstava predstavljaju ozbiljnu opasnost, — produkti nafte, koji vodotocima često u velikim količinama dospijevaju u mora i oceane, — radioaktivni otpatci i taloži atomskih eksplozija. Osobito su opasni jer se radioaktivni elementi mogu koncentrirati u određenim organima živih bića. Uznemirujuća je spoznaja, da neki lokalni problemi uskoro mogu poprimiti globalni karakter. Industrijski razvijene zemlje počinju istraživati nedostatak čiste vode, a u nekim dijelovima svijeta nju ne upotrebljavaju više ni za zalijevanje poljoprivrednih kultura. Industriji je potrebno sve više kisika, a proizvodi sve više ugljičnog dioksida nastalog sagorijevanjem uglja i ugljikovih spojeva, koji su dugo vremena bili nagomilani u zemljinoj kori. Istovremeno se u svijetu smanjuju površine primarne produkcije koje imaju ogromnu ulogu u procesima kruženja materije. Zbog sječa šuma na velikim površinama, dolazi do stvaranja goleti i zamočvarenja tala, a rezultat uništenja biljnog pokrova je osiromašenje velikih područja. Ogromna morska prostranstva izložena su trovanju od produkata nafte. Nad velikim gradovima mijenja se sastav atmosfere. Nameće se pitanje, kakav će utjecaj na klimu imati stupanj propusnosti atmosfere za sunčanu radi 549 |