DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 34 <-- 34 --> PDF |
ili kozlića koje bi sami ubili, prijavili kao žrtve risa i tako smanjili svoju obavezu. Na kraju je istrebljivanje risa proglašeno zadaćom od državnog značaja. Lovci su pozdravili ovu mjeru, jer se srneća i jelenska divljač također nalazila na jelovniku te zvjeri.« Prednje smo citirali radi sličnih pojava preuveličavanja štete od nekih vrsta divljači na području našeg krša (medvjed). Taj primjer spomenuli smo i radi toga što je ris iz naših šuma (kraških predjela) doživio sličnu sudbinu. Istrijebljen je nemilosrdno do posljednjeg primjerka. Kojim intenzitetom iščezavaju životinjske vrste pokazuju navodi iz jedne enciklopedije SSSR-a (Dječja enciklopedija br. 4, str. 424. »Ohrana životnih v zapovednikah«, Moskva, 1960): »U našoj eri sa lica zemlje nestalo je 106 vrsta samo krupnih sisara. Za prvih 18 stoljeća izumrle su 33 vrste. U dvadesetom vijeku još 33 vrste, a za posljednjih 50 godina iščezlo je 40 vrsta.« Prema tim podacima, više je nestalo divljači (vrsta) za posljednjih 50 godina nego za prvih 18 vjekova. Smanjivanje šumskih prostora na obalnom i priobalnom području bitno je utjecalo na brojnost i zastupljenost životinjskih vrsta. Dok je na našem sadašnjem kršu još rasla šuma u njoj je živjela krupna i sitna divljač. Ostaci prirodnih visokih šuma riječkog područja to najbolje potvrđuju. Devastacija šuma jadranskog područja prisilila je krupnu divljač da se povlači sve dalje i dalje od obale. Riječka regija, na kojoj je danas divljač najbliže moru (naročito krupna divljač), ostala je zahvaljujući šumama koje se spuštaju gotovo do obale, jedini izuzetak. Intenzivnije sječe ovdje su novijeg datuma, pa je proces uništavanja šume i njene faune bio negdje usporen, a negdje sasvim izbjegnut. Međutim, primjeri koji pokazuju da ni to područje nije bilo pošteđeno velikih gubitaka, brojni su. Jedan od njih je i rezultat istraživanja koja su proveli Dr. FRANČISKOVIC i Ing. TOMAC. Među ostalim autori se pozivaju i na dokumente iz kojih se vidi da je jedan od projektanata Lujziane (cesta Rijeka—Karlovac), koja je bila građena od 1803. do 1809. godine, Ing. REPSERN predlagao da se uz cestu od Rijeke do Gornjeg Jelenja grade kolonije, da bi promet bio zaštićen od hajduka koji su se skrivali u gustim šumama. U tom predjelu nema ni traga visokim šumama. Od tada je prošlo oko 170 godina. "Visoka divljač se zadržala u šumama oko Gornjeg Jelenja i dalje prema Gorskom kotaru i Risnjaku. Nazivi nekih mjesta i predjela također potvrđuju da je divljač tu bila prisutna i bez sumnje važna, jer inače ne bi tako istaknuta mjesta i naselja dobivala imena po pojedinim pretstavnicima faune kao na primjer: Jelenje, Risnjak, Medvejci, Tetrebovac, Lisac, Lisina i drugi. Formiranjem novih ekosistema neke vrste divljači se sele, dok se pojedine vrste prilagođavaju izmijenjenim uvjetima, a sitna divljač (kamenjarka i trčka) postaje sve brojnija. Krupna divljač nalazi mjesto boravka u visokom kršu ili u njegovom zaleđu, osim srneće divljači koja ostaje ponegdje i uz obalu. Površan zaključak mogao bi glasiti da je takvo stanje neizbježno, da je proces koji se zbio logičan i konačan. Ako prve dvije tvrdnje stoje, trećoj svakako nema mjesta. I drugdje tehnički razvoj i urbanizacija poremetili su i remete ekološku ravnotežu, ali se ozbiljno razmišlja kako bi se stanje 160 |