DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 50 <-- 50 --> PDF |
nauku mogli tim metodom doći studioznijim radom do jednog kvalitetnijeg rezultata. Zato smatramo mi na našem području, a i u komisiji za provođenje Zakona o udruženom radu, da je, što se tiče svih ovih akcija oko provođenja akcija o udruženom radu i Zakona o šumama u šumarstvu Hrvatske, sasvim jasna činjenica, da se do kraja ove godine Zakon o udruženom radu mora provesti, a jedan od najvažnijih provedenih zadataka je Zakon o šumama; nadalje je rečeno, da će se očigledno sada ova druga runda koja slijedi, rasprava javna o šumsko-privrednim područjima, svakako morati spojiti s ovom prvom javnom raspravom o osnovnim organizacijama i o sredstvima za reprodukciju šuma te o zakonu o renti, koji je na javnoj raspravi i da se istovremeno stvarno vidi nekakvo rješenje koje bi bilo najkvalitetnije za život podržavajući uglavnom pretežno ono što je danas ovdje rečeno. Jasno je, da rezultat mora biti usaglašen društveni dogovor, usaglašen s organizacijama udruženog rada i s društveno- političkim zajednicam. Nažalost, suprotnosti interesa su uvijek postojale, postoje i sada, no kako sistem usklađivanja kod nas nije potpuno razvijen to se dešava da nam pojedine općine traže, da formiraju svoja šumsko-privredna područja, ne zato što će rješavati šumarske probleme na jedan kvalitetniji i racionalniji način, nego što jednostavno time hoće da istaknu problem nerazvijenosti komune, jer je činjenica da su komune na kojima je najviše šuma, uglavnom nerazvijene komune. I sad zbog nerazvijenog i neafirmiranog metoda odnosno samoupravnog planiranja koji treba da usklađuje programe razvoja jednostavno oni još nisu našli svoju šansu, bez obzira o kojoj se to komuni radi, u tom programu razvoja. Privredne komore nam nisu odigrale potrebnu ulogu da se usklade programi razvoja, međuopćinske zajednice nisu se još afirmirale u tom pogledu, da bi afirmirale mehanizam samoupravnog usklađivanja programa razvoja. Komune su uglavnom i udruženi rad pretežno sami sebi prepušteni i nije čudo da sad imamo toliko različitih stavova oko provođenja Zakona o šumama. Imamo komuna koje traže svoje osnovne organizacije ili šumsko-privredna područja, a što po našem šumarskom mišljenju sasvim sigurno ne može da stoji jer je to razbijanje postojećih reprodukcijskih cjelina, koje su se mukotrpno, zaista mukotrpno, uhodavale dvadesetak godina. I moramo konstatirati svi skupa, da šumarstvo ustvari nikad nije intenzivnije ulagalo u modernizaciju šumarstva kao cesta, najmodernije opreme za uvjete rada i života radnika, prijevoza, školovanja i razvoja društveno-ekonomskih odnosa samoupravlj anj e. Praktički mi nikad nismo imali kvalitetnije razvijene proizvodne odnose i proizvodne snage nego što ih danas u šumarstvu imamo bez obzira na sve nedostatke koje imamo, a dobro znamo koji su. Osnovni nedostaci su, da nismo razvili prije svega društveno- ekonomske odnose na principu zajedničkog prihoda gdje svi upravljaju sa svim uvjetima i rezultatima rada; nismo razradili principe zajedničkog dohotka da ukinemo one kupoprodajne i troškove odnose koji još uvijek postoje kod nas; nismo razradili kvalitetno ni onaj zajedničke racionalne poslovne funkcije da budu još racionalnije, da se svaki posao obavlja na onom nivou na kojem se on najracionalnije obavlja (uređivanje, projektiranje itd.). Da ne nabrajam sve te naše moguće funkcije koje u životu postoje, sigurno je da imamo šta raditi i da nema za nikoga status Quo u ovom udruženom radu i to je fantastična dinamika, manje makroorganizacijska, ali mikroorganizacij |