DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 141 <-- 141 --> PDF |
I svjetskog rata mnogo doprinijela razvoju šumarstva Jugoslavije, pa će ovo sjećanje ostati kao spomen u analima našeg glasila — Šumarskog lista, na veterane slavonskih šumara, koji svoj život posvetiše da bi očuvali, održali i unapredili šumski fond povjerenih im šuma. U ime društva ITSD, kao i svoje lično, izražavam porodici dragog pokojnika naše iskreno saučešće! Hvala i slava Ing. F r a nj i A s a j u! Ing. Milan Strineka MARINKO OREČ dipl. inž. šumarstva (22. 03. 1937. — 09. 05. 1976.) Diplomirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu uz rad na istraživanju i kartiranju šumske vegetacije SR Hrvatske u okviru tipoloških istraživanja Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu. Od jeseni 1972. godine radi kao šumarski referent u Direkciji za Savu, a ljeta 1975. godine započinje neravnopravnu borbu za vlastiti život. Uvijek odmjeren u ponašanju i govoru dostojanstveno je podnosio spoznaju neminovnosti smrti. A ovih dana, eto, promiču dvije pune godine kako su mu supruga Milica, sinovi Domagoj i Trpimir, roditelji, braća, sestre, mnogobrojna rodbina te mnoštvo prijatelja i kolega s beskrajnim žaljenjem ukazali počast ispraćajem na sunčani brežuljak povrh Sesveta kraj Zagreba. Sjećam se, živo u uhu još odjekuju ri Sivilo hercegovačkog kamena, iskidano ječi vremešnog, vjetrovima suncem i mo skrescima i s ponešto škrtine, okruživalo tikom izmučenog mu oca: »Nek ti je laka je Posušje i ožujka 1937. godine, a i kas zemlja, dobri moj Marinko«! nije, u dječačkim pa momačkim danima, Suza nije kanula iz oka. Sivi Ijutac ka u kojima je, uz ljubav za rodnu grudu men bez zelenog okrilja škrtari vodom izrastala vizija zelenih gajeva na kame — čak i za jednu mušku suzu. nitim obroncima gora. Ponesen njome ni je žalio na pregršti gorčina s kojima je Istim riječima oplemenimo sjećanja na neimaština ispunjavala vrijeme naukovajednog dobrog čovjeka. nja. A. K. |