DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 66     <-- 66 -->        PDF

OSVRTI


PRAVILNIK O IZRADI ŠUMSKOPRIVREDNIH OSNOVA,
OSNOVA GOSPODARENJA I PROGRAMA ZA UNAPREĐENJE ŠUMA
U SVJETLU ŠUMARSKE ZNANOSTI


UVOD


»Pravilnik o izradi šumskoprivrednih osnova, osnova gospodarenja i programa
za unapređenje šuma« donio je u travnju 1976. godine Sekretarijat za poljoprivredu,
prehrambenu industriju i šumarstvo. »Pravilnikom« su propisane metode uređivanja
šuma u našoj republici, metode za prostorno i vremensko planiranje u šumarstvu
i navedene upute kako šumarske razvojne programe uklopiti u opće
razvojne planove i programe određenog kraja, regije i republike.


Planiranje u šumarstvu je dugog vijeka. Šumskoprivredne osnove i osnove
gospodarenja donose se za razdoblje koje najčešće iznosi 20 godina, ali na temelju
dugoročnog predviđanja za cijelu ophodnju koja iznosi 60—140 godina. Bez obzira
na to koliko će se raditi po »Pravilniku«, on će ostaviti znatan utjecaj i znatne
posljedice na gospodarenje našim šumama.


Prvenstveno iz tog, a i ostalih razloga pravilnik se donosi na temelju javnih
rasprava i obavezno stručnih savjetovanja o različitim važnim problemima koje
on treba sadržavati. Pri donošenju najnovijeg pravilnika takva su savjetovanja
izostala, ili su pak održavana u uskom krugu stručnjaka — uređivača.


Nije bilo ni povezanosti s ostalim disciplinama, a ni povezanosti sa znanstvenim
radnicima iz srodnih područja.


Sada poslije dvogodišnje primjene »Pravilnika« u praksi, vrijeme je da se
javno rasprave njegove dobre i loše strane i izvrše predradnje za eventualne
izmjene.


Uređivanje šuma, kako se jednostavno naziva planiranje u šumarstvu staro
je više od 200 godina, pa stoga »Pravilnik« treba gledati kao rezultat svega što
je uređivačka praksa kod nas dala, a u vezi s dostignućima šumarske znanosti.


Ovim člankom pokušat ću usporediti najnoviji »Pravilnik« s prethodnima iz
1769. godine do danas, a sve u svjetlu dostignuća šumarske znanosti, a posebno
one iz područja uređivanja šuma.


ZAKONSKA UREDBA O ŠUMAMA IZ GODINE 1769.


U knjizi »Uređivanje šuma« Klepac 1965. na strani 17. navodi: »O uređivanju
šuma možemo kod nas govoriti tek od 1769. godine, kad je Marija Terezlja izdala
zakonsku uredbu o šumama na hrvatskom jeziku«, i dalje, na strani 18. kaže:
»Zakon od 1769. možemo smatrati našom prvom instrukcijom za uređivanje šuma.
Po toj instrukciji bila je propisana metoda razdiobe šuma na godišnje sječine«
(podvukao autor).


Najznačajniji dio Zakonske uredbe od 1769. odnosi se na propisane ophodnje.
One su iznosile:


hrast 200 godina
javor 100 do 150 godina
bukva 120 do 150 godina
topola, lipa, brijest 30 do 50 godina
breza 30 do 50 godina
vrba 20 do 30 godina
joha 40 do 50 godina
jela i smreka 80 do 100 godina




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Da se ta instrukcija primjenjivala i u šumarskoj praksi, svjedoče nam sačuvane
osnove za šumu »Kotar« iz godine 1853. i za šumu »Farkašić« iz godine
1888.


Uređivanje šuma različito se razvijalo u raznim dijelovima naše zemlje. Značajan
utjecaj u Hrvatskoj je imao prvi Zakon o šumama, koji stupa na snaeu
godine 1858.


Zakonom je propisano sastavljanje gospodarskih osnova kojima treba odrediti
kako i koliko će se sjeći u šumama. Zakon je bio jedinstven za Hrvatsku,
ali se šumama različito gospodarilo, jer su bile u vlasništvu različitih posjednika.


Tijekom 18. i 19. stoljeća šume su bile vlastelinske na području tzv. Provincijala
(dijelovi Hrvatske gdje je vladala civilna uprava) i carske ili državne u
Vojnoj krajini. Segregacijom iz godine 1857. otcijepljeni su dijelovi vlastelinskih
posjeda u korist bivših podanika zemljoposjednika. Tako su u Provincijalu nastale
zemljišne zajednice. Državne su pak šume poslije raspuštanja Vojne krajine,
kad je Zakonom iz godine 1871. izvršen otkup prava služnosti, podijeljene na
dva po prilici jednaka dijela: na državne šume i općinske ili šume krajiških imovnih
općina.


Opširnije o stanju šuma i razvitku uređivanja šuma iz toga vremena u studiji


D. Klepca: Sirovinska baza kombinata »Belišće« (Simpozij JAZU, Belišće, lipanj
1978).
Tako je počeo razvitak uređivanja šuma u Hrvatskoj, a napredak znanosti
pratila je praksa, da bi sve zajedno pratile i zakonske odredbo.


NAPUTAK ZA IZMJERU, PROCJENU I UREĐENJE GOJIDBE ŠUMA
IMOVNIH OPĆINA U HRVATSKO-SLAVONSKOJ KRAJINI
IZ GODINE 1881.


To je druga instrukcija za uređivanje šuma, a odnosila se na šume krajiških
imovnih općina. »Naputak« je pisan na hrvatskom i njemačkom jeziku. Među
osobitostima značajno je napomenuti da je »Naputak za izmjeru, procjenu i uređenje
gojitbe šuma imovnih općina u Hrvatsko-slavonskoj Krajini od 1881«
propisivao određivanje etata po formuli austrijske kameralne takse.


NAPUTAK ZA SASTAVAK GOSPODARSKIH OSNOVA
ODNOSNO PROGRAMA IZ GODINE 1903.


Godine 1894. donijela je tadašnja vlada »Zakon kojim se uređuje stručna uprava
i šumsko gospodarenje u šuman stojećih pod osobitim javnim nadzorom«. Šume
zemljišnih zajednica i šume imovnih općina bile su posebna kategorija šumskog
posjeda, koji je Zakon iz godine 1894. označio kao »šume stojeće pod osobitim
javnim nadzorom«. Te su šume i šumska zemljišta služile za trajno podmirenje
žitelja ogrjevom, građom, žirom i pašom. Na temelju navedenog zakona donesena
je za te šume 1903. godine »Naredba glede sastavka gospodarstvenih osnova
i programa te godišnjih drvosječnih i ogojnih predloga«. Sastavni dio naredbe
je i »Naputak za sastavak gospodarskih osnova odnosno programa«. »Naputak«
se primjenjivao sve do godine 1948. i po njemu su izrađene mnoge gospodarske
osnove, posebno za šume pod takozvanim »javnim nadzorom«. Budući da se temeljio
na općim kriterijima koji su se odnosili na propisanu metodu kombinirano
rašestarenje »Naputak« je detaljno propisivao niz radova:


Prvi dio s naslovom »Sastavak gospodarstvene osnove« podijeljen je na 6 popoglavlja.
Od tih poglavlja najopširniji je prvi pod naslovom: »Predradnje«, a propisuje:
ustanovljenje šumske površine, gospodarstveno razdjeljenje šuma, izmjeru
šuma, opis sastojina, proračun drvne mase i prirasta, tabelu dobnih razreda.


Ovdje se prvi put susreće i pojam uređajnog razreda, koji se donekle poistovjećuje
s gospodarskom jedinicom, pa paragraf 2. glasi:
»Veće šumske površine razdijeljuju se obično u gospodarstvene jedinice (uređaj
ne razrede).




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Ove obuhvaćaju sve one šumske dielove, za koje se ima posebice sastaviti
porabna osnova.


Naročito je takovo razdieljenje nuždno, kada se u šumi nalaze veće površine
sastojina, koje se razlikuju: po vrsti uzgoja, po visini obhodnje, po načinu sječe
(čista, oplodna, preborna sječa), po vrsti drveća kod različite produktivne snage
i uporabivosti; nadalje tada, kada se stanoviti dielovi šume moraju samostalno
urediti zbog posebnog izvoza šumskih proizvoda ili radi podmirenja potrebe na
drvu u stanovitom pravcu, konačno tada, kada se na stanovitih površinah mora
gospodariti izvjestnim ili osobitim načinom (šume zaštitne i zabrane).


Manje površine navedenih različitih sastojina mogu se priklopiti susjednoj
gospodarstvenoj jedinici.
Gospodarstvena jedinica može se sastojati iz više šumskih dielova, koji nestoje
u savezu.
Gospodarstvene jedinice imaju se u nacrtih i u spisih obilježiti rimskimi brojevi
i običajnim imenom«.
Dalje se propisuje podjela gospodarske jedinice u sjekorede a ovi se dijele
na odjele čija površina »... u visokih šumah u pravilu ne iznosi više od 100 k. j.«.


U paragrafu 7. govori se o izlučivanju odsjeka (sastojina). Kriteriji za izlučivanje
svrstani su u 7 točaka koje se odnose na: uzgojni oblik, način gospodarenja,
strukturu sastojina, starost sastojina, bonitet, obrast, namjenu površina; dok se u
točki 8. daju opća uputstva kako slijedi: » ... čim je površina šuma manja, odnosno
šumsko gospodarenje intenzivnije, tim treba da bude izlučivanje odsjeka točnije«.
Najmanja površina odsjeka propisana je na 1—4 katastralna jutra — što znači
oko 0.6 do 2,5 ha.


Drugo poglavlje je »Opis šuma«, a obuhvaća uputstva za opći opis šume u
cjelini, dakle površinu cijelog šumskog posjeda, posjedovne i pravne odnose, sadašnje
stanje i način gospodarenja, prihode, stanje prometnica itd.


Treće poglavlje je »Ustanovljenje načina gospodarenja«. Važno je ovdje spomenuti
da je svrhom gospodarenja naglašena potrajnost ovako: »... da se iz šuma
obzirom na njihovo sadanje stanje, te uz pomno čuvanje i uzgoj šuma i podržavanje
produktivne snage tla, crpe što veći i uz to potrajniji prihodi ... «


U točki 5. ovog poglavlja govori se o izboru ophodnje. Uputstvo za izbor ophodnje
glasi ovako: »... ima se obaviti posebice za svaku vrstu drveća i uzgoja«
... Kod uzgoja visokih šuma ima se u pravilu odabrati za ophodnju ono doba,
kada sastojine daju najveći godišnji poprečni prihod na drvu«. Znači propisana
je tzv. ophodnja apsolutne zrelosti ili zrelosti produkcije najveće drvne mase.


Dopušta se i tzv. financijska ophodnja da bi se polučio što veći čisti prihod,
ako to zahtijevaju posebne potrebe šumoposjednika.
Navode se i primjeri obračuna na temelju razmjera dobnih razreda i na temelju
promjera koji se kao cilj gospodarenja mora postići u određenoj visini.


Što se tiče načina sječe u visokim šumama, daje se mogućnost izbora jednog
od slijedećih načina: čiste, oplodne, preborne, hrpimične itd.


Četvrto poglavlje je »Ustanovljenje prihoda za buduće desetogodište«. Za visoke
šume s čistom i oplodnom sječom ono se temelji na principu poznatom pod
nazivom »Kombinirano rašestarenje«. Znači, bila je propisana kombinacija rašestarenja
po masi i površini, koja se sastojala u tome da se svim razdobljima
dodijele podjednake površine, a samo prvim trima približno jednake (progresivne)
drvne mase.


Za visoke šume preborne sječe propisana je »metoda normala«. Što znači da
je za svaku šumu trebalo izraditi normale. To je za ono vrijeme bila vrlo napredna
metoda, i po njoj su uređene mnoge šume u Gorskom kotaru. Među najpoznatije
normale koje su tada sastavljene, svakako su one od Majnarića, Tordonya, Kerna,
Jovanovca i drugih.


Peto poglavlje zove se »Sastavak osnova za buduće desetogodište«. Ovdje se
govori o posebnoj porabnoj osnovi, gojidbenoj osnovi i osnovi za gradnju šumskih
putova, zgrada i drugih građevina. Svaka od tih osnova sastavlja se samo za 10
godina.


354




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Šesto poglavlje je »Uskladba gospodarske osnove«. Ona propisuje koje dijelove
mora sadržavati gospodarska osnova.


Daljnji dijelovi »Naputka« su: »Sastavak gospodarstvenoga programa«, Očevidnost
i kontrola gospodarstvene osnove«, »Revizija gospodarstvene osnove« i
»Zaključne ustanove«.


UPUTSTVA ZA UREĐIVANJE DRŽAVNIH ŠUMA
IZ GODINE 1931.


Na osnovi Zakona o šumama iz 1929. izrađena su »Uputstva za uređivanje
državnih šuma« godine 1931, namijenjena državnim šumama, dok je za ostale šume
i dalje vrijedio Naputak iz godine 1903. To je četvrta instrukcija za uređivanje
naših šuma.


»Uputstva iz 1931« još su detaljnije nego »Naputak iz 1903« propisivala pojedinosti
za sve radove neophodne za sastav gospodarskih osnova. Šumsko područje
za koje se ima sastaviti samostalni uređaj ni elaborat, nazvano je gospodarska
cjelina i predstavljalo je najvišu jedinicu šumskotehničkog razdjeljenja. Gospodarska
cjelina se dijeli dalje na gospodarske jedinice. Gospodarska jedinica je
»skup sastojina jedne gospodarske cjeline u kojima gospodarenje valja voditi
po istim smjernicama, na jednak način i uz jednaku ophodnju, i za koje se
zajednički određuje prihod«.


Gospodarska jedinica dijeli se na odjele, koji su najniže trajne i temeljne
jedinice gospodarskog razdjeljenja šuma.


U svrhu lakšeg i operativnijeg gospodarenja izdvajaju se sastojine kao posebni
odsjeci, koji se kao promjenljive jedinice ne računaju u gospodarsko razdjeljenje.
Propisane su i granice ispod kojih ne treba izlučivati odsjeke (sastojine):


— kod intenzivnog gospodarenja:
0,5 — 1 ha

kod poluintenzivnog gospodarenja: 1 — 3 ha
— kod ekstenzivnog gospodarenja:
5 ha.
Važna su i uputstva za određivanje drvnih masa sastojina koja propisuju:


1. za jednodobne sastojine:

izbrajanje svih stabala kod vrijednih vrsta drveća intenzivnog gospodarenja
iznad polovice ophodnje i za hrastova stabla iznad 100 godina
starosti u svim sastojinama;

primjerne plohe na 5 — 10% površine u svim mladim sastojinama osim
prvog dobnog razreda;
2. za preborne sastojine:

inventarizaciju (izbrajanje) svih stabala iznad 20 ili 30 cm promjera
kod intenzivnog prebornog gospodarenja, sređenijih sastojinskih prilika i
manjih površina;

primjerne plohe na 5 — 10% površine kod prebornih sastojina ekstenzivnog
gospodarenja na velikim površinama, a naročito neuređenih sastojina
karaktera prašuma.
Uputstva iz 1931. za uređivanje visokih regularnih šuma propisivala su »Metodu
razmjera dobnih razreda« sa sastojinskim gospodarenjem, što je definirano
paragrafom 23. koji u prvom stavku kaže:


»Kod onih uzgojnih tipova, gdje se obračun prihoda osniva na površini i
starosti, razvrstava se gospodarska jedinica u pogledu starosti na dobne
razrede. Svrha je, da se ustanovi konkretan razmer dobnih razreda i njegov
odnos spram normalnog stanja. Tako se dolazi do važnog regulatora za ocenu
opsega seča glavnog prihoda u najbližim gospodarskim razdobljima.«




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Za tu metodu Klepac u knjizi »Uređivanje šuma« piše na str. 225:


»Metoda dobnih razreda najraširenija je metoda za uređivanje visokih regularnih
šuma. Bila je propisana također i našom instrukcijom za uređivanje državnih
šuma od godine 1931.


Premda se neke postavke te metode mogu kritizirati, prosuđivanje dinamike
dobnih razreda u visokim regularnim šumama ostat će i dalje na snazi, jer je
razmjer dobnih razreda najvažniji element za uređivanje visokih regularnih šuma.
On nam kaže kakvo je iskorišćivanje šuma bilo u prošlosti i kakvi su izgledi za
budućnost.«


Za preborne šume propisana je kontrolna metoda, pa u paragrafu 31. stoji:
»Pri određivanju prihoda u prebornoj šumi osnovicom je konkretna drvna masa


— inventar«.
UPUTSTVA ZA DOZNAKU STABALA I ODREĐIVANJE PRIHODA
U PREBORNIM SUMAMA IZ GODINE 1937.


Iako je kontrolna metoda za ono vrijeme bila više nego napredna u SR Hrvatskoj
nije primijenjena za vrijeme trajanja Uputstava koja su je propisivala (u
praksi je bilo pokušaja — M. Markić). Kao reakcija na propisana »Uputstva iz
1931. godine«, izlaze godine 1937. »Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda
u prebornim šumama«. Ta su uputstva dopunila paragraf 31—34. »Uputstava
za uređivanje državnih šuma iz 1931. godine« još ovim navodom:


»Kod svakog šumskog gospodarstva cilj je, da se poluči što veći prirast i da
taj prirast bude što boljeg kvaliteta. Kod prebornih šuma taj cilj postizavamo
prebornom sečom, koja nije samo žetva gotovih proizvoda nego ujedno glavno
uzgojno sretstvo za unapređenje gospodarstva. Prebornom sečom odstranjujemo
sva ona stabla, koja gore pomenutom cilju ne mogu odgovarati, a za sva ona
stabla, koja tom cilju mogu odgovarati nastojimo stvoriti takav položaj u sastojim,
da mogu u punoj meri iskorišćavati sve prirodne sile, koje uslovljuju rast
stabala: tlo i svetio.«


U »Uputstvu« se dalje pledira za »smjesu debljinskih razreda u grupama«
jer taj način najbolje omogućuje: »dizanje pomladka te čišćenje stabla od grana«
uz uputstvo da: »Sastojinu nesmemo nikada toliko otvoriti, da na i jednom deblu
tla sunce može dopirati preko celog dana«.


»Princip, po kojemu se određuje etat, jednostavan je: ima se šeći prirast, više
od prirasta ili manje, već prema tome, da li je konkretna drvna zaliha jednaka,
veća ili manja od normalne drvne zalihe. Ima se dakle ustanoviti konkretna drvna
zaliha i prirast, te odrediti kolika je normalna drvna zaliha za dotičnu sastojinu.
Od ovih triju veličina možemo ustanoviti sa zadovoljavajućom tačnosti samo konkretnu
drvnu zalihu. Prirast se ne da ustanoviti sa dovoljnom tačnosti ni u uređenim
šumama a sa metodama, koje zahtevaju mnogo truda i vremena, a pogotovo
je nepouzdano u neuređenim šumama i šumama oblika prašume. Kolika
ima biti normalna drvna zaliha nije teorija još do danas resila.«


U to vrijeme još nisu bile poznate mnoge metode mjerenja prirasta pa je, kao
što se vidi, taj podatak smatran nepouzdanim. Također nije još postojalo ni teoretsko
rješenje normalne drvne zalihe. Iz tih razloga za najvažnije vrste drveća uputstva
propisuju minimalne mase po 1 ha, koje bi morale ostati poslije sječe. Minimalne
su mase određene na osnovi iskustva.


»Uputstva iz godine 1937« su nastala u vremenu velikih sječa između dva
rata pa su i odraz ondašnjeg stanja. Može se reći da su ona odigrala značajnu
ulogu u gospodarenju našim prebornim šumama i očuvanju produktivnih sposobnosti
naših najboljih šuma jele, smreke i bukve. Osim toga pospješila daljnji
razvitak primjene šumarske znanosti u praksi. »Uputstva iz 1937.« primjenjivala
su se u našoj praksi sve do pojave novih, suvremenijih instrukcija, koje su prihvaćene
godine 1962. pod nazivom »Novi sistem uređivanja prebornih šuma« od D.
Klepca.




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 71     <-- 71 -->        PDF

PRIVREMENA UPUTSTVA ZA INVENTARIZACIJU ŠUMA


Godine 1946. donesena su »Privremena uputstva za inventarizaciju šuma«.
Osnovni zadatak »Privremenih uputstava« bio je da u poslijeratnoj opustošenoj
zemlji, poslije nekontroliranih ratnih sječa i razaranja utvrdimo na najbrži mogući
način što je ostalo i kakve su strukture tih šuma. Tako su ta uputstva propisivala:



utvrditi inventar svih šuma po gospodarskim jedinicama, šumskoprivrednim
područjima i šumskoprivrednim oblastima;
— sastaviti perspektivni program radova za 20 godina;
— sastaviti peto-godišnji plan izvršenja prve etape radova.
»Privremena uputstva« propisivala su uređivanje šuma za cijeli teritorij bez
obzira na vrstu vlasništva. Ona su odigrala značajnu ulogu i dala u ono vrijeme
vrlo dobre rezultate. Izvršeno je prvo rejoniranje tj. razdioba šuma na šumskoprivredna
područja. Tu podjelu opisuje D. Klepac u svom radu: »Inventarizacija
šuma u planskoj privredi«.


OPĆA UPUTSTVA ZA UREĐIVANJE ŠUMA


Godine 1948. donesena su »Opća uputstva za uređivanje šuma«. To su poslijeratna
uputstva. Odnosila su se na cijelu našu zemlju.


»Opća uputstva« podijeljena su na sedam dijelova i to:


I. Opće odredbe
II.
Pripremni radovi
III. Izrada uređajnih elaborata
IV. Organizacija za izradu i odobravanje uređajnih elaborata
V. Realizacija uređajnih elaborata i vođenje evidencije gospodarenja
VI. Revizija uređajnih elaborata
VII. Završne odredbe.
U prvom dijelu »Opće odredbe« u prvom poglavlju stoji:


»Urediti šume znači premeriti šumsko zemljište i sastojine, opisati sastojine
i tako utvrditi stanje šuma u doba uređivanja, pa na osnovu toga stanja propisati
smernice budućeg gazdovanja sa šumama u pogledu uzgoja i njege, racionalnog
i trajnog iskorišćivanja, te intenziviranja gazdovanja sa šumom uopšte.


Sa šumama se gazduje po načinu potrajnosti prinosa u okviru šumsko privrednih
jedinica višeg stepena — šumsko privrednih područja, izuzetno oblasti —
a sve to u cilju trajnog snabdevanja naroda i industrije proizvodima šuma.«


»Osnovna jedinica za uređivanje šuma je po pravilu šumsko privredno područje
koje obuhvata sve šume određene i tačno ograničene teritorije, bez obzira
na vlasništvo za koje se ima sastaviti samostalan i jedinstven uređajni elaborat.


Sve šume i šumska zemljišta privrednog područja imaju se po pravilu urediti
istodobno.
Uređajni elaborat šumsko privrednog područja obuhvata uređajne elaborate
svih gospodarskih jedinica koje sačinjavaju to šumsko privredno područje.«


Ovim se uputstvima, znači, po prvi put propisuje istodobno uređivanje za
cijelo privredno područje ili bolje rečeno svode se podaci za sve gospodarske jedinice
privrednog područja na stanje u istoj godini.


Propisana su tri osnovna tipa posebnih uređajnih elaborata:
a) uređajni elaborat I klase koji u pojedinostima i cjelini predstavlja najsavršeniji
tip uređajnog elaborata,
b) uređajni elaborat II klase više je sumaran, pa po preciznosti i intenzitetu
predradnja zaostaje za prvim, a isto tako i brojem sastavnih dijelova,
c) uređajni elaborat za gospodarske jedinice za melioraciju.




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 72     <-- 72 -->        PDF

U drugom dijelu »Pripremni radovi« donose se uputstva o radovima za izradu
elaborata jednog privrednog područja i to:


a) gospodarska podjela šuma,


b) geodetske predradnje,


c) taksacijske predradnje,


d) opći opis šumskoprivrednog područja.


Što se podjele šuma tiče, značajna je postavka koja glasi: »Šumsko privredna
područja dele se na gospodarske jedinice. To su jedinice nižeg reda koje obuhvataju
skup sastojina za koje se mogu doneti jedinstveni propisi u pogledu uzgajanja,
iskorišćivanja, te melioracije šuma i šumskog zemljišta.«


»Gospodarske jedinice dele se na odeljenja.


Veličina odeljenja ovisi o intenzitetu gazdovanja i konfiguraciji šumskog zemljišta.
U nizinskim šumama sa veštačkom podelom veličina se odeljenja kreće
od 20 do 40 hektara, a u planinskim šumama sa prirodnom podelom do 150 ha.«
Za utvrđivanje osnovnih taksacijskih elemenata: stanište, drvnu masu, struk


turu sastojine i prirast kaže se: »Opšta načela, metode i tehnika rada za iznalaženje
ovih elemenata utvrdila je nauka o uređivanju šuma, pa se ta načela imaju
u praksi provesti kod izrade uređajnih elaborata po ovim uputstvima«.
»Uputstva za uređivanje državnih šuma iz 1931. godine sadrže detaljna tehnička
uputstva za ove radove, pa njih treba koristiti u duhu ovih Uputstava.«


To drugim riječima znači da »Uputstva za uređivanje državnih šuma iz 1931.
godine« i njihova dopuna »Uputstva iz 1937. godine«, koja su bila propisana za
državne šume, u svom tehničkom dijelu vrijede sada za sve šume bez obzira na
vlasništvo. Time je prestao važiti »Naputak za sastavak gospodarskih osnova odnosno
programa iz 1903«, koji je do tada važio za šume zemljišnih zajednica, imov


nih općina i drugih pod tzv. »javnim nadzorom«.


U trecerrt dijelu govori se o dva tipa elaborata.


Opći elaborat odnosi se na šumskoprivredno područje.


»Jedan od najvažnijih zadataka ovog dela uređajnog elaborata jeste da prikaže
osnovne smernice za opštu osnovu seča, da prikaže i računski obrazlažu etate
pojedinih gospodarskih jedinica te njihovo izravnavanje po pravilu u okviru šumsko
privrednog područja. Pošto sve gospodarske jedinice jednog šumsko privrednog
područja sačinjavaju gospodarsku celinu višeg reda, nije potrebno da svaka gospodarska
jedinica za sebe potpuno izravnava svoje sečive etate, jer to iziskuje često
puta vrlo velike žrtve; moraju se šeći ili izostaviti od seče sastojine, koje ili još
nisu zrele za seču ili su prezrele. Ukoliko bi isti slučaj nastupio i kod šumsko
privrednog područja izravnavanjem etata može da se izvrši izuzetno u šumsko
privrednoj oblasti kojoj to područje pripada. Odluku o ovome donosi ministar
narodne republike, odnosno ministar šumarstva FNRJ ako se radi o šumama saveznog
značaja.«


Posebni elaborat izrađuje se za svaku gospodarsku jedinicu. Za izradu tih
elaborata »Uputstva za uređivanje državnih šuma« od 19. XII 1931. godine imaju
poslužiti kao osnovni priručnik. Dopuštaju se izvjesna odstupanja od tih uputstava
koja su u skladu s direktivama za ta uputstva.


Ovim uputstvima određuje se na kraju važenje »Privremenih uputstava« poslije
dovršenja radova na inventarizaciji šuma.


NOVI SISTEM UREĐIVANJA PREBORNIH ŠUMA


Osjećajući potrebu da nastavi usavršavati sistem uređivanja prebornih šuma
Poljoprivredno-šumarska komora NRH Sekcija za šumarstvo, Zagreb, povjerila je
rješenje tog problema prof, dru D. Klepcu.


Na temelju vlastitih istraživanja te svjetskih dostignuća i zakonitosti do kojih
je došla šumarska znanost, D. Klepac je predložio »Novi sistem uređivanja prebornih
šuma«, koji je godine 1961. prihvaćen i postao služben, pošto je svojim
rješenjem broj 05-441/2-1962. Izvršno Vijeće SRH, Sekretarijat za šumarstvo donijelo
zaključak »da se novi sistem uređivanja prebornih šuma odnosno normale
prof, dr D. Klepca u buduće primjenjuju kod gospodarenja i uređivanja prebor




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 73     <-- 73 -->        PDF

nih šuma«. »Novi sistem« je također baziran na normalama (optimalno stanje).
Optimalna drvna zaliha je, prema autoru, ona zaliha koja je upravo nužna i dovoljna
da omogući trajnu regeneraciju šume i dade najpovoljniji prihod.


»Novi sistem uređivanja prebornih šuma« donosi 9 osnovnih normala (optimalna
stanja) za jelove preborne šume i 4 osnovne normale za bukove preborne
šume prema Šurićevim bonitetnim razredima. Normale su predviđene za fiziološku
zrelost, a zatim su izvršeni obračuni normala za dimenziju zrelosti od 60 cm.
Dane su upute za konstrukciju normalnog stanja prije i poslije sječe, te uputstva
za primjenu normala, obračun etata i realizaciju etata. Etat se računa za cijelo
šumskoprivredno područje na bazi računskih jedinica, a istovremeno valja izvršiti
obračun etata u svakom odjelu posebno. Kombinacijom tih dviju metoda dolazi
se do konačnog etata.


Povezavši znanstvena dostignuća sa stanjem u našim prebornim šumama i
primijenivši svjetska znanstvena dostignuća, autor je zacrtao put modernom uređivanju
prebornih šuma, priznatom kod nas i u svijetu.


»Novi sistem« je našao široku primjenu u praksi j još je uvijek osnovica uređivanja
naših prebornih šuma.


PRAVILNIK O IZRADI ŠUMSKOPRIVREDNIH OSNOVA,
OSNOVA GOSPODARENJA I PROGRAMA ZA UNAPREĐENJE ŠUMA


»Pravilnik o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja, programa
za unapređivanje šuma« iz godine 1968. donesen je na temelju člana 53. točke 3.
Zakona o šumama iz godine 1967, zapravo je preteča »Pravilnika o izradi šumsko
privrednih osnova, osnova gospodarenja i programa za unapređivanje šuma« (NN
br. 13/1976) koji je donesen na bazi istog Zakona o šumama.


Komparirajući oba pravilnika koje je sastavila gotovo ista grupa stručnjaka,
odlučio sam komentirati samo ovaj drugi. On je mnogo opširniji, a u njemu su
precizirane i postavke koje je nagovijestio »Pravilnik« iz godine 1968.


»Pravilnik« ima slijedeće dijelove:


I Uvodna odredba


II Šumsko privredna osnova


III Osnova gospodarenja


IV Program za unapređenje šuma


V Evidencije


VI Revizije i obnove


VII Prelazne i završne odredbe.


Šumskoprivredna osnova se izrađuje za šumsko privredno područje (»Opći elaborat
« po uputstvima iz 1948). U njoj su navedene i sve osnovne postavke koje
vrijede i za izradu osnove gospodarenja u pogledu podjele šuma po namjeni, cilju
gospodarenja, ophodnjama, obračunu etata, šumskouzgojnim radovima, radovima
na zaštiti šuma i planovima.


Osnova gospodarenja (»Posebni elaborat« po uputstvima iz godine 1948) izrađuje
se za sve gospodarske jedinice, obuhvaćene šumskoprivrednom osnovom, i
za ostale šume čija je površina veća od 250 ha.


Program za unapređenje šuma izrađuje se za sve šume i šumska zemljišta
koja nisu obuhvaćena osnovom gospodarenja.


Propisano je izravnavanje etata za šumu i privredno područje. Etat se obračunava
kod visokih regularnih šuma na temelju razmjera dobnih razreda po ekološko-
gospodarskim tipovima (ili uređajnim razredima), a kod prebornih šuma
pravilnim razmjerom debljinskih razreda i normalnom zalihom unutar ekološko-
gospodarskog tipa ili uređajnog razreda na šumskoprivrednom području.


Zadržan je, dakle, princip izravnavanja etata za šumsko-privredno područje,
ali se uvodi novi pojam »ekološko-gospodarski tip«, umjesto dosadašnjeg »računska
gospodarska jedinica«.


359




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Članom 5. definiran je ekološko-gospodarski tip:
»Pod ekološko-gospodarskim tipom smatra se određena površina šume i šumskog
zemljišta koja ima slične ekološko-biološke i gospodarske značajke o kojima
ovisi normalan način gospodarenja. Ekološko-gospodarski tip šume i šumskog zemljišta
utvrđuje se na temelju geološke podloge, šumske zajednice, vrste tla, klime,
uzgojnih značajki, proizvodnih mogućnosti i vrijednosti sastojina. Za svaki ekološko-
gospodarski tip šume i šumskog zemljišta utvrđuju se najpovoljniji sastojinski
oblik, ophodnja, promjer sječive zrelosti, normalna proizvodnja i njezina vrijednost
«.


Predložena metoda za visoke regularne šume je: »Kombinirana metoda sastojinskog
gospodarenja s razmjerom dobnih razreda«.


Obračun etata vrši se po ekološko-gospodarskim tipovima ili uređajnim
razredima i usklađivanje s etatom šumsko-privredne osnove područja. Ta metoda
nalazi svoja opravdanja u teoretskim postavkama razrađenim u radu D. Klepca
»Uređivanje šuma s oplodnom sječom«, Zagreb, 1952, gdje je opisana kao »metoda
uređivanja visokih regularnih šuma jednog šumskogospodarstvenog područja«.


Ovdje se po prvi put uvodi pojam »računske gospodarske jedinice«, koje su
u čistim sastojinama definirane bonitetom, a u mješovitim sastojinama karakterističnim
tipovima šuma i bonitetom. U knjizi »Uređivanje šuma«, strana 240, Klepac
piše: »Radi boljeg pregleda obojit ćemo na gospodarskom nacrtu područja,
koja se uređuju, jednakom bojom sve odjele (odsjeke) iste računske jedinice. Tako
ćemo kartirati prirodne gospodarske tipove šuma, koji neće doduše, biti suvisli
kompleksi nego će to najčešće biti povezani ili nepovezani pojasi, lanci, krpe, krpice
i si., no oni će uvijek predstavljati prirodnu šumu, prirodnu zajednicu čistih ili
mješovitih šuma. Tako utvrđene zajednice šuma poslužiti će nam kao baza za
planiranje, kao baza za obračun etata i konačno kao baza za kontrolu gospodarenja.
Jednom rječju, računske gospodarske jedinice služit će nam u kalkulativne
svrhe«; i dalje: »Budući da svaka računska gospodarska jedinica obuhvata drugi
gospodarski tip šume, odredit ćemo zrelost za svaku gospodarsku jedinicu posebno
«.


Metoda uređivanja visokih regularnih šuma jednog šumskogospodarskog područja
(Klepčeva metoda) našla je u našoj praksi široku primjenu u uređivanju
regularnih visokih šuma. Također je našla primjenu i u uređivanju hrastovih šuma
Tunisa (područje od 50.000 ha uređeno je na toj osnovi) i projektu uređivanja za
područje Bir-Ayyad u Libiji, uređivanju šuma u Alžiru i drugdje.


Za preborne šume predložena je metoda »razmjer debljinskih razreda i normalne
zalihe« unutar ekološko-gospodarskog tipa ili uređajnog razreda. Ta metoda
nalazi znanstveno opravdanje u metodi »Novi sistem uređivanja prebornih šuma«,
Klepac 1961.


Principi propisani »Pravilnikom« bazirani su na znanstvenim osnovama, a
našli su oslonac u dosadašnjem iskustvenom i razvojnom putu.


Uz navedene osnovne principe »Pravilnikom« se propisuju i mnogi detalji,
daju uputstva i predlažu rješenja. U tom dijelu »Pravilnik» nije na nivou koji se
očekuje.


Evo i nekoliko primjedbi redom na članove »Pravilnika« bez obzira na to
da li su suštinske ili samo tehničke naravi.


U članu 7. za neobraslo šumsko tlo stoji:


— proizvodno (čistine, poljoprivredna tla namijenjena za šumsku proizvodnju,
krš, kamenjari i garig);

neproizvodno (uređajne, požarne, lovne i elektrovodne prosjeke, svijetle pruge
uz prometnice, stovarišta i planinske rudine).
Općenito tlo ne može biti neproizvodno, a da ne govorimo o tome kako se
na prosjekama za vodove može naći i ekonomska računica u proizvodnji pruća
za košare, borovnica, novogodišnjih jelki itd.


Među neplodna tla svrstava goleti, a kamenjare su svrstane u proizvodna tla.
Ovdje bi trebalo učiniti obratno, što znači da kamenjare valja ubrojiti među n&plodna
tla.




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Član 11. propisuje ophodnje, a da nisu navedeni neophodno potrebni kriteriji,
jer se propisane ophodnje ne zasnivaju na svjetskim ili našim znanstvenim dostignućima
i iskustvima.


Na početku sam naveo ophodnje po prvom »Zakonu o šumama« donesenim
prije dvjesta godina, a slične je ophodnje predložio Smilaj za našu republiku u
Uputstvima za uređivanje šuma iz godine 1946.


U knjizi »Uređivanje šuma« D. Klepac u poglavlju »Izbor ophodnje u praksi«,
str. 142—146, iznosi detaljne podatke, a među ostalim kaže: »U našoj praksi bi
se ophodnja trebala kretati u intervalu koji je definiran apsolutnom (ut) i ekonomskom
zrelošću (už)« i dalje, u komentaru »Zakona o šumama iz godine 1769«,
kaže: »Poznavajući zakonitost o rastu i prirastu naprijed navedenih vrsta drveća,
možemo reći da su te naše prve ophodnje bile prilično dobro izabrane«.


Konkretno, ophodnja propisana »Pravilnikom« za hrast od 100—140 godina je
preniska. Ophodnja od 140 godina trebala bi biti donja granica propisane ophodnje
za hrast. U vezi s izborom dulje ophodnje za hrast potvrda se može naći u
radovima naših istraživača: Klepca, Plavšića, Golubovića, Smilaja i ostalih, i stranih:
Vineya, Pardea, Knuckela i drugih.


Također je preniska ophodnja za jelu koju ne možemo poistovjetiti sa smrekom
a koja iznosi 60—80 god. Za jelu donja granica treba biti 100 godina.


Hrast i jela zapravo su naše dvije najvrednije vrste drveća, i propisivanje
kratkih ophodnji za te vrste moglo bi imati dalekosežne negativne posljedice za
našu privredu.


Za jasen navedena ophodnja od 60—100 godina je predugačka. Gornja bi granica
mogla biti 80 godina što potvrđuju radovi Plavšića, Benića, Golubovića i
drugih.


U zadnjem stavku člana 25. kaže se da gospodarska jedinica ne može biti manja
od 500 hektara.


U knjizi D. Klepca: »Uređivanje šuma« na str. 215. za jednodobne i na str.


251. za preborne šume piše: »Imajući pred očima te principe, šume uređujemo
tako, da ih dijelimo na gospodarske jedinice kojih se površina kreće od 100 do
nekoliko hiljada hektara. Površina gospodarske jedinice zavisi od nekoliko faktora,
a u prvom redu o intenzitetu gospodarenja.«
Na str. 164. iste knjige autor piše: »U visokim regularnim šumama optimalna
površina gospodarske jedinice iznosi oko 500 ha. Za prebornu i srednju šumu ta
se površina kreće između 250 i 300 ha.«


U francuskom šumarstvu optimalna površina gospodarske jedinice smatra se
oko 300 ha.


Da iz »Pravilnika« iz čl. 25. izbacimo neuobičajenu stilizaciju »... ne može ...«
ne bismo mnogo doprinijeli kvaliteti, jer se međutim nastavlja u istom stilu, pa
u čl. 29. stoji: »Površina odjela ovisi o intenzitetu gospodarenja i u pravilu ne
može biti manja od 20 niti veća od 60 ha ...«


Ovdje su prihvaćene veličine propisane »Uputstvima iz godine 1931.« Međutim,
optimalna površina odjela u modernom intenzivnom gospodarenju, kakvo nastojimo
organizirati u našoj praksi, trebala bi se kretati između 10 i 30 ha, a može
biti i veća i manja od toga u određenim uvjetima. Opća uputstva za uređivanje
šuma iz godine 1948. propisivala su površine odjela od 20 do 40 ha.


Dalje u članu 30. stoji: »Površina odsjeka ne može biti manja od 1 ha a u raznodobnim
šumama manja od 5 ha«. Kad se ima na umu propisani sastojinski oblik
gospodarenja u jednodobnim šumama, onda je jasno da je »Pravilnik iz 1976.«
ekstenzivniji od »Uputstava iz 1931.« ili Naputka iz 1903.« — koji su propisivali
0,5 ha kao minimalnu površinu odsjeka, odnosno 5 ha za ekstenzivno gospodarenje,
a iste veličine su prihvaćene i »Općim uputstvima iz godine 1948«.


Kako su mnoge gospodarske osnove na snazi, a napravljene su na temelju
ranijih »Instrukcija«, kod revizije bi poštovanje te odredbe koja je izričita, izazvalo
dosta poteškoća tehničke prirode. Sastavljačima su zacijelo bili poznati raniji propisi
pa se ovo naglašeno »ne može« stvarno ne može znanstveno obraniti.


»Pravilnik« ne sadrži samo instrukcije za sastav osnove gospodarenja već
donosi i tumačenja određenih pojmova. To je bilo neophodno potrebno jer se


361




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 76     <-- 76 -->        PDF

neki pojmovi tumače drugačije nego što je to uobičajeno u šumarskoj znanosti
i praksi. Sve to dovodi do znatne pomutnje. Karakterističan primjer za to je član


35. koji glasi:
»Prema načinu postanka šume se dijele na:


1.
jednodobne sjemenjače — sastojine s preko 80% stabala iz sjemena, kod
kojih razlika u starosti stabala unutar sastojine ne premašuje ± 20 godina;
2.
raznodobne sjemenjače — sastojine s preko 80% stabala iz sjemena, kod
kojih razlika u starosti stabala unutar sastojine premašuje ± 20 godina;
3. panjače i makije — sastojine s preko 80% stabala iz panja;
4.
kulture i plantaže — umjetno podignute sastojine do dobi kad se u njima
obavlja popunjavanje;
5.
šikare — sastojine u kojima je zastupljeno 50 do 70% grmolikih ostataka
šumskog drveća i grmlja;
6. šibljake — sastojine u kojima prevladavaju grmovi«.
Kod opisa sastojine navode se i mješovite sjemenjače sa stablima iz panja
ili panjača sa stablima iz sjemena.
U »Pravilniku« se miješa pojam »postanak« s pojmom »oblik gospodarenja«.


Šume po postanku su visoke ili sjemenjače, i niske ili panjače, a po gospodarskom
obliku visoke se dijele na regularne i preborne; niske ili panjače se
također dijele po gospodarskom obliku na regularne i preborne.


Definicije su nejasne i nedorečene. Npr. kamo spadaju sastojine s 20 do 80%
stabala iz sjemena? Panjače i makije ni po postanku ni po tretmanu ne možemo
svrstati zajedno itd.


Osim toga, ako razlika u starosti unutar sastojine može biti ± 20 godina,
znači da se starost stabala u sastojini može razlikovati za 40 godina, a to su dva
dobna razreda od po 20 godina. Zacijelo ni sastavljači nisu imali takve intencije.


Na strani 78. u knjizi »Uređivanje šuma« D. Klepac kaže: »S gospodarskog gledišta
razlikujemo tri oblika gospodarenja. To je gospodarenje sastojinama ili sastojinski
oblik gospodarenja, stablimično ili preborno gospodarenje i kombinirano
ili mješovito gospodarenje ...« navodi dalje prednosti i mane pojedinog oblika
gospodarenja.


Preborna šuma i preborni oblik gospodarenja u »Pravilniku« se uopće ne
spominju, već se svrstavaju u raznodobne sjemenjače.


Treba pozdraviti svaku inovaciju koja ima smisla, ali izostavljanjem starih i
udomaćenih termina, koji su k tome u duhu našeg jezika, ovaj »Pravilnik« zaista
nije dobio na vrijednosti. Šumarskim stručnjacima dobro je poznat pojam »preborna
šuma« i »preborna sastojina«, kao sastojina u kojoj na istoj površini rastu
stabla različitih debljina (debljinskih razreda), s time da najtanjih stabala ima
najviše, manje srednje debelih, a najmanje debelih. Opadanje broja stabala izražava
se tzv. Liocourtovom geometrijskom progresijom.


Osnovni princip koji se provlači kroz sve zakonske uredbe i pravilnike za
uređivanje šuma, jest potrajnost prihoda, a on je u modernom uređivanju šuma
poprimio dinamičan i progresivan smisao. Potrajnost prihoda osigurava kompozicija
normalne šume koja je i kod visokih regularnih i kod prebornih šuma teoretski
razrađena. Kod visokih regularnih šuma to je niz dobnih razreda. Kod prebornih
šuma to je šuma u kojoj su zastupljeni svi debljinski razredi.


U praksi se rijetko susrećemo s normalnom visokom regularnom šumom, tj.
šumom u kojoj su zastupljeni svi dobni razredi s jednakim površinama. Isto se
tako rijetko susrećemo s normalnom prebornom šumom, kod koje broj stabala
odgovara teoretskom broju prema Liocourtovoj geometrijskoj progresiji. Normalna
šuma, kako visoka regularna, tako i preborna, mora nam biti cilj, i zato je
nikako ne bi trebalo zanemariti kao mogućnost ostvarenja i cilj kome težimo.


Iz
člana 39. primijenjenog na naše jelove preborne šume, proizlazi da je:



stablimični raspored ili stablimična struktura ako na kružnoj plohi površine
manje od 0,07 ha ima stabala različitog promjera i visine;


ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 77     <-- 77 -->        PDF


grupimični raspored kad se na kružnoj plohi tla od 0,07 — 0,03 ha nalaze
stabla približno jednakog promjera i visine;

skupinasti raspored takav oblik kad se na kružnoj plohi od 0,3 do 5,0 ha
nalaze stabla približno jednakog promjera i visine.
Povezano s navodima iz člana 30. to znači da svaku šumu iste vrste i istog boniteta,
sastavljenu od sastojina veličine do 5 ha, možemo smatrati raznodobnom
sjemenjačom (prebornom sastojinom) skupinastog rasporeda. Takvi navodi zaista
su novost u našoj znanstvenoj terminologiji, a da ne govorim o praksi.


Može se to shvatiti i drukčije, naime da se u postojećim prebornim šumama
može dalje gospodariti stablimično, grupimično ili skupinasto. Grupimičnim gospodarenjem
smatralo bi se ono kad bi se vršile čiste sječe u grupama veličine do
0,3 ha, a onda se te površine pošumljivale.


Skupinasto gospodarenje bilo bi ono kad bi se na površinama do 5 ha vršila
čista sječa a zatim površina pošumila.


To je upravo ono što se ne bi trebalo preporučiti. Umjesto te diskutabilne
teorije, trebalo bi se odlučiti za sastojinsko ili preborno gospodarenje. Otvarati
površine od 5 ha na našem kraškom području Gorskog kotara čistim sječama
ne samo da je riskantno nego je nedopustivo. Pravilnim gospodarenjem zacijelo
ćemo dobiti podmladak i moći gospodarenje usmjeriti tako da tlo uvijek bude
zastrto šumskom vegetacijom, a to jedino omogućava preborna šuma stablimične
ili grupimične strukture (promjer grupe do dvije visine okolnih stabala).


Da ne nabrajam sve članove na koje bi se mogle dati primjedbe, spomenut
ću samo još dva, i to član 43. koji govori o izmjeri stabala i propisuje 10% primjernih
površina na ukupne površine ili izmjeru svih stabala. Umjesto toga modernije
i korisnije bi bilo da se propiše mjera točnosti, koju u određenim prilikama
treba postići, a izvođačima radova prepustiti da u konkretnim uvjetima izaberu
odgovarajuću metodu. To isto može se reći i za izbor metode obračuna.


Članom 44. propisuje se način određivanja prirasta. Propisana je »Metoda
tablica postotka prirasta«. To je u duhu ranijih propisa, ali se i ovdje mora voditi
računa o postojanju više prikladnih metoda, koje se s obzirom na napredak
znanosti, a i naše prakse, mogu primjenjivati. Propisujući samo određenu metodu
koja zahtijeva veliki broj izvrtaka, prisiljavamo prevoditelja da i u najvrednijim
sastojinama uzima uzorke bušenjem i time uzrokuje znatne štete na najvrednijem
dijelu stabla, ili pak u nekim slučajevima da uzima broj izvrtaka u sastojinama
gdje je analiza zbog razvitka sastojina ili same vrste drveća veoma teška ili gotovo
nemoguća.


U zadnjem pasusu ovog članka se kaže: »Prirast drvne mase ne utvrđuje se
i ne iskazuje za sastojine I dobnog razreda šikare i šibljake«. Pitanje je, isto kao
i kod iskaza drvnih masa, što se radi s brzorastućim vrstama drveća s ophodnjom
od 60 godina, gdje već do dvadesete godine imamo prosječni dobni prirast
i preko 6 nA O tome pravilnik nije vodio računa.


Problem razvrstavanja etata prorede po sortimentima koji se tretira u članu


12. i članu 46. kao i problem šumskouzgojnih radova, iz člana 48. i 49, treba također
u novom pravilniku pretrpjeti stanovitu izmjenu u smislu pojednostavljenja.
ZAKLJUČAK


Ovih nekoliko usporedbi različitih uputstava za uređivanje šuma u našoj
zemlji i Republici, s posebnim osvrtom na najnoviji sada važeći »Pravilnik« iznio
sam s ciljem da se O TOM PROBLEMU JAVNO RASPRAVI.


Novim Zakonom o šumama, koji je na snazi od svibnja 1977. godine, izvršene
su izvjesne izmjene, pa će i »Pravilnik o uređivanju šuma« trebaiti uskladiti
sa Zakonom, a to je prilika da se izvrše ispravci.


Pravilnikom treba odrediti osnovne smjernice, dati glavne postulate kojih se
treba držati, propisivati metode, omogućiti sastavljačima, a posebno
prevoditeljima šumsko-gospodarskih osnova, da u određenim stojbinskim i gospodarskim
prilikama iznađu najbolje rješenje.




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 78     <-- 78 -->        PDF

U »Pravilniku« se govori o šumama, što bi značilo postojećim, međutim mi
imamo znatne površine šumskih zemljišta na kojima sada nisu šume,
a koje bi također trebalo obuhvatiti osnovom gospodarenja. Nadalje, malo
je riječi o značenju šuma u općedruštvenom standardu i njenim funkcijama u
zaštiti čovjekove sredine. Sve to treba unijeti u novi pravilnik.


LITERATURA


Eeni ć R.: Širina goda kao činilac kakvoće poljske jasenovine, Šumarstvo 1955.
BIR AYYAD PROJECT, Libiyan Arab Republic, Tripoli 1973.
Klepa c D.: Inventarizacija šuma u planskoj privredi, Šumarski list, Zagreb,


1947.
Klepa c D.: Uređivanje šuma s oplodnom sječom, Glasnik za šumske pokuse
broj 15, Zagreb, 1952.
Klepa c D.: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, Poljoprivredno-šumarska


Komora NRH, Zagreb, 1961.
Klepa c D.: Uređivanje šuma, Nakladni zavod »Znanje«, Zagreb, 1965.
Klepac D., Meštrović Š., Križanec R.: Šumsko gospodarska osnova za


fakultetsku šumu OPEKE, Zagreb, 1965.
Klepa c D. i dr.: Uređajna osnova za park šumu Marjan, Šumarski fakultet,
Zagreb 1970.
Klepa c D.: Sirovinska baza kombinata »Belišće«, pripremljeno za štampu,
Zagreb, 1978.
Meštrović Š., Meštrović Lj., Chouaib T.: Foret Domaniale d´e Ain
Draham Plan d´amenagement, Direction des forets, Tunis 1968.
Opšta uputstva za uređivanje šuma, Šumarstvo 1, 2, Beograd, 1948.
Naputak za izmjeru, procjenu i uređenje gojitbe šuma imovnih obćina u hrvatsko-
slavonskoj Krajini, 1881. \
Naredba krv. hrv. - slav. Dalm. zemaljske vlade, odjela za unutrašnje poslove od


23. travnja 1903. glede sastavka gospodarstvenih osnova i programa, te godišnjih
drvosječnih i odgojnih predloga po zakonu od 26. ožujka 1894., kojim se
uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim
javnim nadzorom.
Naputak
za sastavak gospodarstvenih osnova odnosno programa naredbe od 23.
travnja 1903, br. 23.152.
Plavši ć M., Golubovi ć U.: Istraživanje sadašnje najpovoljnije sječive zrelosti
u sastojinama poljskog jasena, Zagreb 1964.
Plavši ć M., Golubovi ć U.: Istraživanje sadašnje najpovoljnije sječive zrelosti
u sastojinama hrasta lužnjaka, Zagreb 1967.



Privremena uputstva za uređivanje šuma, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
Jugoslavije, Beograd, 1946.

Pravilnik o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja i programa
za unapređivanje šuma, N. N., broj 47/68.

Priručnik za izradu i sastav osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu, Poslovno
udruženje šumsko privrednih organizacija, Zagreb, 1970.

Pravilnik o izradi šumsko privrednih osnova, osnova gospodarenja i programa
za unapređenje šuma, N. N., broj 13. od 7. travnja 1976.

Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama^
Beograd, 1937.
— Uputstva za uređivanje državnih šuma, Beograd, 1931.
— Zakon o šumama, Narodne novine br. 20, Zagreb 1977.
Doc. dr mr ŠIME MEŠTROVIĆ
dipl. inžinjer šumarstva
Katedra za uređivanje šuma
Šumarskog fakulteta u Zagrebu
Šimunska cesta 25.