DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 56 <-- 56 --> PDF |
u tom svom radu koji obavljaju trebaju da osiguraju reprodukciju samih svojih sredstava i svoje radne snage, znači trebaju imati svoje fondove, kao i sve druge privredne organizacije, trebaju imati osigurane zakonske i ugovorne obaveze da ih plate, trebaju imati eventualno i neku dobit, a dabome, u prvom redu trebaju da naplate vrijednost svoje radne snage. Kad bismo mi išli tim putem pa utvrđivali, a imademo kriterije i normative u proizvodnji, imademo kriterije i za visine osobnih dohodaka, koje bi trebao prosječan naš čovjek da imade s određenim zanimanjima i na određenim zadacima koje vrši i kako ih obavlja, onda bismo mogli na taj način doći i do vrijednosti radne snage i do vrijednosti toga rada i do rezultata rada s kojim radnici u šumskoj proizvodnji mogu onda slobodno raspolagati. U prvom redu za sebe i za svoje materijalne osnove. To je u prvom redu kad se primjeni na eksploataciju šuma. Međutim, ako mi sad pogledamo šta rade ti radni kolektivi u vezi s reprodukcijom šume, ja sam došao do tog uvjerenja i mislim, ako se malo zamislimo, da zapravo kolektivi nemaju nikakvog ličnog tržišnog interesa da uzgajaju i reproduciraju šume. Oni su ovdje stručni profesionalni jedan sastav, stručni koji je stručno osposobljen da može vršiti to i to u čije ime, u ime društva. Društvo je jedino ono koje može da poveže sve prijašnje, sadašnje i buduće organizacije ove generacije kod razvoja šume. Šuma živi kroz nekoliko generacija i ona se uzgaja kroz nekoliko generacija d ona po svim našim dosadašnjim naukama i ono što smo mi nekada učili, a konačno to zahtjeva ne samo etika šumarske profesije koja je i u kapitalizmu takova, nego pogotovo ova naša socijalistička da budućim generacijama ostavljamo bolje nego što imamo danas. Taj zadatak nije zadatak kolektiva u šumarstvu koji bi bio imanentan samom kolektivu zato što je on stručno osposobljen nego samo zato što to društvo od njega traži. Šumarski kolektivi ne mogu poslove uzgajanja šuma prodati na tržištu, niti iznijeti na tržište. Niti to nisu njihova sredstva koja bi ona posudila kod banke kredite za obrtna sredstva pa da ulažu u uzgajanje šuma pa da ih nakon 120 ili 150 godina izvuku napolje. Kad promatramo zaista što je karakter tih naših organizacija radničkih kolektiva u šumarstvu, onda je to servisni rad za ime društva i u korist društva na uzgajanju, održavanju i reprodukciji šuma. To je Zakon o šumama naredio kolektivima, ali kolektivi imadu onda pravo da taj zadatak obave i da društvu dadu i fakturu za taj posao. U toj fakturi treba biti sadržana i vrijednost toga rada i fondovi i sve ono što i svaki drugi radni kolektiv koji obavlja jedan servisni posao kao npr. Dubravi servisne radione za popravljanje autobomila. Oni imadu svoju cijenu rada, imadu sat rada, neznam 15.000 din. ili koliko, i obavljaju sve te poslove za račun pojedinaca, za račun društvenih organizacija; a tako i šumarske organizacije za račun društva. Ako smo mi pokušali da utvrdimo što je rezultat rada šumarskih kolektiv a u šumskoj proizvodnji na ovaj način pa da kažemo, znade se koliko troši se za sječu, znade se koliko se troši za izradu sortimenata, za transport, za utovar, za istovar, koliko se troši pomoćnih kojekakvih materijala i sredstava, koliko treba amortizacije za ona osnovna sredstva koja se kod toga koriste, ako se tome onda dodaju i prosječni fondovi kakvi su u Republici tako i za šumarske organizacije onda se na taj način može doći do toga, evo drugovi, ovo je rezultat našega rada, s ovim mi slobodno raspolažemo, ali to nije ono koje treba da ide tada natrag u pošumljavanje i uzgajanje šuma, to je |