DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 142 <-- 142 --> PDF |
ANTE DUBRAVAC dipl. inž. šumarstva Dana 10. prosinca 1977. godine zauvijek nas je iznenada napustio dipl. ing. šumarstva Ante Dubravac, dugogodišnji ruko7´odiloc Šumskog gospodarstva Imotski. Rođen je u Imotskom 24. studenog 1917. godine u siromašnoj mnogobrojnoj obitelji. Gimnaziju je završio u Sinju da bi se ´ 939. upisao na Šumarski fakultet u Zagrebu, gdje ga zatiču ratne godine. Učesnik je NOR-a, a po završetku rata tj. nakon Oslobođenja nastavlja studij u Zagrebu i diplomira 1947. godine. U jesen 1947. godine zaposlio se u Šumariji Mrk opalj , da bi nakon toga prešao na službu u Sinj, kao nastavnik pri Nižoj šumarskoj školi. 1948. godine odlazi u svoje rodno mjesto Imotski, gdje preuzima dužnost rukovodioca Sekcije za pošumljavanje krša u Imotskom. Slijedeći sve reorganizacije šumarstva u Dalmaciji, prerana ga je smrt zatekla, kao direktora Šumskog gospodarstva Imotski. Pokojni Dubravac je u toku svoga rada bio neobično vrijedan radnik, odličan stručnjak i primjeran rukovodilac, trudeći se da svoje stručno iskustvo, nesebično prenese na mlade stručnjake koji su ulazili u život. Bio je nesebičan, veoma skroman, discipliniran i u odnosima vrlo tolerantan. Osobni doprinos Ante Dubravca je izražen pri pošumljavanju krša, melioraciji degradiranih šuma i šikara te na unapređenju šumarstva na kršu. Njegov dugogodišnji rad i postignuti rezultati ostat će u trajnoj uspomeni. Svima koji su ga godinama poznavali i s njime radili i surađivali, ostati će nezaboravan primjer dobrog i plemenitog prijatelja, koji je svaki trenutak svog života i svoje sposobnosti dao ovom kolektivu. Sahranjen je uz prisustvo mnoštva prijatelja i znanaca u rodnoj grudi, u svom voljenom Imotskom, odakle je potekao život ovog veoma cijenjenog druga i stručnjaka. Neka je slava i hvala drugu Anti ing. Dubravcu. Josip Đurđević, šum. tehničar |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 143 <-- 143 --> PDF |
U NEKOLIKO REDAKA . . . — Prošlo je preko 80 godina nakon prvih većih pošumljavanja krša sadnicama crnog bora do pojave prvog prirodnog pomlađivanja, dakle sjetvom sjemena. Prvo prirodno pomlađivanje crnoborovih kultura i proširenje crnog bora izvan njih zapaženo je u Sloveniji (na Slovenskom Krasu) četrdesetih godina, ali brojniji takav podmladak zapažen je tek nakon rata, 1945. godine. Vjerojatno je to bio poticaj lugaru Karlu ANDREJAŠIĆU iz Podgorja, da je na vlastitu ruku 1952. godine posijao sjeme crnog bora, 4 kg/ha, na 2,6 ha u kraju Kojnik pod Slavnikom. Uspjeh nije izostao, a nakon što je analizom uvjeta staništa i uspjeha sjetve 1956. god. utvrđeno, da je sjetva najuspješnija, pod uvjetima: — da je izvršena pravodobno (tokom prosinca do kraja veljače), — da proljeće nije presuho, — da tlo nije jako zatravljeno, — da najbolje odgovaraju sjeverne i sjeverozapadne ekspozicije, te — da se sjeme oboji minijem (zaštita od miševa), pošumljavanje sjetvom sjemena postala je redovna praksa na Slovenskom Krasu. Površina od prvih tridesetak hektara, koliko je bilo posijano od 1952— 1954. godine, do konca 1975. godine narasla je na 2.519 ha. Dodajmo, da indikacije za uspješnu sjetvu crnoborovog sjemena postoje i za cijelo kraško područje, jer se prirodni podmladak crnog bora javlja od Istre do južne Dalmacije. Što više, u Crikveničkom području crni bor se širi u bjelograbove sastojine i na puštene poljoprivredne površine u tolikoj mjeri, da će za tridesetak, četrdesetak godina biti dominantna vrst tamošnjeg krajolika. (G. V., str. 20/1977). — Zaključak F. PERKA u radu ili izvještaju o »utjecaju divljači na prirodnu obnovu jelovih i bukovih šuma na visokom Krasu« (Gozdarski vestnik br. 5/1977), da je nepovoljno stanje snježničkih šuma najbolje upozorenje šumarima u Sloveniji, da se brižno, a prvenstveno pravodobno pobrinu za prirodni omjer između biljne i životinjske komponente u svojim šumama« vrijedi ne samo za Sloveniju, nego općenito. Autor je do ovog zaključka došao na osnovu sedmogodišnjih (od 1969. do 1976. godine) praćenja razvoja podmlatka u sastojinama Snježničko- javorničkog masiva. Indeks ukupnog broja stabalaca podmlatka 1976. godine u odnosu na 1969. iznosio je na lokalitetu 1 u ograđenom prostoru 110, a slobodnom 52; na lokalitetu 2 na zaštićenoj površini 113, a na nezaštićenoj 48. Od četinjača najjače je stradala jela (indeksi 26 odnosno 36), a od listača javor (indeksi 24 odnosno 28). Indeksi visina stabalaca iznosili su na zaštićenom dijelu 190 i 193, a na nezaštićenom (na oba lokaliteta) 79. — LD Podgorje (nedaleko Slovenj Gradeca) naselilo je u planinu Plešivec 12 muflona (4 ovna, 8 ovaca). Kod stanja od 54 komada, 1971. godine, započeo je i odstrel te je do kraja 1976. godine ukupno odstreljeno 100 komada (a 14 komada ih je uginulo). Odstrel je bio manji od prirasta, te ih je 1977. godine bilo 140 komada. Prema ocjeni TOZD gozdarstva Slovenj Gradec životni prostor muflona opterećen je s 10—14 komada na 100 ha uz 5 komada srneće divljači, također na 100 ha. Rezultat takove gustoće je, da je 54% prirodnog podmlatka oštećeno, a posađenog čak 73">/«. Autori prikaza štetnosti muflona JANEZ PIRNAT i VIDA VRHNJAK, iz TOZD-a gozdarstva Slovenj Gradec (u Gozdarskom vestniku br. 3/1977), smatraju nužnim, da se uspostavi normalno stanje muflona na torr. području (50—60 komada), da LD Podgorje i Slovenj Gradec izrade program uzgoja muflona, krmljenja divljači i zaštite šume te da imenovanom Gospodarstvu isplate naknadu štete u iznosu od 237.409,72 din. kao minimalnog iznosa. 429 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 144 <-- 144 --> PDF |
— U južnim područjima Engleske od 23 milijuna stabala brijesta od holandske bolesti uginulo je 9 milijuna stabala. Bolest se međutim proširuje i u sjeverna područja. »Jedini efikasan način (suzbijanja holandske bolesti) je momentalna sječa svih zaraženih stabala na cijelom području na kojem se pojavila epidemija « preporuka je britanske »Forestry Commission«, a nakon sječe treba panjeve i granje okorati, a koru tretirati. Zabranjen je i prijevoz neokoranog drva. (FF, 3/30/78). — Uzgoj hrastova u rijetkom sklopu, oko 62 dominantna stabla na 1 ha, pokazao je dobar financijski uspjeh. Dok vrijednost drvne mase na 1 ha u klasičnom uzgoju, eskontiran uz 5«Vo kamatne stope na 30. godina starosti sastojine, iznosi 150 funti sterlinga*, drvne mase u rijetkom sklopu u isto vrijeme iznosi 240 funti sve po ha. Ovo su vrijednosti drvne mase za financijsku ophodnju tj. za ophodnju koja je određena maksimalnim prihodom. Ta ophodnja za klasični uzgoj iznosi 75 godina, a za rijetki 85 time, da u tim starostima prosječni prsni promjer sastojine iznosi 30 odnosno 50 cm. Izbor stabala za pojedinačni uzgoj, a ta moraju biti pravna i snažna, vrši se kada stabla dominantne etaže sastojine dostignu visinu od 12 met. Tada se izvrši i prva proreda oko izabranih stabala koja su ponavlja svakih 5 godina. Udaljenost krošanja najbližih stabala izabranom treba biti četvrtinu širine krošnje izabranog stabla. Podstojna sastojina se održava i tako se osigurava i estetska komponenta šume i osigurava mogućnost razvoja šumske faune. Isti način uzgoja proučava se i za druge vrste kao bukve, javore i dr. (FF, 3/31/78). — Krajem 1977. godine određene su plaće šumarskim stručnjacima zaposlenih u Regionalnim centrima za šume u vlasništvu (privatne šume) u Francuskoj. Početne bruto plaće iznose: direktora 6 052 franka, pomoćnika direktora 3 693 franka, inženjera 3 225 franaka, tehničara s diplomom višeg tehničara 2 926 franaka, tehničara s diplomom tehničara 2 578 franaka. Ovi iznosi opterećeni su s 20 ´Vo doprinosa i poreza**. Regionalni centri, njih 17, osnovani su zakonom od 6. VIII 1963. godine, a prema jednom dekretu iz 1976. godine zaposleni šumarski stručnjaci imaju značaj javnih službenika. Zadatak je ovih Regionalnih centara pružanje stručne pomoći privatnim šumoposjednicima u uzgoju i gospodarenju sa šumama te organiziranje kooperacije. — Časopis »FOREST DE FRANCE ET ACTION FORESTIERE«, koji je prvenstveno namijenjen privatnim šumoposjednicima (a u Francuskoj u privatnom posjedu nalazi se pretežni dio francuskih šuma), redovno donosi i cijene drva u šumi na panju. To su cijene koje kalkulira Centar za proučavanje, ekonomiku i upravu privatnih šuma. Cijene su određene prema debljinskim razredima stabala i to: do 80 cm opsega u prsnoj visini, 90 do 120 cm, 120 do 150 cm, 160 do 180 cm i 190 i više cm. Za neke vrste, npr. bijelojasenovinu, topolovinu iz kultura, trešnjevinu i dr., gornja je granica 160 i više cm. * Burzovna vrijednost engleske funte kreće se od 34 (nova) dinara. ** Za ovaj podatak zahvaljujem Generalnom konzulatu Francuske u Zagrebu. *** To je drvo divlje trešnje, koja se u Francuskoj i Belgiji uzgaja u tolikom opsegu, da se održavaju posebni tečajevi o uzgoju ove vrste. |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 145 <-- 145 --> PDF |
Cijene tehničkog drva .po m" hrastovine iz srednjih šuma kreće se od 60 do 750 franaka a iz visokog uzgoja do 1200 franaka (cjepko drvo do 1600 odnosno 2000 franaka), bukovine od 50 do 320 franaka, trešnjevine*** i drugih voćkarica 100 do 800 franaka; ariševine, jelovine i smrekovine 60 do 220 franaka, a jelovine i smrekovine iz viših područja 140 do 245 franaka time da su ove razvrstane samo u dva debljinska razreda i to opsega od 90 do 120 i preko 130 cm. Cijene »drva za usitnjavanje« po prostornom metru, iznose za bukovinu, grabovinu, brezovinu, trepetljikovinu i topolovinu 4 do 10 franaka (»pokraj puta« 40—50), hrastovima i kestenovinu 3—5 (35—45), neokoranu jelovinu i smrekovinu 6—18 (75—80) a okorane (samo »pored puta« 95—115) te ostalih četinjača 5—15 odnosno 50 do 60 franaka. — Prema podacima »UNASYLVA«-e površina tropskih humidnih šuma cijeni se u — Africi na 175 milijuna ha, — latinskoj Americi na 506 milijuna ha, — Aziji na 254 milijuna ha. Te šume čine trećinu šuma Svijeta a 43"/» ukupne površine koncentrirana je u Brazilu, Peru-u i Zairu. Drvna masa stabala pp 50 i više com po ha iznosi: — u afričkim 100 m"*, — u latinsko-američkim 80 m3 te — u azijskim 140 m´i. — Najdeblja jela u Sloveniji posječena je u rujnu prošle, 1977. godine. Počasnu doznaku izvršio je prof. Zdravko Turk, a počasni sjekač bio je general Jože Ožbolt. Brojni gledaoci sa zanimanjem pratili pravi obred i sječu ove velikanke. Za njezinu »sječu« izrađena je posebna »zugžaga«, s kojom su u znoju svoga lica glodali »mamiko«, a mnoge, posebno starije šumare, to je potsjetilo na stara vremena, a svi su bili mišljenja, da je ovaj način bolji od sadanjeg načina obaranja. Tim riječima zabilježio je F. RAJNER (u rubrici »Zapis na bukvi«) sječu ove jele, koja je postigla promjer od 176 cm, visinu 44 m, a proizvela 35 m3 drvne mase. No ta jela nije izgubljena ni za buduća pokoljenja, jer je sječa izvršena na visini od 3 metra, a donji dio bit će sačuvan od zuba vremena i propadanja. (»Gozdarski vestnik« br. 177). |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 146 <-- 146 --> PDF |
UPUTSTVA SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA Šumarski list objavljuje izvorne stručne i znanstvene članke iz područja šumarstva i drvne industrije, prikaze stručnih predavanja i društvenih zbivanja (savjetovanja, proslave, kongresi i dr.) te prikaze domaćih i stranih stručnih časopisa i literature. Objavljujemo, nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja kod nas i u svijetu, crtice iz prošlosti šumarstva i drvne industrije, te napise o radu terenskih šumarskih društava. Kod objavljivanja članaka uredništvo daje prednost radovima koje pišu stručnjaci iz privrede. Objavljujemo i skraćene doktorske i magistarske radnje pisane u sažetom obliku. Te radnje mogu zajedno s prilozima iznositi najviše 8 stranica Šumarskog lista. Doktorske i magistarske radnje napisane u sažetijem obliku imaju prednost. Posebno pozivamo stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva, i to kako uspjehe tako i neuspjehe stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu vrijednost za našu struku. Obujam rukopisa ne bi trebao prelaziti 10 stranica Šumarskog lista. Ako se radi o rukopisu bez priloga to iznosi cea 15 stranica pisanih strojem i s proredom. U slučaju da rad ima priloge (fotografije, crteži, grafikoni, tušem ili pisaćim strojem pisane tabele) tada je potrebno za svaku stranicu priloga umanjiti rukopis za 1,5 stranicu. Radove pišite jasno i sažeto! Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene. Pišite pisaćim strojem s time, da na lijevoj strani rukopisa ostavite prazan prostor širine 3,5 cm. Uz svaki članak treba priložiti sažetak (resumee) od 1/2—1 stranice pisan s proredom. U tu svrhu može poslužiti i zaključak članka, te ga u tom slučaju treba posebno napisati. Sažetak svakog članka uredništvo lista prevodi na jedan od svjetskih jezika. Svaki znanstveni članak treba imati na početku kratak sadržaj od najviše 650 tiskarskih znakova (10 redaka u Šumarskom listu) i u njemu autor iznosi problematiku i rezultate istraživanja, te njihovu primjenu u struci. Popis upotrebljene literature stavljajte abecednim redom na kraj članka. Priložene fotografije, crteži, grafikoni i si. moraju biti jasni, uredni i pripremljeni za kliširanje odnosno reprodukciju i na posebnom: crtaćem, paus- ili foto-papiru. Fotografije neka budu većeg formata (najmanje 10 x 15 cm) kontrastne i na papiru visokog sjaja. Već u rukopisu označite mjesta gdje dolaze pojedine slike, tabele, crteži i si. Po mogućnosti ucrtajte legendu u samom crtežu. Tabele s mnogo brojaka izradite tušem na paus, foto i crtaćem ili pisaćim strojem na boljem papiru. Rukopise treba dostavljati u 2 (dva) primjerka. Objavljeni se radovi plaćaju! Autori članaka, koji žele da im se izrade otisci — separati naručuju ih posebno i istodobno prilikom dostavljanja članka. Separati se naplaćuju po tiskarskoj cijeni, koja vrijedi za posebne otiske. Molimo autore članaka, da nam pravovremeno dostave broj i naziv svojega žiro-računa, kao i broj bankovnog računa općine u kojoj stalno borave, radi uplate ubranog poreza na autorski honorar! UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA« Zagreb, Mažuranićev trg 11 Telefon: 444-206 432 |