DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 68 <-- 68 --> PDF |
gdje je raspravljeno o šumi i vodnom režimu, o šumi kao zaštiti od erozije i vjetra, te o utjecaju šume na sastav zraka i životinje. Slijedeći dio knjige odnosi se na razmatranje šume kao elementa krajolika: šuma i umjetnost, šuma i zaštita prirode, šuma i rekreacija i dr., a završni d´.o raspravlja o uzgoju šuma kao našoj i kultur- Töth Bela es munkatärsai: SZIKESEK FASITASA. Akademiai kiadö, Budapest. Ara: 58,— Ft. Izdanje 1971, god. 248 strana, 62 slike i tabelarna pregleda. To je naučna i praktična knjiga Dr. TOTH Bele i njegovih suradnika o pedesetogodišnjem ispitivanju i radu na pošumljavanju slatina i slatinastih terena u Mađarskoj. Ovdje se iznosi historijat osnivanja Stanice za ispitivanje slatina u Püspökladänju (zapadno od Debrecina — na rubu čuvene pašnjačke pustinje Hortebadj) i polavjekovni rad te stanice. Studiozno obrađuje metode uzgoja sadnica u rasadnicima, koje žive na slatinastim zemljištima svih kontinenata. Počelo se 1922. god., kada je Pokusna stanica osnovana, s oko 30 vrsti drveća, a sada u arboretumu te stanice ima više od 900 vrsti drveća. Isto tako obrađuje sve faze rada na pedološkom ispitivanju slatina, praktične metode rada na pripremi zemljišta, pošumljavanju, njezi i uzgoju kultura na slatinama. Prilike su nam skoro iste, a tih slatinastih zemljišta ima po cijeloj Jugosla- BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL DE ECOLOGIA, br. 10, Madrid 1976. donosi: Rigueiro Rodriguez, A.: Bilješke 0 flori u planinskom masivu Grazalema i njegovim ograncima (Cadiz). Navode se lokaliteti 90 biljnih vrsta na planinskom masivu Grazalema uz oznake smještaja u koordinatama U. T. M. od 1 km2. noj zadaći. Dat je opširan popis literature, citiraju se i radovi naših stručnjaka. Možda bi obzirom na opću vrijednost te knjige ne samo za šumare nego i za javnost bilo vrijedno razmotriti da se knjiga prevede i tako učini pristupačnom našoj čitalačkoj publici. Prof. dr Josip Kišpatić viji, pa je potrebno da i naši stručnjaci više pažnje posvete ovom pitanju. U Mađarskoj slatine i slatinasta zemljišta čine 10 % od ukupne površine. Prema pedološkoj karti Vojvodine od ukupne površine oko 2,046.000 ha površina slatina 233.000 ha; dakle, skoro isti odnosi. Autor knjige je rođen na slatinastim terenima, 1949. godine je došao da radi u Pokusnu stanicu, a 1954. god. je postao rukovodioc stanice i pod njegovim rukovodstvom dostigla je svjetsku slavu. Ova knjiga je danas vrlo aktualna, jer je plodnih zemljišta svakim danom sve manje zbog izgradnje gradova, sela i naselja, izgradnje autostrada, puteva, industrije, sportskih i ostalih objekata, a zbog zagađivanja prirodne sredine, čovjek mora za zaštitu i unapređenje da iskoristi sve mogućnosti i proširi zelene površine. Preporučujem ovu knjigu svim stručnim i naučnim krugovima. Ivan Bajin, dipl. inž. šum. Soriano Martin, C, Mufioz Garmendia, F.: Florističke bilješke iz Segura-Cazorla. Navode se lokaliteti 64 taksona, definirani koordinatama U. T. M. od 1 km2. Ti su lokaliteti na području planinskog masiva Segura većim dijelom novi za navedene vrste. De la Torre, M., Moreno G., Teller i a M. T., Calonge F. D.: Prilog poznavanju pirofilnih gljiva Španjolske. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Autori su proučavali gljive pirofilnog habitata, opisavši 15 vrsta i nabrojivši ostale već poznate, što ukupno čini 33 pirofilne vrste u Španjolskoj. Podijeljene su u dvije grupe: čisto pirofilne i slučajne. Od 15 opisanih gljiva 9 vrsta i 1 varijetet su novi za španjolski mikološki katalog. To su: Hyphrderma antracophyllum, Hyphodontia subalutacea, Amphynema byssoides, Psathyrella pen- nata, Tephrocybe ambusta, Coprinus gonophyllus, Coprinus lagopus var. sphaerosporus, Anthracobia macrocystis, Geopvxis carbonaria i Ascobolus carbonarius. De la Torre, M.: Prilog proučavanju vrste Gyromitra Fr. em. Harmoja u Španjolskoj. Autor opisuje 7 vrsta roda Gyromitra u Španjolskoj. D a f a u c e, C: Osjetljivost klonova topole prema napadu Cryptorrhynchus lapathi L. (Col. Curculionidae). Autor izlaže preferenciju Cryptorrhynchus lapathi u pogledu ishrane i ovipozicije prema raznim klonovima topole na temelju obavljenih pokusa, antibiozu koju predstavljaju neki klonovi te olfaktivne, fizikalne i kemijske podražaje, koji sudjeluju u tom procesu. U pogledu ishrane kornjaši preferiraju klon P. deltoides Marsh. cv. »Missouriensis Zeeland«, a izbjegavaju klonove P. alba L. cv. »bolleana« Lauche (sekcija Leuce ss. Albidae). i P. alba L. var. nivea cv. »Palmata«. Od svih klonova uzetih u pokus ženke su najradije odlagale jaja na P. X euramericana (Dođe) Guinier cv. »Bayer B 8 de montafia« i P. nigra L. X P. balsamifera cv. »Manitobensis«, kao i P. euramericana (Dođe) Guinier cv. »Robusta Zeeland« i P. deltoides Marsh. cv. »Missouriensis Zeeland«. U tom su pogledu izbjegavale iste one klonove, koje su izbjegavale u pogledu ishrane, kao i P. simonii fastigiata C. S. (sekcija Tacamahaca). Najpovoljniji su klonovi za kornjaše P. deltoides Marsh. cv. »Missouriensis Zeeland« i P. X euramericana (Dođe) Guinier cv. »I—214«. Na njima su kornjaši živjeli najdulje, odlagali najviše jaja i imali najveći koeficijent razmnožavanja. Nasuprot tome, klon P. nigra L. cv. »blanquillo de Granada« dao je kornjaše najkraćeg života, najmanje plodnosti i najmanjeg koeficijenta razmnožavanja (svega 0,1 jaja po ženki). Templado J.: Mimetizam insekata iberijske faune. Autor je proučavao razne primjere homokromije, homotipije i mimikrije kod insekata španjolske faune. Ujedno izlaže neke osnovne pojmove o adaptivnom karakteru i ekološkom značenju takvih pojava mimetizma. Morillo, C: Mravi iz grupe Formica rufa u boriku Valsain. Prilikom jednog pregleda šume Valsain nađene su vrste Formica rufa (72,64%> mravinjaka), F. dusmeti (18,86 %) i F. nigricans (8,49 %) s ukupnom gustoćom od 0,378 mravinjaka po hektaru. Analiza varijanci 15 varijabli, koje se odnose na strukturu vegetacije oko mravinjaka, pokazala ie da F. rufa nastanjuje gušće šume, sa debljim stablima i većom temeljnicom po hektaru nego F. dusmeti, koji se susreće više uz rub šume. F. nigricans je veoma rijedak i po rasprostranjenosti se u znatnoj mjeri preklapa s prve dvije vrste. Garcia, L.: Razmnožavanje orla Hieraetus fasciatus u planini Cabo de Gata u Almeriji. "üvaj se rad bazira na opažanjima dva gnijezda orla Hieraetus fasciatus u planini Cabo de Gata u Almeriji. Gniježđenje je tog orla veoma rano. Spolovi se susreću koncem prosinca, a kopula počinje u prvoj polovici siječnja. Koncem istog i početkom idućeg mjeseca ženke legu jaja. Inkubacija traje između 39 i 41 dana. Mladi izlaze iz jaja 12—18. ožujka i napuštaju gnijezda u roku od oko 65 dana. Na jajima sjedi isključivo ženka, dok je mužjak za to vrijeme hrani. U vrijeme parenja orlovi ostavljaju za vrlo kratko vrijeme svoj lovni teritorij. Tada love u parovima, predveče, u zasjedi. Njihove su glavne žrtve: Oryctolagus cuniculus, Alectoris rufa i Lacerta lepida. Biomasa ovih životinja u prvom gnijezdu iznosi 96,7%, a u drugom 83,05%. I. Mikloš |