DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 137 <-- 137 --> PDF |
DAVORIN dipl. ing. Dana 4. listopada 1977. god. iznenada je u 58. godini života preminuo u Splitu, a 6. X 1977. god. je na vječno počivalište, splitsko groblje Lovrinac, ispraćen ING. DAVORIN ŽERAVICA. Pogrebu su uz članove obitelji prisustvovali mnogobrojni prijatelji i poznanici pokojnika, kolege i bivši đaci, predstavnici sportskog društva »ŠPINUT« i društva »MARJAN« iz Splita čiji je bio dugogodišnji član, te predstavnici ratnih interniraca-logoraša. Nakon oproštajnih riječi predstavnika Saveza boraca NOR-a, od pokojnika se nad otvorenim grobom oprostio direktor Šumskog gospodarstva Split ing Heliodor P r e 1 e s n i k ovim govorom: Tužni skupe, Zapala me je preteška dužnost da se u ime šumarskih inženjera, tehničara, lugara i ostalog osoblja šumarskih i srodnih radnih organizacija Dalmacije oprostim od kolege, prijatelja i druga Davora, diplomiranog inženjera šumarstva u mirovini. Iznenadan njegov nestanak iz naše sredine, bez pozdrava i stiska ruke, svih nas je iznenadio i porazio. Neda nam se povjerovati da je zauvijek nestao čovjek koga smo do jučer susretali uvijek vedra raspoloženja, punog optimizma, koji ga nije napuštao ni u najtežim časovima života. Znali smo, da je već niz godina imao zdravstvenih poteškoća, ali ni iz daleka ŽERAVICA šumarstva nitko nije pomišljao da bi tako rano i naglo moglo doći do kobnog kraja. Ojađene duše, prisjećamo se proteklih dana, tamo iz prvih poratnih godina, prohujalih u tren, kada su se tada mladi i malobrojni šumari Dalmacije dali na mukotrpan i uporan rad ozelenjavanja gologa dalmatinskog krša. Trebalo je tada, nakon ratnih pustošenja iznova organizirati šumarsku službu, a to je značilo osposobljavati u prvom redu nove kadrove radnika, lugara i šumarskih tehničara, podizati u teškim uvjetima šumarske zgrade i rasadnike, nabavljati šumsko sjeme i ostala sredstva rada da bi se mogli izvršiti zamašni planovi pošumljavanja goleti krša i melioracije degradiranih šuma kontroliranim izdavanjem seljačkim domaćinstvima, koja su sječom, pašom i brstom vršila jak i stalan pritisak na njih. Poletni i snalazijivi »ZERE«, kako smo ga drugarski nazivali, dao je svemu tome svoj dragocjeni doprinos. Maturiravši gimnaziju u Splitu, upisuje se na Šumarski fakultet u Zagrebu gdje se neposredno prije rata ističe u radu napredne studentske omladine. Zbog rata mora prekinuti studij i dopada zarobljeništva u Njemačkoj. Studij nastavlja 1945. godine i odmah učestvuje u radnim akcijama profesora i starijih godišta studenata Šumarskog fakulteta na obnovi zemlje u šumama Slavonije. Diplomira 1947. godine. Kao mladi šumarski inženjer kratko vrijeme radi u Upravi za pošumljavanje i bujičarstvo u Splitu, koja je imala svoje sekcije za pošumljavanje u Zadru, Kninu, Splitu, Muću, Sinju, Imotskom i Korčuli. 1948. godine dobija zadatak da organizira Lugarsku školu u Sinju, pa slijedeće godine u Splitu, kamo je škola bila premještena. Ta škola daje prvi poratni i uopće prvi školovani kadar lugara Dalmacije. 1951. godine postaje direktorom Srednje šumarske škole za krš u Splitu gdje ostaje vrlo kratko, jer mora na novu dužnost u Donji Lapac gdje vodi tu ličku šumariju u svojstvu upravitelja. Položivši stručni ispit dolazi već slijedeće godine u Korčulu za upravitelja šumarije u sklopu Šumskog gospodarstva »Dalmacija«. Tu ostaje do 1956. godine kada prelazi u Dubrovnik, najprije kao upravitelj šumarije, a potom kao kotarski šumarski inspektor. 423 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 138 <-- 138 --> PDF |
1963. godine vidimo ga kao nastavnika u Srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu, da iste godine u rujnu ureuzme dužnost direktora. Ova je škola od školske godine 1948/49. izobražavala stručni kadar šumarskih tehničara, toliko potreban Dalmaciji za reforestaciju vjekovima ogo- Ijavanog krša. Na tom položaju odlazi 1966. godine u invalidsku mirovinu, osjećajući tegobe koje se najvećim dijelom mogu pripisati patnjama proživljenim u zarobljeničkim logorima za vrijeme rata. No njegov nemirni duh ne miruje ni tada. On se i dalje zanima za šumarsku problematiku, a ujedno se neko vrijeme brine za održavanje šumarskog arboretuma u Špinutu, koji je ostao iza ukidanja Šumarske škole. Kao vanjski suradnik Privredne komore u Splitu sudjeluje u akcijama i pokušajima da se pokrene zamrli rad na pošumljavanju u doba krize dalmatinskog šumarstva, koja počinje već 1954. godine ukidanjem Šumskog gospodarstva »Dalmacije« i postepenim gašenjem republičkog Fonda za unapređivanje šumarstva. Izgradnjom jadranske magistrale postaje aktuelno njeno ozelenjavanje, a porastom turističkog prometa šumski požari sve više ugrožavaju šume uz obalu, pa naš Zere nastoji propagandnim radom doprinijeti zaštiti šuma i povećanju njihovog areala uz magistralu i uz turističke objekte. Njegovoj živoj naravi odgovara vanjski rad, rad u prirodi, na terenu, pa uz nastavničku dužnost, koju je obavljao u šumarskim školama, uvijek nalazi vremena da đake povede na praktične radove pošumljavanja, u rasadnicima, na uređenju okoliša škola, podizanja nasada i si. Tako se radom đaka Lugarske škole u Sinju 1948. godine sade prve stablašice kanadske topole u Sinjskom polju kao početno jezgro kasnijeg impozantnog poljozaštit nog burobrana, a stara sinj ska tvrđava Grad, s koje svake godine gruvaju alkarski mužari, zaodjeva se zelenilom borove kulture. Radom đaka Srednje šumarske škole za krš u doba njegovog rukovođenja pošumljavaju se goleti Marjana i Mosora. Naš Zere će ostati u trajnom, dragom sjećanju svim svojim kolegama, đaoima i radnicima sa kojima je u svom relativno kratkom vijeku surađivao, ne samo kao izvrstan organizator stručnih radova na terenu, već i kao čovjek i drug prožet dubokim humanizmom i osjećajem za nevoljne i potištene, za malodušne i potrebne, kojima je uvijek spremno pomagao i nastojao pomoći koliko je mogao. Njegov lik ne bi bio ocrtan u potpunosti, ako ne bih spomenuo njegov neuništivi smisao za drugarstvo i veselo društvo u kojemu je svojom pjesmom, pošalicama i humorom uvijek bio u centru pažnje. Za sobom je ostavio nekoliko anegdota koje svojom smionošću i originalnošću uvijek iznova zasmijavaju. Eto takav je bio naš dragi pokojnik! Dragi naš Zere, počivaj mirno u sjeni velebnih čempresa ove zadnje postaje našeg životnog puta. Hvala Ti za sve ono što si dao našoj šumarskoj struci kao njen zaljubljenik, a posebna Ti hvala za ono prisno i ljudsko kojim si se odlikovao. Tvojoj ucviljenoj supruzi Mirandi, koja Te je vjerno pratila u lijepim, teškim i preteškim časovima Vašeg života, sinu Jošku, unučicu Miru, braći i svim ostalim rastuženim članovima Tvoje obitelji neka je iskrena duboka sućut od sviju nas. Tebe ćemo, mili druže, sačuvati u traj noj uspomeni! Slava Ti! Heliodor Prelesnik, dipl. ing. šum. |