DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 68     <-- 68 -->        PDF

gdje je raspravljeno o šumi i vodnom režimu,
o šumi kao zaštiti od erozije i vjetra,
te o utjecaju šume na sastav zraka i
životinje.


Slijedeći dio knjige odnosi se na razmatranje
šume kao elementa krajolika: šuma
i umjetnost, šuma i zaštita prirode,
šuma i rekreacija i dr., a završni d´.o raspravlja
o uzgoju šuma kao našoj i kultur-


Töth Bela es munkatärsai:
SZIKESEK FASITASA. Akademiai kiadö,
Budapest. Ara: 58,— Ft. Izdanje 1971, god.
248 strana, 62 slike i tabelarna pregleda.


To je naučna i praktična knjiga Dr.
TOTH Bele i njegovih suradnika o pedesetogodišnjem
ispitivanju i radu na
pošumljavanju slatina i slatinastih terena
u Mađarskoj.


Ovdje se iznosi historijat osnivanja
Stanice za ispitivanje slatina u Püspökladänju
(zapadno od Debrecina — na rubu
čuvene pašnjačke pustinje Hortebadj) i
polavjekovni rad te stanice. Studiozno
obrađuje metode uzgoja sadnica u rasadnicima,
koje žive na slatinastim zemljištima
svih kontinenata. Počelo se 1922.
god., kada je Pokusna stanica osnovana,
s oko 30 vrsti drveća, a sada u arboretumu
te stanice ima više od 900 vrsti
drveća. Isto tako obrađuje sve faze rada
na pedološkom ispitivanju slatina, praktične
metode rada na pripremi zemljišta,
pošumljavanju, njezi i uzgoju kultura na
slatinama.


Prilike su nam skoro iste, a tih slatinastih
zemljišta ima po cijeloj Jugosla-


BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL
DE ECOLOGIA,


br. 10, Madrid 1976. donosi:


Rigueiro Rodriguez, A.: Bilješke
0 flori u planinskom masivu Grazalema
i njegovim ograncima (Cadiz).


Navode se lokaliteti 90 biljnih vrsta na
planinskom masivu Grazalema uz oznake
smještaja u koordinatama U. T. M. od
1 km2.


noj zadaći. Dat je opširan popis literature,
citiraju se i radovi naših stručnjaka.


Možda bi obzirom na opću vrijednost te
knjige ne samo za šumare nego i za javnost
bilo vrijedno razmotriti da se knjiga
prevede i tako učini pristupačnom našoj
čitalačkoj publici.


Prof. dr Josip Kišpatić


viji, pa je potrebno da i naši stručnjaci
više pažnje posvete ovom pitanju. U Mađarskoj
slatine i slatinasta zemljišta čine
10 % od ukupne površine. Prema pedološkoj
karti Vojvodine od ukupne površine
oko 2,046.000 ha površina slatina


233.000 ha; dakle, skoro isti odnosi.
Autor knjige je rođen na slatinastim
terenima, 1949. godine je došao da radi
u Pokusnu stanicu, a 1954. god. je postao
rukovodioc stanice i pod njegovim rukovodstvom
dostigla je svjetsku slavu.


Ova knjiga je danas vrlo aktualna, jer
je plodnih zemljišta svakim danom sve
manje zbog izgradnje gradova, sela i naselja,
izgradnje autostrada, puteva, industrije,
sportskih i ostalih objekata, a
zbog zagađivanja prirodne sredine, čovjek
mora za zaštitu i unapređenje da
iskoristi sve mogućnosti i proširi zelene
površine.


Preporučujem ovu knjigu svim stručnim
i naučnim krugovima.


Ivan Bajin, dipl. inž. šum.


Soriano Martin, C, Mufioz
Garmendia, F.: Florističke bilješke iz
Segura-Cazorla.


Navode se lokaliteti 64 taksona, definirani
koordinatama U. T. M. od 1 km2.
Ti su lokaliteti na području planinskog
masiva Segura većim dijelom novi za
navedene vrste.


De la Torre, M., Moreno G.,
Teller i a M. T., Calonge F. D.: Prilog
poznavanju pirofilnih gljiva Španjolske.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Autori su proučavali gljive pirofilnog
habitata, opisavši 15 vrsta i nabrojivši
ostale već poznate, što ukupno čini 33
pirofilne vrste u Španjolskoj. Podijeljene
su u dvije grupe: čisto pirofilne i
slučajne. Od 15 opisanih gljiva 9 vrsta i
1 varijetet su novi za španjolski mikološki
katalog. To su: Hyphrderma antracophyllum,
Hyphodontia subalutacea,
Amphynema byssoides, Psathyrella pen-
nata, Tephrocybe ambusta, Coprinus gonophyllus,
Coprinus lagopus var. sphaerosporus,
Anthracobia macrocystis, Geopvxis
carbonaria i Ascobolus carbonarius.


De la Torre, M.: Prilog proučavanju
vrste Gyromitra Fr. em. Harmoja u Španjolskoj.


Autor opisuje 7 vrsta roda Gyromitra
u Španjolskoj.


D a f a u c e, C: Osjetljivost klonova topole
prema napadu Cryptorrhynchus lapathi
L. (Col. Curculionidae).


Autor izlaže preferenciju Cryptorrhynchus
lapathi u pogledu ishrane i ovipozicije
prema raznim klonovima topole
na temelju obavljenih pokusa, antibiozu
koju predstavljaju neki klonovi te
olfaktivne, fizikalne i kemijske podražaje,
koji sudjeluju u tom procesu. U pogledu
ishrane kornjaši preferiraju klon


P. deltoides Marsh. cv. »Missouriensis
Zeeland«, a izbjegavaju klonove P. alba
L. cv. »bolleana« Lauche (sekcija Leuce
ss. Albidae). i P. alba L. var. nivea cv.
»Palmata«. Od svih klonova uzetih u pokus
ženke su najradije odlagale jaja na
P. X euramericana (Dođe) Guinier cv.
»Bayer B 8 de montafia« i P. nigra L. X
P. balsamifera cv. »Manitobensis«, kao i
P. euramericana (Dođe) Guinier cv. »Robusta
Zeeland« i P. deltoides Marsh. cv.
»Missouriensis Zeeland«. U tom su pogledu
izbjegavale iste one klonove, koje su
izbjegavale u pogledu ishrane, kao i P.
simonii fastigiata C. S. (sekcija Tacamahaca).
Najpovoljniji su klonovi za kornjaše


P. deltoides Marsh. cv. »Missouriensis
Zeeland« i P. X euramericana (Dođe)
Guinier cv. »I—214«. Na njima su kornjaši
živjeli najdulje, odlagali najviše jaja
i imali najveći koeficijent razmnožavanja.
Nasuprot tome, klon P. nigra L.


cv. »blanquillo de Granada« dao je kornjaše
najkraćeg života, najmanje plodnosti
i najmanjeg koeficijenta razmnožavanja
(svega 0,1 jaja po ženki).
Templado J.: Mimetizam insekata
iberijske faune.


Autor je proučavao razne primjere homokromije,
homotipije i mimikrije kod
insekata španjolske faune. Ujedno izlaže
neke osnovne pojmove o adaptivnom karakteru
i ekološkom značenju takvih pojava
mimetizma.


Morillo, C: Mravi iz grupe Formica
rufa u boriku Valsain.


Prilikom jednog pregleda šume Valsain
nađene su vrste Formica rufa
(72,64%> mravinjaka), F. dusmeti (18,86 %)
i F. nigricans (8,49 %) s ukupnom gustoćom
od 0,378 mravinjaka po hektaru. Analiza
varijanci 15 varijabli, koje se odnose
na strukturu vegetacije oko mravinjaka,
pokazala ie da F. rufa nastanjuje
gušće šume, sa debljim stablima i većom
temeljnicom po hektaru nego F. dusmeti,
koji se susreće više uz rub šume.


F. nigricans je veoma rijedak i po rasprostranjenosti
se u znatnoj mjeri preklapa
s prve dvije vrste.
Garcia, L.: Razmnožavanje orla Hieraetus
fasciatus u planini Cabo de Gata
u Almeriji.


"üvaj se rad bazira na opažanjima dva
gnijezda orla Hieraetus fasciatus u planini
Cabo de Gata u Almeriji. Gniježđenje
je tog orla veoma rano. Spolovi se
susreću koncem prosinca, a kopula počinje
u prvoj polovici siječnja. Koncem
istog i početkom idućeg mjeseca ženke
legu jaja. Inkubacija traje između 39 i
41 dana. Mladi izlaze iz jaja 12—18. ožujka
i napuštaju gnijezda u roku od oko
65 dana. Na jajima sjedi isključivo ženka,
dok je mužjak za to vrijeme hrani.
U vrijeme parenja orlovi ostavljaju za
vrlo kratko vrijeme svoj lovni teritorij.
Tada love u parovima, predveče, u zasjedi.
Njihove su glavne žrtve: Oryctolagus
cuniculus, Alectoris rufa i Lacerta lepida.
Biomasa ovih životinja u prvom gnijezdu
iznosi 96,7%, a u drugom 83,05%.


I. Mikloš