DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Kod podrobnijeg razmatranja brojčanih podataka objavljenih u tabelama po šumarijama može se opaziti da u izabiranju stabala za sječu šumarski inžinjeri neposredno nisu radili u 16 šumarija (od ukupno 33); dakle, u polovici od ukupnog broja šumarija. Naprotiv, lugari su taj posao obavljali na području 21 šumarije; dakle, na teritoriju 2/3 od ukupnog broja šumarija. * * * Koji su razlozi da je tako velik dio najvažnijeg stručnog rada — neposredno rješavanje naprijed navedenih uzgojnih zadataka — prepušten osoblju niže stručne spreme: ne samo tehničarima, nego i lugarima (oko 85 % posla)?! Da li je tome uzrok nedovoljan broj zaposlenih stručnjaka visokih kvalifikacija ili velika angažiranost tih radnika u drugim poslovima (organizacija, uprava, iskorišćavanje i dr.)? Ili je premalena briga za razvitak tih planinskih, pogotovo mješovitih, šuma u dalekoj budućnosti, odnosno nedovoljan osjećaj odgovornosti za utjecaj sadašnjih doznaka-sječa na sastav, oblik, podmlađivanje sastojina i kakvoću stabala. U takvim postupcima možda nije isključeno da odnosne doznake stabala za sječu mjestimice, povremeno, više ili manje, sadrže neke tipične značajke eksploatacijskih sječa. Nad iznesenim brojčanim podacima, konstatacijama i pitanjima, navedenima već u prethodnom napisu, trebali bi se dublje zamisliti odnosni organi šumarija i šumskih gospodarstva, općina i republike. Doduše, može se pretpostaviti da šumarsko osoblje nižih stručnih kvalifikacija postupak u doznaci stabala za uzgojnu sječu izvršava, po svojem stručnom znanju, savjesno te po uputama iskusnijih stručnjaka viših kvalifikacija i po odredbama šumskogospodarskih osnova. Ali gdjekad se događa đa se taj posao, isprva ili povremeno, obavlja dobro a zatim se šablonizira, tj. nedovoljno usmjerava u vezi s nekim (više-manje nejasnim i teško obrazloživim) promjenama ili tendencijom razvitka mikrostaništa i dijelova sastojine, općenito s biogeocenozom, pa je takav rad često u neskladu s najvažnijim zadacima uzgajanja i s određenim ciljem gospodarenja. Zato, i ne samo zato, zakonodavac je u novom Zakonu o šumama odredio da glavnu (redovnu) doznaku stabala za sječu treba da obavljaju prvenstveno šumarski inžinjeri; to mogu činiti i šumarski tehničari koji su posebno obrazovani za najvažniji rad u uzgajanju i iskorišćavanju šuma. Te postavke, po svemu sudeći, osobito se odnose na preborne (raznodobne) sastojine jer su složenijeg sastava i razvitka nego jednodobne. Lugare u vezi s tim poslom Zakon o šumama uopće ne spominje. U iznesenim konfrontacijama valja imati u vidu i unekoliko poznatu činjenicu da u doznaci-sječi iste količine drvne mase jedan će doznačivao poboljšati kakvoću preborne sastojine (uzgojna sječa), a drugi je može pokvariti, ponegdje čak i udariti žig grabežnog gospodarenja. Ako bi i u narednim razdobljima, unatoč stručnim potrebama i jasnoj odredbi člana 36. Zakona o šumama, velik dio posla u izboru i doznaci stabala za sječu obavljalo osoblje nižih stručnih kvalifikacija (koje ne može sustavno ni dovoljno pratiti razvitak nauke, rezultate istraživanja, aktualnu problematiku i si.) — može se događati da se premalo opažaju komponente biogeocenoze, da se nedovoljno uvažavaju složeni zadaci uzgajanja i da velik utjecaj imaju pojedine značajke (jednostavnijih) eksploatacijskih doznaka- sječa. Josip ŠAFAR, dipl. inž. šum. |