DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 47 <-- 47 --> PDF |
ZADARSKO SAVJETOVANJE NEKE BIOEKOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOROVA ČETNJAKA (THAUMATOPOEA PITYOCAMPA SCHIFF.) I MOGUĆNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA BIOEKOLOŠKA RAZMATRANJA U našoj zemlji dolaze tri vrste iz porodice Thaumatopoeidae: borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa Schiff.), hrastov četnjak (Thaumatopoea processioned L.) i smrdljikin četnjak (Thaumatopoea solitaria var. iranica Bang Hass). Po masovnosti pojave borov četnjak zauzima prvo mjesto na listi borovih defolijatora a po ekonomskom značenju dolazi odmah iza borova savijača (Evetria buoliana Schiff.). Razvojem turizma i sve većem poklanjanju pažnje borovim kulturama i parkovima u obalnom i priobalnom području Jadranskog mora, pokazuje se sve veći interes za suzbijanje ovoga štetnika, što dakako, predstavlja i temeljito izučavanje njegove biologije i ekologije. U Francuskoj i Španiji predstavlja on ekonomskog štetnika u prvom redu zbog toga što defolijacijom smanjuje volumni prirast na ogromnim kompleksima borovih sastojina. Veliki interes za ovoga štetnika pokazali su entomolozi Italije, Grčke, Portugala, Turske i Izraela. U Izraelu, naime, dolazi veoma slična vrsta Thaumatopoea wilkinsoni. Pored spomenutih zemalja nalazimo ga u Bugarskoj, Švicarskoj, Siciliji, Korzici, Maroku, Alžiru, Siriji i Maloj Aziji. Ovako široki areal obuhvaćen je velikim brojem varieteta. Od 9 dosada poznatih varijeteta kod nas dolazi najčešće tipična forma. Mi smo pronašli u Sloveniji veoma mali broj var. convergens, a Nietsche je opisao var. nigrofasciatus po holotipu iz Orebića na Pelješcu. Pretpostavljajući da je većini šumarskih stručnjaka poznata morfologija ove vrste i njenih razvojnih stadija, donašamo samo ukratko njenu bio logiju. U našim uvjetima, imaga se pojavljuju polovinom 7. do konca 8. mjeseca, zavisno o biotopu i klimatskim uvjetima pojedinih godina. Nakon kopulacije ženka odlaže jaja na iglice bora. Obično odloži 70—300 jaja oko dviju zajedno sljepljenih iglica, u formi uskog valjka dužine 3—4 cm. Eklozija gusjenica zbiva se otprilike mjesec dana nakon odlaganja. Tek izišle gusjenice hrane se u blizini legla ovogodišnjim iglicama, pošteđujući centralnu žilu. Izbojak se osuši i otkriva mjesto legla. No u to vrijeme već se mlade gusjenice preselile na drugo mjesto. To čine još nekoliko puta do 2. presvlačenja (3. stadija), kada započnu s izgradnjom zapretka, koji svakim danom postaje veći i čvršći. Tu sada ostaju stalno i izlaze samo noću na ishranu, a danju miruju u zaprecima. Sada već žderu cijele iglice. Ukoliko su vremenski uslovi povoljni aktivnost ne prestaje ni zimi. U 2. mjesecu započinju s |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 48 <-- 48 --> PDF |
odlaskom u zemlju gdje se zakukulje u kokonima iz kojih izlaze leptiri tek u 7. odnosno 8. mjesecu. Silazak u zemlju u krajevima gdje su klimatski uvjeti manje povoljni može se odgoditi i do 5. mjeseca. Svi su poikilotermi, osjetljivi na klimatske faktore, no ovo je naročito istaknuto kod borova četnjaka, i zato su ekološka istraživanja ove vrste angažirala mnoge istraživače od kojih su jugoslavenski istraživači (ANDROIĆ) dali prvi ozbiljniji prilog na ovom području, a zatim su veliki napredak učinili Španjolci a naročito Francuzi. Od 1954. godine, kada se kod nas pojavila prva biološko-ekološka studija ove vrste, pa do danas razjašnjene su mnoge pojave koje dosada nisu bile rasvjeti jene. Pokušat ćemo da Vas uvedemo u područje rada pojedinih istraživača, iako to nije lako s ograničenjem prostora. Na koncu želimo da dademo i neke elemente važne za njegovo suzbijanje. SI. 1 Golobrst prouzrokovan po borovom četnjaku (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) u području Vodica na Ćićariji (na granici Hrvatske i Slovenije) Foto: Ing. M. Savelj U našoj studiji tvrdili smo od početka da je borov četnjak vrsta mediterana i utvrdili areal rasprostranjenja u našoj zemlji (ANDROlC, 1957.). Kod toga smo primijetili da mu je sjeverna granica određena udaljenošću od obale ili nadmorskom visinom. Ta visina katkada prelazi 1000 m. Negdje zalazi duboko u kopno (Konjic, Prozor) kamo je stigao dolinom rijeka (Neretva, Zrmanja), koje utječu u more što je omogućilo prodor toplih zračnih struja i ublažilo klimatske ekstreme. |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Francuzi su ovu vrstu smatrali tipično mediteranskom ali smatraju, da je veliku različnost biološkog ciklusa s obzirom na geografsku visinu i širinu teško rastumačiti jednostavnom analizom izotermnih i insolacijskih krivulja, koje odgovaraju tim zonama. Ipak oni priznaju, iako kao izuzetnu, koincidenciju areala četnjaka s izotermom 22° u VII mjesecu za Jugoslaviju, i podudarnost areala četnjaka s vrijednošću insolacije od 2000 sati godišnje za Francusku (DEMOLIN 1969). Na temelju naših opažanja i egzaktnih mjerenja temperature u zaprecima JL raznim reljefnim i klimatskim uslovima utvrđeno je, da ova vrsta bogato koristi sunčevu toplinu pomoću specijalno istkanih zapredaka. Mi smo utvrdili relativno znatne razlike u temperaturi vanjske sredine i unutrašnjosti zapredaka. Razlike se kreću ovisno o ekspoziciji, insolaciji i dobi dana od 1,5—18 °C (ANDROlC 1957). SI. 2. Zapretci borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) na stablima crnog bora Foto: Ing. M. Savel] DEMOLIN (1969) je dalje utvrdio, da za vedrih dana raste maksimalna temperatura na sat insolacije za 1,5 °C. Integrirana maksimalna temperatura (Ti) u zapretku Ti = Tmax + i X 1,5 gdje je -Milax apsolutni maksimum u sjeni i — trajanje dnevne insolacije u satima DEMOLIN (1969) smatra da je insolacija najvažniji faktor koji igra ulogu u rasprostranjenju četnjaka. Zapredak je solarni radiator koji je u stanju da zagrijava masu gusjenica u zapretku već od izlaska sunca. On smanjuje 335 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 50 <-- 50 --> PDF |
efekte niskih temperatura. S druge strane, grupa gusjenica koje se nalaze na visokim temperaturama za vrijeme dana postaju pravi termički zamašnjak, koji inercijom djeluje na retardaciju pada temperature. Što su, dakle, minimalne temperature niže, insolacija mora imati veću vrijednost, a to je slučaj u mediteranskim brdima, da bi se osigurala egzistencija vrste. Mi smo predpostavljali, da je seoba gusjenica iz donjih dijelova stabla prema vrhu krošnje motivirana potrebom za boljim iskorišćavanjem svjetla. Francuski istraživači su to svojim istraživanjima potvrdili. Oni su utvrdili da su kolonije koje se nalaze na dobro izabranom mjestu na stablu normalno aktivne. Nađu li se u sjeni, aktivnost se smanjuje i čim grupa dostigne temperaturu od +10 °C ona putuje prema dijelovima stabla koja su bolje osvijetljena. Ovo svojstvo prividno fotokinetičkog karaktera može se produžiti na nekoliko dana. Ako kolonija naiđe na mjesto gdje je temperatura veća od +20 °C ona se tu zadrži i navečer započne odmah s izgradnjom zapretka. Sekrecija svilenih niti postaje kod te temperature obilata. Ako se zapredak sutradan ne nađe na svjetlu, kolonija putuje dalje u potrazi za boljim smještajem. Nije rijedak slučaj da formiraju zapredak upravo ispod vršnog izbojka. najkasniji datum završetka suzbijanja Stadiji razvoja gusjenica borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) Što je termički deficit veći, veći postotak zapredaka imati će ovaj položaj. Iako je temperatura jedan od bitnih faktora za razvoj borova četnjaka ipak je letalni gornji prag relativno nizak i nalazi se kod 32 °C; donji letalni prag je kod —10 °C. Razumljivo je da su ove vrijednosti ovisne o dužini vremena kome su one izložene. Tako i —7 °C može biti letalno za izolirane gusjenice ili ako su toj temperaturi izložene više sati. Ove temperature odnose se na centar unutrašnjosti zapretka, jer vanjske temperature mogu iznositi i —29 °C, a da gusjenice 5. stadija ne pretrpe štetne posljedice. Inače letalne granične temperature ovisne su kao i kod drugih vrsta o razvojnom stadiju, a kod četnjaka još i o veličini grupe. Optimalna temperatura za razvoj četnjaka |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 51 <-- 51 --> PDF |
koju smo mi ustanovili iznosi 24 °C, dok je prema DEMOLINU (1969) to temperatura između 20 i 25 °C. Što su maksimalne temperature niže, gusjenice će više tražiti sunce i zapredak će biti bolje formiran. Kod viših maksimalnih temperatura sunce će igrati manju ulogu a zapredak će biti formiran tek toliko da drži koloniju na okupu. Što se tiče kritičnog stadija, francuski istraživači su mišljenja da je to 1. stadij gusjenice no to se mišljenje razlikuje od našega u tome, što oni smatraju da je za taj stadij odlučna maksimalna temperatura (+25 °C) i da bi populacija izbjegla te temperature eklozija se zbiva kasnije kad su te temperature niže. Mi smo bili mišljenja da su kritične minimalne temperature ispod 12aC), jer smo pokusom utvrdili da kod tih temperatura izostaje embrionalni razvoj a kod gusjenica 1. stadija prestaje aktivitet te nakon slabog pokušaja hranjenja (kod +11 °C) one ugibaju. Blunckova krivulja konstruirana na temelju podataka dobivenih eksperimentalnim putem pokazuje da je nultočka razvoja na 11 °C. Prema tome ostaje otvoreno pitanje kritičnog faktora, iako vrijeme eklozije može biti rasvjetljeno i jednom i drugom teorijom. Ipak činjenicu da se eklozija gusjenica zbiva prije u hladnijim kontinentalnim krajevima kao i onima u sjevernijim predjelima, što je karakteristika ekološke rase, mi smo tumačili time što na taj način gusjenice 1. stadija izbjegnu kritične minimalne temperature koje u tim predjelima nastupaju ranije, ali se ta pojava može tumačiti i izbjegavanjem maksimalnih temperatura letalnih za taj stadij. No može biti da oba temperaturna uslova moraju biti ispunjena da bi se populacija održala. Jedna druga pojava veoma je interesantna za ovu vrstu a to je činjenica da svi razvojni stadiji ukupno traju 1 godinu. Prema DEMOLINU (1969) stadij gusjenice mora trajati najmanje 5 mjeseci i ne može biti kraći. Prema klimatskim prilikama ukupni razvoj može biti brži ili sporiji, a diapauza duža ili kraća. Može nas zadovoljiti tumačenje DEMOLINA (1969) prema kome razvoj počinje kad maksimalne temperature padnu ispod 25 °C. Kad integrirane temperature (Tj) padnu ispod 20l0C aktivnost ne prestaje ali izostaje razvoj. Ispod 10 °C nema niti razvoja već nastupa totalna inaktivnost (anabioza). No mi ne možemo da se složimo s tvrdnjom da larvalni razvoj ne može biti kraći od 5 mjeseci, kad smo u laboratoriju uspjeli s uzgojem za 102 dana tj. 3 mjeseca i 12 dana. PARAZITSKI KOMPLES Iako borov četnjak ima veoma skrovit život, on nije pošteđen od mnogobrojnih parazita koji ga napadaju u svim stadijima njegova razvoja izuzev imaga. Nabrojit ćemo ovdje samo neke najvažnije parazite i hiperparazite prema podacima Androića (1954) BILIOTTI-a (1958) i MERLE-a (1969). U stadiju jaja: Anastatus bifasciatus Fonsc. (Hym. Eupelmidae) Oencyrtus pityocampae Mercet (Hym. Oencystidae) Trichogramma evanescens Westw. (Hym. Trichogrammatidae) Trichogramma semblidis Aur. (Hym. Trichogrammatidae) |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Trichogramma embryophagum Htg. (Hym. Trichogrammatidae) Tetrastichus servadei Dom. (Hym. Eulophidae) Tetrastichus virulae Thorns. (Hym. Eulophidae) U stadiju gusjenice i kukuljice: Phryxe caudata Rond. (Dipt. Tachinidae) Phryxe vulgaris Fall. (Dipt. Tachinidae) Compsilura concinnata Meig. (Dipt. Tachinidae) Lydella lepida Meig. (Dipt. Tachinidae) Trycholiga sorbillans Wd. (Dipt. Tachinidae) Tricholiga grandis Zett. (Dipt. Tachinidae) Pelatachina tibialis Faff. (Dipt. Tachinidae) Ctenophorocera pavida Meig. (Dipt. Tachinidae) Exorista segregata Rond. (Dipt. Tachinidae) u Tunisu Erigorgus femorator Aub. (Hym. Ichneumonidae) Villa brunnea Beck. (Dipt. Bomhyliidae) Ichneumon rudis Fonsc. (Dipt. Bombyliiidae) Conomorium eremita Foerst. (Hym. Pteromalidae) Psychophagus omnivorus Walk. (Hym. Pteromalidae) Determinacya Boučak, London Postoje još i neke neizvjesne vrste ali radi nesigurne determinacije ih ovdje ne spominjemo. SUZBIJANJE BOROVA ČETNJAKA Intenzivno reagiranje ove vrste na klimatske faktore: temperaturu, svjetlo i vlagu odrazuje se ne samo na gustoću populacije već i na´1 prostornu disperziju. To ujedno predstavlja i faktor koji je pridonio teškoćama u suzbijanju ovog štetnika. On se dosada intenzivno suzbija u Španiji, gdje tretirane površine iznose godišnje i nekoliko tisuća hektara. Akcije suzbijanja poduzimaju i ostale zemlje, a mi smo u Jugoslaviji primjenili u borbi protiv četnjaka kemijske i biološke metode. Moramo priznati da kemijske metode nisu uvijek imale uspjeha. Pripisivalo se to jednom insekticidu, drugi put tehnici i konačno se tražio uzrok u tome da akcija nije provedena pravovremeno. U posebnom radu (ANDROlC 1968) dali smo rezultate naših istraživanja o uspjesima odnosno neuspjesima dosadašnjih akcija suzbijanja. Ta su istraživanja potvrdila da je osnovno u akciji suzbijanja četnjaka utvrditi optimalno vrijeme početka akcije. U laboratorijskim pokusima je utvrđeno, da je četnjak veoma rezistentna vrsta na kemijske insekticide a ta se rezistentnost bitno povećava poslije drugog razvojnog stadija gusjenica. Zato je veoma važno da se suzbijanje provededok su gusjenice u 1. odnosno 2. stadiju. To je već i s ekološkog stanovišta potrebno izvesti tada, jer u trećem stadiju gusjenice bivaju parazitirane, pa uništavanjem gusjenica uništavamo njihove parazite*. Svako suzbijanje mora biti efikasno s obzirom na postotak uništenja ali ono mora biti i ekonomično. Stoga se pri izboru metode suzbijanja faktor ekonomičnosti mora imati u vidu. * Iznimno, kod upotrebe bioloških preparata (Bactospeine, Dipel i dr.) suzbijanje se može provoditi i u 3. stadiju. |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Kod borova četnjaka izbor metode (mehanička, kemijska ili aviokemijska) ovisi o intenzitetu zaraze (abundaciji) i o veličini površine koju smo odredili za tretiranje. Za utvrđivanje gustoće populacije i kritičnog broja izradili smo metodiku zasada orijentacionog karaktera (ANDROlC 1968). Dakako, da ekonomičnost pojedinih metoda suzbijanja ovisi o više faktora. Pored abundance, to su još i veličina površine, obrast, visina stabala, reljef tla, tip aparata, sposobnost radnika itd. U svakom slučaju vrijeme u kome se suzbijanje treba provesti je ograničeno. U tome vremenu treba fiksirati početak sprovođenja akcije. Taj datum pokušali smo odrediti koristeći graf. br. 1. Iz njega se vidi da se zbog razvučenog i otegnutog toka eklozije gusjenica suzbijanje ne smije provesti niti prerano niti prekasno. Čekamo li sa započinjanjem akcije s eklozijom posljednjih gusjenica, dogoditi će se da ćemo u tom momentu imati već dobar dio populacije u 3. stadiju, a upravo to ne smije se dogoditi iz razloga koje smo već spomenuli. Započnemo li akciju u vrijeme prvih eklozija može se dogoditi da uslijed prestanka djelovanja insekticida (za DDT to je 18 dana, za druge insekticide vrijeme je kraće) budu pošteđene gusjenice, koje su naknadno izašle. Iz grafikona izlazi da je najbolje započeti suzbijanje 20 dana nakon što primjetimo prve gusjenice, a prema određenoj površini i gustoći populacije izaberemo metodu i broj aparata koji će osigurati dovršenje suzbijanja u roku. Postoji i mogućnost u predjelima za veoma raznolikim uvjetima terena i klime da je vrijeme ekolozije gusjenica toliko produljeno da može doći u obzir i ponovljeno suzbijanje. I kod nas to neće biti rijedak slučaj. U tom slučaju mogu se kombinirati različite metode suzbijanja. Dakako da i o tehnici suzbijanja ovisi uspjeh, pa se ono treba provoditi prema svima pravilima koji vrijede za pojedine metode i pojedine aparate (bilo sa zemlje ili iz zraka). U svakom slučaju suzbijanje četnjaka nije jednostavan posao pa odluku o metodi, vremenu početka i završetka akcije treba u svakoj godini da donese stručnjak, na temelju podataka na terenu (u svakoj sastojini) o toku eklozije i razvoju gusjenica imajući uvijek u vidu diferentnost ekoloških faktora, gustoću populacije i veličinu površine određenu za suzbijanje. LITERATURA 1. A g e n j o, B.: Monografia dela famiglia »Thaumatopoediae«, EOŠ, Tom XVII, 1941. 2. Android , M.: Borov prelac-gnjezdar (Cnethocampa pityo campa Schiff.) i njegovo suzbijanje, God. Biol. Instituta, god. III, sv. 1—2, Sarajevo, 1950. 3. A n d r o i ć, M.: Contribution a Fetude de Cnethocampa pityocampa Schiff., Revue de Pathologie vegetale et d´Entomologie agricole de France, Tom XXXV, No 4, Paris, 1956. 4. A n d r o i ć, M., Serafimovski, A.: Smrdljikin četnjak (Thaumatopoea solitaria var. iranica Bang Hars) dosad nepoznati štetnik u našoj zemlji. Zaštita bilja br. 29, Bgd 1955. 5. Androić , M.: Borov četnjak gnjezdar (Cnethocampa pityocampa Schiff.) Glasnik za šumske pokuse, Vol. XIII, Zagreb, 1957. 6. Androić , M.: Pokusno suzbijanje borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) bakterijama (Bacillus thuringiensis Šum. list, br. 3—4, Zagreb, 1961. 339 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 54 <-- 54 --> PDF |
7. Androić , M. i O p a 1 i č k i, S.: Mogućnosti suzbijanja borova četnjaka biološkim i kombiniranim metodama, Šum. list 1/2 Zagreb, 1965. 8. Androić , M.: Aviokemijska metoda zaštite šuma, Poslovno udruženje šumsko- privrednrh organizacija, Zagreb, 1965. 9. Androić , M.: Die Möglichkeit der Bekämpfung des Kiefernprozessionsspinners durch biologische und kombinierte Methoden, Tagungsberichte, Nr. 75, Berlin, 1965. 10. Androić , M.: Los mas importantes problemas de entomologia forestal en Yugoslavia, Bol. del servicio de Piagas forestales, Anno IX, No 17, Madrid, 1966. 11. Androić , M.: Izbor metode i određivanje optimalnog vremena suzbijanja borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.), Poslovno udruženje šum. privr. organizacija, Zagreb, 1968. 12. Androić , M.: Densite critique des populationis et sa determination chez Pro- cessionaire du Pin (Thaumatopoea pytiocampa Schiff.). Boletin de Servicio de Piagas forestales 4n. XII. No. 23, Madrid 1969. 13. B i 1 i o t i, E.: Les parasites et predateurs du Thaumatopoea pityocampa Schiff., Entomophaga, Tom III, Num. 1. 14. Burger , H.: Holz, Blattmenge und Zuwachs. Mittelungen dr. Schweiz. Ansah f. d. forstlichen Versuchswesen, Bd. XXIV, Zürich, 1948. 15. Cadahia, D., Cue vas, P. y U b e d a, J.: Tratamentos masivos dela »processionaria del pino« Thaumatopoea pityocampa Schiff., Bol. Servicio de Piagas fores ales, Anno V. No 10, Madrid, 1962. 16. Cadahia, D., I n s u a, A. y M a 11 e n, J. A.: Distribucioni e intensidad de la plaga de »processionaria del pino. Thaumatopoea pitvocampa Schiff., Bol. Servicio de Piagas forestales, Anno VI, No 12, Madrid, 1963. 17. Cadahia , D. y C u e v a s, P.: Tratamentos de la »processionaria del pino«. Thaumatopoea pitvocampa Schiff, en la campana 1963—64., Bol. Servicio de Piagas forestales, Anno VII, No 13, Madrid, 1964. 18. Cadahia , D.: Campanas de erradication de la »processionaria del pino« (Thaumatopoea pityocampa Schiff.), Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno IX, Num. 18, Madrid, 1966. 19. Demolin , G.: Bioecologie de la Processionaire du Pin (Thaumatopoea pitvocampa Schiff.) Incidence des facteurs climatiques (1969). Referat na kolokviju u Pont a Mossan-u (1969). 20. Demolin , G.: Incidences de Quelques facteurs agissent sur le comportement social des chenilles de Thaumatopoea pityocampa Schiff. (Lepidoptera) pendant la periode des processus de nymphose. Reperscussion sur l´efficacite des parasites. Referat na kolokviju u Pont a Mossan-u (1969). 21. G r i s o n, P., Vago, C, Maury. R.: La lutte contre la processionaire du pin »Thaumatopoea pityocampa Schiff.« dans le massif du Ventoux, Essai d´utilization pratique d´un virus specifique, Rev. forest francaise, 5, p. 353—370, Paris, 1959. 22. Halperin , J.: Principales Piagas de insectos de los montes de Israel, Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno IX, No 17, Madrid, 1966. 23. Kalidis , S.: Las piagas forestales mas importantes de Grecia, Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno IX, No 17, Madrid, 1966. 24. K o v a č e v i ć, Ž.: Einfluss subletale Konzentrazionen der Insektizide auf das Erscheinen von Krankheiten bez einigen Insekten, Trans., I. Int. Conf. Pathology and Biol, control, Praha, 1963. 25. O p a 1 i č k i, K.: Otpornost gusjenica borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) prema Endrinu i Pantakanu Šum. list br. 1—2, Zagreb, 1965. 26. O p a 1 i č k i, S.: Pokušaj suzbijanja borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Syhiff.) direktnim unošenjem insekticida u zapredak, Šum. list, br. 1—2, Zagreb, 1965. 27. Du Merle : Sur quelques facteurs qui regissent l´efficacite de Villa brunnea Beck dans la regulation des populations de Thaumatopoea pityocampa Schiff. (Les Thaumatopoeidae). Referat na kolokviju u Pont a Mossantu (1969). |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 55 <-- 55 --> PDF |
28. Pavan , M.: I trapianti di Formica lugubris sugli Appennini della province de Pavie, Atti Riun. Int. F. rufa, Min. Agr. For. Colana Verde 7, Roma, 1960. 29. R o b r e d o, F.: Las processiones de cristalidacion de Thaumatopoea pityocampa Schiff., Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno VI, No 12, Madrid, 1963. 30. Ro m an y k, N.: Piagas forestales mas impotantes de Espana, Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno 1966, No 17, Madrid, 1966. 31. Rupe rez, A.: Epizootias bacterianas provocados artificialmente sobre Thaumatopoea pityocampa Schiff., Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno IX, Madrid 1966. 32. S i d o r, C: Uporedna ispitivanja osetljivosti gusenica Thaumatopoea pityocampa Schiff., na specifično virozno oboljenje i viroze nekih insekatskih vrsta, Šum. list, br. 9—10, Zagreb, 1965. 33. Torrent , J. A.: Tratementos de la »processionaria del pino Thaumatopoea pityocampa Schiff., Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno 1, No 2, Madrid, 1958. 34. G. D e 11 a B e f f a : Gli insetti danosi all´agricoltura, Milano, 1961. RESUME La Processionnaire du Pin (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) est un insect nuisible ä toutes especes de Pin avant tout dans la region mediterraneenne. On explique l´apparition de deux races ecologiques d´une part par Taction de la temperature haute sur les oeufs et sur les chenilles de la premiere stade de developpement, et par la temperature basse qui presente le seuil de developpement (zero de developpement). II est possible que tout les deux facteurs jouent un role equivalent dans le phenomene que les dates biologiques dans les regions chaudes sont en retard par rapport ä celles dans les regions plus froides (Teclosion des papillons, Teclosion des chenilles etc.). Vis ä vis Taffirmation que la duree de la stade larvaire ne peut pas etre la plus courte de 5 mois, est le fait que dans les conditions de laboratiore la duree de cette stade etait 3 mois et 12 jours. Parmis les parasites des oeufs non mentionnes se trouve le Trichogramma embryophagum Htg (Hym. Trichogrammidae det. Bouček, London). En cas de besoin pour la lutte de ce ravageur est le plus importent determiner le temps de commencement ainsi que le temps de la fin de Taction de lutte ce que depend des conditions climatiques, de Tinsecticide applique, de la situation de developpement des chemilles etc. Une surveillence continue de cet insect est tres necessaire. Prof. Dr Milan ANDROIĆ, dipl. šum. inž. predstojnik Katedre za zaštitu šuma Šumarski fakultet Zagreb, Simunska c. 25. |