DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 81 <-- 81 --> PDF |
PROBLEMI RENTE KAO DOHODOVNE KATEGORIJE U SOCIJALIZMU Pod gornjim radnim naslovom održano je dvodnevno savjetovanje (16. i 17. VI 1977.) u Opatiji u organizaciji Saveza ekonomista Hrvatske (Sekcije za znanstveni rad), a uz suradnju Saveza ekonomista Jugoslavije (Sekcije za naučni rad) i Ekonomskog instituta Zagreb. Kao podloga za raspravu na Savjetovanju poslužile su studije koje su pripremili: 1. Dr Jovan Andrijašević: Pojam, tipologija i karakter ekstradohotka. 2. Dr Lazo Antić: Gradilišna renta — pojavni oblici i način zahvatanja. 3. Dr Ljubomir Baban: Pokušaj ustanovljivanja zemljišne rente u IPK Osijek. 4. Dr Zvonimir Baletić: Zemljište kao faktor dohotka u poljoprivredi. 5. Dr Ivan Bilić: Renta kao oblik ekstradohotka i njena manifestacija na socijalne diferencijacije. 6. Mr Ante Cicvarić: Turistička renta — neka teoretska i praktična pitanja. 7. Mr Milivoje Drecun: Turistička renta. 8. Prof. Božidar Gluščević: Renta i rentijerstvo. 9. Dr Uroš Golubović: Koliko je stjecanje dohotka u šumarstvu posljedica diferencijalnih renta plodnosti i položaja. 10. Dr Marijan Korošić: Tržišne strukture i dohodak. 11. Dr Ante Lešaja: Renta u turizmu — politekonomski i ekonomskopolitički aspekti. 12. Mr Bozo Marendić: Utjecaj tehnologije i produktivnosti na kretanje relativnih cijena. 13. Dr Stevan Mezei: Pojavljivanje i način ustanovljivanja zemljišne rente. 14. Ivan Paj: Gradilišna renta u stambenoj izgradnji. 15. Dr Zvonimir Potočić: Renta u šumskoj proizvodnji — izvori, utvrđivanje, privredna funkcija i privredno političke dileme u vezi raspodjele rente od korištenja šuma. 16. Dr Mitra Šaroska: Razlike u stepenu privredne razvijenosti republika i pokrajina i ekstradohodak bez rada. 17. Dr Risto Vukčević: Normiranje dohodovnog učinka prostog rada kao inverzan postupak utvrđivanja dohotka bez rada, 18. Prof. Ivo Vrančić: Teoretske pretpostavke zemljišne rente, poljoprivredne i nepoljoprivredne, u socijalizmu. Na Savjetovanju su nastupili i drugi naučni radnici s koreferatima, saopćenjima i diskusijama. Svrha savjetovanja je bila da proanalizira izvore rente, da se osvrne na metode njihovog ustanovljenja i da sugerira ekonomske instrumente kojima je moguće umanjiti, zahvaćati i usmjeravati rente svih oblika. Osnovni referat (studija) na Savjetovanju je bio referat prof. Ive Vrančića: »Teoretske pretpostavke zemljišne rente, poljoprivredne i nepoljoprivredne u socijalizmu «. |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Prof. Vrančić ističe da je teorija zemljišne rente danas kod nas relativno zapostavljena iako je njezino proučavanje neobično važno u ekonomskoj politici i praksi. Zemljišna renta u socijalizmu je dio dohotka bez obzira na njegovu strukturu i posjednika zemljišta. Taj dohodak nema »pokrića« u vlastitom radu (osim na nultom zemljištu), a rezultira iz društvenih i posebnih prirodnih okolnosti. Zemljišna je renta, prema tome, povezana s procesom robne proizvodnjo, a samim tim i s vrijednošću, odnosno cijenama u visoko razvijenim društvima kao što je kapitalizam i socijalizam. S teoretskog gledišta to znači da je zemljišna renta povezana s teorijom vrijednosti i teorijom raspodjele u kapitalizmu i socijalizmu. Ali pored naučnog interesa teorija zemljišne rente ima i posve konkretno i praktično značenje. To stoga jer je ona, kao dio dohotka, uključena u problem cijena, nagrađivanja, potrošnje, akumulacije, oporezivanja itd. Prof. Vrančić posebno ističe gradilišnu rentu koja je u neposrednoj vezi s lokacijom industrijskih i poslovnih objekata, zatim sa stambenom izgradnjom, cijenom stanova i kuća, visinom stanarine, prometom gradilišnog zemljišta, visinom zakupa, cijenom zemljišta, odnosno s komunalnom privredom uopće. Pri tome je »cijena zemljišta« iracionalna kategorija; to stoga što oblik ne odgovara sadržaju, budući da zemljište u pravilu, nema vrijednosti, a cijena može biti samo novčani oblik ili izraz vrijednosti. Pravom zemljišnom rentom — kako Vrančić ističe — Marx naziva poljoprivrednu rentu, a sve ostale (rudničku, gradilišnu, šumarsku, turističku itd.) izvedenim rentama, jer im je svima teoretska i regulativna osnova poljoprivredna ili prava renta. To je važno istaći kako bi se u praksi izbjegla šablonska prenošenja, kalemljenja i — bez pomne analize konkretnih slučajeva — poistovjećivanja. Pored toga autor referata ističe da i u modernom društvu, kao što je socijalističko, a prema naučnoj sistematizaciji, mogu biti apsolutna, diferencijalna (I i II) i monopolska zemljišna renta. Doduše, postavljalo se, ne baš tako davno, pitanje egzistencije zemljišne rente, odnosno svih oblika zemljišnih renti, kao uostalom i robne proizvodnje i zakona vrijednosti u socijalizmu, ali je danas to shvaćanje, kako potvrđuje socijalistička praksa i teorija, prevladano. Dileme još postoje u nekim socijalističkim zemljama oko pitanja apsolutne rente, dok je pitanje diferencijalnih renta nesporno. Teorija zemljišne rente je sastavni dio teorije vrijednosti, a teorija vrijednosti je konzekvenca robne proizvodnje tamo gdje je zemlja osnovno sredstvo za proizvodnju, a ona je »element svake proizvodnje i sve čovjekove djelatnosti«. Ona je to i u socijalizmu. Osim toga prirodno je ograničena i ne može se po volji proizvesti. Iz te ograničenosti proizlazi monopol zemljišta kao objekta privređivanja, a on se izražava kao monopol vlasništva, bez obzira na to kakvog (privatnog, državnog, društvenog), koji igra bitnu ulogu u prisvajanju, jer je pitanje vlasništva teoretsko-pravno, a ne ekonomsko pitanje. Dakle renta je ekonomska kategorija koja rezultira iz realnih razlika plodnosti i položaja pojedinih površina (parcela), a one se efektiraju materijalno i vrijednosno, kao supstrat zemljišne rente. Razvojem tehnike i tehnologije, odnosno povećanjem organskog sastava kapitala — sredstava, smanjenjem razlika u plodnosti zemlje, smanjenjem rastojanja (udaljenosti) i si. dolazi se do tehničkog nivoa izjednačenja poljoprivrede s društvenim prosjekom (industrijom) i time se likvidira supstrat zemljišnih renta, što prvo dovodi do njihova smanjenja, a onda i likvidacije bez obzira na vlasništvo. Međutim, u praksi ima tendencija i stalnog povećanja zemljišnih renta, naročito u gradovima (»gradska renta«) gdje je, uslijed brze urbanizacije i industrijalizacije, velika potražnja za gradskim zemljištem. Ekonomski se to odražava u sve većim cijenama gradskog zemljišta, a cijena gradskog (i drugog) zemljišta je kapitalizirana sveukupna zemljišna renta. Dakle, prof. Vrančić, kao marksistički teoretičar i praktični ekonomist, naglašeno ističe da je jedina, prava i originalna zemljišna renta u poljoprivrednoj proizvodnji, a da su sve druge rente neoriginalne, izvedene i regulirane poljoprivrednom zemljišnom rentom. Takve neoriginalne rente su od rudnih, naftnih i plinskih polja, kamenoloma, solana, vapnara, plinokopa, cementara itd. Nadalje od zemljišta koja služe kao tereni za industrijska postrojenja, zgrade, skladišta, trgovačke kuće, banke, osiguravajuće zavode, stambene i poslovne objekte, kulturne, naučne i prosvjetne, 368 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 83 <-- 83 --> PDF |
te socijalne, upravne i političke institucije. Nepoljoprivredna zemljišta koja daju izvedene rente su i zemljišta za ugostiteljstvo i turizam, zdravstvo, rekreaciju i sport, zatim zemljišta na kojima se vrši transport ljudi, roba, vijesti, energije, aerodromi, luke, željeznice, ceste, kanali, dalekovodi itd. Na svim ovim zemljištima se javljaju rente bilo pojedinačno ili zajedno, pomiješano, agregatno, pa su stoga dobile i različite nazive (rudnička renta, gradilišna renta, turistička renta i si.). Prof. Vrančić je svaku od njih teoretski postavio, naučno obrazložio, dokumentirano i praktično obranio njihovo egzistiranje i u našim (i ne samo našim) socijalističkim robno-novčanim uslovima proizvodnje. Na temelju toga osnovnog (uvodnog) referata — autori drugih referata su, također dokumentirano, iznosili izvedene oblike renti i to od »renti nerada« ,1 preko renti špekulacije do renti moći u našem svakodnevnom životu. U suštini su prevladavale: poljoprivredna renta (3 referata), turistička renta (3 referata), gradilišna renta (2 referata) i šumarska renta (2 referata). Nadalje tehnološka renta (5 referata) i općenito o rentama i rentijerstvu (2 referata), te uvodni referat — kako smo istakli — prof. Vrančića, koji je poslužio kao osnova svim navedenim referatima i raspravi. Zanimljivo je da nije bilo referata o rudničkoj, naftnoj i elektroprivrednoj renti iako su te rente spominjane u mnogim referatima, a te grane narodne privrede svrstavane među rentijere (»stjecanje dohotka bez rada«). Na kraju je donesen rezime dvodnevnog savjetovanja i zaključak da se ono nastavi, kako bi se na temelju naučnih spoznaja mogao donijeti i zakon (u vezi s Ustavom SFRJ, čl. 18) o rentama. Pisac ovoga prikaza je podnio referat pod naslovom: »Koliko je stjecanje dohotka u šumarstvu posljedica diferencijalnih renti plodnosti i položaja. Taj je referat istovremeno predan i u »Šumarski list« radi upoznavanja naše stručne javnosti o tome pitanju što ga je postavio Ustav, a zakonom će biti i precizno regulirano. Renta kao polit-ekonomska kategorija u šumarstvu postoji. Ona je historijski nastala i historijski će nestati onda kada je nivo proizvodnih snaga likvidira, o čemu je naprijed pisano. Da li je renta u šumarstvu prava, originalna ili izvedena — to pitanje ostavljamo polit-ekonomistima. Istina je da Marx, kada razrađuje rente u poljoprivredi, spominje na istome mjestu i rente u šumarstvu, rudarstvu, građevinarstvu (gradilišnu rentu) i si. ali to ovoga momenta nije bitno. Bitno je da se, prema naučnoj sistematizaciji, pojavljuju rente i u šumarstvu i to pojedinačno, pomiješano i agregatno, bez osvrta na društveni sistem (kapitalizam, socijalizam). Polit-ekonomisti tvrde da i u socijalizmu postoji apsolutna renta, pa prema tome i u socijalističkom šumarstvu, iako za tu rentu ne postoje tri klasična (kapitalistička) preduslova koji je definiraju (zemljoposjednik, kapitalist—poduzetnik, najamna radna snaga). Doduše i Marx je isticao da zemljoposjednika ne treba tražiti samo u privatnoj osobi, nego i u općini, državi, društvu kao cjelini, jer nema suvišnog, slobodnog, ničijeg i svakom po volji dostupnog zemljišta, odnosno ono je u nečijem vlasništvu, a apsolutna renta upravo i potiče od vlasništva. Dakle, za njezino postojanje je supstrat vlasništvo i društvene potrebe za proizvodnjom i na tzv. nultim zemljištima, odnosno zemljištima najlošije kvalitete, koja reguliraju diferencijalne rente, a apsolutna renta je već ugrađena u samu prodajnu cijenu proizvoda. Međutim, u referatu su na temelju istraživanja, obrađene samo diferencijalne rente I i II (plodnosti i položaja) u šumarstvu. Nazvane su relativne i potencijalne diferencijalne rente zato što je istraživanjima obuhvaćen samo jedan šumski predjel (Gorski kotar) i što je u tom predjelu obuhvaćen cijeli godišnji tečajni prirast drvne mase po vrstama drveća, matičnim supstratima, bonitetnim razredima sta 1 Ovaj izraz smo stavili pod navodnike i u daljnjem tekstu će biti tako označavan zato što je renta dio viška rada, pa samim time i nema (osim monopolističke) rente bez rada. Polit-ekonomisti je, pretpostavljamo, tako uvjetno nazivaju, a misle na rentu I da bi je razlikovali od rente II. 369 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 84 <-- 84 --> PDF |
ništa i sortimentima — sveden na jedinicu površine (1 ha). Nije dakle obuhvaćen samo onaj dio prirasta što se, putem etata, realizira; to znači da u šumi ostaje još oko 20—25% neposječenog godišnjeg prirasta drvne mase. On služi za proširenu biološku reprodukciju u šumarstvu. Stoga je taj iznos potencijalan u smislu kategorije rente, jer renta rezultira iz robno-novčanih odnosa verificiranih na tržištu, a drvna masa toga dijela prirasta još se ne nalazi na tržištu. Dakle, diferencijalne rente plodnosti i položaja I u šumarstvu, odnosno »dohodak bez rada«, nastaju isključivo iz iskonskih razlika između bonitetnih razreda staništa, vrsta drveća i udaljenosti šumskih sastojina od tržišta. Diferencijalne rente pak plodnosti i položaja II u šumarstvu nastaju iz razlika u količini uloženog, dakle i utrošenog, opredmećenog ili materijaliziranog rada i sredstva u proizvodnji drva na panju (podizanje, uzgajanje, zaštita i uređivanje šumskih sastojina), te od količine utrošenog rada i sredstava za njihovo otvaranje (prometnicama), tehničko melioriranje, odvodnju, tehničku zaštitu (bujice) i si. Cilj svih tih radova je svjesna proizvodnja prirasta drvne mase, koji se — u okviru etata — putem iskorištavanja šuma realizira kao roba na tržištu, te se tako podmiruju potrebe društva na tim proizvodima koje ono (društvo) potražuje i priznaje. Ostavimo zasad pitanje koliki su apsolutni iznosi tih renti i da li ih je moguće razlučiti (I od II). U referatu je istaknuto da su one pomiješane. I polit-ekonomisti u takvim situacijama upotrebljavaju taj izraz. Drugo je opet pitanje kamo će zakonodavac usmjeriti te izračunate iznose i to kako onu I, koja nastaje »bez rada«, tako i onu II, koja je rezultat opredmećenog minulog (a i sadašnjeg) rada radnog kolektiva ili društva kao cjeline. Ustav je odredio zakonodavcu tri mogućnosti, a na njemu je da izabere najpogodniju u određenom momentu i prilikama. Drugi je pak referat o rentama u šumarstvu bio referat prof, dra Z. Potočića pod naslovom »Renta u šumskoj proizvodnji« (Izvori, utvrđivanje, privredna funkcija i privredno-političke dileme u vezi raspodjele rente od korištenja šuma)«. Na strani 11. tog referata autor ističe: Dvije su osnovne grane proizvodnj e (podvukao U. G.) u šumarstvu: eksploatacija šuma (koja je, historijski gledano, prva nastala) i uzgajanje šuma (koje se počelo primjenjivati kao stalniji sistem rada tek prije kojih 200 godina). Iz dosadašnjih razmatranja potpuno nam je jasan višak vrijednosti koji se postiže u eksploataciji šuma: sastoji se iz profita od sredstava koja su bila uložena u eksploataciju šuma i iz postignute rente ili (šumske takse), koja se u graničnom slučaju sastoji samo od apsolutne rente, a u svim povoljnijim položajima još i od diferencijalne rente položaja, odnosno monopolskih renta. Renta, odnosno šumsk a taks a (podcrtao U. G.), samo je dio viška vrijednosti iznad profitne stope, a rezultat je uloženog rada u eksploataciji šuma«. Na stranici 10. istog referata autor piše: »Držimo da je iz naprijed izloženog jasno vidljivo kako je rentu u šumskoj proizvodnji lako izračunati, lakš e neg o i u jednoj drugoj djelatnosti (podvukao U. G.). Osim toga ta renta živi u stvarnosti, u širokoj je ´upotrebi´ opipljiva je, i zaista je teško shvatljivo da se ne nalazi nigdje u udžbenicima političke ekonomije, odnosno da je teoretičari političke ekonomije uopće i ne poznaju.« Poznato je piscu ovih redaka da nije u svakom slučaju dopustivo vađenje pojedinih pasusa (citata) iz konteksta cijelog napisa, a pogotovu ne onda kada ti pasusi ne mogu stajati sami za sebe. Međutim, kako se u navedenim citatima apodiktički iznose neki vitalni pojmovi i problemi struke, to je na njih nužno osvrnuti se pa i uz riziko da se povrijede određena pravila pisanja i javnog istupanja. Neosporna je činjenica, koju autor iznosi, da je jedna od dvije osnovne grane proizvodnje u šumarstvu uzgajanje šuma, koje »kao stalniji sistem rada« datira od prije 200 godina. Poznato je iz političke ekonomije da je proizvodnja proces svjesnog i organiziranog djelovanja čovjeka na prirodu (predmete rada) pomoću sredstava za proizvodnju sa svrhom stvaranja materijalnih dobara za dh-ektno ili indirektno podmirenje njegovih potreba. 370 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Dakle, neophodni elementi svake proizvodnje su rad, predmet i rad aoruđa za rad. Iz količine toga opredmećenog ili materijaliziranog, a društveno priznatog (potrebnog) rada (živog i minulog) rezultira i vrijednost proizvodnje, odnosno jedinica proizvoda. Već su notorni navodi K. Marxa da svaka stvar vrijedi onoliko koliko traži društveno potrebnog rada za njezinu reprodukciju u momentu ocjene njezine vrijednosti, i to čitave količine potrebne društvu putem tržišta. Osim toga K. Marx navodi da, ako je »makar i jedan atom« društveno potrebnog rada utrošen u proizvodnju neke upotrebne vrijednosti, ona samim tim ima i vrijednost i to upravo onoliko koliko je tog rada utrošeno. Kada je tako, a tako jeste, onda se postavlja pitanje na temelju čega prof. Potočić obezvređuje svjesnu i organiziranu dvjesta-godišnju biološku proizvodnju u šumarstvu i njezin učinak proglašuje rentom eksploatacije šuma (diferencijalna zemljišna renta plodnosti I i II i apsolutnu zemljišnu rentu)? Poanta navedenog savjetovanja je upravo i bila da se identificira stjecanje »dohotka bez rada«. Međutim prof. Potočić tome savjetovanju — koje, u nizu savjetovanja, ima zadatak da pripremi znanstvene osnove za donošenje zakona iz oblasti ekonomske politike u vezi s rentama — tako reći »daruje« vrijednost cjelokupne drvne mase na panju. On time čitavu jednu struku — koja je proizvela tu drvnu masu — proglašava servisom. Ta drvna masa u Jugoslaviji iznosi oko 983,5 milijuna m3, a njezina je vrijednost u društvenom sektoru godine 1965. iznosila (utvrđena prema ondašnjim uslovima) oko 2 milijarde dolara. To proglasiti rentom, u najmanju je ruku neprihvatljivo. Din i, cijena na tržištu Grafikon 5. Iz historije buržoaske šumarske ekonomike su poznate — što i sam autor referata navodi — pristaše teorije »najveće zemljišne rente«, koji su smatrali šumu, odnosno drvnu masu na šumskom zemljištu, kamatama od toga zemljišta kao kapitala. Ne vidimo velike razlike između toga shvaćanja, koje je davno odbačeno, i shvaćanja prof. Potočića, koji rektrifikacijom poznate Barthine formule za izračunavanje šumske takse (Š = C — E, odnosno R = C — E) dolazi zapravo na iste pozicije. Dakle, prema prof. Potočiću treba od cijena sortimana na tržištu »C« odbiti troškove eksploatacije toga sortimenta »E« (sječe i izrade, izvoza i prevoza, amortizaciju, opće troškove izrade i opće troškove uprave i prodaje) s uračunatom dobiti i ono što ostane — to je »njegova renta«. Osim što to nije naučno, to je i kontradiktorno mnogim navodima autora referata kada upotrebljava izraz »proizvodnja «, »rad«, »vrijednost«, »reprodukcijska vrijednost« i si. On naprimjer u svome radu godine 1961. (Šum. list 9—10) navodi: »Danas više ne postoji, čini se, nijedan ozbiljan privrednik, koji ne uviđa da je ljudsko društvo prisiljeno uzgajati šume i pritom uvoditi sve intenzivnije metode. Ulaganje sred |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 86 <-- 86 --> PDF |
stava na uzgajanje šuma postala je ekonomska nužnost u tolikoj mjeri, da se to katkad opravdava postavkom: svaki posječeni kubni metar drveta zahtijeva troškove za njpgovu reprodukciju«. Isto tako u svome radu godine 1957. (Zbornik radova Ekonomskog fakulteta, knj. IV/58.) prof. Potočić piše: »Jedno je ovdje jasno: da su troškovi, koji se ulažu u uzgajanje nužni, društveno korisni, jer se zbog toga povećava proizvodnja po jedinici šumske površine, pa onda i u cjelini«. Čak je u tome radu donio i grafikon koji za ovaj prikaz preslikavamo (grafikon 5.), a iz njega se vidi koliko je veliki trošak uzgajanja šuma, čak je veći od troška eksploatacija šuma, bez osvrta na to iz kojih se sredstava ti troškovi napajali. Dakle, u naučnoj političkoj ekonomiji nepoznata je »proizvodnja« koja ne stvara »vrijednost«, odnosno to bi bio polit-ekonomski apsurd. Prof. Potočić se, pri ovakvim istraživanjima, zalaže za primjenu metode »apstrakcije «, a ne metode »analogije«. Potonja se — po njemu — »često pokazuje opasnom ukoliko se primijeni nedovoljno kritički«. To se isto može reći i za metodu apstrakcije ako ne obuhvati sve relevantne činjenice. No sasvim je sigurno da su svi pisci u svojim razmišljanjima upotrebljavali i tu metodu, neki su dapače objavili i slične grafikone ... ali ih to, samo po sebi, nije uvijek sačuvalo od propusta i grešaka ... Primjer za to je upravo i rad prof. Potočića (Zakon vrijednosti u šumarstvu), koji vrvi od grešaka. Pa ipak ga on samouvjereno hvali kao jedini ispravan rad, »potpun i zaokružen logički sistem« koji »verificira svakodnevna privredna praksa kao ispravna« (str. 6 referata). On kaže da »uspoređivanje između poljoprivrede i šumarstva nije dopustivo, jer se rad u sjetvi i žetvi u poljoprivredi zbiva u istom, dovoljno kratkom i ekonomski obuhvatljivom vremenskom razdoblju, dok se ra d n a pošumljava nju (sjetva) (potcrtao U. G.) i rad na sječi (žetva) odvijaju u vremenski jako razdvojenim i ekonomski neobuhvatljivim razdobljima (100 i više godina)«. Po njemu to znači da se ne stvara vrijednost kada se proizvodi u dugačkim razdobljima, zbog teškoća kalkulacije. A šta bi onda rekao za voćnjake, gradnju brodova, crkava i si.? Upotrijebiti izraz »rad na pošumljavanju«, a poslije negirati taj rad i proglašavati ga rentom — nedopustivo je. Šumar-ekonomist ne bi smio predvidjeti da mi imamo, ako gospodarimo putem sistema šumskih sastojina koje omogućuju trajno šumsko gospodarenje — isto kao i u ratarstvu, godišnju »sjetvu i žetvu«, ali ne na istim površinama, nego u istom sistemu šumskih sastojina. Ako u Jugoslaviji godišnje proizvedemo oko 21 mil. m? prirasta drvne mase na svim površinama, onda a konto toga prirasta godišnje posiječemo 16—18 mil. ms drvne mase na unaprijed određenim površinama. Tu posječenu drvnu masu treba reproducirati, što osiguravaju sredstva izračunata prema normama rada i materijala, te cijenama u momentu kada je sječa izvršena. Reprodukcija se ne može izvršiti na temelju deduktivnog, nego samo na temelju induktivnog računa, iako prof. Potočić kaže »da su opet neki skloni da šumama utrape tzv. reprodukcijsku vrijednost«. Ne radi se o »utrapljivanju« nego o primjeni zakona vrijednosti, koji je, pri dugoročno stvorenim proizvodima — prema Marxu — isključivo reprodukcionog karaktera. Na strani 13. svoga referata on piše: »Svi, dakle, poslovi oko reprodukcije šuma (stručna uprava, sjemenska služba, šumski rasadnici, pošumljivanje, čišćenje kultura, zaštita šuma, uređivanje šuma, šumske komunikacije i si.) financiraju se iz šumske takse ili rente«. Teško je piscu ovoga prikaza slijediti čistu misao prof. Potočića kada nje zapravo i nema. On mnogo toga tvrdi, pa u odsutnosti dokaza säm i pobija. Npr. on kaže da »nije nužno obrazlagati da cjelokupna reprodukcija šuma (potcrtao U. G.) nije tržišno stimulirana ...«, a prije kaže da se reprodukcijska vrijednost šuma »hoće utrapiti«. Nadalje kaže da je »renta od korištenja šume osnovni izvor za (nepovratno) financiranje reprodukcije i unapređenja šuma ...«, a malo dalje kaže »uložena sredstva se ne kontiraju iz godine u godinu kao nedovršena proizvodnja, pa se šume svake godine iznova ispoljavaju kao prirodno |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 87 <-- 87 --> PDF |
bogatstvo neopterećeno nikakvim minulim radom. Rad na reprodukciji i unapređenju šuma ne ispoljava se kao proizvodni rad, nego kao servisn i ra d (podvukao U. G.) za račun šire društvene zajednice«. Pa i kada bismo prihvatili da je to servisni rad, zar prof. Potočić nije nikada, za učinjeni servis u svom domaćinstvu, dobio fakturu u kojoj je specificiran rad, materijal, dobit i cijena. Ako krene i tim putem, opet cijelu šumsku taksu ne može proglasiti rentom i darovati je eventualno zakonodavcu, nego samo jedan njezin dio koji nije baš tako lako, kako on tvrdi, ustanoviti i izdvojiti, prema zahtjevima čl. 18 Ustava SFRJ. U svojem radu 1957. god. prof. Potočić tvrdi da je odvajanje renti vrlo teško, a u ovom referatu tvrdi obratno — da je to vrlo lako. Isto tako u svom radu iz 1957. godine govori o renti plodnosti u šumarstvu, pa čak i zamjera pojedinim autorima da podcjenjuju njezinu veličinu, a u predmetnom referatu tvrdi da ona uopće i ne postoji, već je svodi na monopolsku rentu. Ako bismo na kraju usporedili račune prof. Potočića s računima pri proizvodnji pšenice, koja je — usput rečeno — isto prije nekoliko desetaka hiljada godina zatečena u prirodi, onda bismo ustanovili da on evidentira samo troškove od ulaska kombajna (žetve) u žitna polja, pa preko sušenja i uskladištenja do njezinog iznosa na tržištu. Te troškove, uz određenu dobit, odbija od postignute prodajne cijene na tržištu i ostatak bi bio njegova renta. Dakle, zaista nedopustivo. Mislimo da prof. Potočić upravo zbog ovakve i slične usporedbe bježi od metode analogije u metodu apstrakcije. Odatle mu to, sve skupa, i ispada apstraktno. Dr Uroš Golubović IZIŠAO IZ TISKA DNEVNIK RADA (službena knjiga terenskog osoblja) Praktično džepno izdanje vel. 12x17 cm, fini pisaći papir tvrdi povez! Služi za upisivanje zbivanja i događaja prilikom obilaska šumskih predjela, ubilježavanje radova na pošumljavanju, iskorišćivanju i zaštiti šuma. Upisivanje šumskih šteta, inventara, požareva, zapažanja o cvatnji i listanju drveća i si. Dnevnik radne snage i učinaka, dopusta, godišnjih odmora, bolovanja i si. Cijena s poštarinom: 35,0 din. Isporučujemo ODMAH! Narudžbe prima: SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE Zagreb, Mažuranićev trg 11 |