DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 26 <-- 26 --> PDF |
DISKUSIJA ZNANSTVENIM PUTEM DO ORGANIZACIJSKIH RJEŠENJA U ŠUMARSTVU Prof. Dr SIMEUN TOMANIĆ, dipl. inž. šum., Šumarski fakultet Zagreb Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije SR Hrvatske organizirao je savjetovanje o trima obimnim i složenim problematikama: — formiranje šumsko-gospodarskih područja u SR Hrvatskoj; — organizacija udruženog rada u šumarstvu u skladu s odredbama Zakona o udruženom radu; — izdvajanje sredstava za reprodukciju šuma. To su raznovrsni i kompleksni problemi. Svaki od njih posebno trebao bi biti predmet znanstvenog istraživanja i ovakvog savjetovanja, na kome bi se raspravilo o rezultatima temeljitih istraživanja prije njihova ugrađivanja u samoupravna akta i zakonske propise. Ovim prilikom htio bih dati svoj prilog raspravi o formiranju šumsko-gospodarskih područja i organizaciji udruženog rada u šumarstvu u skladu s odredbama Zakona o udruženonm radu. Formiranje šumsko-gospodarskih područja u SR Hrvatskoj Pred nama su prijedlog za formiranje novih šumsko-gospodarskih područja i kriteriji za njihovo formiranje. Predložene promjene, koje su dostavljene u radne organizacije, izazvale su dosta reagiranja, odobravanja i neslaganja. To je trebalo i očekivati, jer se ne radi samo o granskoj problematici. To je znatno šira privredna, društvena i politička problematika. Pokrenule su se sve strukture koje su zainteresirane za šumarstvo i šumarski dinar. Radi se o novoj teritorijalnoj reorganizaciji koja nosi znatne organizacione, ekonomske, kadrovske i druge promjene. Autori prijedloga za formiranje šumsko-gospodarskih područja sami su .stakli u svome obrazloženju da nemaju znanstvenih kriterija za utvrđivanje veličine područja. Predloženi kriteriji pak i njihove granice temelje se na obračunima i ocjenama koji su diskutabilni. Zbog toga su predložene promjene izazvale reagiranja i probleme koji se nisu očekivali. Kriteriji za utvrđivanje optimalnih šumsko-gospodarskih područja mogu se izabrati i dokazati znanstvenim putem. Parametre šumsko-gospodarskih područja treba utvrditi na osnovima svih mogućih bioloških, tehničkih, ekonomskih, organizacionih, društveno-političkih i drugih kriterija, za koje pretpostavljamo da su značajni. Zatim treba dokazati: — koliko na parametre područja djeluju svi faktori zajedno? — koliko i kako djeluje svaki kriterij posebno, odnosno kolika je važnost pojedinih kriterija, jer nisu svi kriteriji jednako važni? — kakve su interakcije između pojedinih kriterija? |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— koji su kriteriji beznačajni? — koliki je stupanj determiniranosti šumsko-gospodarskog područja putem izabranih kriterija? — koliki je utjecaj ostalih faktora koji također djeluju, a koji se nisu istraživali? Sve se to može istražiti. Problematika utvrđivanja optimalnih šumsko-gospodarskih područja zahtijeva temeljita znanstvena istraživanja od strane tima istraživača u kome će biti zastupljeni uzgajivači, iskorišćivači, uređivači, ekonomisti, organizatori, matematičari, praktičari iz šumarstva i drvne industrije, i drugi. Mi u SR Hrvatskoj imamo znanja i sredstava da to ostvarimo. Treba to htjeti, organizirati i provesti. Svaki drugi put utvrđivanja šumsko-gospodarskih područja je uglavnom pogodba ili dogovor, koji će izazvati teškoće i neželjene probleme. Osnovna organizacija udruženog rada u šumarstvu Na stvaranje osnovnih organizacija udruženog rada u šumarstvu utjecali su: razvitak sistema samoupravljanja u našoj zemlji i njegova primjena u šumarstvu; zatečeno stanje formalne organizacije u razdoblju primjene načela novog Ustava i zakonskih propisa donijetih na osnovi novog Ustava; interesi radnih kolektiva koji rade u šumarstvu; subjektivni interesi utjecajnih pojedinaca; interesi potrošača drva i ostalih šumskih dobara; interesi političko- teritorijalnih zajednica; i drugi faktori. Sve se to uključilo u provedbu ili »provedbu« Zakona o udruženom radu u šumarstvu. Posljedice tih aktivnosti i prestrojavanja u šumarstvu SR Hrvatske pa i Jugoslavije su slijedeće: — Cijelo šumsko gospodarstvo se konstituiralo kao jedna organizacija udruženog rada s teritorijalnim jedinicama udruženog rada (JUR-ovi). Ili: — Šumarije su se konstituirale kao osnovne organizacije udruženog rada. Ili: — Osnovne organizacije udruženog rada formirane su po djelatnostima u okviru šumskog gospodarstva. Ili: — Formirane su osnovne organizacije udruženog rada koje obuhvaćaju šumarske i nešumarske djelatnosti (poljoprivreda, ribnjačarstvo, drvna industrija, i dr.). IH: — Šumarija se izdvojila iz šumskog gospodarstva i konstituirala kao posebna organizacija udruženog rada. Ili: — Na području jedne općine konstituirano je više osnovnih organizacija udruženog rada šumarstva. Ili: — Jedna osnovna organizacija udruženog rada šumarstva rasprostire se na području više općina. — Postoje osnovne organizacije udruženog rada s vrlo pozitivnim, ali i one s negativnim poslovnim rezultatima. — Postoje osnovne organizacije od oko dvadeset i one s oko par stotina radnika. — Postoje osnovne organizacije udruženog rada s 5.000 ha i one s oko 30.000 ha šuma i šumskog zemljišta. To stanje je proizvod želja i aktivnosti koje su bile dobronamjerne, ali i onih, iza kojih su bili subjektivni interesi pojedinaca ili određenih struktura u šumarstvu i izvan šumarstva. Često je to proizvod organizacionih improviza |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 28 <-- 28 --> PDF |
čija, koje se temelje na intuicijama pojedinaca ili grupa, bez znanja o znanstvenoj organizaciji. Nisu postojala, a niti danas postoje, znanstvena istraživanja tog dijela organizacione problematike u šumarstvu. Vjerojatno je to zbog toga, jer svi »znaju« organizaciju. U raspravama se ponašamo kao da svi jednako znaju ekonomiku, organizaciju, psihologiju, politiku, iako su to znanosti kao i sve druge koje treba savladati. Organizacija upravljanja, rukovođenja i poslovanja u OOUR šumarstva može i treba se znanstveno istražiti. To nije uzurpacija samoupravnih prava radnih ljudi u šumarstvu. Odluke će donositi radni ljudi i samoupravne strukture u šumarstvu, jer je to njihovo neprikosnoveno ustavno pravo. Uz pomoć istraživanja te odluke će se temeljiti na znanstvenim i verificiranim dokazima, a ne na intuiciji, makar i vrlo inteligentnih ljudi. To nije jednako dobro. U Nacrtu društvenog dogovora o osnovnim organizacijama udruženog rada u šumarstvu predložene su nam tri varijante: — da se osnovne organizacije udruženog rada formiraju po djelatnostima u šumsko-gospodarskom području (funkcionalne); — da se formiraju teritorijalne osnovne organizacije udruženog rada sa djelatnostima uzgajanja i zaštite te iskorišćivanja šuma na pojedinim dijelovima šumsko-gospodarskog područja; — da se kombiniraju prethodne dvije varijante, tj. da se formiraju OOUR gospodarenja šumama (teritorijalne) i OOUR ostalih djelatnosti (funkcionalne). Ti prijedlozi temelje se: na dosadašnjim iskustvima, koja su vrlo različita; na pretpostavkama, bez dokaza o efikasnosti varijanti; na diskusijama naših kolega, komisija, grupa u OOUR i u komisijama na republičkom nivou. Međutim, pri rješavanju te organizacione problematike nisu se koristile mogućnosti koje nam pruža suvremena znanost. Tu su metode kibernetike i nauke o sistemima, metode operativnih istraživanja te kompjutorska tehnika s dovoljno neiskorištenih kapaciteta u našoj Republici. Pri upravljanju i rukovođenju u šumarstvu mi moramo koristiti znanstvene metode, kao što to rade druge razvijene djelatnosti u našoj zemlji i šumarske djelatnosti u drugim zemljama s razvijenim šumarstvom. Mi ćemo vjerojatno završiti posao koji smo započeli ovim putom i formalno udovoljiti odredbama Zakona. Međutim, organizaciju upravljanja i rukovođenja u šumarstvu treba stalno znanstveno istraživati, jer se tu radi o složenim dinamičkim sistemima koji se ne mogu šablonski regulirati. Koliko god platimo za istraživanje organizacije, to je daleko premalo u usporedbi s gubicima zbog loše organizacije. Prednosti i nedodstaci teritorijalnih i funkcionalnih osnovnih organizacija udruženog rada u šumarstvu Svi ponuđeni prijedlozi formiranja osnovnih organizacija udruženog rada u šumarstvu imaju svoje prednosti i nedostatke. Mislim, da bi bio red da se o tome ovdje nešto kaže. Prednosti teritorijalnih osnovnih organizacija udruženog rada su slijedeće: — Na njih se može prenijeti vrijednost šuma pri raspoređivanju šuma i šumskog zemljišta između osnovnih organizacija udruženog rada na šumsko- gospodarskom području. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 29 <-- 29 --> PDF |
r- Takve osnovne organizacije obuhvaćaju više djelatnosti. To omogućuje zapošljavanje radnika na više različitih poslova da ne obole radeći stalno na teškim i opasnim poslovima. Oboljele i iznemogle radnike, koji ne mogu više raditi teške poslove a još nisu za mirovinu — može se rasporediti na lakše poslove u drugoj djelatnosti u okviru OOUR. Sudionici Savjetovanja i društvenog Plenuma Foto: A. Sorić — Suprotni interesi uzgajanja, zaštite i iskorišćivanja šuma te transporta drva, lakše se usklađuju i šuma manje trpi zbog tih suprotnosti, ako su navedene djelatnosti objedinjene u jednoj osnovnoj organizaciji. — Život i rad radnika koncentrirani su na manjem prostoru; manje se putuje do posla i nazad; manji su troškovi prijevoza do posla; radnici mogu stanovati kod svojih kuća. — Organizacija neposrednog samoupravljanja radnika je puno efikasnija: radnici su raspoređeni na manjem prostoru, lakše ih se informira, brže ih se sazivlje, radnici čine manji kolektiv koji se dobro poznaje. Nedostaci teritorijalnih osnovnih organizacija udruženog rada su slijedeći: — Male teritorijalne osnovne organizacije su smetnja dobrom iskorištenju kapaciteta. — Same osnovne organizacije teško nabavljaju skupu i suvremenu mehanizaciju, bez obzira koliko su te organizacije velike. Zbog toga se radovi često obavljaju primitivno, sporo i skupo. — Dolazi do pojave privatizacije i grupno-vlasničkog ponašanja u osnovnim organizacijama udruženog rada. Međutim, šume su vlasništvo cijelog društva, a ne pojedinih osnovnih organizacija ili pojedinih općina. Izvor prava na upravljanje šumama je proizvodni rad radnika, a ne vlasništvo nad šumama. — Osnovne organizacije udruženog rada nemaju jednake uvjete privređivanja zbog različitih terenskih, sastojinski, transportnih i drugih uvjeta. Stoga pri gospodarenju šumama nastaju teškoće oko izjednačavanja uvjeta privređivanja i prelijevanja sredstava između OOUR koja su neminovna. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Stvaranjem jedinstvenih programa razvoja, udruživanjem sredstava na nivou radne i složene organizacije, dobrom i racionalnom organizacijom — te slabosti mogu se eliminirati. Prednosti funkcionalnih osnovnih organizacija udruženog rada formiranih po djelatnostima su slijedeće: — Lakše je nabaviti skupu i suvremenu mehanizaciju velikih kapaciteta. — Veće je iskorištenje raspoloživih kapaciteta. — Manje su mogućnosti pojave privatizacije i grupno-vlasničkog ponašanja u osnovnim organizacijama. — Manje su razlike u uvjetima privređivanja između OOUR na jednom šumsko-gospodarskom području, jer sve OOUR rade u istim terenskim, sastojinskim, transportnim i drugim uvjetima. Međutim, razlike u uvjetima privređivanja između šumsko-gospodarskih područja ostaju i dalje kao otvoreni problem. Nednostaci funkcionalnih osnovnih organizacija udruženog rada formiranih po djelatnostima su slijedeće: — Postoje teškoće oko rješavanja suprotnosti interesa između OOUR formiranih po djelatnostima. — Teško je djelatnosti dijeliti, jer se one velikim dijelom prozirniju i prepliću u jedinstvenom procesu proizvodnje od sjemenke do trupca na stovarištu. Tipične mjere uzgajanja šuma realiziraju se uz pomoć metoda i tehnike iskorišćivanja šuma. Tipične mjere zaštite šuma rješavaju se metodama i tehnikom iskorišćivanja šuma. Klasična podjela iskorišćivanja šuma na sječu i izradu, privlačenje i transport drva omogućava donekle formiranje osnovnih organizacija po tim fazama rada. Međutim, suvremeno iskorišćivanje šuma izmiješalo je radne operacije sječe i izrade, privlačenja i transporta drva, tako da se taj proces praktično ne može dijeliti u one klasične faze rada. — Radnici moraju putovati na većim udaljenostima do radilišta. To otežava i poskupljuje odlazak na posao i povratak. — Radnici stalno rade jedne te iste teške ili pak lake poslove. Manje su mogućnosti za raspoređivanje radnika na lakše poslove. To stvara teškoće kod rješavanja problema oboljelih i iznemoglih radnika u osnovnim organizacijama koje se bave teškim poslovima. Premještanje radnika iz jedne OOUR u drugu, pogotovo zbog razloga bolesti, ne dolazi u obzir ako su osnovne organizacije formirane po djelatnostima. — Trpi neposredno sudjelovanje radnika u poslovima samoupravljanja, jer su radnici jedne te iste OOUR raspoređeni na velikim udaljenostima po cijelom šumsko-gospodarskom području. Oni nisu prisutni pri stvaranju prijedloga za donošenje odluka. Predložena treća varijanta da se formiraju teritorijalne osnovne organizacije udruženog rada gospodarenja šumama i funkcionalne osnovne organizacije ostalih djelatnonsti — vjerojatno je najprihvatljivija. Ta varijanta ima svoje prednosti i nedostatke, ali se nedostaci mogu lakše riješiti nego u ostalim varijantama. 244 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 31 <-- 31 --> PDF |
PREDLAŽEMO DORADU KRITERIJA ZA OSNIVANJE ŠUMSKO-GOSPODARSKIH PODRUČJA Mr PAVLE VRATARIĆ, dipl. inž. šum., Šumsko gospodarstvo Osijek Područje Slavonije, a posebno njen dio u kojem šumama gospodari 5 šumskih gospodarstava udruženih u SOUR ŠPP »Slavonska šuma«, vrlo intenzivno već dvije godine — od stručnog savjetovanja na temu »Izjednačavanje uvjeta privređivanja između OUR-a unutar šumsko-gospodarskog područja«, održanog u Našicama — raspravlja i predlaže materijale u okviru rasprava za novi Zakon o šumama i, nastavno, ovim dokumentima koji ga upotpunjuju i danas su na raspravi. Prošlo je nešto više od 4 mjeseca kako smo upoznati s prvim radnim materijalom Radne grupe za izradu prijedloga za ustanovljenje šumsko- gospodarskih područja. Tada se predviđalo za utvrđivanje šumsko-gospodarskih područja 8 kriterija zatim, za raspravu 3. 2. 78. koje je organizirano u Osijeku, bilo je pripremljeno 12 kriterija a danas u Nacrtu imamo 17 kriterija. Međutim, rezultat je uvijek isti: 14 šumsko-gospodarskih područja. Tvrdimo da i danas stoji naša prva primjedba, da smatramo da su autori trebali kao prethodna istraživanja predložiti kriterije za utvrđivanje šumsko-gospodarskih područja u smislu Zakona o šumama, a ne na osnovi nepotvrđenih kriterija odmah pristupiti »računanju« i tako unaprijed utjecati na eventualna opredjeljenja. Sada još možemo dodati da je tako otvorena mogućnost, vjerojatno nenamjerno ali i nepromišljeno, da naše područje primi etiketu da je pobornik statusa quo što smo unaprijed s rezultatima opovrgli još 1969. godine, kada smo krenuli udruživanju rada i sredstava. Rezultat široko organizirane diskusije je obilje pitanja, primjedaba i prijedloga za rješenja. Još jedamput se potvrdio princip da konzultiranje širokoga auditorija radnih ljudi mora donijeti i kvalitetu pristupu rješenju problema. Prava je šteta što taj Institut nije koristio u dovoljnoj mjeri radnu grupu u fazi sastavljanja prednacrta. Unaprijed bi se mogli spriječiti prijedlozi koji imaju negativna djelovanja razbijanja postojećih reprodukcijskih cjelina. U ovom poslu možemo konstatirati da je funkcija kretanja oko procedure donošenja društvenog dogovora zatajila. Prijedlog društvenog dogovora odbačen je na svim stručnim i društveno-političkim samoupravnim skupovima u ŠPP »Slavonska šuma«, a obrazloženje je dato u istovjetnom tekstu. Da spomenem usput, mislim da je to mišljenje negdje oko 280 inženjera i tehničara na području ŠPP, Prvo , kod prikupljanja podataka korišteni su obrasci pravilnika o izradi šumsko-gospodarskih osnova koji za obradu ekonomskih elemenata gospodarenja nisu u skladu s važećim sistemom praćenja i obračuna tih podataka; drugo , radne organizacije su se vrlo različito ponašale kod utvrđivanjaraspoređivanja ukupnog prihoda i dohotka te kod popunjavanja obrazaca. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Korištenje i analiza tako prikupljenih podataka ne može poslužiti svrsi; treće , na temelju lošeg pristupa u prikupljanju podataka došlo se do krivih rezultata te su na osnovi toga stvoreni krivi zaključci i prijedlozi kriterija za formiranje šumsko-gospodarskih područja, i četvrto , neki kriteriji su sasvim krivo postavljeni. Jedino se jedan OOUR ograničio na konstataciju, da su prijedlozi manjkavi i očekuje nove, usaglašene prijedloge. Ovi amandmani na društveni dogovor za područje Slavonije razmatrani su i podržani od skupštine Privredne komore, skupštine Poslovnog sistema za šumarstvo, preradu i promet drvom Osijek, Regionalnog odbora sindikata radnika šumarstva i drvne industrije te Predsjedništva Općinske konferencije SK. Odluka s obrazloženjem osnivala se na posebnom elaboratu i diskusiji koja je detaljno osvijetlila pristup, metodologiju, interpretaciju i postavljanje kriterija za osnivanje šumsko-gospodarskih područja. Navesti ćemo samo nekoliko primjera za koje predlažemo doradu kriterija. Za prvi kriterij, površine , predlažemo, što je i danas već bilo spomenuto, da se korigira intenzitetom gospodarenja, a mjera intenziteta može biti dohodak po hektaru. Međutim, nastavljamo dalje, ako se želi da površina ostane isključivo naturalni kriterij, treba ju konvenirati sa ophodnjom za određene sastojine jednodobnih šuma. Površine plantaže kultura nekih lišćara uz prosječnu ophodnju od 25 godina trebalo bi priznati uvjetnih onih za prosječnu ophodnju od 100 godina četiri puta više hektara, jer poslovanje djelatnosti uzgoja i zaštite iskorišćavanje šuma stvarno će se obaviti četiri puta na istoj površini, što će zahtjevati adekvatno ekipiranje i korišćenje stručnih kadrova. Jasno je da će se i spomenuta površina četiri puta naći u dobnom razdoblju zrela za sječu. Posebno predlažemo da se cijeni površina koja je unesena u šumsko-gospodarsko područje poslije osnivanja šumskih gospodarstava uz ulaganja kolektiva; to je, npr., za Gospodarstvo Osijek 20% sadašnje površine. Prosječni godišnj i eta t ne bi trebalo uzimati za kriterij samo za razdoblje od 1978. do 1987. već dugoročno kako se i formiraju šumsko-gospodarska područja. Znači treba uključiti i slijedeća polurazdoblja. Nećemo li valjda opet 1988. kod nekih šumsko-gospodarskih područja kojima etat opadne ispod minimuma zahtjevanog kriterija, a to je odlučujući 12-ti kriterij, osnivati nova šumsko-gospodarska područja. Ovdje predlažemo, da se priđe stupnjevanju zadovoljenja pojedinog kriterija. Ekonomski kriteriji su osnovani na podacima koji su neupotrebljivi. Npr. direktni trošak iskorišćivanja šuma po jednom kubiku u Vinkovcima uz otvorenost 4,9 km na 1000 hektara je 178 dinara po kubiku dok je u Novoj Gradiški uz otvorenost 5,9 km na 1000 hektara 372 dinara po kubiku. Do toga je vjerojatno došlo, jer nije dato uputstvo za popunjavanje onih obrazaca EZ-14 i EŽ-14a. Očito je došlo do vrlo različitog tretiranja pojedinih vrsta troškova i toleriranih elemenata prihoda dohotka i akumulacije. Sve analize izvedene iz tako prikupljenih i neprovjerenih podataka su netočne i ne mogu bez provjere poslužiti kao kriterij za određivanje šumsko-gospodarskog područja. Kriterij ukupne akumulacije po jednom kubiku predlažemo da kao kriterij ocjene uspješnosti poslovanja vodi računa o uvjetima poslovanja. Za kriterij odnos planirane i ostvarene akumulacije i odnos visine planiranih i ostvarenih ulaganja u biološkoj reprodukciji prometnice 246 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 33 <-- 33 --> PDF |
negativne poene dobiju oni koji su u prethodnom periodu ostvarili visoki i apsolutni nivo izdvajanja i zadržali taj nivo u narednom periodu. Kriterij organiziranosti slabo je definiran. Na osnovu svega naprijed iznešenog kao i činjenice da u izradi prijedloga nismo mogli utjecati na utvrđivanje kriterija za osnivanje šumsko-gospodarskog područja inzistiramo na poštivanju principa baziranja kriterija samo na provjerenim podacima i da su kriteriji odabrani u tri osnovn a područj a i to: naturalni pokazatelji, koji odražavaju prirodne i ostale ostvarene materijalne pretpostavke; drugo, ekonomski, koji odražavaju uspješnost tehnike rada i raspoloženje sredstvima minulog rada; i treće, stanje organiziranosti izraženo kroz bogatstvo organizacijskih i samoupravnih dohodovnih odnosa te stupanj udruženosti rada i sredstava radi uspješnog zajedničkog razvoja radnih organizacija. Na osnovi ovih zaključaka iz elaborata i širokog stručnog političkog društvenog izjašnjavanja konstatira se, da sve radne organizacije udružene u SOUR-e ŠPP »Slavonska šuma« su dosada zadovoljavale i ubuduće sigurno mogu zadovoljiti svim zahtjevima utvrđenim 61. 12. Zakona o šumama. Dosada su programi razvoja ostvarivani vrlo povoljno i pretežno iznadprosječno u odnosu na šumarstvo SRH i SFRJ a također i rezultat te trendovi svih pokazatelja uspješnosti poslovanja. Ulaganje u šume, ceste, proizvodnju i opremu, uvjeti života i rada radnika, pojačani intenzitet ostvarivanja samoupravnih dohodovnih odnosa, a posebno je od 1969. godine, formiranjem SOUR-a tj. »Slavonske šume«, postignut nivo udruženosti radnika i sredstava. Optimisti smo u pogledu ishoda, ako se udruženi rad dogovori, jer bit će to prihvatljivo i za društveno-političke zajednice. Predlažemo, da bilo kakve korekcije mogu se vršiti jedino usaglašeno između udruženog rada i društveno-političkih zajednica kako bi se afirmirao naš sistem društvenog dogovaranja i samoupravnog sporazumijevanja. Mišljenja smo, ako društveni dogovor u važnom trenutku potvrd i šumsko - gospodarska područja kakva jesu, da nećemo stručno pogriješiti. U prvom redu postići će se minimum, a to naročito ističemo u raspravama kao moto, da se spriječi razbijanje postojećih šumsko-gospodarskih područja kao reprodukcijskih cjelina i opadanje reprodukcijskih sposobnosti naših šuma. Podržavamo već danas rečeni prijedlog, a što je inače već poticano od komisije ŠPP »Slavonske šume« za koordinaciju znanstvenog rada, za otvaranje daljeg znanstvenog istraživanja u pravcu osnivanja šumsko- gospodarskih područja i osnivanja osnovnih organizacija u šumarstvu. # |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 34 <-- 34 --> PDF |
POVRŠINA I STANJE ŠUMA OSNOVNI SU KRITERIJ ZA ODREĐIVANJE ŠUMSKO-GOSPODARSKOG PODRUČJA BOGDAN MOMČILOVIĆ, dipl. inž. šum., Šumsko gospodarstvo Ogulin Složenost ove materije osjetili smo u razradi na svim društveno-političkim i samoupravnim strukturama, a neposredno smo upoznali sve radne ljude na zborovima svih osnovnih organizacija udruženog rada. Nacrt društvenog dogovora o kriterijima za osnivanje novih šumsko-gospodarskih područja raspravljen je u organizacijama SK te Društva inžinjera i tehničara. Kako radni ljudi svih OOUR-a tako i ostali sudionici u raspravama prihvatili su predloženi nacrt društvenog dogovora. Istaknuto je, da su odredbe 4. člana, t. 1, 2. i 3. tog nacrta osnovni kriterij i da ih treba obavezno uključiti u 12 minimalnih kriterija bez koji se ne može osnovati šumsko-gospodarsko područje. Smatram, da su to obaveze minimalne veličine i uvjet, kojim se zadovoljavaju i odredbe 12. i 14. člana Zakona o šumama kao i 65. člana Zakona o sredstvima za reprodukciju šuma. Sudionici Savjetovanja i društvenog Plenuma Foto: A. Sorić U razmišljanjima i razradi prijedloga zauzeli smo stav da veličina, drvni fond i etat područja moraju predstavljati stanovitu težinu za cjelovitu jedinstvenu i dio proširene reprodukcije šuma, zapošljavanje radnih ljudi, obimu proizvodnje realizacije te razvojnih planova šumarstva i planova drvne industrije iz ovog kompleksa, koji su značajni za širu društvenu zajednicu. Koncepcije koje sadrže manji broj zaposlenih ljudi isključuju sam pojam i smi |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 35 <-- 35 --> PDF |
sao da mogu postojati kao šumsko-gospodarsko područje i predstavljati veličinu koja bi imala većeg značaja za širu društvenu zajednicu. To su preuski okviri da bi bili i imali veći značaj za šumarstvo i našu Republiku. Što se tiče ostalih kriterija oni se mogu mjeriti za manja područja, jer nemaju onu osnovnu težinu koju imaju ona spomenuta naprijed. Uz sve to svjesni smo, da je teško naći univerzalne kriterije koji bi bili mjerilo za optimalnost i veličinu i bili bi prihvatljivi za sve sudionike u raspravi obzirom na raznolikost područja naše republike počev od nizinskih šuma, prebornih pa do krša. I na stanje koje već duže vrijeme traje i prilike koje vladaju u šumarstvu. Za napomenuti je, da ova rasprava već dugo traje, počev od 1969. godine i da ima negativne posljedice za razvoj u sjedinjavanju modernih sredstava za proizvodnju i daljnja ulaganja u razvoj šumarstva i drvno-industrijskog kompleksa. Ubrzanije rješavanje osnivanja šumsko-gospodarskih područja nije za sve sudionike ovim rastom omogućilo i stabilnije i dugoročnije rješavanje pitanja razvoja šumarstva i industrije za preradu drva. Rascjepkanost, usitnjenost i nepovezanost neće omogućiti razvoj i veću zainteresiranost društvene zajednice za ulaganje u razvojne planove šumarstva. Brže osnivanje šumsko- gospodarskih područja iniciralo bi veću suradnju preko Zajednice za šumarstvo industriju i preradu drva i prometa drvom i papirom i osiguralo bi ujedinjavanje planova i sredstava za razvoj jednostavne i proširene biološke reprodukcije i drvno-industrijskog kompleksa. U nacrtu društvenog dogovora i mjerilima za osnivanje osnovnih organizacija smatramo da funkcionalna organiziranost ne bi omogućila jednaki razvoj i radni opstanak osnovne organizacije udruženog rada pa smo tu na stanovištu da bi ova treća varijanta tj. paralelno teritorijalno organinziranje osnovnih organizacija imalo više osnova. Dalje, prijedlog nacrta Zakona o sredstvima za reprodukciju šuma u predloženih stopa vidjeli smo da postoji problematika uklapanja svih sudionika u ovaj prijedlog nacrta; tu postoje velike raznolikosti i faktori koji djeluju u stvaranju prihoda utrošenih sredstava i dohotka. Zbog toga ne bi se moglo mjeriti kriterije i određivati istim mjerilima stope za izdvajanje sredstava za reprodukciju šuma po prosječnim stopama za sve regije, nego predlažem da se usklade i dati elementi za šumsko-gospodarska područja u regiji i prema tome odrede stope. Na kraju smatram da transformacije koje se provode u našem društvu i šumarstvu već dugo vode računa da treba prići i ovdje na osnovu Ustava i Zakona o šumama te Zakona o udruženom radu u šumarstvu. Na području Ogulina, koji je centar u šumarstvu već 100 godina, što će se označiti i prigodnim proslavama ove i iduće godine, mi ćemo provedbu ovih samoupravnih društvenih dogovora uključiti u akciju aktivnosti, a što je u svrhu daljeg razvoja socijalističkog samoupravnog društva. Hvala! |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 36 <-- 36 --> PDF |
O NACRTU ZAKONA O SREDSTVIMA ZA REPRODUKCIJU ŠUMA KARLO KOŽUL, dipl. inž. šum., »Slavonska šuma«, Osijek Sredstva za reprodukciju šuma i njihovo zakonsko reguliranje jedno je od glavnih pitanja koje nam se odavno nameće i o čijem pravilnom rješenju će ovisiti i uspješno rješenje dohodovnih odnosa u šumarstvu a i novi sadržaji šumsko-gospodarskog područja kao horizontalne reprodukcijske cjeline u šumarstvu. Tri su ovdje problema i tri glavna pitanja: 1. Kako dobro riješiti nivo izdvajanja sredstava za reprodukciju šuma za šumsko-gospodarsko područje kao cjelinu (veličinu izdvajanja); 2. kako ovu obavezu rasporediti (ukalkulirati) u plan djelatnosti iskorišćivanja šuma po osnovnim organizacijama (šumarijama); 3. kako udružena sredstva za reprodukciju trošiti, upotrijebiti kao izvor financijskih sredstava — pokrića za planirane zadatke djelatnosti uzgoja i potrebe otvaranja šuma (ceste) po OOUR-ima jednog šumsko-gospodarskog područja. Vjerojatno smo na ova tri glavna pitanja trebali odgovoriti u Zakonu o šumama, barem globalno i određenije nego, što je to rečeno u 61. 65. tog Zakona. Obzirom na važnost pitanja, naše primjedbe iz »SLAVONSKE ŠUME« već kod donošenja Zakona bile su upućene u tom smislu, da se riješi i ovo drugo pitanje. Posebno smo se zalagali da se usvoji kriterij, kako da se izvrši raspodjela zajedničke obaveze na OOUR-e jednog područja. No znamo, Zakon je donesen, djelomično smo odgovorili na prvo i treće pitanje na drugo nismo ni pokušali odgovoriti, jer je onda rečeno, kako su to »tehnička pitanja« pa neka se riješi drugim zakonskim aktima. Naša opredjeljenja danas i onda su bila: 1. Obavezu za sredstva za reprodukciju šuma za šumsko-gospodarsko područje utvrđujemo na osnovu procenta — stope na ukupan prihod iskorišćivanja šuma. Visina ovog procenta, tj. minimalna zakonska stopa, treba da bude ona koju smo kao radne organizacije ostvarivali u dužem periodu (kao zakonsku i iznadzakonsku amortizaciju šuma); 2. danas i onda smo bili za opredjeljenje, da osnova — ključ za raspodjelu zajedničke obaveze sredstava za reprodukciju šuma na OOUR-e bude razlika između realizacije i cijene koštanja djelatnosti iskorišćivanja šuma svakog OOUR-a; 3. da osnova za trošenje zajedničkih sredstava za reprodukciju šuma bude samoupravni sporazum o osnovama plana radne organizacije za djelatnosti uzgoja i izgradnje šumskih prometnica usklađenog s odredbama osnove šumsko- gospodarskog područja. Ovakovo naše opredjeljenje obrazlažemo ukratko: 250 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ad 1. Iz dugogodišnjeg usklađivanja naših »potreba« zadataka iz područja reprodukcije šuma te naših »mogućnosti« znamo, koja je to stopa, koju je moguće zakonom odrediti kao minimalnu i u planiranju poslovanja šumskog gospodarstva ostvariti da postignemo uravnoteženje između »potreba« i »mogućnosti « na jednom šumsko-gospodarskom području. Budući za sada tu nemamo naučno utvrđenog normativa, pribjegavamo da praktično ostvarena višegodišnja stopa bude taj normativ. Sudionici Savjetovanja i društvenog Plenuma Foto: A. Sorić Ovaj zakonski NORMATIV morao bi s jedne strane pokriti naše potrebe za prostom biološkom reprodukcijom, učešće za proširenu reprodukciju i prometnice, ali s druge strane, da ga je moguće ukalkulirati u prodajnu cijenu naših proizvoda. On je zapravo i naš globalni trajniji pokazatelj, što možemo planirati u osnovama gospodarenja šumama, kako se ne bi dogodilo, da u osnovama redamo samo zadatke, što bi trebalo, nego da znamo i šta u datim uslovima poslovanja možemo. Ne bi smjeli zaboraviti, da kod ovog nivoa prodajnih cijena šumskih proizvoda možemo opravdano očekivati približno ovakove stope izdvajanja kakove ostvarujemo sada s tendencijom laganog povećanja za budućnost u srazmjeru s povećanjem produktivnosti i racionalnosti poslovanja. Svaki zaokret k većem izdvajanju sredstava za reprodukciju od dosadašnjih vodi nas korekciji prodajnih cijena šumskih proizvoda na više. Veliko je pitanje jeli to moguće? Moj bi odgovor ovdje, da se ne zavaravamo, bio negativan! Sve druge stavke u kalkulaciji današnje prodajne cijene šumskih proizvoda su normirane i ne znam, gdje nalaze prostora oni koji predviđaju znatno veću minimalnu stopu izdvajanja od prosječne dosada ostvarivane? Put za povećanje stope izdvajanja znamo vodi preko boljeg organiziranja šumske privrede a ne preko isticanja naših želja u osnovama gospodarenja, koje »ruku na srce« uvijek nisu na visokom nivou, što se tiče ekonomskog bilansa u njima. ad 2. Poznato nam je, da su mogućnosti izdvajanja sredstava za reprodukciju šuma upravno proporcionalne s razlikom između prodajne cijene šumskih proizvoda i cijene koštanja tj. što je veća ova razlika to je veća mogućnost izdvajanja sredstava za reprodukciju šuma. Ove razlike od jedne do druge |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 38 <-- 38 --> PDF |
šumarije su vrlo različite uzevši djelatnost iskorišćivanja šuma pojedine šumarije jednog šumsko-gospodarskog područja, u kojem se »potrajnost zatvara« na području kao cjelini. Naime u tim uvjetima poslovno je opravdano iz mnogo razloga koncentrirati zrele sječe a s tim se pojavljuju te velike »razlike u cijeni« pa i opravdanost, da te šumarije »nose« obaveze sredstava za reprodukciju razmjerno s tom navedenom RAZLIKOM. Kroz ovu »RAZLIKU U CIJENI« izražavaju se i sve druge razlike u uvjetima poslovanja pojedinih šumarija (OOUR-a) kao što su otvorenost šuma, intenzitet sječe, terenske i sve drugo. Kolike ove »razlike u cijeni« mogu biti između šumskih sortimenata navesti ću samo kao primjer neke, koje se mogu vidjeti u knjizi »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva« od prof. B. KRALJICA, A. Cjenik glavnih šumskih proizvoda na panju tza 1948. god., kojeg je izdalo ondašnje Ministarstvo šumarstva SRH-e. Tu se vidi, da se cijena na panju između hrastovih trupaca III klase 0 25—29 cm i hrastovih trupaca furnirskih 0 70 cm na više u V razredu troškova odnosila kao 1 : 66 ili za furnir je bila 66 puta veća, dok od cijene na panju ogrjeva bila je veća čak za 450 puta. Ove razlike u cijeni na panju šumskih proizvoda iz 1948. godine osvjetljavaju nam kolike također danas mogu biti razlike između prodajne cijene i cijene koštanja pojedinih proizvoda samo jedne vrste drva, a slijedom razlike u kvaliteti proizvoda su i razlike u djelatnosti iskorišćivanja šuma od jedne do druge šumarije; zato ta »RAZLIKA U CIJENI« opravdano je da bude osnovica raspodjele sredstava za reprodukciju šuma. S ovakovim opredjeljenjem mi najlakše, najjednostavnije i najbolje ujednačavamo uvjete privređivanja OOUR-a (šumarija) jednog šumsko-gospodarskog područja. (Sve nećemo rješiti jer nešto treba rješiti i Zakon o renti!). ad 3. Zadaci po pojedinim šumarijama (OOUR-ima) i po pojedinim periodima utvrđeni su u OSNOVI SUMSKO-GOSPODARSKOG PODRUČJA. Ove zadatke iz Osnove preuzimamo u petogodišnji i godišnji plan poslovanja i unosimo u SAS o osnovama plana radne organizacije. Potrebna sredstva za financiranje imamo u udruženim zajedničkim sredstvima za reprodukciju šuma. Njihova veličina za pojedinu šumariju nije ovisna o tome koliko OOUR dotične godine je ukalkulirala u »svojoj« djelatnosti iskorišćivanja šuma, nego kako smo se u SAS-u o osnovama plana sporazumjeli koliko i kako ćemo pokriti sveukupne »potrebe« uzgoja (područja). Radi svega naprijed navedenog i naše primjedbe na teze »Prijedloga o izdvajanju sredstava za reprodukciju šuma«, koje smo uputili Zajednici šumarstva, prerade drva i prometa drvnim proizvodima i papirom u Zagrebu, gdje smo predložili konkretne iznose minimalnih stopa. Ti kriteriji za raspodjelu ovih obaveza po OOUR-ima glase: 1. Nije moguće formirati objektivan prijedlog preko cijena pojedinih vrsta drva kako je navedenim tezama predloženo; 2. nije moguće rješavati među OOUR-ske odnose jednog šumsko-gospodarskog područja na način, kako je to u tezama predloženo. Obrazloženje smo dali u dvije rasprave o toj temi koju smo objavili u »Biltenu« Zajednice (12. mj. 1977) a drugu raspravu, koju smo objavili u listu »Slavonska šuma« (3. mj. 1978). U ovim dvjema raspravama odražavali smo stavove svih naših radnih organizacija udruženih u »SLAVONSKU ŠUMU«. No o ovoj materiji mi smo imali u dva navrata stručna savjetovanja 1975. i 1976. i široko smo predlagali i obrazlagali rješenja za ovu problematiku; |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 58 <-- 58 --> PDF |
što može rasti produktivnost rada u eksploataciji šuma, a to su sredstva koja bi se mogla prelijevati u reprodukciju šume. I upravo zbog toga što akumulativnosi zakonomjerno opada mi moramo također voditi i o tome računa da ćemo, ako ne sada u ovoj ekonomskoj epohi, morati možda za koju godinu pokucati na vrata društva, ako želimo da šumarsku nauku, biološku šumarsku nauku, u većem procentu uvedemo u reprodukciju šuma, a za to trebamo dodatna sredstva. ». . . Blago onim zemljama, u kojima se ne smatra, da šuma mora biti rentabilna. Rentabilnost je najsporednija korist šume! Gdegod se išlo za rentabilnošću i konjukturom, šume je nestalo. Bosanske su šume pale zbog toga shvatanja o rentabilnosti šume. Mnogo je važnija ona druga uloga šume, koju nikakav račun rentabiliteta ne može iskupiti. Ima šuma, koje se moraju održavati po ceni najvećih žrtava i koje nikada ne mogu biti rentabilne sa finansijskog gledišta, ali mogu biti od neocenjive koristi narodnoj privredi. Zato račun rentabiliteta u pošumljavanju goleti nije uvek od presudnog značaja. Postoje mnoga pošumljavanja, koja nisu rentabilna, pa se ipak moraju izvršiti . . .« (Ing. O. Krstić u »Šumarskom listu« 1938. god., br. 5, str. 252) |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 39 <-- 39 --> PDF |
3. predlažemo, da se u zakon o sredstvima unesu obaveze po pojedinom šumsko-gospodarskom području, uzimajući višegodišnji % stope izdvajanja amortizacije šuma zakonski i iznad zakonski dio, pa da za buduća sredstva za reprodukciju šuma budu te stope zakonska obaveza (to je po našem mišljenju dovoljno »hrabrosti« i to je objektivnije od prijedloga po vrstama drva iz puno razloga). Naše prijedloge temeljimo na osnovu materijala prikupljenog anketom u kojima imademo i ukupni prihod iskorišćivanja i ostvarivanja amortizacije šuma (ukupne) za period 1974—76. godine po područjima odnosno radnim organizacijama — šumskim gospodarstvima, pa taj ostvarivani % na ukupan prihod iskorišćivanja zaokružen na cijeli broj neka nam bude prijedlog za ubuduće (I. varijanta), ili uzeti ostvarivanja amortizacije u jednom dužem nizu godina i dati je u rasponu (II. varijanta). Prikaz ostvarenog 9lt> (procenta) amortizacije šuma (ukupne) 1974—1976. i prijedlog novih stopa Red. Šumsko gospodarstvo br. Ostvareno "/» 1970—76. 1974—76. Prijedlog I Varij. II Varij. 1 2 3 4 5 6 1. Bilje 2. Osijek 3. Vinkovci 4. Slavonski Brod 5. Našice 6. Podravska Slatina 7. Slavonska Požega 8. Nova Gradiška 9. Bjelovar 10. Koprivnica 11. Varaždin 12. Zaareb 13. Sisak 14. Karlovac 15. Ogulin 16. Vrbovsko 19,66 22,12 11,82 17,08 9,72 5,95 21,66 25,22 12,74 20,17 13,13 8,81 12,51 18,77 16,85 6,27 11,24 17,93 23,82 11,68 6 20 22 12 17 10 9 13 19 17 6 11 20 24 12 17—20 19—22 9—12 14—17 7—10 17. Delnice 18. Senj 19. Gospić 20. Buzet 8,08 7,71 7,65 7,82 8 8 8 8 Gran a 14,71 15 13—16 Prikaz ostvarivanja stopa amortizacije šuma u gospodarstvima »Slavonske šume« u periodu 1970—1976. godine Red. Šumsko G o d i n a Pl a n br. gospodarstvo 1970. 1971. 1972. 1973. 1974. 1975. 1976. 1977. 1978. 1. Našice 15,57 22,93 10,87 13,33 23,94 14,03 16,91 21,57 19,12 2. Osijek 19,08 14,33 18,84 14,25 17,12 22,94 22,63 17,61 19,99 3. Podravska Slatina 2,41 6,70 5,99 4,45 15,28 14,35 10,21 12,27 10,12 4. Slavonski Brod 7,57 12,37 12,38 9,31 8,32 19,27 9,40 9,34 9,60 5. Vinkovci 15,68 15,79 17,22 22,18 25,03 23,02 24,12 29,18 27,46 6. »SLAVONSKA ŠUMA« 12,59 15,24 13,86 14,97 21,12 19,76 19,11 22,17 21,04 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Kako se vidi iz ovog prikaza kretanja visine stope izdvajanja u gospodarstvima »SLAVONSKE SUME«, vrlo su velike oscilacije stope izdvajanja, a one su bile uslovljene znatno nižom zakonskom stopom izdvajanja amortizacije šuma i oscilacijama, što su se dešavale na tržištu obzirom na veću ili manju tražnju drvnih proizvoda i drugih objektivnih i subjektivnih činioca u uvjetima poslovanja šumskih gospodarstava. S obzirom na ove činjenice i u budućnosti i obzirom na potrebu ublažavanja ovih oscilacija (odnosno djela oscilacija, koje su objektivne naravi) mi predlažemo i drugu varijantu našeg prijedloga određivanja MINIMALNE STOPE U RASPONU za sva šumska gospodarstva na način kako smo mi predložili za gospodarstva »SLAVONSKE SUME«. Prigovora ovakovom prijedlogu (varijanta I) može biti da je ipak prekracak period od tri godine i da je bio period vanredne konjukture pa bi bilo sigurno bolje uzeti u obzir dulji period kao što mi predlažemo za šumska gospodarstva »SLAVONSKE SUME« ostvarenja u periodu 1970—76. godine. No svakako i ovakav prijedlog treba poslati radnim organizacijama, da i same izanaliziraju svoju situaciju i daju svoj prijedlog rješenja, kako bi se na koncu zakonom moglo utvrditi objektivan minimalni procenat — stopu. Naime, ne može biti bojazni da, radne organizacije ne će dati prihvatljiv prijedlog, jer im ne može biti u interesu ni da bude zakonska stopa sredstava mnogo manja od »potreba«, jer će na dio izdvojen više od zakonske stope plaćati porez na dohodak, a ako si predlože veliku stopu ne će imati »prostora« u poslovnom rezultatu da veliku stopu ukalkuliraju. Sigurno je da ne može biti ispravan ni jedan prijedlog minimalne stope koji predviđa ponegdje tako velika odstupanja od do sada ostvarivane ukupne stope amortizacije (2 i više puta). Veliko je pitanje da li je ispravna i orjentacija gledajući šumarstvo SRH-e da mu propisujemo MINIMALNU STOPU prema ovom prijedlogu 18% a ostvarili smo za (izrazito konjukturan!) period 1974—76. godine 14,71%!? Isto tako nam se čini previsoki m ta MINIMALNA STOPA u šumarstvu SRH-e upoređujući je s minimalnim stopama u SR Sloveniji, 12%, ili SR Bosni 1 Hercegovini, gdje je samo 10%!? Sa našim prijedlogom »Slavonske šume« priznajemo teško možemo rješiti problem neprihvatljivo niskih stopa koje se ostvaruju kod nekih šumskih gospodarstava u SR Hrvatskoj, no po našem mišljenju ovaj je prijedlog bolji od prijedloga koji se nudi (po vrstama drva) jer prijedlog po vrstama drva ne uvažava ndkakove utjecaje uvjeta privređivanja od kojih na pr.: spominjemo samo otvorenost šuma!? ltd., itd. Drugi veliki prigovor na prijedlog radne grupe jeste da se preko ovako postavljenih stopa (procenata za vrste drva) NEDOVOLJNO IZJEDNAČAVAJU UVJETI PRIVREĐIVANJA IZMEĐU OOUR-a JEDNOG ŠUMSKO- GOSPODARSKOG PODRUČJA odnosno jedne radne organizacije. Razlike u uvjetima poslovanja kod djelatnosti iskorišćivanja po OOUR-ima su daleko, daleko veće nego između radnih organizacija, pa bi ove stope »po vrstama drva« bile uglavnom za ostvarivanje sredstava za reprodukciju nedovoljne i neadekvatne kod ujednačavanja uvjeta poslovanja OOUR-a. Naime mi predlažemo da se obaveze za sredstva reprodukcije šuma trebaju propisati stopom za šumsko-gospodarsko područje — radnu organizaciju. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Zatim se te obaveze prenose na OOUR-e u srazmjeru razlike između UKUPNE PRODAJNE VRIJEDNOSTI ŠUMSKIH SORTIMENATA OOUR-a I UKUPNIH DIREKTNIH (PROPORCIONALNIH) TROŠKOVA djelatnosti eksploatacije osnovne organizacije udruženog rada, ili da se u odbitnu stavku uzmu svi troškovi eksploatacije. Sudionici Savjetovanja i društvenog Plenuma Foto: A. Sorić Obaveza za sredstva reprodukcije šuma u OOUR-u prema tome moraju biti proporcionalna toj spomenutoj razlici a ne prodajnoj cijeni, tu mogu biti velike razlike u iznosima*. * Konačno toliko je to važno radi ujednačavanja uvjeta privređivanja u odnosima između OOUR-a jednog područja (radne organizacije) da smo mi predlagali da te odredbe uđu u Zakon o šumama (Vidi »Bilten« SI. šume str. 30). |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 42 <-- 42 --> PDF |
OSNOVNO U ŠUMARSTVU JEST UZGOJ ŠUMA SREĆKO VANJKOVIĆ, dipl. inž. šum., tehn. direktor u m., Zagreb Drugarice i drugovi! Dozvolite, da eto i ja iz one grupe šumara koji se ne nalaze više u operativi, ali u kojoj se nalazi i naš minuli rad, kažem koju o ovim važnim predmetima današnjeg savjetovanja. Mi smo doživjeli, proveli i preživjeli mnogo organizacija u šumarstvu. Smatram, da je šumarstvo krenulo dobrim tokom naprijed, da ono ima čvrstu podlogu i u novom Zakonu o šumama. Istina, Zakon ne može sve riješiti ali putem samoupravnog dogovaranja i sporazumijevanja moći će se potrebno ne samo nadograditi nego i poboljšati ono što je u dosadašnjim organizacijama bilo manjkavo. Pri tome ne bi se smjelo sve rušiti i krenuti iz temelja, kao što je to u prošlosti već više puta bivalo, jer, kaže se, bolje je i ono lošije ne mijenjati nego prijeći na novo a neizgrađeno i neprovjereno, jer si tada uvijek početnik. Ovdje su temeljni osnovi šumarstva šumsko-gospodarska, prije zvana šumsko-privredna, područja, tu su osnovne organizacije udruženog rada. Kada se, pak, sve to dobro formira ostaje ono najvažnije — kako osigurati sredstva za ono OSNOVNO U ŠUMARSTVU, ZA UZGOJ SUMA. Svojedobno sam i sam sudjelovao u osnivanju šumsko-gospodarski h područja , a o novim namjerama znadem samo iz objavljenog materijala. Međutim vidim, da se nije mnogo diralo u sadašnja područja s izuzetkom u Slavoniji, na području »SLAVONSKE ŠUME«. Slušajući sve ovdje izloženo i poznavajući ovo sve skupa, malo me čudi zašto baš i tamo toliko, kada je pretežni dio slavonskog šumarstva udružen u SOUR, u organizaciju koja za više šumskih gospodarstava vodi zajedničku poslovnu politiku, brine se o razvoju tehnologije, koordinira komercijalne, financijske i kadrovske poslove kao i poslove iz oblasti uređivanja šuma, projektiranja prometnica, nabave, servisiranja te na području obrazovanja i istraživačkog rada. Danas se kaže da taj SOUR nije formiran na osnovi pretpostavke o šumsko-gospodarskim područjima. Drugovi, nešto formirati na pretpostavkama, mislim da nije baš uputno, jer se to može i odmah rasplinuti u ništa. Predviđene su i neke manje izmjene u dosadašnjim (sadašnjim) šumsko-gospodarskim područjima za koje mislim, da nisu loše, jer ne zadiru toliko u samo područje nego više na odnose unutar područja. Formiranje poslovnih organizacija udruženog rada vrlo je značajno, jer o njihovoj formaciji i o njihovom radu ovisi i cjelokupno šumarstvo, koje može mnogo dobiti ali i mnogo izgubiti. Ovdje je rečeno, a i znademo, da ima manjih i većih bogatih i siromašnih šumskih gospodarstava, pa čak i na istom šumsko-gospodarskom području. Događa se, da na istom području, pa i u šumskom gospodarstvu, prosjek osobnog dohotka iznosi 360 000 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 43 <-- 43 --> PDF |
dinara (dakako »starih«), a u drugoj osnovnoj organizaciji na istom području 700 000 dinara, pa i više. Navodi se da nema kriterija o podjeli viškova koji nastaju neovisno o radu, što meni nekako ne ide u uho da u šumarstvu ima nešto što je nezasluženo; ta znamo da generacije stvaraju te prihode i prenose ih jedne drugima, tu su minuli i živi rad skupa povezani i ne može se reći da nema kriterija za korišćenje tog novca. S druge strane ne može se izvršavati ono osnovn o — obnova i uzgoj šuma. Eto vidite, tu je taj temelj, međusobna unutarnja povezanost osnovnih organizacija uz izvršavanje svih obaveza i ako je ona dobra, tada je postignuta i svrha osnivanja šumsko- gospodarskih područja. Sudionici Savjetovanja i društvenog Plenuma Foto: A. Sorić Drugovi! Ovdje se čulo i to, kako nema novaca, da se sve izvrši prema propisima gospodarske osnove. Sto više, ako sam dobro čuo rečeno je i to, da se u gospodarsku osnovu unese samo ono zašto momentalno ima novaca. Po mom mišljenju, to je krivo. Kako je šumsko-gospodarska osnova temelj gospodarenja to ona mora odrediti sve mjere kojima se treba šumu ne samo držati nego, kako to i Zakon o šumama određuje, i unaprijediti. Ta odredba jedina smije biti mjerodavna za osiguranje financijskih sredstava potrebnih za uzgojne mjere i tu ne bi smjelo biti siromašnih i bogatih, odnosno da šumarstvo s jedne strane ima novaca a s druge strane da ga nema. A jesmo li mi i druga pitanja riješili u našem šumarstvu? Kako stoji s našom mehanizacijom? Ukojoj mjeri ona odgovara ne samo potrebama nego i izgrađenim cestama. Jer mi gradimo ceste za 7—tonske kamione, a njima vozimo s 25 do 30 tona (šleperi s 50 i više pr. met.). Tko je izračunao, koliko zapravo to košta? Dalje, da li je riješen vodoprivredni režim? Jesmo li sva pošumljavanja na vrijeme izvršavali? Imao sam prilike vidjeti u Poljskoj, a i vi putujete u inozemstvo, ako se poštiva gospodarska osnova u iskorišćivanju šuma, poštuje se i u pomlađivanju. Vidio sam sjemenom pomlađene jelove sastojine u koje se unosile i jelove sadnice. »Radi sigurnosti«, rekoše. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Nismo li zakazali i u zaštiti šuma? Eto, npr., baš ovih dana zagrebački »Večernji list« donio je sliku žarišta zaraze na području Gorskog Kotara (na potezu Delnice—Crni Lug). Danas se opet javljaju ideje o podjeli poslova na uzgoj i na iskorišćivanje. Velim opet, jer smo mi stariji svojedobno vodili tešku borbu, dok smo postigli, da ove djelatnosti budu pod jednom kapom. Svaki zahvat u sastojin i i uzgojn i je, jer nije svejedno kako se siječe, a još manje kako se izvozi. Sa stanovišta uzgoja npr. izvoz iz sječine mora se obustaviti u koliko su kiše i blato, jer uz takve vremenske prilike to bi značilo devastaciju sastojine. Također nije irelevantan ni smjer izvoza od panja do pomoćnog stovarišta, a ponekad i do glavnog. Ne vodeći pri tome računa o uzgojnim momentima smjer izvoza može biti i takav, da se uništi najkvaliteniji podmladak. A smije li tako biti u jednom smišljenom gospodarstvu? Ne slažemo se ni s mišljenjima, da postoje posebno povoljni uslov i privređivanja bilo po vrsti drva, bilo po položaju ili po nečemu drugome. Svjedok sam slučaja, da je bukovina, na karlovačkom području, jednom dostigla čak vrijednost hrastovime; drugi put opet nisu našle kupca kratke dimenzije hrastovine ili dužice, itd. A ni eksploatacija hrastovine nije lakša, što je poznato svakome koji je radio terenima s brojnim nizama i raskvašenim tlom. Nije, dakle, sve baš tako jednonstavno, kako izgleda na prvi mah. Eto toliko htio sam reći o problemima današnjeg savjetovanja, a sada bih vas zamolio, u svoje ime kao član nadzornog odbora a i u ime cjelokupnog upravnog odbora našega Saveza, da financijske obaveze prema Savezu izvršavate pravodobno. Pojedinačno to nisu velika sredstva, a svaka, pa i najmanja svota za Savez mnogo znači. Također bih preporučio i zamolio svakog sadanjeg pretplatnika Šumarskog lista, da nađe bar jednog pretplatnika . I to će biti materijalni doprinos za izdavanje ovog našeg stogodišnjaka, koji izlazi jedino zahvaljujući znatnim dotacijama. Treće, vi s terena trebali bi viš e surađivat i u Šumarskom listu, da iznosite vaša zapažanja i dojmove bez obzira, da li su ili ne znanstveno fundirani. Ne samo da je poželjno nego i potrebno i korisno, da se čuju razna mišljenja, zabilježe uspjesi ili promašaji, jer sve to doprinosi utvrđivanju naučne istine. Hvala! GODIŠNJA PRETPLATA NA ŠUMARSKI LIST iznosi za: a) radne organizacijeb) pojedincec) studente, đake, umirovljenike . . . 600.— dinara 150.— dinara 50.— dinara |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 45 <-- 45 --> PDF |
PROBLEMI PROIZVODNJE NE RJEŠAVAJU SE REORGANIZACIJAMA DRAGAN TONKOVIC, dipl. inž. šum., SOUR SPP »Slavonska šuma« Kao predstavnik starije generacije, ja bih se, prvenstveno, osvrnuo s nekoliko riječi na prvu temu, temu o šumsko-gospodarskim područjima. Kako ona pretpostavljaju i izvjesnu reorganizaciju, osvrnuo bih se i na reorganizacije u šumarstvu Hrvatske u poratnom razdoblju. Koliko znam, bilo je desetak značajnijih organizacionih promjena bilo da se radilo o položaju organizacije šumskog gospodarstva, tj. da li je ono samostalno ili u okviru narodnog odbora, bilo da se radilo o veličini i izmjenama u veličini područja ili o mjestu eksploatacije šuma, koja je često mijenjala svoj položaj. Prema tome mi smo u ovom razdoblju u prosjeku imali oko jednu organizaciju po prilici svake treće godine. Naša je stručna literatura barem koliko ja znam, tu dala samo faktografski pristup, a kritički nikako, iz kojeg bi se vidjela opravdanost tih mjera, polučene koristi, eventualne štete, promašaji i si. No, ako to nismo dosada napravili, bilo bi potrebno da to sada osvjetlimo. Svi mi koji smo to preživljavali u proizvodnim organizacijama znamo dobro, da su to velika opterećenja, da su to u neku ruku potresi koji se dug o osjećaju . Za onih pet reoganizacija između 1945. i 1950. godine, moglo bi se reći, da smo tada svi skupa, cijelo društvo, počeli iz početka, tražili puteve kako da savladamo teret obnove a potom izgradnje. No za nastale promjene 1954. godine, kada smo već bili prilično uhodani, slična opravdanja ne bi se mogla uzeti. Ja ću se malo na toj reorganizaciji više zadržati. Da se podsjetimo. Tom je reorganizacijom rasformirano 10 šumskih gospodarstava i osnovano cea 180 organizacija — šumarija, čije se je područje uglavnom svodilo u okvire tadašnjih općina. Šumarije su imale status ustanov a sa samostalnim financiranjem, a mogle su se baviti samo s k u 1turno- zaštitnim poslovima. Eksploatacija šume bila je u rukama drvne industrije. Koncepcije te organizacije, sročene na brzinu, bez konzultiranja s terenom, bitno je odudarala od postavki Saveznog zakona o šumama, čiji je prijedlog upravo tada bio dat široj stručnoj javnosti na raspravu. Ukoliko je i jedna organizacija, koja se provodila kod nas, ova je preduhitrila ovaj Zakon, ona čak od mjerodavnih organa nije bila ni dopuštena da ide na takvu stručnu tribinu kao što je Šumarsko društvo, već je na brzinu provedena. I kako već znamo, ta brzopleta tvorevina staklenih nogu, iz 1954. god. završila je kroz nekoliko godina. Vrativši se na polazne pozicije ali sa zapaženom stagnacijom i osjetnim materijalnim žrtvama. O ostalim reorganizacijama koje nisu tako značajne ne bih govorio. Evo kako smo mi u vinkovačkom šumarstvu prošli kod te reorganizacije. U razdoblju pred tom reorganizacijom Vinkovačko je gospodarstvo bilo poznato sa svojom organiziranošću, zamašnim zahvatima na uzgojnim i građev |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 46 <-- 46 --> PDF |
nim radovima, dobroj opremljenosti, te koncentraciji stručnih kadrova. Nakon reorganizacije poduzeto je niz mjera da se nastavi zacrtani razvojni kurs. Tu je održana masa sastanaka na republičkom nivou u okviru kotara, šumarskih društava itd. Koliko ja pamtim, a aktivno sam učestvovao u tome, naročito su bili aktivni, pored drugova iz Vinkovaca, drugovi iz Bjelovara i gospodarstva Zagreb. Mi smo, da bi koliko-toliko nastavili započeti kurs naprednog gospodarstva, tada poduzeli niz mjera. U početku smo, npr., kod tih rasformiranih šumarija dogovorili da jedna organizacija, jedna šumarija vrši sve radove za eksploataciju drugih šumarija. Tu se svakako radilo o sanitarnim sječama. Zatim, aktivirali smo u velikoj mjeri rad Šumarskog društva . Tu je bilo mjesto sastajališta i tu bismo rješavali naše probleme. Potom je uspjelo složiti sve općine i kotar i osnovano je jedno šumsko privredno poduzeće, kojeg je usvojila kotarska skupština početkom prosinca 1956. godine. Kod Jugoslavenske investicione banke isplaćen je čak i kredit za obrtna sredstva od 400 milijuna. Potom slijedi posjet kotaru sekretara šumarstva Republike a pred kraj mjeseca dolazi poslije toga do likvidacije tog poduzeća. Dakle, pada u vodu i to poduzeće i teško stečeni krediti. Ali još nešto drugo; zašto smo mi poduzimali ove mjere kad nismo bili u položaju da to činimo. Evo, zbog čega. Tko poznaje vinkovačko šumarstvo zna, da je to nizinski cjeloviti kompleks, školski primjer jednog povezanog kompleksa, jedne cjeline, zna, da je to domovina slavonskog hrasta koji, kako znamo, uvelike daje ugled jugoslavenskom šumarstvu. Da tu postoji mogućnonst široke primjene intenziviranja proizvodnje pa prema tome i povećavanja prinosa. Sve je to nalagalo da se provodi jedna cjelovita politika, drugim riječima jedn a uprav a i bez toga nije se moglo zamisliti da se ide naprijed. Evo, što smo mi time izgubili. Izgubili smo teško stečenu suvremenu mehanizaciju na uzgojnim radovima i na šumskom transportu. Napustili smo suvremeno opremljeni rasadnik veličine oko 20 ha; izgubili smo upravnu zgradu i veći dio stanova. U prethodnim reorganizacijama izgubili smo već dvije upravne zgrade, zgradu b. direkcije državnih šuma i zgradu b. direkcije Brodske imovne općine, pa je sada šumsko gospodarstvo Vinkovci smješteno u zgradi koja je bila građena za internat učenika u privredi. Posebni gubitak bio je odlazak većeg broja sposobnih mlađih stručnjaka. Doživili smo gubitak obilne arhivske građe i kada smo 1974. godine pripremali proslavu 100-godišnjice postojanja tog šumarstva i kada smo monografiju pisali nismo mogli od tog cijelog materijala u Vinkovcima gotovo ništa naći. Našli smo ga u knjižnici našeg Saveza šumarskog društva i to dolje u dubokim katakombama gdje reorganizacija nije uspjela da dospije. Da i ne spominjemo izgubili smo jedno desetak godina, imali smo desetak godina stagnacije u razvoju. I eto to je cijena koju smo mi platili za jedan, kako su neki smatrali, čarobni štapić napretka. No žrtve će biti sve manje tj. težina žrtava je sve manja ako ovo posluži kao memento svima onima koji sa ovim mjerama u budućnosti budu posizali tj. kao mjerama za unapređenje. Ja bih rekao još par riječi što neki drugi misle o reorganizacijama ili organizacijama i kako se to negdje provodilo. Eto, npr., jedan šumarski autoritet evropskih i viših razmjera, prof. LEIBUNDGUT, prilikom posjeta bosanskom šumarstvu na upit za njegovo mišljenje o njihovoj organizaciji rekao je, da je svaka organizacija dobra ako se ne mijenja. Pa sjetimo se bivših imovnih općina, koje su, kako znademo, prebacile ne jednu |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 47 <-- 47 --> PDF |
tešku ekonomsku krizu, a niti jedanput nisu mislili da se to može riješiti reorganizacijom uprave. Naprotiv krize su rješavali s izvrsnim smislom za ekonomiziranje, intenziviranjem proizvodnje i uvođenjem vlastite režije. Tako je, primjerice, Brodska imovna općina vlastitu režiju uvela već 1895. godine! Sudionici Savjetovanja i društvenog Plenuma Foto: A. Sorić Možda pozivanje na imovne općine i Leibundguta nije komparabilno u naše vrijeme, ali pogledajmo druge naše Republike. Koliko ja znam, u njima su reorganizacije bile rjeđe i opreznije, a, čini mi se, Republika Slovenija samo je jednom izmijenila organizaciju poslije rata. Prema tome, uzimajući u obzir niz pokazatelja koji govore o povoljnijem razvoju nego kod nas, znači, da za razvitak ima nešto značajnije osim reorganizacije! Eto toliko! |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U ŠUMARSTVU AFIRMIRATI DRUŠTVENO VLASNIŠTVO I NUŽNOST JEDINSTVENOG STRUČNOG STAVA Mr MIRKO ANDRAŠEK, dipl. inž. šum., SOUR SPP »Slavonska šuma« Drugarice i drugovi! Ja ću ovdje nastupiti ne kao predstavnik »SLAVONSKE ŠUME«, nego kao predsjednik Komisije za provođenje Zakona o udruženom radu i Zakona o šumama pri našoj poslovnoj zajednici. Naime, mislim da bi trebalo odgovoriti na nekoliko pitanja a očigledno da danas se na sva pitanja odgovoriti ne može i bilo bi nerealno očekivati da mi možemo danas iscrpiti tu tako vrlo složenu ozbiljnu temu, čak vrlo promjenjivu što se tiče uvjeta iz sredine u sredinu iz godine u godinu. Stoga mislim, da bi bilo preambiciozno da mi neke kategorične zaključke danas možemo donijeti, osim o budućim zadacima. 1. Ja bih pokušao postaviti jedno pitanje i na njega odgovoriti, a za mene je to ustvari najvažnije u ovom trenutku. Zbog čega smo donijeli Zakon o šumama i šta smo postigli s njim a šta bi trebali dalje. Vi dobro znate zbog čega {je Zakon o šumama bio forsiran u zadnjih par godina, ovaj novi. Isto tako znate, da je postojao i stari Zakon o šumama, republički, a i stari Osnovni zakon. I u starim Zakonima, kao i u ovom Zakonu, ustvari mi ništa novoga napravili nismo. Ja to tvrdim kategorički s onog osnovnog stanovišta i cilja zbog čega se donosi Zakon o šumama. Zakon o šumama se donosi zbog osiguranja reprodukcije sredstava koja se zove šuma u društvenom vlasništvu. Svi ostali elementi, koje regulira Zakon o udruženom radu i Ustav regulirani su za sav udruženi rad pa tako i šumarstvo. Zato ponavljam ovu kategoričku tvrdnju da s novim Zakonom o šumama ništa novoga nismo donijeli u odnosu na stari Zakon o šumama, hrvatski ili Savezni, tvrdim to i sada jer je i tada bilo propisano da su šume društveno vlasništvo i sredstva za reprodukciju šuma da osiguravaju sve organizacione jedinice bez obzira kako se one zvale u okviru jednog šumskog privrednog područja. To je tako bilo po starom Zakonu, to je tako po novom Zakonu. I ja tvrdim da je to tako, da tu stvarno ništa novoga nema. Ali novo je jedino to što smo pokušali da razvijemo pravno- političku neku atmosferu gdje se cijelo vrijeme tvrdilo da nema šumsko- privrednih područja u Hrvatskoj. Vi svi dobro znate da ih je bilo ,razlika je samo za Viševicu koja je podijeljena na dvije radne organizacije (Delnice i Senj) a jedno je šumsko-privredno područje, da Gospodarstvo BJELOVAR ima tri šumsko-privredna područja (što je samo pozitivno) i da je Šumsko gospodarstvo SLATINA bilo podvojeno 1969/70. na dva privredna područja ili bolje reći na dva dijela. Prema tome tvrdim kao što sam rekao s početka: šumsko- privredna područja su postojala u Jugoslaviji odnosno u Hrvatskoj, sredstva za reprodukciju šuma su bila obavezna da se osiguravaju u okviru šumsko- privrednih područja po principu, da onaj tko siječe treba da plati cijenu |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 49 <-- 49 --> PDF |
sirovine, a onaj koji ulaže svoj koristan društveni rad u uzgoj ima pravo da naplati punu cijenu usluge za taj društveno koristan rad. To je tako bilo, tako je to i sada po novom Zakonu. A zašto to nismo poštivali to zapitajmo, drugovi, svoju savjest. I mi u udruženom radu i Sekretarijat i inspekcije i svi kolikogod nas ima imamo jednu kolektivnu odgovornost zašto nismo provodili Zakon o šumama i šumsko-privredna područja na principu, kako je to po postojećim propisima bilo utvrđeno. Prema tome tvrdim, ako je to stvarni razlog za donošenje Zakona o šumama bio da se spriječi raspadanje šumsko- privrednih organizacija odnosno gospodarstava, mislim da je taj cilj privremeno postignut, jer nismo definirali područja. Privremeno i zato, što nismo definirali sredstva za reprodukciju, iako smo u Zakonu unijeli da se šumskoprivredna područja formiraju i da sredstva za reprodukciju šuma osiguravaju sve organizacijske jedinice ili osnovne organizacije koje gospodare šumama jednog šumsko-privrednog područja. To i u novom Zakonu piše. Prema tome, sada je samo pitanje da odgovorimo na ovo: Da li je to stvarno sada Zakonom o šumama osigurano, da ta šumsko-privredna područja imamo ili ne. Trenutno nažalost ne zato što šumsko-privredna područja nismo potvrdili. A da smo ih bili potvrdili u jednom članu, kako je to u jednom od nacrta bivšeg Zakona odnosno sadašnjeg Zakona o šumama postojalo tvrdim da bismo sad manje problema imali. Ja, međutim, govorim o prošlosti ne zbog toga da bi sad osuđivao sebe ili vas, jer na koncu svi imamo određenu svoju odgovornost o tome, nego da konstatiram jednu stvarno kolektivnu odgovornost zašto smo uopće dozvolili da ispadne da ne postoje šumsko-privredna područja u Hrvatskoj i da ne postoji obaveza između osnovnih organizacija da reproduciraju šumu, zajednički po onom principu kako je propisano na jednom području. Prema tome za mene je jako veliki cilj postignut donošenjem Zakona o šumama bez obzira na to, što smo sami sebe varali da ne postoje područja, da smo ipak sada sebi rekli: novim Zakonom propisano je da se društvenim dogovorima moraju područja donijeti, prema tome nema više razbijanja šumsko-privredni h područja . Privremeni cilj i sada bi bio red da ga pretvorimo u jedan kvalitetan trajan cilj, a to znači minimum kojeg bi postigli. A nije mala stvar, da se potvrde sadašnja šumsko-privredna područja s obavezom da se sred stva za reprodukciju zajednički izdvajaju po određenim metodologijama i principima i da se reproduciraju u društveno vlasništvo, ali ne u lokalno-šumarijskom ili komunalnom. To je jedan veliki cilj koji bi mogli postići. Da li treba ići na optimalizaciju šumsko-privrednih područja ? Ja sam uvijek odgovarao da, ali po prilici onim putem kako je to drug SIMO TOMANIČ danas ovdje iznio; jednim studiozno pripremljenim dugoročnim ispitivanjima svih determinanti optimalnosti šumsko-privrednog područja. Međutim mi smo krenuli drugim putem i mogu reći, po onom što sam ja pratio, da je ova radna grupa, koja je radila na šumsko-privrednim područjima i stvarno imala mukotrpan posao, mnogo napravila i ja im stvarno skidam kapu na tom velikom trudu. No, međutim, zbog načina kako su oni bili usmjereni, nisu mogli postići taj cilj. Jednostavno, ekipa od par ljudi to ne može na jedan način kako su oni radili, uz svoja radna mjesta, tj povremenim radom i na tom elaboratu; jednostavno nisu mogli cjelovito konsultirajući sve zainteresirane faktore prije svega udruženi rad, društveno-političke zajednice |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 50 <-- 50 --> PDF |
nauku mogli tim metodom doći studioznijim radom do jednog kvalitetnijeg rezultata. Zato smatramo mi na našem području, a i u komisiji za provođenje Zakona o udruženom radu, da je, što se tiče svih ovih akcija oko provođenja akcija o udruženom radu i Zakona o šumama u šumarstvu Hrvatske, sasvim jasna činjenica, da se do kraja ove godine Zakon o udruženom radu mora provesti, a jedan od najvažnijih provedenih zadataka je Zakon o šumama; nadalje je rečeno, da će se očigledno sada ova druga runda koja slijedi, rasprava javna o šumsko-privrednim područjima, svakako morati spojiti s ovom prvom javnom raspravom o osnovnim organizacijama i o sredstvima za reprodukciju šuma te o zakonu o renti, koji je na javnoj raspravi i da se istovremeno stvarno vidi nekakvo rješenje koje bi bilo najkvalitetnije za život podržavajući uglavnom pretežno ono što je danas ovdje rečeno. Jasno je, da rezultat mora biti usaglašen društveni dogovor, usaglašen s organizacijama udruženog rada i s društveno- političkim zajednicam. Nažalost, suprotnosti interesa su uvijek postojale, postoje i sada, no kako sistem usklađivanja kod nas nije potpuno razvijen to se dešava da nam pojedine općine traže, da formiraju svoja šumsko-privredna područja, ne zato što će rješavati šumarske probleme na jedan kvalitetniji i racionalniji način, nego što jednostavno time hoće da istaknu problem nerazvijenosti komune, jer je činjenica da su komune na kojima je najviše šuma, uglavnom nerazvijene komune. I sad zbog nerazvijenog i neafirmiranog metoda odnosno samoupravnog planiranja koji treba da usklađuje programe razvoja jednostavno oni još nisu našli svoju šansu, bez obzira o kojoj se to komuni radi, u tom programu razvoja. Privredne komore nam nisu odigrale potrebnu ulogu da se usklade programi razvoja, međuopćinske zajednice nisu se još afirmirale u tom pogledu, da bi afirmirale mehanizam samoupravnog usklađivanja programa razvoja. Komune su uglavnom i udruženi rad pretežno sami sebi prepušteni i nije čudo da sad imamo toliko različitih stavova oko provođenja Zakona o šumama. Imamo komuna koje traže svoje osnovne organizacije ili šumsko-privredna područja, a što po našem šumarskom mišljenju sasvim sigurno ne može da stoji jer je to razbijanje postojećih reprodukcijskih cjelina, koje su se mukotrpno, zaista mukotrpno, uhodavale dvadesetak godina. I moramo konstatirati svi skupa, da šumarstvo ustvari nikad nije intenzivnije ulagalo u modernizaciju šumarstva kao cesta, najmodernije opreme za uvjete rada i života radnika, prijevoza, školovanja i razvoja društveno-ekonomskih odnosa samoupravlj anj e. Praktički mi nikad nismo imali kvalitetnije razvijene proizvodne odnose i proizvodne snage nego što ih danas u šumarstvu imamo bez obzira na sve nedostatke koje imamo, a dobro znamo koji su. Osnovni nedostaci su, da nismo razvili prije svega društveno- ekonomske odnose na principu zajedničkog prihoda gdje svi upravljaju sa svim uvjetima i rezultatima rada; nismo razradili principe zajedničkog dohotka da ukinemo one kupoprodajne i troškove odnose koji još uvijek postoje kod nas; nismo razradili kvalitetno ni onaj zajedničke racionalne poslovne funkcije da budu još racionalnije, da se svaki posao obavlja na onom nivou na kojem se on najracionalnije obavlja (uređivanje, projektiranje itd.). Da ne nabrajam sve te naše moguće funkcije koje u životu postoje, sigurno je da imamo šta raditi i da nema za nikoga status Quo u ovom udruženom radu i to je fantastična dinamika, manje makroorganizacijska, ali mikroorganizacij |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 51 <-- 51 --> PDF |
ski. Iz dana u dan se mora dinamički mijenjati određena organizaciona rješenja kako se mijenjaju faktori proizvodnje, a oni se mijenjaju; mijenjaju se i društveno-ekonomski odnosi iz dana u dan pa bih htio ovdje da konstatiram jednu vrlo značajnu misao, koju svi dobro znate da je raširena i jednu od referenata odnosno od diskutanata ju je i spomenuo. Naime pripisuje se šumarstvu da je protiv promjena a to znači da je za statut Quo, što je politički vrlo odizono i vrlo crna ocjena na račun ljudi u šumarstvu. Ja se s time ne slažem te tvrdim, da nije suština promjena i napretka šumarstva u spajanju površina, jer se s time ne postižu glavni ciljevi a to su povećanje reproduktivne sposobnosti povećanja akumulativne sposobnosti i povećanje društveno-ekonomskih odnosa na novim ZUR-ovskim principima misleći tu na zakon zajedničkog prihoda zajednički dohodak itd. Prema tome tvrdimo da nema nitko pravo da nama daje ocjenu, da smo jako konzervativni i da smo za statut Quo a da nas uopće ne poznaje, a s druge strane nije se potrudio da rješava ono što u ovom jugoslavenskom sistemu treba rješavati, da se afirmira sistem samoupravnog planiranja kroz koji se trebaju usklađivati svi ti objektivni interesi suprotstavljeni pojedinačni, zajednički i opći koji postoje u svakoj sredini. Zašto to govorim, zato što smo dobili neki dan takvu ocjenu da smo protiv promjena, samo po´sebi je vrlo crna i crnija za nas šumare ne može biti s ideološko-političkog stanovišta. Zato se s tim ne mogu nikako složiti i neka nam dadu šansu svi ti drugovi i svi potpisnici društvenog dogovora, da dokažemo što smo radili i da zajedno s nama utvrdimo što je pametnije i bolje raditi, a samo radom se može bolje sve to skupa riješiti, nikakvim formalnim reorganizacijama, da nam dadu šansu, a tu šansu mi i imamo u rukama i nećemo je ni ispustiti. Prema tome najkraći zaključak sasvim sigurno slijedi: zajednički m rado m između svih zainteresiranih faktora prije svega udruženoga rada, društveno-političkih zajednica, predstavnika koje imamo u komorskom sistemu i u drugim nivoima odnosno i u drugim forumima na nivou Republike, samo zajedničkim radom, mi može mo kvalitenije poteze napraviti, dok do sada taj zajednički rad nije bio dovoljno prisutan. Jednostavno sticajem okolnosti su radne grupe radile i niti se može osuđivati što taj rad dosad nije bio prisutan. Jednostavno se nije ni stiglo da dođe u javnost. Za mene je ovo prva jedna anketa mišljenja svih nas, šta se to dosad napravilo. Radne grupe su dale svoj način na koji su bile organizirane, nije im bilo omogućeno, da više dadu nego što su dale i zato ponavljam da su stvarno mnogo ti drugovi dali. E, sad bi trebalo ocijeniti što smo napravili, kuda, dalje sada ići. Sasvim sigurno ovo je prva jedna anketa mišljenja i sad bi trebalo usmjeriti šta dalje raditi. Završetak svega toga može biti samo usklađeni stavovi između svih zainteresiranih, prije svega osnovnih organizacija, društveno- političkih zajednica i, na koncu, potpisnika. Na našoj Komisiji za praćenje provođenja Zakona o udruženom radu i Zakona o šumama dogovoreno je, da bi sada svakako trebali ići na direktno kontaktiranje sa svim organizacijama udruženog rada koje imaju neke precizno argumentirane primjedbe. Nadalje smo inzistirali, da se nikakve primjedbe koje nisu precizne, nisu stručno fundirane ni argumentirane ne uzimaju u obzir, jer s njima stvarno ne bi trebalo gubiti vrijeme niti je vrijeme za polemiziranje. Prema tome, tko god od nas ima bilo kakve primjedbe ima pravo i obavezu da ih stvarno sistematizira i argumentira, jer se s nejasnim stavovima jednostavno odlaže rješenje. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Smatra se, da bi trebalo direktno kontaktirati sa svim zainteresiranim, uključujući i organizacije društvenog rada i društveno-političke zajednice, te da bi delegatska baza svakog potpisnika trebala reći da ili ne odnosno dati primjedbe na društvene dogovore. Smatramo, da rok za razmatranja i analize u bazi mora biti kratak, najkasnije do konca prve polovine svibnja mjeseca. Zatim bi se trebao sastati Odbor grupacije šumarstva, zasjedati dva pa i tri dana, pokušati zauzeti jedinstveni stav šumara. Smatramo da smo dužni imati jedinstveni stručn i sta v i oko onih jednakih rješenja, gdje to zahtijevaju jednaki uvjeti, ali i oko onih različitih rješenja kao posljedice različitih uvjeta. Sasvim je sigurno da različiti uvjeti nameću i različitost rješenja, jer postoje razlike i po površini i po intenzitetu i po broju ljudi itd. Negdje u VI mjesecu trebalo bi još pokušati po ostalim linijama uskladiti različitosti i napraviti usaglašeni društveni dogovor, kojeg bi trebalo potpisati, ako je ikako moguće, do kraja VI mjeseca a s orjentacionim rokom primjene od 1. I 1979. godine. To bi bio krajni rok, a ako je moguće ranije — to bolje. Stav je, da se ne bi smjelo dopustiti da idemo pred Vijeće udruženog rada i da ono iskoristi mogućnost zaštitnog mehanizma tj., ako mi samoupravljači ne bi bili u stanju da se dogovorimo, da onda Vijeće udruženog rada donese Zakon o šumsko-privrednim područjima. 2. Što se tiče osnovnih organizacija, mislim da je jasno, što je drug Mudrovčić iznio u one dvije varijante. Poslije rasprava bio je čak stav da u društvenom dogovoru ostane jedna varijanta, ali će vjerojatno ostati obadvije: funkcionalno i teritorijalno organiziranje. Izbor varijante neka izvrše osnovne organizacije samoupravnim sporazumom unutar jedne radne organizacije. Smatramo, da društveni dogovor u dvije varijante odnosno bolje reći u dvije mogućnosti, može biti donijet. Ja lično bih volio, kad bi se stvarno mogla oživotvoriti varijanta s osnovnom organizacijom uzgoja, jer ima jednu naglašenu dobru osobinu. Ta je, što razbija grupno-vlasnički mentalitet, koji je jako prisutan kod nas u Jugoslaviji i to ne samo u šumarstvu (jer ni mi u šumarstvu nismo nikakva iznimka). U Jugoslaviji je velika opasnost da se teritorijalizira vlasništvo, teritorijalizira dohodak, teritorijalizira namjena tog dohotka, teritorijalizira odlučivanja tako da je to jedna velika opasnost koja zadire u temeljnu problematiku egzistencije samoupravne reprodukcije. Takova osnovna organizacija imala bi tu dobru stranu, ali po svim iskustvima i ostalim odrednicama vidimo da ona nema šanse i to zbog onih drugih razloga, koje je drug Tomanić ovdje navodio. U krajnjem slučaju, ako netko može da primijeni tu varijantu, ja bih volio, da se organizira praćenje toka razvoja od Instituta, Fakulteta i udruženog rada i da pokušamo vidjeti dobre i loše strane svake varijante organiziranja osnovnih organizacija. 3. Što se tiče sredstava za reprodukciju šuma mislim da je prilično jasno. Uglavnom je stav, bar naše »SLAVONSKE ŠUME«, a i moj osobno, da se ne ide na neke prosjeke, nego da se sredstva za reprodukciju šuma određuju na nivou šumsko-privrednog područja. No i u tom slučaju prema procjenama na nivou odnosnog šumsko-privrednog područja, a ne prema jedinstvenom postotku na nivou Hrvatske. Drugi je stav, da treba imati jedinstvenu teoretsku osnovu za utvrđivanje sredstava i za namjenu sredstava za reprodukciju šuma. Teoretska osnova stvarno bi trebala biti jedinstvena polazna osnova a tu, očigledno, nemamo |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 53 <-- 53 --> PDF |
u šumarstvu, ni u nauci ni u praksi. U tom slučaju trebalo bi pronaći neki zaštitni mehanizam u duhu onoga što je jedan drug ovdje već govorio, a taj bi bio u utvrđivanju granica, recimo 8—12´%, time, da iznosi u tim granicama terete materijalne troškove, a ne dohodak koji se oporezuje, jer bi tada bilo oporezovano ono, što ulažemo u reprodukciju šuma. Osnovica bi trebala biti realna, zavisna o potrebama i mogućnostima, ali ni premala ni prevelika. S druge strane taj procenat bi omogućio da bude zaštićen zapravo da bude zaštićena osnovna organizacija udruženog rada od škara troškova odnosno prodajnih i troškovnih cijena, a koje su vrlo promjenljive tokom godine. Dobro znate da nekad troškovi proizvodnje rastu po 20, 30% a cijene naše prodaje rastu po 5, 6 ili 12%. I dođeš u škare, normalno slijedi gubitak, likvidacija. Prema tome mi bi stvarno morali pronaći teoretski jedinstvene postavke da bude što je moguće praktičnija metodologija, ali i zaštitni mehanizam sa stanovišta udruženoga rada da ne padnu u škare cijena a s druge strane da zaštitni mehanizam i sa stanovišta društvenog interesa osigura reprodukciju šuma. Opet bi to morao biti u tim minimalnim procentima. Ovo nije konačan stav nego samo prijedlog za razmišljanje, da se u narednom radu tih naših grupa pokuša naći neko rješenje koje bi obuhvatilo sve dobre strane tih razmišljanja koje su ovdje iznjete i danas i još prije. Evo to oko sredstava za reprodukciju šuma, oko rente. Mislim da bi se morali organizirati i zauzeti stav, da nas ne zateče Zakon o renti, da oni ne definiraju nešto na što mi nismo utjecali a da nam se to osveti. Jedna je činjenica, ovdje je to netko i rekao, da u svim republikama Jugoslavije društvene zajednice ulažu u reprodukciju šuma. Jedino u Hrvatskoj se postavlja pitanje, kako iz šumarstva izvući pare, ne znam kud van šumarstva u društveno- političke zajednice. A tvrdim da u ukupnom bilansu na nivou Republike nema novaca ni za kvalitetnu prostu reprodukciju a kamoli za proširenu reprodukciju. Tako su renta i sredstva za reprodukciju šuma dvije povezane kakategorije, gdje se iz jedne u drug prelijevaju sredstva zavisi od toga koliko su jedna, a koliko su druga. Što se tiče rent e stvarno bi morali dogovorno zauzeti naš stav i prijedloge a jedna radna grupa da napiše sasvim konkretne amandmane na nacrt Zakona o renti. Trebalo bi što prije reagirati da ne budemo zatečeni. Inače, koliko se prema jednoj informaciji sjećam, prošle godine u Opatiji rečeno je, da je svuda problem utvrditi rentu, a u šumarstvu, izgleda, da nije. Jer u šumarstvu se očigledno ne radi ništa drugo nego samo siječe djedovina ne podiže unukovina. Mislim, da je opasna situacija ako dozvolimo da se rješava bez nas, jer je u pitanju desetak, petnaest milijardi od ukupnih 30 milijardi, koliko mi godišnje ulažemo u uzgoj šuma u Hrvatskoj. Ako pak renta treba biti uvedena, onda neka bude uvedena u svim djelatnostima, pa će normalno ući u kalkulaciju prodajne cijene, prikupljati će se u šumarstvu i trošiti, zna se gdje. Najprije u osnovnim organizacijama udruženog rada, pa u radnim organizacijama a tek onda u društveno^političkim zajednicama. Sada bi trebalo vidjeti, kakav je interes društveno-političkih zajednica u ovoj reorganizaciji šumarstva. Mislim, da je jako krupno pitanje i ja bih molio, da se u narednom radu u radnim grupama jedno malo poglavlje posveti toj problematici, makar u obliku par misli, smjernica, makar, i u obrazloženju, jer je činjenica, da svatko na svoj način razmišlja o tome, kakav je interes komune u šumarstvu. |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Prvo, siguran je stav, da mi moramo afirmirati društveno vlasništvo , a ne grupno ni komunalno. To je osnovno i prema tome u tom duhu trebalo bi razvijati i sva rješenja, a druga je stvar sad, kakav je interes komune u gospodarenju sa šumama. Sigurno je, da što bude veći dohodak (po hektaru, po kubiku, po hektaru), da će i obaveze za opću i zajedničku potrošnju biti veće, a one se većim dijelom realiziraju u komuni. Prvi je, dakle, interes, da se što rentabilnije, što produktivnije, što dohodovnije radi u tom šumarstvu te prema tome treba poduzimati mjere racionalizacije i organizacije da se dođe do većeg dohotka po tim jedinicama koje sam spomenuo. Drugo je, da to šumarstvo učestvuje u razvoju komune na principu zajedničkog dohotka, da ulaže tamo gdje to šumarstvo ima interesa u komuni, bilo direktnog bilo indirektnog. Naglašavam namjerno ne samo direktnog nego i indirektnog, jer je sasvim sigurno da radnici koji žive na području jedne komune itekako imaju interesa da se ta komuna razvija. Prema tome ja bih molio, da se taj problem interesa društveno-političkih zajednica u reproduciranju šuma i u razvoju udruženoga rada u šumarstvu malo preciznije definira. Sasvim je sigurno da postoji potreba, da društvene zajednice razmišljaju kako povećati ulaganja po hektaru da bi se dobio i veći dohodak (po hektaru), kako stvarati nove površine, kako dobivati kvalitetnije šume. Npr. kod nas po Papuku u narednih 100 godina introducirati će se vrijednije vrste drveća u odnosu na ono što tamo autohtono imamo. Prema tome mislim da ulaganje u šumarstvo itekako postoji, ali istovremeno ne može ni šumarstvo mimo interesa komuna, pa zato bi bilo dobro, kada se bude govorilo o cjelovitoj materiji, par misli na tu temu bar u obrazloženju doraditi u ovim materijalima. 4. Prema tome, da završim, osnovno je: treba spojiti sve ove materijale koje smo prikupili, koje su nabavile ove radne grupe, doraditi ih s primjedbama koje postoje. Vi ste čuli, da ima primjedaba i na točnost podataka za koje radna grupa nije kriva, jer je jednostavno dobila takve podatke. Može se reći, da je toliko kriva, što nije metodologiju osuvremenila odnosno modernizirala s tekućim propisom o ukupnom prihodu te njegovom utvrđivanju i raspodjeli i što se nije održao možda neki mali seminar za popunjavanje tih podataka. Stvarno su vrlo različito popunjavani podaci, a zna se dobro: na pogrešnim podacima izvode se i pogrešni zaključci. Prema tome slijedi sasvim sigurno jedan zajednički rad, a osnovni završetak moje poruke, da moramo donijeti prije svega usklađeni društveni dogovor s udruženim radom. Nikako ne dozvoliti, da idemo na Vijeće udruženog rada, ne zato što ono to nema pravo i što bi ono pogriješilo nego zato što bi to bila šumarska sramota da se nismo znali sami dogovoriti i organizirati. Hvala! |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 55 <-- 55 --> PDF |
SREDSTVA ZA REPRODUKCIJU ŠUMA IZ VIŠKA PRIHODA I NACIONALNOG DOHOTKA Dr ZVONIMIR POTOČIĆ, dipl. inž. šum., sveuč. profesor u m. Zagreb Drugovi, u prvom redu vas pozdravljam, pozdravljam vas u svoje ime i ne samo vas koji ste živi udruženi rad nego pozdravlj,am i one koji su minuli rad. Ja sam, zapravo, jako iznenađen. Iznenađen sam s velikim brojem nas koliko nas ima, nikada nas toliko nije bilo na okupu. Ja mislim da tako veliki broj ljudi stručnjaka ne može puno griješiti. No, dozvolite mi da, ne kao neposredno zainteresiran nego eto kao član Saveza, čak sam i još u Nadzornom odboru, na ovoj slobodnoj tribini kažem nekoliko riječi odnosno da se izjasnim prema ovim prijedlozima. Ja se ne bih tako lako složio sa prijedlogom o novom prekrajanju š u msko- gospodarskih odnosno šumsko-privrednih područja, i to iz ovih razloga. Prijedlog me nije uvjerio da će se na taj način postići baš bolje, racionalnije i uspješnije gospodarenje šumama. Prijedlog nije uzeo u obzir i negativne strane tih promjena, ne samo zbog nemira i nervoze među ljudima, nego i zbog posljedica u novom uhodavanju gospodarenja sa šumama. Protivan sam ovim promjenama upravo zbog toga što se one predlažu i to prije nego što su raščišćena neka druga bitna pitanja gospodarenja šumama. I četvrto, ako nismo zadovoljni dosadašnjim funkcioniranjem šumskih gospodarstava i dosadašnjim gospodarenjem, sigurno je krivo nešto drugo a ne šumska područja. Drugo, problem osnovnih organizacija udruženog rada. Slažem se da je neophodno utvrditi što su osnovne organizacije u šumskoj proizvodnji, budući da to zahtjeva cijeli naš društveno-ekonomski sistem i Zakon o udruženom radu. No ovdje bih postavio neka pitanja. Prvo, da li smo prije toga utvrdili suštinski karakter radnih kolektiva u šumarstvu s obzirom na zadatke što ih društvo daje. Drugo, da li smo prije toga postavili na jasnu osnovu ekonomski odnos između društva i radnih kolektiva; ako imaju određene obaveze koje društvo daje, imaju i određena prava. To međutim, nismo raščistili. Treće, način na koji se pokušava postaviti instrumentarij za izdvajanje sredstava za reprodukciju šuma, u najmanju ruku začuđava. Kako se može prići iznalaženju tog instrumentarija a da prethodno nije utvrđeno što je rezultat rada radnih kolektiva u šumskoj proizvodnji. A to je lijepo jasno naglasio i postavio kao problem predsjednik Sindikata radnika šumarstva i industrije za preradu drva DUŠKO DRAGUN u onom materijalu kojega smo ovdje dobili. Međutim, komisije rade svaka svoj posao, a da i ne pokušavaju riješiti osnovno pitanje. Šta je rezultat rada ljudi koji su zaposleni u šumskoj proizvodnji? Ja mislim da tu radni kolektivi koji rade u šumarstvu različite zadatke imaju potpuno ista prava da se isto tako ponašaju privredno kao i sve druge organizacije, ako smo ih tako postavili. A tako smo ih postavili i one 269 |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 56 <-- 56 --> PDF |
u tom svom radu koji obavljaju trebaju da osiguraju reprodukciju samih svojih sredstava i svoje radne snage, znači trebaju imati svoje fondove, kao i sve druge privredne organizacije, trebaju imati osigurane zakonske i ugovorne obaveze da ih plate, trebaju imati eventualno i neku dobit, a dabome, u prvom redu trebaju da naplate vrijednost svoje radne snage. Kad bismo mi išli tim putem pa utvrđivali, a imademo kriterije i normative u proizvodnji, imademo kriterije i za visine osobnih dohodaka, koje bi trebao prosječan naš čovjek da imade s određenim zanimanjima i na određenim zadacima koje vrši i kako ih obavlja, onda bismo mogli na taj način doći i do vrijednosti radne snage i do vrijednosti toga rada i do rezultata rada s kojim radnici u šumskoj proizvodnji mogu onda slobodno raspolagati. U prvom redu za sebe i za svoje materijalne osnove. To je u prvom redu kad se primjeni na eksploataciju šuma. Međutim, ako mi sad pogledamo šta rade ti radni kolektivi u vezi s reprodukcijom šume, ja sam došao do tog uvjerenja i mislim, ako se malo zamislimo, da zapravo kolektivi nemaju nikakvog ličnog tržišnog interesa da uzgajaju i reproduciraju šume. Oni su ovdje stručni profesionalni jedan sastav, stručni koji je stručno osposobljen da može vršiti to i to u čije ime, u ime društva. Društvo je jedino ono koje može da poveže sve prijašnje, sadašnje i buduće organizacije ove generacije kod razvoja šume. Šuma živi kroz nekoliko generacija i ona se uzgaja kroz nekoliko generacija d ona po svim našim dosadašnjim naukama i ono što smo mi nekada učili, a konačno to zahtjeva ne samo etika šumarske profesije koja je i u kapitalizmu takova, nego pogotovo ova naša socijalistička da budućim generacijama ostavljamo bolje nego što imamo danas. Taj zadatak nije zadatak kolektiva u šumarstvu koji bi bio imanentan samom kolektivu zato što je on stručno osposobljen nego samo zato što to društvo od njega traži. Šumarski kolektivi ne mogu poslove uzgajanja šuma prodati na tržištu, niti iznijeti na tržište. Niti to nisu njihova sredstva koja bi ona posudila kod banke kredite za obrtna sredstva pa da ulažu u uzgajanje šuma pa da ih nakon 120 ili 150 godina izvuku napolje. Kad promatramo zaista što je karakter tih naših organizacija radničkih kolektiva u šumarstvu, onda je to servisni rad za ime društva i u korist društva na uzgajanju, održavanju i reprodukciji šuma. To je Zakon o šumama naredio kolektivima, ali kolektivi imadu onda pravo da taj zadatak obave i da društvu dadu i fakturu za taj posao. U toj fakturi treba biti sadržana i vrijednost toga rada i fondovi i sve ono što i svaki drugi radni kolektiv koji obavlja jedan servisni posao kao npr. Dubravi servisne radione za popravljanje autobomila. Oni imadu svoju cijenu rada, imadu sat rada, neznam 15.000 din. ili koliko, i obavljaju sve te poslove za račun pojedinaca, za račun društvenih organizacija; a tako i šumarske organizacije za račun društva. Ako smo mi pokušali da utvrdimo što je rezultat rada šumarskih kolektiv a u šumskoj proizvodnji na ovaj način pa da kažemo, znade se koliko troši se za sječu, znade se koliko se troši za izradu sortimenata, za transport, za utovar, za istovar, koliko se troši pomoćnih kojekakvih materijala i sredstava, koliko treba amortizacije za ona osnovna sredstva koja se kod toga koriste, ako se tome onda dodaju i prosječni fondovi kakvi su u Republici tako i za šumarske organizacije onda se na taj način može doći do toga, evo drugovi, ovo je rezultat našega rada, s ovim mi slobodno raspolažemo, ali to nije ono koje treba da ide tada natrag u pošumljavanje i uzgajanje šuma, to je |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ono što je nama kao radnim organizacijama osigurano, da mi po svojoj volji prema svojim potrebama raspolažemo s tim. Ono što je ostalo iznad toga, ono mi možemo shvatiti kao onaj višak koji je proizašao iz povoljnih prirodnih uvjeta produkcije, a to je ostavljeno i to je zapravo jedini izvor sredstava za uzgajanje šuma. Iako to netko naziva rentom koju bi trebalo oduzeti, onda smo oduzeli sredstva za reprodukciju šuma i to nije stvar naša kao radnih kolektiva, nego to je stvar društva. Ja bih vas molio da malo razmišljate o tim odnosima jer to su defacto odnosi između radnih kolektiva i društva. Mi taj ekonomski odnos nismo razriješili. Društvo daje zadatke, nije nam reklo šta je rezultat rada, a budući da je ovdje višak vrijednosti koji se postiže zajedno s brojem i rezultat rada i rezultat prirodnih uvjeta, to znači da mi to moramo najprije odijeliti. Ako mi to nismo raspodjelili prije toga tu nismo napravili nikakvu granicu onda ne možemo nikako niti govoriti o tome što pripada radničkom kolektivu, što pripada osnovnoj organizaciji udruženoga rada, s čim ona imade pravo da raspolaže po svome vlastitom nahođenju, da sama sebe reproducira i svoju radnu snagu i svoja sredstva i konačno onda i ne znamo koliko nam je ostalo onih sredstava koja su jedina za reprodukciju šume. Ja mislim da se mi ni dosada nismo razumjeli u tim nekim osnovnim fundamentalnim kategorijama političke ekonomije. Kad se govori o raspodjeli o dohotku onda u prvom redu nama svima mora biti jasno kako se stvara taj višak vrijednosti u šumskoj proizvodnji, od čega je on sastavljen, i kome što od toga pripada. Što pripada društvu a društvo je reklo šumsko-gospodarska područja trebaju da se formiraju tako da mogu sama vršiti bar jednostavnu reprodukciju, to, ako se zamislimo, to su jedina sredstva iz toga viška kojega nazivamo renta, iz onoga što je ostalo nakon što smo odvojili od rezultata rada radničkih kolektiva i to vraćamo šumi. Zakon nije rekao na kome nivou mi treba da vršimo reprodukciju šume. Ako bismo se zadržali na ovom nivou na kojemu to danas obavljamo, mogao bih reći da je prilično još primitivan nivo. Nisu kriva šumska gospodarstva, nisu krivi naši kolektivi što mogu u razvoj cjelokupnog šumarstva i šumske proizvodnje samo ona sredstva ulagati koja praktički ostaju nakon eksploatacije šuma i njihovih fondova. Samo to mogu ulagati a ta sredstva nisu dovoljna da bi ubrzanije razvijala i materijalnu osnovu s kojom raspolažu radni kolektivi, to znači i mehanizaciju i svoj vlastiti društveni standard da digne na nivou prosječnog člana našega društva, i istodobno da gradi šumske ceste, prometnice, da otvara šume i još da ostane neznani koliko sredstava za reprodukciju šume na nekakovom višem nivou. Reprodukcija šume kod nas se obavlja, i to mene lično jako mnogo smeta, na prilično primitivnom nivou, društvo zasad nema sredstava da doda barem u ovoj ekonomskoj epohi, iako smo, čini mi se, mi u našoj Republici možda jedini u Evropi i s obzirom na Istok i s obzirom na Zapad, koji ne dobijemo iz nacionalnog dohotka drugih privrednih grana niti jedan dinar za reprodukcij u šuma. Mi trebamo biti svjesni da ako tako ne može biti, da ćemo onda još dulje vremena vršiti reprodukciju šume na prilično primitivnim osnovama, jer ćemo morati u prvom redu izrađivati šumske ceste, nabavljati mehanizaciju i podizati društveni standard radnika ako ih želimo zadržati u šumskoj proizvodnji. Međutim kako jedno istraživanje, koje je razmjerno kratko, pokazuje akumulativnost u šumskoj proizvodnji zakonomjerno opada. Društveni standard ljudi koji su zaposleni u šumarstvu raste brže nego |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 59 <-- 59 --> PDF |
U ZAKLJUČIVANJU DRUŠTVENOG DOGOVORA NE ODLUČUJU SAMO ŠUMARSKE ORGANIZACIJE TOMISLAV KRNJAK, dipl. inž. šum., republički podsekretar za šumarstvo Drugarice i drugovi! Ja bih se s par riječi uključio u ovu raspravu o zaista veoma značajnim i fundamentalnim temama za našu struku. Mislim, da je dobro došla inicijativa Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, da ovu problematiku, iako možda veoma kompleksnu i široku za jedno savjetovanje, stavi na dnevni red i da se o tim pitanjima i problemima čuju mišljenja i prijedlozi te trasiraju putevi i načini kako da se ona rješavaju. Neznam jedino, u kojoj mjeri će biti moguće da iz ovog Savjetovanja i stavova koji su ovdje izneseni dobijemo određene zajedničke stavove i zaključke, koji bi se mogli uspješno primjenjivati u daljnjem radu u svim ovim područjima i temama koje su danas na dnevnom redu. Ja bih htio obrazložiti neka pitanja, koja su bila u ovoj raspravi tretirana, a koja su često tretirana s jednog aspekta, kao dilema, da li bi trebalo ova pitanja sada uopće rješavati, jer su ona kao riješena. Na tu temu rekao bih dvije tri riječi i to o svakom ovom pitanju posebno, kako se ne bi razišli kućama s dilemama oko nužnosti rješavanja ovih pitanja. Pitanje šumsko-privrednih, odnosno šumsko-gospodarskim područjima , kao što je ovdje jednoglasno istaknuto, veoma je značajno i fundamentalno pitanje za gospodarenje šumama i razvoj šumarstva, a posebno za reprodukciju šuma. Mi smo čuli i historijat ovoga pitanja, čuli smo da smo imali i periode u našoj organizaciji, kada nismo valorizirali i respektirali šumsko- privredna područja, kad smo organiziranje šumarstva podešavali drugim kriterijima. Mislim da ne stoji da Zakon o šumama ništa novo nije donio. Mislim da je veoma značajno i kapitalno u Zakonu što je preciznije odredio područje, njegovu svrhu kao reprodukcijske cjeline, i način vršenja reprodukcije u okviru šumsko-privrednog područja. Ovo je naročito značajno jer je to Zakon učinio nakon usklađivanja s Ustavom, ZUR-om i svim drugim dokumentima koji su utvrdili društveno-politički sistem i odnose u našoj zemlji. Moram reći da je jedno vrijeme lebdilo u zraku pitanje, da li je organiziranost naših organizacija na osnovi šumsko-privrednih područja u skladu s društveno- političkim i društveno-ekonomskim uređenjem ili nije te da su u vezi toga bile pokretane određene diskusije kao i vršene određene praktične akcije na uspostavljanju odnosa u organiziranju šumarstva koji ne bi bili bazirani i temeljeni na osnovama šumsko-gospodarskog područja. Mislim da je stoga aspekta ovo veoma značajno pitanje, da je nakon razmatranja sa svim mjerodavnim zakonodavnim i društveno-političkim strukturama ponovno afirmirano šumsko^privredno područje kao osnovna kategorija privređivanja u šumarstvu. Ja moram reći ovdje, kao, što netko i reče u |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 60 <-- 60 --> PDF |
diskusiji, da smo mi stvarno u prednacrtima Zakona predviđali u prelaznim odredbama da dosadašnja područja budu osnovica daljnjega gospodarenja, dok se eventualno ne donesu nova, za koja bi onda mogli da koristimo sve ove metode, a znanost u prvom redu. Mislim da bi to bila odlična stvar da smo mogli sve relevantne faktore znanstveno istražiti. To je međutim dugotrajan put, ta istraživanja se ne mogu provesti brzo, već traju godinama a mi smo u obvezi predložili rješenja. Teza po kojoj dosadašnja područja do donošenja novih da budu okviri daljnjega gospodarenja, nije prihvaćena kod nadležnih u Republici i Saboru i tu se nije ništa moglo učiniti nego ono što danas stoji u Zakonu. Drugo, vi se dobro sjećate da je prije donošenja Zakona u našoj Republici pokrenuto mijenjanje organizacije šumarstva, da je najkonkretnije došlo do izdvajanja određenih dijelova šumsko-privrednih područja i proglašavanjem novih organizacija, da je na dosta mjesta u Republici pokrenuta takva akcija i da smo bili u dilemi šta da u tom pogledu radimo. Tada smo išli na teren, sjeli s drugovima gdje su ova pitanja pokretana i dogovorili se da se takove akcije zaustave, da se sačeka novi Zakon te, da se Zakon provede u dijelu organiziranja i u smislu kako tog bude propisano. Radi svih ovih problema, kao i na osnovi rasprava vođenih povodom donošenja ZOŠ-a, pred nas je postavljen zahtjev da se poradi na novom utvrđivanju šumsko-gospodarskih područja. Stoji i činjenica da je to kompleksno pitanje, međutim ono predstavlja okvir makroorganizacije u šumarstvu, gdje na osnovi određenih odnosa uspostavljamo određene reprodukcione cjeline, koje su u stanju da utvrđeni društveni značaj i karakter šuma zadovoljavajuće održavaju, da ih reproduciraju. Društvo na taj način osigurava i materijalnu podlogu za realizaciju propisa šumsko-gospodarskih osnova, kojima se društveno reguliraju svi zadaci i poslovi u gospodarenju šumama. Ovo je bilo nužno zakonski normirati, jer smo gospodarenje šumama u kontinentalnome području stavili na privrednu računicu. Zakonom su propisani i određeni rokovi u kojima bi trebalo ove poslove obaviti a određen je novi način ustanovljivanja šumsko-gospodarskog područja društvenim dogovorom. Upravo sada raspravljamo o ovim pitanjima na osnovi izgrađenog prijedloga koji je prezentiran svim zainteresiranima i koji vjerojatno nije savršen, a nije niti mogao biti tako timski kreiran da budu svi znanstveni metodi i principi primijenjeni jer postavljeni rokovi to nisu omogućili. Prijedlog je utvrđen na osnovi prikupljenih podataka i elemenata iz kojih je moguće doći do određenih zaključaka. Ovdje se zapravo radi o nacrtu prijedloga, koji je dat na raspravu sa ciljem da se dadu primjedbe, mišljenja i prijedlozi, i da se nakon toga predlože u sadašnjim uvjetima zadovoljavajuća i moguća rješenja. Mislim da nije veliko zlo da se dogovorimo o određenim prihvatljivim rješenjima, koja su moguća da se provedu u datim uvjetima u našoj struci, imajući u vidu heterogenost interesa svih onih koji su zainteresirani za rješavanje šumsko-privrednih područja. To očigledno nisu samo šumari i šumarske organizacije, to su i drugi faktori koji su nominirani kao sudionici u zaključivanju društvenog dogovora. To su društveno-političke zajednice, zajednice općina — uz mišljenja općinskih skupština. Međutim, sada je tu nastao problem. Šumari bi vjerojatno uskladili svoja mišljenja i odnose bez velikih problema, jer bi se zadovoljili sadašnjim stanjem, i dogovor bi bio relativno brzo usvojen bez obzira da li se radilo o 14 ili 17 šumsko-gospodarskih područja. Međutim, stvar |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 61 <-- 61 --> PDF |
se komplicira kada se ova rasprava prenese na tlo drugih sudionika i drugih zainteresiranih društveno-političkih faktora. Tu se postavljaju zahtjevi koje smo zapravo kroz Zakon htjeli spriječiti i eliminirati. To je najkonkretnije već i postavljeno. Pojedine općinske skupštine su zauzele stanovišta da se u okviru općine formiraju nova šumsko-gospodarska područja. To znači u praksi cijepanje i usitnjavanje šumarstva, a kroz primjenu Zakona smo trebali ostvariti okrupnjavanje onih područja, koja po svojoj veličini i uvjetima materijalne osnovice rada ne zadovoljavaju. Sada nam neće drugo preostati nego da u odnosu na predložen o u povratnom i međusobnom usklađivanju interesa pokušamo učiniti napor da uskladimo sva mišljenja i stavove kako bi došli do određenih rezultata, te da idemo na potpisivanje dogovora na način kako je u Zakonu i predviđeno. Smatram da bi za našu struku bilo vrlo neugodno i loše, kada bi morali konstatirati da nismo u stanju postići dogovor, već da moramo posegnuti za zaštitnim mehanizmom iz Zakona, te da idemo na utvrđivanje područja na osnovi odluke Vijeća udruženog rada u Saboru. Ja se nadam, bez obzira što je situacija sada oštra i neusklađena, da ćemo kroz drugu fazu putem usklađivanja naših interesa uspjeti postići napredak u ovim dogovorima tako da bi Društveni dogovor mogao biti donesen. A sada nekoliko riječi oko drugih problema vezanih uz razmatrane akte. Stvarno gledajući, to je jedinstvena materija i sigurno bi bilo mnogo lakše utvrditi područja, kada bi imali jasne stavove oko organiziranja udruženo g rad a unutar šumsko-gospodarskih područja. Zašto to kažem? Zato jer bi onda ovi odnosi između interesa šumarstva i društveno-političkih zajednica bili raspravljani s određenom vizijom odnosa društveno-političkih zajednica i predviđenih oblika organiziranosti OOUR-a u okviru šumsko-gospodarskog područja. Pošto mi za sada nemamo konkretna rješenja, a otvorili smo određene dileme oko načina i mogućnosti organiziranja OOUR-a u varijantama društvenog dogovora, to smo provođenje ZUR-a u domeni konstituiranja OOUR-a doveli još znatno više u nedefinirane odnose s osnivanjem šumsko- gospodarskih područja. Kad sam slušao sve diskutante na temu OOUR-a u šumarstvu onda je bilo tu veoma različitih mišljenja i pristupa. Kada smo sada slušali prof. Poto čić a koji je govorio o uzgoju šuma, koje ga u potpunosti stavlja u funkciju društva i na teret društvu, onda proizlazi da nije slučajno da je i prva varijanta organiziranja OOUR-a stavljena u kontekst ovih odnosa, tj. uzgoj šuma ne predviđa organizirati u posebnoj OOUR-u za šumsko-gospodarsko područje kao radnoj organizaciji. Druga varijanta, koja predviđa osnivanje paralelnih OOUR-a, a koja predstavlja sadašnje stanje s mogućnostima njegovoga poboljšanja, predstavlja nastavak neriješenih problema iz dosadašnje prakse, a koja otežava vođenje zajedničke reprodukcije na šumsko-gospodarskom području, te se postavlja pitanje dali j e moguće ostvarivati nove sadržaje a da se pritom kapitalni je ne mijenjaju unutrašnji odnosi u šumsko-privrednim područjima u pogledu organiziranosti osnovnih organizacija udruženog rada. OOUR-i po ZUR-u imaju velika, da tako kažem isključiva, prava u raspolaganju sredstvima i dohotkom. Problem je sada u tome da mi nismo ustanovili koji je to dohodak rezulta t rad a a koji nije. Bojim se također da nećemo skoro niti biti u stanju da ustanovljivanje ovih dijelova dohotka konkretno rješavamo. Vjerojatno možemo relativno brzo metodologiju usvojiti ali konkretne kvantifika |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 62 <-- 62 --> PDF |
čije će biti teško iznaći. To više ako se u to uključe i razni interesi radi kojih neće biti u praksi moguće prihvaćeni sistem jednostavno primjeniti i nadzi rati njegovu primjenu. A sada nešto na temu sredstava za reprodukciju. Činjenica je da bi idealnije i znanstveno bolje bilo izdvajanje sredstava za reprodukciju na osnovi prijedloga koji su dati, ali postavlja se pitanje, kako da ove postavke ugradimo u postojeći sistem raspodjele ukupnog prihoda i dohodka, da bi on mogao djelovati i u praktičnoj primjeni. Kako uskladiti induktivne kalkulacije na bazi prosječnih normativa, prosječne profitne stope, nivo osobnih dohodaka itd. s našim sistemom raspodjele dohotka. To predstavlja znatne poteškoće. Međutim, živiti se mora i mi moramo za praksu iznaći određena, makar i privremena, rješenja. Dosadašnji sistem amortizacije šuma kojeg smo napadali i koji nam nije logičan, ipak je godinama živio i osiguravao sredstva za reprodukciju na teret ukupnog prihoda. Sistem amortizacije je napušten i neće moći dulje egzistirati te moramo sada pitanje osiguranja sredstava putem amortizacije šuma zamijeniti jednom drugom kategorijom. Ja bih dapače pozvao sve zainteresirane koji su sudjelovali u kritici ovoga sistema izdvajanja sredstava za reprodukciju šuma na osnovi prosječnih cijena da svojim znanjem i iskustvom pomognu kreiranju sistema koji će biti dovoljno stručan, znanstven i operativan i koji će osiguravati programirane ciljeve u reprodukciji. Treba iskoristiti zakonsku mogućnost da se ova sredstva izdvoje na teret ukupnoga prihoda prije utvrđivanja rente. Pitanje rent e je stvar koja kuca na vrata. Vi ste vjerojatno informirani, da se već nacrt Zakona o renti nalazi u raspravama kod zainteresiranih republičkih društvenih struktura. Prednacrt je bio ovih dana na raspravi na Savjetu za pitanja društveno-ekonomskih odnosa kojom prilikom je zaključeno da treba ubrzati ovaj posao, ali na širim društvenim osnovama. Prema tome i pitanje sredstava za reprodukciju je u vezi s tim veoma značajnim pitanjem, koje treba što prije rješavati, i ova sredstva treba izuzeti ispod režima rente. Prema tome u sadašnjem momentu će biti svrsishodnije i racionalnije da priđemo određivanju sredstava za reprodukciju u skladu sa Zakonom, a da se izdvajanje rente obavi nakon utvrđivanja sredstava za reprodukciju šuma. To je druga kvaliteta, nego da i ova sredstva budu uključena u ukupna sredstva za kvantifikaciju rente. Ja sam toliko htio reći o ovim temama s jednim uvjerenjem, da na ovome Savjetovanju nismo vjerovatno dali odgovore na sva pitanja ali smo ih načeli i vjerojatno ćemo ove diskusije nastaviti. Vjerojatno ne u ovakovoj širini, nego na drugim nivoima, užim radnim grupama i drugim radnim tijelima. I napokon htio bih da se raziđemo u uvjerenju, da ne postoje ničije namjere i tendencije oko reorganizacija radi reorganizacija, nego da utvrđivanje šumsko- gospodarskih područja radimo radi usklađenja naše organiziranosti sa Zakonom. Kada se ovo usklađenje postigne, tada ćemo biti u stanju da dalnje tendencije promjena izazivane van OUR-a onemogućimo te da postignemo potrebnu stabilnost za dalnji konstruktivan rad i razvoj naše djlatnosti. Ja se nadam da ćemo suradnjom i konstruktivnim prijedlozima doći do zadovoljavajućih rješenja. Zahvaljujem! |
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 63 <-- 63 --> PDF |
ZAVRŠNI DIO SAVJETOVANJA ._ T"*7 OT Kako nakon govora Ing. Krnjaka nitko se više nije javio za riječ, član Komisije za zaključke ovog savjetovanja Ing. Edo Kalajdžić osvrnuo se na zadaću te Komisije, a iza toga je predsjednik Saveza Prof. Dr B. Prpić zaključio savjetovanje. Edo Kalajdžić , dipl. inž. šum., rekao je: Nakon što ste me, bez ijednog glasa protiv, izabrali u Komisiju za zaključke, ja sam pažljivo pratio diskusiju. Reći ću Vam jednu iskrenu dilemu, da će mi biti vrlo teško donijeti zaključak i predložiti zaključke na osnovu ove diskusije. Rijetko sam naišao na prijedlog jednog materijala, kojem je diskusija pokazala suprotnije stavove nego što je ovdje bilo. Zato se nemojte čuditi, ako zaključci budu ovaj put čudni. 4WMiflfl Predsjednik Saveza Prof. Dr. Branimira Prpi ć a Savjetovanje zaključio je ovim govorom: Drugarice i drugovi! Mi smo ovo Savjetovanje organizirali sa svrhom da nas što više diskutira i da na temelju toga Savez može donijeti određene zaključke, bez obzira na to, što su ove naše diskusije ovdje bile kontradiktorne, kao što je to rekao potpredsjednik Saveza ing. KALAJDŽIĆ. Bez obzira na to, mi ćemo ipak sve ono što je bilo danas ovdje diskutirano, budući da je to snimano na magnetofonske trake, to pokušati sažeti, poslati svima vama u vidu sažetka i nadalje poslati Zajednici i onima koji rade na donošenju ovih prijedloga u smislu realizacije Zakona. Ja bih zamolio još jednom komisiju u sastavu prof. POTOClC, ing. KALAJDŽIĆ, zatim ing.VANJKOVIĆ, ing. MUDROVĆIĆ, ing. LJEVAK, da se narednih dana sastanu, dakako kada završimo s prenošenjem materijala na papir, da sve to razmotre i da u najskorije vrijeme svima vama i svima onima koji su zainteresirani, pošalju ono što se iz toga, iako je kontradiktorno, može izvaditi. Ja bih vam svima zahvalio na odazivu na ovo Savjetovanje! |