DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 40     <-- 40 -->        PDF

ODJECI


KVALIFIKACIJE STRUČNJAKA ZA DOZNAKU STABALA
ZA UZGOJNE SJEČE U PREBORNIM ŠUMAMA


J. ŠAFAR
Redovnu doznaku stabala može obavljati
samo šumarski inžinjer ili šumarski
tehničar osposobljen za ovaj posfto.


Član 36. ZOŠ


U prebornim šumama često se jednim uzgojnim (sječnim) zahvatom istodobno
i na istom mjestu rješava nekoliko uzgojnih zadataka (v. Šumarska
enciklopedija knj. II). Tih je zadataka ukupno deset: stvaranje novog naraštaja
(4), njegovanje (3), prebiranje među debelim stablima (2) i oblikovanje
sastojina (1). Zato je taj rad složeniji u prebornim (raznodobnim) šumama
nego u jednodobnim. Stoga su izbor i doznaka stabala za uzgojnu sječu vrlo
važan akt gospodarenja u raznodobnim oblicima šumskih sastojina. U tom
postupku — na temelju ocjene dotadašnjeg razvitka sastojina (dijagnoza),
svojega općeg znanja i stečenog iskustva — uzgajač mora nastojati da predvidi
daljnji tijek razvitka svakog dijela šumske sastojine i njene cjeline (prognoza),
pa na temelju donesenih zaključaka i prosudbe »za i protiv« razloga
usmjeruje svoj rad. Tako se radi i mora raditi u uzgojnim sječama.


Posve je drukčiji postupak u eksploatacijskim sječama. Ekstremne raz like
eksploatacijskih sječa u odnosu na uzgojne sječe ukratko
su ove (v. opširnije J. ŠAFAR: »Ekonomski i biološki temelji za uzgajanje
šuma«, Zagreb, 1963. str. 328. i 415): nema cilja šumskog gospodarenja; namiruju
se časovite potrebe; šumske sastojine su više zaliha drva nego proizvod
i sredstvo proizvodnje; važnija su stabla koja treba iskoristiti nego ona
koja treba njegovati; obnavljanje, njegovanje i oblikovanje sastojina prepušta
se prirodi; investicije služe uglavnom za eksploataciju šuma. Takvih
sječa bilo je ponegdje u našim šumama prije rata na temelju kapitalističkih
odnosa i poslije rata za neodgodivu obnovu, za industrijalizaciju i obranu
zemlje. U takvim okolnostima izbor stabala za sječu je razmjerno jednostavan,
jer glavni je zadatak: eksploatirati vredniju drvnu masu (tzv. kvalitetne
sječe) što bliže i što jeftinije; dakle, prebiranje (izbor) stabala eksploatacijskih
dimenzija i kakvoće. No, vratimo se na glavni zadatak ovog napisa,
na izbor stručnjaka za provedbu uzgojnih sječa u današnjim okolnostima;
uz napomenu da se po nekim zahtjevima eksploatacijskih sječa gdjekad postupa
i danas.


Da se obveze urednog gospodarenja i zadaci u uzgojnim sječama što bolje
izvrše, potrebna je što bolja stručna sprema i određena stručna kvalifikacija.
Zato je sadanjim Zakonom o šumama SRH u članu 36, stavku 5. određeno, da
redovnu doznaku stabala za sječu smije obavljati samo
šumarski inžinjer ili šumarski tehničar koji je osposobljen za taj posao.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Kakva je, do donošenja tog Zakona, bila kvalificiranost uzgajača odnosno
doznačivača za izbor stabala kod uzgojnih sječa? Ovdje, kao primjer, izneseni
podaci ne mogu se, doduše, uopćiti, ali su značajni.


Vrlo interesantne podatke o udjelu pojedinih kategorija šumarskih stručnjaka
u najvažnijem uzgojnom radu objavio je S. MILKOVlC u veoma sažetom
napisu »Raspored kadrova po stručnoj spremi u doznaci stabala za
sječu u području raznodobnih (prebornih) šuma u gorskoj regiji« (Šum. list
1976, svez. 1—2, str. 83—86). Podaci su iz godine 1975, a odnose se na planinsku
regiju hrvatskih Dinarida za područja 5 šumskih gospodarstava, odnosno
za njihove 33 šumarije koje imaju ukupno 66 šumarskih inžinjera i
193 šumarska tehničara. Iz brojčanih podataka, iznesenih tabelarno po područjima
šumskih gospodarstva i za njihove šumarije, autor je dao vrlo važne
zaključke.


U povodu objavljivanja Zakona o šumama (v. Šum. list 1977, svez. 5—7),
posebno člana 36, smatram da zbog velike aktualnosti treb a da se podsjetimo
na Milkovićeve podatke; utoliko više što se nitko iz
navedenih šumskih gospodarstava i šumarija javno dosad nije osvrnuo na
taj važan napis, čak ni ona gospodarstva kojih su podaci u zaključcima posebno
istaknuti. Dio iznesenih brojčanih podataka iskorišten je, transformiran
i unesen u ovaj napis.


U doznačivanju oko milijun tristo tisuća kubnih metara drvne mase na
području svih šumarija navedene regije sudjelovali su:


inzinjeri tehničari lugari


15% 58% 27%
Na temelju tih brojčanih podataka može se ustvrditi: unatoč razmjerno velikom
broju šumarskih inžinjera i tehničara (ukupno oko 260), u najvažnijem
stručnom postupku kod uzgajanja prebornih šuma — u izabiranju stabala
za uzgojnu sječu neposredno su mnogo više radili lugari nego inzinjeri;
više od 1/4 posla obavili su sami lugari. To su prosjeci za čitavu regiju. Međutim,
u brojčanim podacima o sudjelovanju pojedinih kategorija šumarskih
stručnjaka u izboru stabala za sječu velike su razlike između šumskih gospodarstava
i, pogotovo, između pojedinih šumarija.


Šumsko
gospod.
Broj
šumarija inž.
Broj
tehn.
Doznaku su izvršili
inž. tehn. lugari
(u postocima)
Ogulin
Gospić
Delnice
7
10
10
17
19
17
59
52
57
11
11
12
616344
28
26
44
Senj
Vrbovsko
5
(1)
10
3
20
5
36
18
6482




Na temelju podataka iz ove tabele, u brojčanom sudjelovanju pojedinih
kategorija šumarskog kadra kod doznake stabala za sječu bolji su odnosi u
manjim šumskim gospodarstvima nego u većim. U jednom velikom gospodarstvu
čak gotovo polovicu posla u doznaci stabala za sječu izvršilo je osoblje
najniže stručne spreme.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Kod podrobnijeg razmatranja brojčanih podataka objavljenih u tabelama
po šumarijama može se opaziti da u izabiranju stabala za sječu šumarski
inžinjeri neposredno nisu radili u 16 šumarija (od ukupno 33); dakle, u polovici
od ukupnog broja šumarija. Naprotiv, lugari su taj posao obavljali na
području 21 šumarije; dakle, na teritoriju 2/3 od ukupnog broja šumarija.


* *


*


Koji su razlozi da je tako velik dio najvažnijeg stručnog rada — neposredno
rješavanje naprijed navedenih uzgojnih zadataka — prepušten osoblju
niže stručne spreme: ne samo tehničarima, nego i lugarima (oko 85 %
posla)?! Da li je tome uzrok nedovoljan broj zaposlenih stručnjaka visokih
kvalifikacija ili velika angažiranost tih radnika u drugim poslovima (organizacija,
uprava, iskorišćavanje i dr.)? Ili je premalena briga za razvitak tih
planinskih, pogotovo mješovitih, šuma u dalekoj budućnosti, odnosno nedovoljan
osjećaj odgovornosti za utjecaj sadašnjih doznaka-sječa na sastav, oblik,
podmlađivanje sastojina i kakvoću stabala. U takvim postupcima možda
nije isključeno da odnosne doznake stabala za sječu mjestimice, povremeno,
više ili manje, sadrže neke tipične značajke eksploatacijskih sječa.


Nad iznesenim brojčanim podacima, konstatacijama i pitanjima, navedenima
već u prethodnom napisu, trebali bi se dublje zamisliti odnosni organi
šumarija i šumskih gospodarstva, općina i republike.


Doduše, može se pretpostaviti da šumarsko osoblje nižih stručnih kvalifikacija
postupak u doznaci stabala za uzgojnu sječu izvršava, po svojem
stručnom znanju, savjesno te po uputama iskusnijih stručnjaka viših kvalifikacija
i po odredbama šumskogospodarskih osnova. Ali gdjekad se događa
đa se taj posao, isprva ili povremeno, obavlja dobro a zatim se šablonizira,
tj. nedovoljno usmjerava u vezi s nekim (više-manje nejasnim i teško obrazloživim)
promjenama ili tendencijom razvitka mikrostaništa i dijelova sastojine,
općenito s biogeocenozom, pa je takav rad često u neskladu s najvažnijim
zadacima uzgajanja i s određenim ciljem gospodarenja.


Zato, i ne samo zato, zakonodavac je u novom Zakonu o šumama odredio
da glavnu (redovnu) doznaku stabala za sječu treba da obavljaju prvenstveno
šumarski inžinjeri; to mogu činiti i šumarski tehničari koji su posebno
obrazovani za najvažniji rad u uzgajanju i iskorišćavanju šuma. Te postavke,
po svemu sudeći, osobito se odnose na preborne (raznodobne) sastojine
jer su složenijeg sastava i razvitka nego jednodobne. Lugare u vezi s tim
poslom Zakon o šumama uopće ne spominje.


U iznesenim konfrontacijama valja imati u vidu i unekoliko poznatu
činjenicu da u doznaci-sječi iste količine drvne mase jedan će doznačivao
poboljšati kakvoću preborne sastojine (uzgojna sječa), a drugi je može pokvariti,
ponegdje čak i udariti žig grabežnog gospodarenja.


Ako bi i u narednim razdobljima, unatoč stručnim potrebama i jasnoj
odredbi člana 36. Zakona o šumama, velik dio posla u izboru i doznaci stabala
za sječu obavljalo osoblje nižih stručnih kvalifikacija (koje ne može sustavno
ni dovoljno pratiti razvitak nauke, rezultate istraživanja, aktualnu
problematiku i si.) — može se događati da se premalo opažaju komponente
biogeocenoze, da se nedovoljno uvažavaju složeni zadaci uzgajanja i da velik
utjecaj imaju pojedine značajke (jednostavnijih) eksploatacijskih doznaka-
sječa.


Josip ŠAFAR, dipl. inž. šum.