DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 139 <-- 139 --> PDF |
ILIJA JANKOVIĆ — JANKOVIĆ dipl. inž. Nakon višemjesečnog teškog bolovanja prekinuta je životna nit Ilije Jankovi ć a, šum. inspektora u m. Tri dana kasnije 7. 10. 1977. brojni kolege, b. suradnici i prijatelji otpratili su ga na zagrebačkom Mirogoju na posljednji počinak uz oproštajno slovo kojeg je u ime Društva inženjera šumarstva i drvne industrije u Zagrebu održao ing. Oskar Piškorić. Ilija Jankavić rođen je 10. srpnja 1903. godine u Gornjoj Varoši, gdje mu je otac bio lugar tadanje Novogradiške imovne općine. Gimnaziju polazi i završava u Slavonskoj Požegi, a šumarske nauke na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao je 1929. godine. Radni vijek započeo je kao šumarski pripravnik 23. 10. 1930. godine u Banskoj upravi Vrbaske banovine u Banja Luci. Iz Banja Luke premješten je za kotarskog šumarskog referenta u Dugo Selo, a tu dužnost do 1945. godine vrši i kod tadanjih sreskih načelstava u Đakovu, Slavonskoj Požegi i Našicama. Iza Oslobođenja radi u Šumarijama Glina, Petrinja, i Kutina. Od 1956. do 1958. godine na dužnosti je kotarskog šumarskog inspek šumarstva tora u Bjelovaru, a zatim, do umirovljenja 1967. godine, šumarski je inspektor Skupštine grada Zagreba. Po umirovljenju godinu dana radi u JAZU-u na obradi materijala s područja šumarstva za Bulletin Scientifique. Pok. Jankavić, dakle, veći dio svog radnog vijeka proveo je u upravnoj (inspekcijskoj) službi. Međutim do II svjetskog rata kotarski šumarski referenti pored inspekcijske djelatnosti bili su i stručni upravitelji šuma zemljišnih zajednica, dakle vršili su i gospodarenje sa znatnim površinama šumskog fonda. Iako šumari nisu bili jedini koji su donosili odluke o gospodarenju sa šumama zemljišnih zajednica, jer su tu imali riječi i ovlaštenici te sreski načelnici kao nadzorna vlast, ipak su _ redovno mogli usmjeravati gospodarenje kako za održavanje i unapređivanje šumskog fonda tako i na stvarnu korist ovlaštenika zemljišnih zajednica. Bez sumnje da je energično zauzimanje ili protivljennje, uz valjane razloge, pojedinim zahvatima imalo uspjeha. Navodimo to s razloga, što je pok. Jankavić uvijek djelovao u tom pravcu, pa je tako, uz ostalo, uspio osujetiti jednu nepovoljnu prodaju šume zem. zajednice u đakovačkom kotaru bez obzira što još iza sebe nije imao dulje radno iskustvo. Taj svoj stav zadržao je čitavog života ne sustavši u nastojanjima za racionalno gospodarenje šumama, a njegovu objektivnost priznavali su i oni, kojima je njegova inspektorska dužnost ponekad i remetila njihove planove o momentalnoj koristi. I. Jankavić se školovao u teškim materijalnim uvjetima, što nije zaboravio cijelog svog života uz nastojanje da i neposredno novčano pomogne potrebne prema onoj »nek zna ljevica, što radi desnica «. Vjerujemo, da će I. Janković ostati u trajnoj uspomeni svojih suvremenika! Oskar Piškorić |