DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 88     <-- 88 -->        PDF

značajna poduzeća, Stora Kopparbergs Bergslags i Korsnäs-Marma, podigli tvornicu
godišnjeg kapaciteta 450 000 m3 panjevine i time zaposlili 270 radnika (200
na vađenju i transportu panjeva, a 70 u tvornici).


— M. FERNEX informira o ponovnom naseljavanju risa u Francusk
u nakon što je iza rata naseljen u »Njemačku, Austriju, Italiju, Švicarsku,
Jugoslaviju«. Ris se doprema iz zapadnih Karpata, gdje ga se nalazi oko 1 500
komada s gustoćom 0,26 do 1,03 na 1000 ha površine (šuma) uz istodobnu populaciju
jelena s 23—28 i srna s 13 do 29 komada po na 1000 ha.
— »1925: drvo se teško prodaje, gospodarstva propadaju, Landes je na rubu
bijede . . . Međutim Landežani su bili oni, koji su izazvali: zabrinuti šumoposjednici
obnovili su život svoje pokrajine. Njihova je bila ideja, da se podigne
tvornica nebijeljenog omotnog papira iz drva primorskog
bora... « piše Y. du CHYRON d´Abzac u »Revue forestiere frangaise« (br. 3/1977).
Tvornica kapaciteta 5000 t papira, proradila je 1927. godine i gotovo nepromjenjenog
ostala takva do 1957. god., kada je proizvodnja gaskonjskog papira iznosila
30 700 t. Do danas su proizvodni kapaciteti povećani na 150 000 t papira godišnje,
za koju se godišnje potroši oko 400 000 t drva (2,8 t drva za tonu papira).
Ovo bilježimo i stoga, da podsjetimo na sličan pothvat kod nas. U
toku svjetske ekonomske krize (1929—1932) i drvo je nalazilo teško kupca, pa
ovlaštenici zemljišne zajednice Ravna Gora (u Gorskom Kotaru) sami su organizirali
sječu, preradu i prodaju izrađene robe i s vrlo dobrim financijskim uspjehom,
kako je u Šumarskom listu (1934. g. br. 10) zabilježio ing. N. PROKOPLJEVIĆ.
— U Francuskoj se godišnje proda oko 7 milijuna prirodnih i oko milijun
komada umjetnih novogodišnjih (božičnih) drvaca. »Ali djecu se ne može prevariti
«, piše G. GAUTIER (u R. f. f., br. 4/1977), i nastavlja, da »je vidio trogodišnju
djecu, koja su razlikovali prirodno od umjetnog drvca« uz dodatak, da se u »prirodnom
osjeća život .. . a umjetno je bez osjećaja«. Stoga predlaže, da se pored
korištenja ovog šumskog sortimenta iz proreda i redovnog iskorišćivanja jele
i smreke podižu i posebne kulture, prvenstveno od brže rastućih vrsta (duglazije,
npr.).
»Danas je drvo najvažnija sirovina za proizvodnju celuloze koja se prerađuje
u papir, ali se šumsko bogatstvo ne smije shvatiti kao neiscrpan izvor sirovine«
piše, u zagrebačkom dnevniku »Vjesnik« (od 11. V 1978) prof, dr inž. T. MARKOVIĆ,
rektor Univerziteta u Tuzli. Zato bi trebalo pristupiti korišćenju k s i 1 i t a, mlađeg
mrkog ugljena s izrazitom strukturom drva (drvna materija šuma iz tercijara),
iz kojeg se može proizvesti 20 do 40°/o celuloze, »zavisno od stupnja pougljenja,
načina obrade i bijeljenja«. Celulozna vlakna iz ksilita, »sama ili miješana
s celulozom dobivenom od drveta temeljna su sirovina proizvodnje roto-papira,
ambalažnog papira i kartonske ambalaže«. Sam lignit jeftiniji je i do pet puta od
celuloznog drva, a i »sam tehnološki proces jeftiniji je od onog s drvetom«, dakle
novine bi mogle imati jeftiniji papir. Uštedile bi se i devize, jer se ksilita, u dosad
utvrđenoj količini od 150 milijuna tona, nalazi u bazenu Stanari (zapadno od Doboja),
od koje bi se količine moglo oko 20 milijuna tona iskoristiti za proizvodnju
celuloze u vrijednosti do dvije milijarde dolara. »Impozantan iznos u dolarima, a
zastrašujući s obzirom da se toliko mora posjeći kvalitetnog ili nekvalitetnog šumskog
fonda, odnosno uvesti iz Sibira ili Kanade«, naglašava prof. Marković.


O. P.