DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 66 <-- 66 --> PDF |
OSVRTI PRAVILNIK O IZRADI ŠUMSKOPRIVREDNIH OSNOVA, OSNOVA GOSPODARENJA I PROGRAMA ZA UNAPREĐENJE ŠUMA U SVJETLU ŠUMARSKE ZNANOSTI UVOD »Pravilnik o izradi šumskoprivrednih osnova, osnova gospodarenja i programa za unapređenje šuma« donio je u travnju 1976. godine Sekretarijat za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo. »Pravilnikom« su propisane metode uređivanja šuma u našoj republici, metode za prostorno i vremensko planiranje u šumarstvu i navedene upute kako šumarske razvojne programe uklopiti u opće razvojne planove i programe određenog kraja, regije i republike. Planiranje u šumarstvu je dugog vijeka. Šumskoprivredne osnove i osnove gospodarenja donose se za razdoblje koje najčešće iznosi 20 godina, ali na temelju dugoročnog predviđanja za cijelu ophodnju koja iznosi 60—140 godina. Bez obzira na to koliko će se raditi po »Pravilniku«, on će ostaviti znatan utjecaj i znatne posljedice na gospodarenje našim šumama. Prvenstveno iz tog, a i ostalih razloga pravilnik se donosi na temelju javnih rasprava i obavezno stručnih savjetovanja o različitim važnim problemima koje on treba sadržavati. Pri donošenju najnovijeg pravilnika takva su savjetovanja izostala, ili su pak održavana u uskom krugu stručnjaka — uređivača. Nije bilo ni povezanosti s ostalim disciplinama, a ni povezanosti sa znanstvenim radnicima iz srodnih područja. Sada poslije dvogodišnje primjene »Pravilnika« u praksi, vrijeme je da se javno rasprave njegove dobre i loše strane i izvrše predradnje za eventualne izmjene. Uređivanje šuma, kako se jednostavno naziva planiranje u šumarstvu staro je više od 200 godina, pa stoga »Pravilnik« treba gledati kao rezultat svega što je uređivačka praksa kod nas dala, a u vezi s dostignućima šumarske znanosti. Ovim člankom pokušat ću usporediti najnoviji »Pravilnik« s prethodnima iz 1769. godine do danas, a sve u svjetlu dostignuća šumarske znanosti, a posebno one iz područja uređivanja šuma. ZAKONSKA UREDBA O ŠUMAMA IZ GODINE 1769. U knjizi »Uređivanje šuma« Klepac 1965. na strani 17. navodi: »O uređivanju šuma možemo kod nas govoriti tek od 1769. godine, kad je Marija Terezlja izdala zakonsku uredbu o šumama na hrvatskom jeziku«, i dalje, na strani 18. kaže: »Zakon od 1769. možemo smatrati našom prvom instrukcijom za uređivanje šuma. Po toj instrukciji bila je propisana metoda razdiobe šuma na godišnje sječine« (podvukao autor). Najznačajniji dio Zakonske uredbe od 1769. odnosi se na propisane ophodnje. One su iznosile: hrast 200 godina javor 100 do 150 godina bukva 120 do 150 godina topola, lipa, brijest 30 do 50 godina breza 30 do 50 godina vrba 20 do 30 godina joha 40 do 50 godina jela i smreka 80 do 100 godina |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Da se ta instrukcija primjenjivala i u šumarskoj praksi, svjedoče nam sačuvane osnove za šumu »Kotar« iz godine 1853. i za šumu »Farkašić« iz godine 1888. Uređivanje šuma različito se razvijalo u raznim dijelovima naše zemlje. Značajan utjecaj u Hrvatskoj je imao prvi Zakon o šumama, koji stupa na snaeu godine 1858. Zakonom je propisano sastavljanje gospodarskih osnova kojima treba odrediti kako i koliko će se sjeći u šumama. Zakon je bio jedinstven za Hrvatsku, ali se šumama različito gospodarilo, jer su bile u vlasništvu različitih posjednika. Tijekom 18. i 19. stoljeća šume su bile vlastelinske na području tzv. Provincijala (dijelovi Hrvatske gdje je vladala civilna uprava) i carske ili državne u Vojnoj krajini. Segregacijom iz godine 1857. otcijepljeni su dijelovi vlastelinskih posjeda u korist bivših podanika zemljoposjednika. Tako su u Provincijalu nastale zemljišne zajednice. Državne su pak šume poslije raspuštanja Vojne krajine, kad je Zakonom iz godine 1871. izvršen otkup prava služnosti, podijeljene na dva po prilici jednaka dijela: na državne šume i općinske ili šume krajiških imovnih općina. Opširnije o stanju šuma i razvitku uređivanja šuma iz toga vremena u studiji D. Klepca: Sirovinska baza kombinata »Belišće« (Simpozij JAZU, Belišće, lipanj 1978). Tako je počeo razvitak uređivanja šuma u Hrvatskoj, a napredak znanosti pratila je praksa, da bi sve zajedno pratile i zakonske odredbo. NAPUTAK ZA IZMJERU, PROCJENU I UREĐENJE GOJIDBE ŠUMA IMOVNIH OPĆINA U HRVATSKO-SLAVONSKOJ KRAJINI IZ GODINE 1881. To je druga instrukcija za uređivanje šuma, a odnosila se na šume krajiških imovnih općina. »Naputak« je pisan na hrvatskom i njemačkom jeziku. Među osobitostima značajno je napomenuti da je »Naputak za izmjeru, procjenu i uređenje gojitbe šuma imovnih općina u Hrvatsko-slavonskoj Krajini od 1881« propisivao određivanje etata po formuli austrijske kameralne takse. NAPUTAK ZA SASTAVAK GOSPODARSKIH OSNOVA ODNOSNO PROGRAMA IZ GODINE 1903. Godine 1894. donijela je tadašnja vlada »Zakon kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šuman stojećih pod osobitim javnim nadzorom«. Šume zemljišnih zajednica i šume imovnih općina bile su posebna kategorija šumskog posjeda, koji je Zakon iz godine 1894. označio kao »šume stojeće pod osobitim javnim nadzorom«. Te su šume i šumska zemljišta služile za trajno podmirenje žitelja ogrjevom, građom, žirom i pašom. Na temelju navedenog zakona donesena je za te šume 1903. godine »Naredba glede sastavka gospodarstvenih osnova i programa te godišnjih drvosječnih i ogojnih predloga«. Sastavni dio naredbe je i »Naputak za sastavak gospodarskih osnova odnosno programa«. »Naputak« se primjenjivao sve do godine 1948. i po njemu su izrađene mnoge gospodarske osnove, posebno za šume pod takozvanim »javnim nadzorom«. Budući da se temeljio na općim kriterijima koji su se odnosili na propisanu metodu kombinirano rašestarenje »Naputak« je detaljno propisivao niz radova: Prvi dio s naslovom »Sastavak gospodarstvene osnove« podijeljen je na 6 popoglavlja. Od tih poglavlja najopširniji je prvi pod naslovom: »Predradnje«, a propisuje: ustanovljenje šumske površine, gospodarstveno razdjeljenje šuma, izmjeru šuma, opis sastojina, proračun drvne mase i prirasta, tabelu dobnih razreda. Ovdje se prvi put susreće i pojam uređajnog razreda, koji se donekle poistovjećuje s gospodarskom jedinicom, pa paragraf 2. glasi: »Veće šumske površine razdijeljuju se obično u gospodarstvene jedinice (uređaj ne razrede). |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Ove obuhvaćaju sve one šumske dielove, za koje se ima posebice sastaviti porabna osnova. Naročito je takovo razdieljenje nuždno, kada se u šumi nalaze veće površine sastojina, koje se razlikuju: po vrsti uzgoja, po visini obhodnje, po načinu sječe (čista, oplodna, preborna sječa), po vrsti drveća kod različite produktivne snage i uporabivosti; nadalje tada, kada se stanoviti dielovi šume moraju samostalno urediti zbog posebnog izvoza šumskih proizvoda ili radi podmirenja potrebe na drvu u stanovitom pravcu, konačno tada, kada se na stanovitih površinah mora gospodariti izvjestnim ili osobitim načinom (šume zaštitne i zabrane). Manje površine navedenih različitih sastojina mogu se priklopiti susjednoj gospodarstvenoj jedinici. Gospodarstvena jedinica može se sastojati iz više šumskih dielova, koji nestoje u savezu. Gospodarstvene jedinice imaju se u nacrtih i u spisih obilježiti rimskimi brojevi i običajnim imenom«. Dalje se propisuje podjela gospodarske jedinice u sjekorede a ovi se dijele na odjele čija površina »... u visokih šumah u pravilu ne iznosi više od 100 k. j.«. U paragrafu 7. govori se o izlučivanju odsjeka (sastojina). Kriteriji za izlučivanje svrstani su u 7 točaka koje se odnose na: uzgojni oblik, način gospodarenja, strukturu sastojina, starost sastojina, bonitet, obrast, namjenu površina; dok se u točki 8. daju opća uputstva kako slijedi: » ... čim je površina šuma manja, odnosno šumsko gospodarenje intenzivnije, tim treba da bude izlučivanje odsjeka točnije«. Najmanja površina odsjeka propisana je na 1—4 katastralna jutra — što znači oko 0.6 do 2,5 ha. Drugo poglavlje je »Opis šuma«, a obuhvaća uputstva za opći opis šume u cjelini, dakle površinu cijelog šumskog posjeda, posjedovne i pravne odnose, sadašnje stanje i način gospodarenja, prihode, stanje prometnica itd. Treće poglavlje je »Ustanovljenje načina gospodarenja«. Važno je ovdje spomenuti da je svrhom gospodarenja naglašena potrajnost ovako: »... da se iz šuma obzirom na njihovo sadanje stanje, te uz pomno čuvanje i uzgoj šuma i podržavanje produktivne snage tla, crpe što veći i uz to potrajniji prihodi ... « U točki 5. ovog poglavlja govori se o izboru ophodnje. Uputstvo za izbor ophodnje glasi ovako: »... ima se obaviti posebice za svaku vrstu drveća i uzgoja« ... Kod uzgoja visokih šuma ima se u pravilu odabrati za ophodnju ono doba, kada sastojine daju najveći godišnji poprečni prihod na drvu«. Znači propisana je tzv. ophodnja apsolutne zrelosti ili zrelosti produkcije najveće drvne mase. Dopušta se i tzv. financijska ophodnja da bi se polučio što veći čisti prihod, ako to zahtijevaju posebne potrebe šumoposjednika. Navode se i primjeri obračuna na temelju razmjera dobnih razreda i na temelju promjera koji se kao cilj gospodarenja mora postići u određenoj visini. Što se tiče načina sječe u visokim šumama, daje se mogućnost izbora jednog od slijedećih načina: čiste, oplodne, preborne, hrpimične itd. Četvrto poglavlje je »Ustanovljenje prihoda za buduće desetogodište«. Za visoke šume s čistom i oplodnom sječom ono se temelji na principu poznatom pod nazivom »Kombinirano rašestarenje«. Znači, bila je propisana kombinacija rašestarenja po masi i površini, koja se sastojala u tome da se svim razdobljima dodijele podjednake površine, a samo prvim trima približno jednake (progresivne) drvne mase. Za visoke šume preborne sječe propisana je »metoda normala«. Što znači da je za svaku šumu trebalo izraditi normale. To je za ono vrijeme bila vrlo napredna metoda, i po njoj su uređene mnoge šume u Gorskom kotaru. Među najpoznatije normale koje su tada sastavljene, svakako su one od Majnarića, Tordonya, Kerna, Jovanovca i drugih. Peto poglavlje zove se »Sastavak osnova za buduće desetogodište«. Ovdje se govori o posebnoj porabnoj osnovi, gojidbenoj osnovi i osnovi za gradnju šumskih putova, zgrada i drugih građevina. Svaka od tih osnova sastavlja se samo za 10 godina. 354 |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Šesto poglavlje je »Uskladba gospodarske osnove«. Ona propisuje koje dijelove mora sadržavati gospodarska osnova. Daljnji dijelovi »Naputka« su: »Sastavak gospodarstvenoga programa«, Očevidnost i kontrola gospodarstvene osnove«, »Revizija gospodarstvene osnove« i »Zaključne ustanove«. UPUTSTVA ZA UREĐIVANJE DRŽAVNIH ŠUMA IZ GODINE 1931. Na osnovi Zakona o šumama iz 1929. izrađena su »Uputstva za uređivanje državnih šuma« godine 1931, namijenjena državnim šumama, dok je za ostale šume i dalje vrijedio Naputak iz godine 1903. To je četvrta instrukcija za uređivanje naših šuma. »Uputstva iz 1931« još su detaljnije nego »Naputak iz 1903« propisivala pojedinosti za sve radove neophodne za sastav gospodarskih osnova. Šumsko područje za koje se ima sastaviti samostalni uređaj ni elaborat, nazvano je gospodarska cjelina i predstavljalo je najvišu jedinicu šumskotehničkog razdjeljenja. Gospodarska cjelina se dijeli dalje na gospodarske jedinice. Gospodarska jedinica je »skup sastojina jedne gospodarske cjeline u kojima gospodarenje valja voditi po istim smjernicama, na jednak način i uz jednaku ophodnju, i za koje se zajednički određuje prihod«. Gospodarska jedinica dijeli se na odjele, koji su najniže trajne i temeljne jedinice gospodarskog razdjeljenja šuma. U svrhu lakšeg i operativnijeg gospodarenja izdvajaju se sastojine kao posebni odsjeci, koji se kao promjenljive jedinice ne računaju u gospodarsko razdjeljenje. Propisane su i granice ispod kojih ne treba izlučivati odsjeke (sastojine): — kod intenzivnog gospodarenja: 0,5 — 1 ha — kod poluintenzivnog gospodarenja: 1 — 3 ha — kod ekstenzivnog gospodarenja: 5 ha. Važna su i uputstva za određivanje drvnih masa sastojina koja propisuju: 1. za jednodobne sastojine: — izbrajanje svih stabala kod vrijednih vrsta drveća intenzivnog gospodarenja iznad polovice ophodnje i za hrastova stabla iznad 100 godina starosti u svim sastojinama; — primjerne plohe na 5 — 10% površine u svim mladim sastojinama osim prvog dobnog razreda; 2. za preborne sastojine: — inventarizaciju (izbrajanje) svih stabala iznad 20 ili 30 cm promjera kod intenzivnog prebornog gospodarenja, sređenijih sastojinskih prilika i manjih površina; — primjerne plohe na 5 — 10% površine kod prebornih sastojina ekstenzivnog gospodarenja na velikim površinama, a naročito neuređenih sastojina karaktera prašuma. Uputstva iz 1931. za uređivanje visokih regularnih šuma propisivala su »Metodu razmjera dobnih razreda« sa sastojinskim gospodarenjem, što je definirano paragrafom 23. koji u prvom stavku kaže: »Kod onih uzgojnih tipova, gdje se obračun prihoda osniva na površini i starosti, razvrstava se gospodarska jedinica u pogledu starosti na dobne razrede. Svrha je, da se ustanovi konkretan razmer dobnih razreda i njegov odnos spram normalnog stanja. Tako se dolazi do važnog regulatora za ocenu opsega seča glavnog prihoda u najbližim gospodarskim razdobljima.« |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Za tu metodu Klepac u knjizi »Uređivanje šuma« piše na str. 225: »Metoda dobnih razreda najraširenija je metoda za uređivanje visokih regularnih šuma. Bila je propisana također i našom instrukcijom za uređivanje državnih šuma od godine 1931. Premda se neke postavke te metode mogu kritizirati, prosuđivanje dinamike dobnih razreda u visokim regularnim šumama ostat će i dalje na snazi, jer je razmjer dobnih razreda najvažniji element za uređivanje visokih regularnih šuma. On nam kaže kakvo je iskorišćivanje šuma bilo u prošlosti i kakvi su izgledi za budućnost.« Za preborne šume propisana je kontrolna metoda, pa u paragrafu 31. stoji: »Pri određivanju prihoda u prebornoj šumi osnovicom je konkretna drvna masa — inventar«. UPUTSTVA ZA DOZNAKU STABALA I ODREĐIVANJE PRIHODA U PREBORNIM SUMAMA IZ GODINE 1937. Iako je kontrolna metoda za ono vrijeme bila više nego napredna u SR Hrvatskoj nije primijenjena za vrijeme trajanja Uputstava koja su je propisivala (u praksi je bilo pokušaja — M. Markić). Kao reakcija na propisana »Uputstva iz 1931. godine«, izlaze godine 1937. »Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama«. Ta su uputstva dopunila paragraf 31—34. »Uputstava za uređivanje državnih šuma iz 1931. godine« još ovim navodom: »Kod svakog šumskog gospodarstva cilj je, da se poluči što veći prirast i da taj prirast bude što boljeg kvaliteta. Kod prebornih šuma taj cilj postizavamo prebornom sečom, koja nije samo žetva gotovih proizvoda nego ujedno glavno uzgojno sretstvo za unapređenje gospodarstva. Prebornom sečom odstranjujemo sva ona stabla, koja gore pomenutom cilju ne mogu odgovarati, a za sva ona stabla, koja tom cilju mogu odgovarati nastojimo stvoriti takav položaj u sastojim, da mogu u punoj meri iskorišćavati sve prirodne sile, koje uslovljuju rast stabala: tlo i svetio.« U »Uputstvu« se dalje pledira za »smjesu debljinskih razreda u grupama« jer taj način najbolje omogućuje: »dizanje pomladka te čišćenje stabla od grana« uz uputstvo da: »Sastojinu nesmemo nikada toliko otvoriti, da na i jednom deblu tla sunce može dopirati preko celog dana«. »Princip, po kojemu se određuje etat, jednostavan je: ima se šeći prirast, više od prirasta ili manje, već prema tome, da li je konkretna drvna zaliha jednaka, veća ili manja od normalne drvne zalihe. Ima se dakle ustanoviti konkretna drvna zaliha i prirast, te odrediti kolika je normalna drvna zaliha za dotičnu sastojinu. Od ovih triju veličina možemo ustanoviti sa zadovoljavajućom tačnosti samo konkretnu drvnu zalihu. Prirast se ne da ustanoviti sa dovoljnom tačnosti ni u uređenim šumama a sa metodama, koje zahtevaju mnogo truda i vremena, a pogotovo je nepouzdano u neuređenim šumama i šumama oblika prašume. Kolika ima biti normalna drvna zaliha nije teorija još do danas resila.« U to vrijeme još nisu bile poznate mnoge metode mjerenja prirasta pa je, kao što se vidi, taj podatak smatran nepouzdanim. Također nije još postojalo ni teoretsko rješenje normalne drvne zalihe. Iz tih razloga za najvažnije vrste drveća uputstva propisuju minimalne mase po 1 ha, koje bi morale ostati poslije sječe. Minimalne su mase određene na osnovi iskustva. »Uputstva iz godine 1937« su nastala u vremenu velikih sječa između dva rata pa su i odraz ondašnjeg stanja. Može se reći da su ona odigrala značajnu ulogu u gospodarenju našim prebornim šumama i očuvanju produktivnih sposobnosti naših najboljih šuma jele, smreke i bukve. Osim toga pospješila daljnji razvitak primjene šumarske znanosti u praksi. »Uputstva iz 1937.« primjenjivala su se u našoj praksi sve do pojave novih, suvremenijih instrukcija, koje su prihvaćene godine 1962. pod nazivom »Novi sistem uređivanja prebornih šuma« od D. Klepca. |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 71 <-- 71 --> PDF |
PRIVREMENA UPUTSTVA ZA INVENTARIZACIJU ŠUMA Godine 1946. donesena su »Privremena uputstva za inventarizaciju šuma«. Osnovni zadatak »Privremenih uputstava« bio je da u poslijeratnoj opustošenoj zemlji, poslije nekontroliranih ratnih sječa i razaranja utvrdimo na najbrži mogući način što je ostalo i kakve su strukture tih šuma. Tako su ta uputstva propisivala: — utvrditi inventar svih šuma po gospodarskim jedinicama, šumskoprivrednim područjima i šumskoprivrednim oblastima; — sastaviti perspektivni program radova za 20 godina; — sastaviti peto-godišnji plan izvršenja prve etape radova. »Privremena uputstva« propisivala su uređivanje šuma za cijeli teritorij bez obzira na vrstu vlasništva. Ona su odigrala značajnu ulogu i dala u ono vrijeme vrlo dobre rezultate. Izvršeno je prvo rejoniranje tj. razdioba šuma na šumskoprivredna područja. Tu podjelu opisuje D. Klepac u svom radu: »Inventarizacija šuma u planskoj privredi«. OPĆA UPUTSTVA ZA UREĐIVANJE ŠUMA Godine 1948. donesena su »Opća uputstva za uređivanje šuma«. To su poslijeratna uputstva. Odnosila su se na cijelu našu zemlju. »Opća uputstva« podijeljena su na sedam dijelova i to: I. Opće odredbe II. Pripremni radovi III. Izrada uređajnih elaborata IV. Organizacija za izradu i odobravanje uređajnih elaborata V. Realizacija uređajnih elaborata i vođenje evidencije gospodarenja VI. Revizija uređajnih elaborata VII. Završne odredbe. U prvom dijelu »Opće odredbe« u prvom poglavlju stoji: »Urediti šume znači premeriti šumsko zemljište i sastojine, opisati sastojine i tako utvrditi stanje šuma u doba uređivanja, pa na osnovu toga stanja propisati smernice budućeg gazdovanja sa šumama u pogledu uzgoja i njege, racionalnog i trajnog iskorišćivanja, te intenziviranja gazdovanja sa šumom uopšte. Sa šumama se gazduje po načinu potrajnosti prinosa u okviru šumsko privrednih jedinica višeg stepena — šumsko privrednih područja, izuzetno oblasti — a sve to u cilju trajnog snabdevanja naroda i industrije proizvodima šuma.« »Osnovna jedinica za uređivanje šuma je po pravilu šumsko privredno područje koje obuhvata sve šume određene i tačno ograničene teritorije, bez obzira na vlasništvo za koje se ima sastaviti samostalan i jedinstven uređajni elaborat. Sve šume i šumska zemljišta privrednog područja imaju se po pravilu urediti istodobno. Uređajni elaborat šumsko privrednog područja obuhvata uređajne elaborate svih gospodarskih jedinica koje sačinjavaju to šumsko privredno područje.« Ovim se uputstvima, znači, po prvi put propisuje istodobno uređivanje za cijelo privredno područje ili bolje rečeno svode se podaci za sve gospodarske jedinice privrednog područja na stanje u istoj godini. Propisana su tri osnovna tipa posebnih uređajnih elaborata: a) uređajni elaborat I klase koji u pojedinostima i cjelini predstavlja najsavršeniji tip uređajnog elaborata, b) uređajni elaborat II klase više je sumaran, pa po preciznosti i intenzitetu predradnja zaostaje za prvim, a isto tako i brojem sastavnih dijelova, c) uređajni elaborat za gospodarske jedinice za melioraciju. |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 72 <-- 72 --> PDF |
U drugom dijelu »Pripremni radovi« donose se uputstva o radovima za izradu elaborata jednog privrednog područja i to: a) gospodarska podjela šuma, b) geodetske predradnje, c) taksacijske predradnje, d) opći opis šumskoprivrednog područja. Što se podjele šuma tiče, značajna je postavka koja glasi: »Šumsko privredna područja dele se na gospodarske jedinice. To su jedinice nižeg reda koje obuhvataju skup sastojina za koje se mogu doneti jedinstveni propisi u pogledu uzgajanja, iskorišćivanja, te melioracije šuma i šumskog zemljišta.« »Gospodarske jedinice dele se na odeljenja. Veličina odeljenja ovisi o intenzitetu gazdovanja i konfiguraciji šumskog zemljišta. U nizinskim šumama sa veštačkom podelom veličina se odeljenja kreće od 20 do 40 hektara, a u planinskim šumama sa prirodnom podelom do 150 ha.« Za utvrđivanje osnovnih taksacijskih elemenata: stanište, drvnu masu, struk turu sastojine i prirast kaže se: »Opšta načela, metode i tehnika rada za iznalaženje ovih elemenata utvrdila je nauka o uređivanju šuma, pa se ta načela imaju u praksi provesti kod izrade uređajnih elaborata po ovim uputstvima«. »Uputstva za uređivanje državnih šuma iz 1931. godine sadrže detaljna tehnička uputstva za ove radove, pa njih treba koristiti u duhu ovih Uputstava.« To drugim riječima znači da »Uputstva za uređivanje državnih šuma iz 1931. godine« i njihova dopuna »Uputstva iz 1937. godine«, koja su bila propisana za državne šume, u svom tehničkom dijelu vrijede sada za sve šume bez obzira na vlasništvo. Time je prestao važiti »Naputak za sastavak gospodarskih osnova odnosno programa iz 1903«, koji je do tada važio za šume zemljišnih zajednica, imov nih općina i drugih pod tzv. »javnim nadzorom«. U trecerrt dijelu govori se o dva tipa elaborata. Opći elaborat odnosi se na šumskoprivredno područje. »Jedan od najvažnijih zadataka ovog dela uređajnog elaborata jeste da prikaže osnovne smernice za opštu osnovu seča, da prikaže i računski obrazlažu etate pojedinih gospodarskih jedinica te njihovo izravnavanje po pravilu u okviru šumsko privrednog područja. Pošto sve gospodarske jedinice jednog šumsko privrednog područja sačinjavaju gospodarsku celinu višeg reda, nije potrebno da svaka gospodarska jedinica za sebe potpuno izravnava svoje sečive etate, jer to iziskuje često puta vrlo velike žrtve; moraju se šeći ili izostaviti od seče sastojine, koje ili još nisu zrele za seču ili su prezrele. Ukoliko bi isti slučaj nastupio i kod šumsko privrednog područja izravnavanjem etata može da se izvrši izuzetno u šumsko privrednoj oblasti kojoj to područje pripada. Odluku o ovome donosi ministar narodne republike, odnosno ministar šumarstva FNRJ ako se radi o šumama saveznog značaja.« Posebni elaborat izrađuje se za svaku gospodarsku jedinicu. Za izradu tih elaborata »Uputstva za uređivanje državnih šuma« od 19. XII 1931. godine imaju poslužiti kao osnovni priručnik. Dopuštaju se izvjesna odstupanja od tih uputstava koja su u skladu s direktivama za ta uputstva. Ovim uputstvima određuje se na kraju važenje »Privremenih uputstava« poslije dovršenja radova na inventarizaciji šuma. NOVI SISTEM UREĐIVANJA PREBORNIH ŠUMA Osjećajući potrebu da nastavi usavršavati sistem uređivanja prebornih šuma Poljoprivredno-šumarska komora NRH Sekcija za šumarstvo, Zagreb, povjerila je rješenje tog problema prof, dru D. Klepcu. Na temelju vlastitih istraživanja te svjetskih dostignuća i zakonitosti do kojih je došla šumarska znanost, D. Klepac je predložio »Novi sistem uređivanja prebornih šuma«, koji je godine 1961. prihvaćen i postao služben, pošto je svojim rješenjem broj 05-441/2-1962. Izvršno Vijeće SRH, Sekretarijat za šumarstvo donijelo zaključak »da se novi sistem uređivanja prebornih šuma odnosno normale prof, dr D. Klepca u buduće primjenjuju kod gospodarenja i uređivanja prebor |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 73 <-- 73 --> PDF |
nih šuma«. »Novi sistem« je također baziran na normalama (optimalno stanje). Optimalna drvna zaliha je, prema autoru, ona zaliha koja je upravo nužna i dovoljna da omogući trajnu regeneraciju šume i dade najpovoljniji prihod. »Novi sistem uređivanja prebornih šuma« donosi 9 osnovnih normala (optimalna stanja) za jelove preborne šume i 4 osnovne normale za bukove preborne šume prema Šurićevim bonitetnim razredima. Normale su predviđene za fiziološku zrelost, a zatim su izvršeni obračuni normala za dimenziju zrelosti od 60 cm. Dane su upute za konstrukciju normalnog stanja prije i poslije sječe, te uputstva za primjenu normala, obračun etata i realizaciju etata. Etat se računa za cijelo šumskoprivredno područje na bazi računskih jedinica, a istovremeno valja izvršiti obračun etata u svakom odjelu posebno. Kombinacijom tih dviju metoda dolazi se do konačnog etata. Povezavši znanstvena dostignuća sa stanjem u našim prebornim šumama i primijenivši svjetska znanstvena dostignuća, autor je zacrtao put modernom uređivanju prebornih šuma, priznatom kod nas i u svijetu. »Novi sistem« je našao široku primjenu u praksi j još je uvijek osnovica uređivanja naših prebornih šuma. PRAVILNIK O IZRADI ŠUMSKOPRIVREDNIH OSNOVA, OSNOVA GOSPODARENJA I PROGRAMA ZA UNAPREĐENJE ŠUMA »Pravilnik o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja, programa za unapređivanje šuma« iz godine 1968. donesen je na temelju člana 53. točke 3. Zakona o šumama iz godine 1967, zapravo je preteča »Pravilnika o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja i programa za unapređivanje šuma« (NN br. 13/1976) koji je donesen na bazi istog Zakona o šumama. Komparirajući oba pravilnika koje je sastavila gotovo ista grupa stručnjaka, odlučio sam komentirati samo ovaj drugi. On je mnogo opširniji, a u njemu su precizirane i postavke koje je nagovijestio »Pravilnik« iz godine 1968. »Pravilnik« ima slijedeće dijelove: I Uvodna odredba II Šumsko privredna osnova III Osnova gospodarenja IV Program za unapređenje šuma V Evidencije VI Revizije i obnove VII Prelazne i završne odredbe. Šumskoprivredna osnova se izrađuje za šumsko privredno područje (»Opći elaborat « po uputstvima iz 1948). U njoj su navedene i sve osnovne postavke koje vrijede i za izradu osnove gospodarenja u pogledu podjele šuma po namjeni, cilju gospodarenja, ophodnjama, obračunu etata, šumskouzgojnim radovima, radovima na zaštiti šuma i planovima. Osnova gospodarenja (»Posebni elaborat« po uputstvima iz godine 1948) izrađuje se za sve gospodarske jedinice, obuhvaćene šumskoprivrednom osnovom, i za ostale šume čija je površina veća od 250 ha. Program za unapređenje šuma izrađuje se za sve šume i šumska zemljišta koja nisu obuhvaćena osnovom gospodarenja. Propisano je izravnavanje etata za šumu i privredno područje. Etat se obračunava kod visokih regularnih šuma na temelju razmjera dobnih razreda po ekološko- gospodarskim tipovima (ili uređajnim razredima), a kod prebornih šuma pravilnim razmjerom debljinskih razreda i normalnom zalihom unutar ekološko- gospodarskog tipa ili uređajnog razreda na šumskoprivrednom području. Zadržan je, dakle, princip izravnavanja etata za šumsko-privredno područje, ali se uvodi novi pojam »ekološko-gospodarski tip«, umjesto dosadašnjeg »računska gospodarska jedinica«. 359 |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Članom 5. definiran je ekološko-gospodarski tip: »Pod ekološko-gospodarskim tipom smatra se određena površina šume i šumskog zemljišta koja ima slične ekološko-biološke i gospodarske značajke o kojima ovisi normalan način gospodarenja. Ekološko-gospodarski tip šume i šumskog zemljišta utvrđuje se na temelju geološke podloge, šumske zajednice, vrste tla, klime, uzgojnih značajki, proizvodnih mogućnosti i vrijednosti sastojina. Za svaki ekološko- gospodarski tip šume i šumskog zemljišta utvrđuju se najpovoljniji sastojinski oblik, ophodnja, promjer sječive zrelosti, normalna proizvodnja i njezina vrijednost «. Predložena metoda za visoke regularne šume je: »Kombinirana metoda sastojinskog gospodarenja s razmjerom dobnih razreda«. Obračun etata vrši se po ekološko-gospodarskim tipovima ili uređajnim razredima i usklađivanje s etatom šumsko-privredne osnove područja. Ta metoda nalazi svoja opravdanja u teoretskim postavkama razrađenim u radu D. Klepca »Uređivanje šuma s oplodnom sječom«, Zagreb, 1952, gdje je opisana kao »metoda uređivanja visokih regularnih šuma jednog šumskogospodarstvenog područja«. Ovdje se po prvi put uvodi pojam »računske gospodarske jedinice«, koje su u čistim sastojinama definirane bonitetom, a u mješovitim sastojinama karakterističnim tipovima šuma i bonitetom. U knjizi »Uređivanje šuma«, strana 240, Klepac piše: »Radi boljeg pregleda obojit ćemo na gospodarskom nacrtu područja, koja se uređuju, jednakom bojom sve odjele (odsjeke) iste računske jedinice. Tako ćemo kartirati prirodne gospodarske tipove šuma, koji neće doduše, biti suvisli kompleksi nego će to najčešće biti povezani ili nepovezani pojasi, lanci, krpe, krpice i si., no oni će uvijek predstavljati prirodnu šumu, prirodnu zajednicu čistih ili mješovitih šuma. Tako utvrđene zajednice šuma poslužiti će nam kao baza za planiranje, kao baza za obračun etata i konačno kao baza za kontrolu gospodarenja. Jednom rječju, računske gospodarske jedinice služit će nam u kalkulativne svrhe«; i dalje: »Budući da svaka računska gospodarska jedinica obuhvata drugi gospodarski tip šume, odredit ćemo zrelost za svaku gospodarsku jedinicu posebno «. Metoda uređivanja visokih regularnih šuma jednog šumskogospodarskog područja (Klepčeva metoda) našla je u našoj praksi široku primjenu u uređivanju regularnih visokih šuma. Također je našla primjenu i u uređivanju hrastovih šuma Tunisa (područje od 50.000 ha uređeno je na toj osnovi) i projektu uređivanja za područje Bir-Ayyad u Libiji, uređivanju šuma u Alžiru i drugdje. Za preborne šume predložena je metoda »razmjer debljinskih razreda i normalne zalihe« unutar ekološko-gospodarskog tipa ili uređajnog razreda. Ta metoda nalazi znanstveno opravdanje u metodi »Novi sistem uređivanja prebornih šuma«, Klepac 1961. Principi propisani »Pravilnikom« bazirani su na znanstvenim osnovama, a našli su oslonac u dosadašnjem iskustvenom i razvojnom putu. Uz navedene osnovne principe »Pravilnikom« se propisuju i mnogi detalji, daju uputstva i predlažu rješenja. U tom dijelu »Pravilnik» nije na nivou koji se očekuje. Evo i nekoliko primjedbi redom na članove »Pravilnika« bez obzira na to da li su suštinske ili samo tehničke naravi. U članu 7. za neobraslo šumsko tlo stoji: — proizvodno (čistine, poljoprivredna tla namijenjena za šumsku proizvodnju, krš, kamenjari i garig); — neproizvodno (uređajne, požarne, lovne i elektrovodne prosjeke, svijetle pruge uz prometnice, stovarišta i planinske rudine). Općenito tlo ne može biti neproizvodno, a da ne govorimo o tome kako se na prosjekama za vodove može naći i ekonomska računica u proizvodnji pruća za košare, borovnica, novogodišnjih jelki itd. Među neplodna tla svrstava goleti, a kamenjare su svrstane u proizvodna tla. Ovdje bi trebalo učiniti obratno, što znači da kamenjare valja ubrojiti među n&plodna tla. |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Član 11. propisuje ophodnje, a da nisu navedeni neophodno potrebni kriteriji, jer se propisane ophodnje ne zasnivaju na svjetskim ili našim znanstvenim dostignućima i iskustvima. Na početku sam naveo ophodnje po prvom »Zakonu o šumama« donesenim prije dvjesta godina, a slične je ophodnje predložio Smilaj za našu republiku u Uputstvima za uređivanje šuma iz godine 1946. U knjizi »Uređivanje šuma« D. Klepac u poglavlju »Izbor ophodnje u praksi«, str. 142—146, iznosi detaljne podatke, a među ostalim kaže: »U našoj praksi bi se ophodnja trebala kretati u intervalu koji je definiran apsolutnom (ut) i ekonomskom zrelošću (už)« i dalje, u komentaru »Zakona o šumama iz godine 1769«, kaže: »Poznavajući zakonitost o rastu i prirastu naprijed navedenih vrsta drveća, možemo reći da su te naše prve ophodnje bile prilično dobro izabrane«. Konkretno, ophodnja propisana »Pravilnikom« za hrast od 100—140 godina je preniska. Ophodnja od 140 godina trebala bi biti donja granica propisane ophodnje za hrast. U vezi s izborom dulje ophodnje za hrast potvrda se može naći u radovima naših istraživača: Klepca, Plavšića, Golubovića, Smilaja i ostalih, i stranih: Vineya, Pardea, Knuckela i drugih. Također je preniska ophodnja za jelu koju ne možemo poistovjetiti sa smrekom a koja iznosi 60—80 god. Za jelu donja granica treba biti 100 godina. Hrast i jela zapravo su naše dvije najvrednije vrste drveća, i propisivanje kratkih ophodnji za te vrste moglo bi imati dalekosežne negativne posljedice za našu privredu. Za jasen navedena ophodnja od 60—100 godina je predugačka. Gornja bi granica mogla biti 80 godina što potvrđuju radovi Plavšića, Benića, Golubovića i drugih. U zadnjem stavku člana 25. kaže se da gospodarska jedinica ne može biti manja od 500 hektara. U knjizi D. Klepca: »Uređivanje šuma« na str. 215. za jednodobne i na str. 251. za preborne šume piše: »Imajući pred očima te principe, šume uređujemo tako, da ih dijelimo na gospodarske jedinice kojih se površina kreće od 100 do nekoliko hiljada hektara. Površina gospodarske jedinice zavisi od nekoliko faktora, a u prvom redu o intenzitetu gospodarenja.« Na str. 164. iste knjige autor piše: »U visokim regularnim šumama optimalna površina gospodarske jedinice iznosi oko 500 ha. Za prebornu i srednju šumu ta se površina kreće između 250 i 300 ha.« U francuskom šumarstvu optimalna površina gospodarske jedinice smatra se oko 300 ha. Da iz »Pravilnika« iz čl. 25. izbacimo neuobičajenu stilizaciju »... ne može ...« ne bismo mnogo doprinijeli kvaliteti, jer se međutim nastavlja u istom stilu, pa u čl. 29. stoji: »Površina odjela ovisi o intenzitetu gospodarenja i u pravilu ne može biti manja od 20 niti veća od 60 ha ...« Ovdje su prihvaćene veličine propisane »Uputstvima iz godine 1931.« Međutim, optimalna površina odjela u modernom intenzivnom gospodarenju, kakvo nastojimo organizirati u našoj praksi, trebala bi se kretati između 10 i 30 ha, a može biti i veća i manja od toga u određenim uvjetima. Opća uputstva za uređivanje šuma iz godine 1948. propisivala su površine odjela od 20 do 40 ha. Dalje u članu 30. stoji: »Površina odsjeka ne može biti manja od 1 ha a u raznodobnim šumama manja od 5 ha«. Kad se ima na umu propisani sastojinski oblik gospodarenja u jednodobnim šumama, onda je jasno da je »Pravilnik iz 1976.« ekstenzivniji od »Uputstava iz 1931.« ili Naputka iz 1903.« — koji su propisivali 0,5 ha kao minimalnu površinu odsjeka, odnosno 5 ha za ekstenzivno gospodarenje, a iste veličine su prihvaćene i »Općim uputstvima iz godine 1948«. Kako su mnoge gospodarske osnove na snazi, a napravljene su na temelju ranijih »Instrukcija«, kod revizije bi poštovanje te odredbe koja je izričita, izazvalo dosta poteškoća tehničke prirode. Sastavljačima su zacijelo bili poznati raniji propisi pa se ovo naglašeno »ne može« stvarno ne može znanstveno obraniti. »Pravilnik« ne sadrži samo instrukcije za sastav osnove gospodarenja već donosi i tumačenja određenih pojmova. To je bilo neophodno potrebno jer se 361 |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 76 <-- 76 --> PDF |
neki pojmovi tumače drugačije nego što je to uobičajeno u šumarskoj znanosti i praksi. Sve to dovodi do znatne pomutnje. Karakterističan primjer za to je član 35. koji glasi: »Prema načinu postanka šume se dijele na: 1. jednodobne sjemenjače — sastojine s preko 80% stabala iz sjemena, kod kojih razlika u starosti stabala unutar sastojine ne premašuje ± 20 godina; 2. raznodobne sjemenjače — sastojine s preko 80% stabala iz sjemena, kod kojih razlika u starosti stabala unutar sastojine premašuje ± 20 godina; 3. panjače i makije — sastojine s preko 80% stabala iz panja; 4. kulture i plantaže — umjetno podignute sastojine do dobi kad se u njima obavlja popunjavanje; 5. šikare — sastojine u kojima je zastupljeno 50 do 70% grmolikih ostataka šumskog drveća i grmlja; 6. šibljake — sastojine u kojima prevladavaju grmovi«. Kod opisa sastojine navode se i mješovite sjemenjače sa stablima iz panja ili panjača sa stablima iz sjemena. U »Pravilniku« se miješa pojam »postanak« s pojmom »oblik gospodarenja«. Šume po postanku su visoke ili sjemenjače, i niske ili panjače, a po gospodarskom obliku visoke se dijele na regularne i preborne; niske ili panjače se također dijele po gospodarskom obliku na regularne i preborne. Definicije su nejasne i nedorečene. Npr. kamo spadaju sastojine s 20 do 80% stabala iz sjemena? Panjače i makije ni po postanku ni po tretmanu ne možemo svrstati zajedno itd. Osim toga, ako razlika u starosti unutar sastojine može biti ± 20 godina, znači da se starost stabala u sastojini može razlikovati za 40 godina, a to su dva dobna razreda od po 20 godina. Zacijelo ni sastavljači nisu imali takve intencije. Na strani 78. u knjizi »Uređivanje šuma« D. Klepac kaže: »S gospodarskog gledišta razlikujemo tri oblika gospodarenja. To je gospodarenje sastojinama ili sastojinski oblik gospodarenja, stablimično ili preborno gospodarenje i kombinirano ili mješovito gospodarenje ...« navodi dalje prednosti i mane pojedinog oblika gospodarenja. Preborna šuma i preborni oblik gospodarenja u »Pravilniku« se uopće ne spominju, već se svrstavaju u raznodobne sjemenjače. Treba pozdraviti svaku inovaciju koja ima smisla, ali izostavljanjem starih i udomaćenih termina, koji su k tome u duhu našeg jezika, ovaj »Pravilnik« zaista nije dobio na vrijednosti. Šumarskim stručnjacima dobro je poznat pojam »preborna šuma« i »preborna sastojina«, kao sastojina u kojoj na istoj površini rastu stabla različitih debljina (debljinskih razreda), s time da najtanjih stabala ima najviše, manje srednje debelih, a najmanje debelih. Opadanje broja stabala izražava se tzv. Liocourtovom geometrijskom progresijom. Osnovni princip koji se provlači kroz sve zakonske uredbe i pravilnike za uređivanje šuma, jest potrajnost prihoda, a on je u modernom uređivanju šuma poprimio dinamičan i progresivan smisao. Potrajnost prihoda osigurava kompozicija normalne šume koja je i kod visokih regularnih i kod prebornih šuma teoretski razrađena. Kod visokih regularnih šuma to je niz dobnih razreda. Kod prebornih šuma to je šuma u kojoj su zastupljeni svi debljinski razredi. U praksi se rijetko susrećemo s normalnom visokom regularnom šumom, tj. šumom u kojoj su zastupljeni svi dobni razredi s jednakim površinama. Isto se tako rijetko susrećemo s normalnom prebornom šumom, kod koje broj stabala odgovara teoretskom broju prema Liocourtovoj geometrijskoj progresiji. Normalna šuma, kako visoka regularna, tako i preborna, mora nam biti cilj, i zato je nikako ne bi trebalo zanemariti kao mogućnost ostvarenja i cilj kome težimo. Iz člana 39. primijenjenog na naše jelove preborne šume, proizlazi da je: — stablimični raspored ili stablimična struktura ako na kružnoj plohi površine manje od 0,07 ha ima stabala različitog promjera i visine; |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 77 <-- 77 --> PDF |
— grupimični raspored kad se na kružnoj plohi tla od 0,07 — 0,03 ha nalaze stabla približno jednakog promjera i visine; — skupinasti raspored takav oblik kad se na kružnoj plohi od 0,3 do 5,0 ha nalaze stabla približno jednakog promjera i visine. Povezano s navodima iz člana 30. to znači da svaku šumu iste vrste i istog boniteta, sastavljenu od sastojina veličine do 5 ha, možemo smatrati raznodobnom sjemenjačom (prebornom sastojinom) skupinastog rasporeda. Takvi navodi zaista su novost u našoj znanstvenoj terminologiji, a da ne govorim o praksi. Može se to shvatiti i drukčije, naime da se u postojećim prebornim šumama može dalje gospodariti stablimično, grupimično ili skupinasto. Grupimičnim gospodarenjem smatralo bi se ono kad bi se vršile čiste sječe u grupama veličine do 0,3 ha, a onda se te površine pošumljivale. Skupinasto gospodarenje bilo bi ono kad bi se na površinama do 5 ha vršila čista sječa a zatim površina pošumila. To je upravo ono što se ne bi trebalo preporučiti. Umjesto te diskutabilne teorije, trebalo bi se odlučiti za sastojinsko ili preborno gospodarenje. Otvarati površine od 5 ha na našem kraškom području Gorskog kotara čistim sječama ne samo da je riskantno nego je nedopustivo. Pravilnim gospodarenjem zacijelo ćemo dobiti podmladak i moći gospodarenje usmjeriti tako da tlo uvijek bude zastrto šumskom vegetacijom, a to jedino omogućava preborna šuma stablimične ili grupimične strukture (promjer grupe do dvije visine okolnih stabala). Da ne nabrajam sve članove na koje bi se mogle dati primjedbe, spomenut ću samo još dva, i to član 43. koji govori o izmjeri stabala i propisuje 10% primjernih površina na ukupne površine ili izmjeru svih stabala. Umjesto toga modernije i korisnije bi bilo da se propiše mjera točnosti, koju u određenim prilikama treba postići, a izvođačima radova prepustiti da u konkretnim uvjetima izaberu odgovarajuću metodu. To isto može se reći i za izbor metode obračuna. Članom 44. propisuje se način određivanja prirasta. Propisana je »Metoda tablica postotka prirasta«. To je u duhu ranijih propisa, ali se i ovdje mora voditi računa o postojanju više prikladnih metoda, koje se s obzirom na napredak znanosti, a i naše prakse, mogu primjenjivati. Propisujući samo određenu metodu koja zahtijeva veliki broj izvrtaka, prisiljavamo prevoditelja da i u najvrednijim sastojinama uzima uzorke bušenjem i time uzrokuje znatne štete na najvrednijem dijelu stabla, ili pak u nekim slučajevima da uzima broj izvrtaka u sastojinama gdje je analiza zbog razvitka sastojina ili same vrste drveća veoma teška ili gotovo nemoguća. U zadnjem pasusu ovog članka se kaže: »Prirast drvne mase ne utvrđuje se i ne iskazuje za sastojine I dobnog razreda šikare i šibljake«. Pitanje je, isto kao i kod iskaza drvnih masa, što se radi s brzorastućim vrstama drveća s ophodnjom od 60 godina, gdje već do dvadesete godine imamo prosječni dobni prirast i preko 6 nA O tome pravilnik nije vodio računa. Problem razvrstavanja etata prorede po sortimentima koji se tretira u članu 12. i članu 46. kao i problem šumskouzgojnih radova, iz člana 48. i 49, treba također u novom pravilniku pretrpjeti stanovitu izmjenu u smislu pojednostavljenja. ZAKLJUČAK Ovih nekoliko usporedbi različitih uputstava za uređivanje šuma u našoj zemlji i Republici, s posebnim osvrtom na najnoviji sada važeći »Pravilnik« iznio sam s ciljem da se O TOM PROBLEMU JAVNO RASPRAVI. Novim Zakonom o šumama, koji je na snazi od svibnja 1977. godine, izvršene su izvjesne izmjene, pa će i »Pravilnik o uređivanju šuma« trebaiti uskladiti sa Zakonom, a to je prilika da se izvrše ispravci. Pravilnikom treba odrediti osnovne smjernice, dati glavne postulate kojih se treba držati, propisivati metode, omogućiti sastavljačima, a posebno prevoditeljima šumsko-gospodarskih osnova, da u određenim stojbinskim i gospodarskim prilikama iznađu najbolje rješenje. |
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 78 <-- 78 --> PDF |
U »Pravilniku« se govori o šumama, što bi značilo postojećim, međutim mi imamo znatne površine šumskih zemljišta na kojima sada nisu šume, a koje bi također trebalo obuhvatiti osnovom gospodarenja. Nadalje, malo je riječi o značenju šuma u općedruštvenom standardu i njenim funkcijama u zaštiti čovjekove sredine. Sve to treba unijeti u novi pravilnik. LITERATURA Eeni ć R.: Širina goda kao činilac kakvoće poljske jasenovine, Šumarstvo 1955. BIR AYYAD PROJECT, Libiyan Arab Republic, Tripoli 1973. Klepa c D.: Inventarizacija šuma u planskoj privredi, Šumarski list, Zagreb, 1947. Klepa c D.: Uređivanje šuma s oplodnom sječom, Glasnik za šumske pokuse broj 15, Zagreb, 1952. Klepa c D.: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, Poljoprivredno-šumarska Komora NRH, Zagreb, 1961. Klepa c D.: Uređivanje šuma, Nakladni zavod »Znanje«, Zagreb, 1965. Klepac D., Meštrović Š., Križanec R.: Šumsko gospodarska osnova za fakultetsku šumu OPEKE, Zagreb, 1965. Klepa c D. i dr.: Uređajna osnova za park šumu Marjan, Šumarski fakultet, Zagreb 1970. Klepa c D.: Sirovinska baza kombinata »Belišće«, pripremljeno za štampu, Zagreb, 1978. Meštrović Š., Meštrović Lj., Chouaib T.: Foret Domaniale d´e Ain Draham Plan d´amenagement, Direction des forets, Tunis 1968. Opšta uputstva za uređivanje šuma, Šumarstvo 1, 2, Beograd, 1948. Naputak za izmjeru, procjenu i uređenje gojitbe šuma imovnih obćina u hrvatsko- slavonskoj Krajini, 1881. \ Naredba krv. hrv. - slav. Dalm. zemaljske vlade, odjela za unutrašnje poslove od 23. travnja 1903. glede sastavka gospodarstvenih osnova i programa, te godišnjih drvosječnih i odgojnih predloga po zakonu od 26. ožujka 1894., kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. Naputak za sastavak gospodarstvenih osnova odnosno programa naredbe od 23. travnja 1903, br. 23.152. Plavši ć M., Golubovi ć U.: Istraživanje sadašnje najpovoljnije sječive zrelosti u sastojinama poljskog jasena, Zagreb 1964. Plavši ć M., Golubovi ć U.: Istraživanje sadašnje najpovoljnije sječive zrelosti u sastojinama hrasta lužnjaka, Zagreb 1967. — Privremena uputstva za uređivanje šuma, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Jugoslavije, Beograd, 1946. — Pravilnik o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja i programa za unapređivanje šuma, N. N., broj 47/68. — Priručnik za izradu i sastav osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu, Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija, Zagreb, 1970. — Pravilnik o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja i programa za unapređenje šuma, N. N., broj 13. od 7. travnja 1976. — Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama^ Beograd, 1937. — Uputstva za uređivanje državnih šuma, Beograd, 1931. — Zakon o šumama, Narodne novine br. 20, Zagreb 1977. Doc. dr mr ŠIME MEŠTROVIĆ dipl. inžinjer šumarstva Katedra za uređivanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu Šimunska cesta 25. |