DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Smatra se, da bi trebalo direktno kontaktirati sa svim zainteresiranim, uključujući i organizacije društvenog rada i društveno-političke zajednice, te da bi delegatska baza svakog potpisnika trebala reći da ili ne odnosno dati primjedbe na društvene dogovore. Smatramo, da rok za razmatranja i analize u bazi mora biti kratak, najkasnije do konca prve polovine svibnja mjeseca. Zatim bi se trebao sastati Odbor grupacije šumarstva, zasjedati dva pa i tri dana, pokušati zauzeti jedinstveni stav šumara. Smatramo da smo dužni imati jedinstveni stručn i sta v i oko onih jednakih rješenja, gdje to zahtijevaju jednaki uvjeti, ali i oko onih različitih rješenja kao posljedice različitih uvjeta. Sasvim je sigurno da različiti uvjeti nameću i različitost rješenja, jer postoje razlike i po površini i po intenzitetu i po broju ljudi itd. Negdje u VI mjesecu trebalo bi još pokušati po ostalim linijama uskladiti različitosti i napraviti usaglašeni društveni dogovor, kojeg bi trebalo potpisati, ako je ikako moguće, do kraja VI mjeseca a s orjentacionim rokom primjene od 1. I 1979. godine. To bi bio krajni rok, a ako je moguće ranije — to bolje. Stav je, da se ne bi smjelo dopustiti da idemo pred Vijeće udruženog rada i da ono iskoristi mogućnost zaštitnog mehanizma tj., ako mi samoupravljači ne bi bili u stanju da se dogovorimo, da onda Vijeće udruženog rada donese Zakon o šumsko-privrednim područjima. 2. Što se tiče osnovnih organizacija, mislim da je jasno, što je drug Mudrovčić iznio u one dvije varijante. Poslije rasprava bio je čak stav da u društvenom dogovoru ostane jedna varijanta, ali će vjerojatno ostati obadvije: funkcionalno i teritorijalno organiziranje. Izbor varijante neka izvrše osnovne organizacije samoupravnim sporazumom unutar jedne radne organizacije. Smatramo, da društveni dogovor u dvije varijante odnosno bolje reći u dvije mogućnosti, može biti donijet. Ja lično bih volio, kad bi se stvarno mogla oživotvoriti varijanta s osnovnom organizacijom uzgoja, jer ima jednu naglašenu dobru osobinu. Ta je, što razbija grupno-vlasnički mentalitet, koji je jako prisutan kod nas u Jugoslaviji i to ne samo u šumarstvu (jer ni mi u šumarstvu nismo nikakva iznimka). U Jugoslaviji je velika opasnost da se teritorijalizira vlasništvo, teritorijalizira dohodak, teritorijalizira namjena tog dohotka, teritorijalizira odlučivanja tako da je to jedna velika opasnost koja zadire u temeljnu problematiku egzistencije samoupravne reprodukcije. Takova osnovna organizacija imala bi tu dobru stranu, ali po svim iskustvima i ostalim odrednicama vidimo da ona nema šanse i to zbog onih drugih razloga, koje je drug Tomanić ovdje navodio. U krajnjem slučaju, ako netko može da primijeni tu varijantu, ja bih volio, da se organizira praćenje toka razvoja od Instituta, Fakulteta i udruženog rada i da pokušamo vidjeti dobre i loše strane svake varijante organiziranja osnovnih organizacija. 3. Što se tiče sredstava za reprodukciju šuma mislim da je prilično jasno. Uglavnom je stav, bar naše »SLAVONSKE ŠUME«, a i moj osobno, da se ne ide na neke prosjeke, nego da se sredstva za reprodukciju šuma određuju na nivou šumsko-privrednog područja. No i u tom slučaju prema procjenama na nivou odnosnog šumsko-privrednog područja, a ne prema jedinstvenom postotku na nivou Hrvatske. Drugi je stav, da treba imati jedinstvenu teoretsku osnovu za utvrđivanje sredstava i za namjenu sredstava za reprodukciju šuma. Teoretska osnova stvarno bi trebala biti jedinstvena polazna osnova a tu, očigledno, nemamo |