DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 29 <-- 29 --> PDF |
PROMJENE VEGETACIJE IZAZVANE UTJECAJEM DIVLJACI K. DUBRAVEC i V. GAŽI-BASKOVA UVOD U mnogim zemljama Evrope, Amerike itd. radi razvoja lovne privrede divljač se zaštićuje. Posljedica je te zaštite, da se njezin broj iz dana u dan stalno povećava. Kako visoka divljač brsti mlade izbojke i oštećuje koru drveća ona uzrokuje ogromnu štetu u poljoprivredi i šumarstvu (ČOP 1973, SCHRÖDER 1973, WILLISTON 1974). U nekim našim krajevima već je toliko brojna, da predstavlja pravi problem slično kao i u drugim zemljama, zbog toga jer čine štete na vegetaciji (DASMANN 1967, REGELIN et all. 1974, PLAVŠIĆ-GOJKOVlC i GAŽI-BASKOVA 1974). Uslijed toga je neophodno proučavati utjecaj divljači na vegetaciju, promjene nastale na vrstama, koje ona koristi za hranu, kao i funkciju koju ona ima u određenom ekosistemu. Zbog navedenih razloga pristupili smo i mi ovim istraživanjima. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Istraživanja utjecaja divljači na promjenu šumske i livadne vegetacije vršena su na području Vojnika kraj Celja i Dobrne. Dakle proučavanja su vršena u pretplaninskom području na nadmorskoj visini od 350—400 m, gdje je tlo pretežno kisele reakcije i teško, ponegdje močvarno, a djelomično isušeno i siromašno hranjivim materijama. Prilikom istraživanja šumske vegetacije ustanovili smo da se na relativno malim površinama u šumama bijelog bora razvilo nekoliko zajednica, koje pripadaju asocijacijama Myrtillo-Pinetum austrtialpinum Tomaž. sphagnetosum GAZI i DUBRAVEC — na močvarnim mjestima; Molinio-Pinetum WRABER i Molinio-Pinetum WRABER facijes sa mahom tresetarom (GAZI i DUBRAVEC 1973) — na vlažnim i močvarnim mjestima siromašnim na hranjivim materijama. Na temelju provedenih istraživanja ustanovljeno je, da su se šume bijelog bora na ovom području razvile antropogenim utjecajem iz zajednice Querco-Carpinetum. Navedene zajednice bora u podstojnoj vegetaciji imaju veliki broj vrsta, koje koriste za pašu srne i zečevi kao npr. vrste Luzula silvatica L., Vaccinium myrtülus L., V. vitis idaiett L. itd. Nakon golosječe, koja je izvršena 1945—1953. g. na površini od cea 6 ha posađeno je oko 1500 sadnica pitomog kestena (Castanea vesca). Na tim mladim sadnicama su se svake godine mogle primijetiti velike štete od brštenja i gulenja kore, koju su uzrokovali srndači i srne. Kako su na tim sadnicama svake vegetacijske sezone načinjene velike štete brštenjem pupova i mladih izbojaka, to je vjerojatno jedan od razloga da se do danas na tom području održalo svega oko 20 zakržljalih primjeraka posađenog kestena. Kako je iz istraživanja vidljivo, visoka divljač je u velikoj mjeri utjecala na eliminira |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 30 <-- 30 --> PDF |
nje vrste (MUNCH 1973). Na tom području je sada vrlo bujno razvijena mlada i gusta borova šuma u kojoj imaju srne, srndači i zečevi, te fazani uz ostalu divljač odlično sklonište. Na istraživanom lokalitetu se je jako dobro izvršilo prirodno pomlađivanje bora (Pinus silvestris) zahvaljujući tome što je to vrsta, koju srne kao i jeleni ne brste (usp. WILLISTON 1973). Osim toga oni ne brste vrste: Alnus glutinosa, Salix-vrste, Juniperus communis i Rubus fructicosa. Primjetilo se da srne nemilosrdno brste pupove i mladice grmlja i drveća do visine 1,30 m vrsta: Castanea sativa, Corylus avellena (si. 1), Pyrus communis, Fagus siltiatica, Quercus petrea itd. Na navedenim vrstama srne i srndači slično kao i jeleni brste terminable i lateralne pupove i mladice a kasnije i lišće i time deformiraju habitus biljaka i onemogućuju daljni normalni rast i razvoj vrste. Visoka divljač ne čini štetu samo na pupovima i mladim izbojcima, nego guli i koru na stabljikama mladih biljaka do promjera oko 3 cm. Interesantno je napomenuti da ona ne guli koru niti debljim niti tanjim primjercima. Time je biljakama onemogućen normalni rast i razvoj, a u mnogim Vrsta Corylus aveltana L., na kojoj je vršeno brštenje pupova i mlađih izbo jaka do visine 1,30 m Art Corylus avellana L., auf das abfresen der Knospen und der Sprösslinge bis 1,30 m Höhe ausgeführt ist |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 31 <-- 31 --> PDF |
slučajevima one se i osuše. Na vrstama gdje je bila ikora stabljike samo djelomično oguljena zapazili smo deformacije u vidu kvrgastih tvorevina. Treba napomenuti, da visoka divljač čini veliku štetu i na kulturnim vrstama, naročito u voćnjacima, gdje brsti sve vrste izuzev oraha (Juglans regia), vjerojatno zbog specifičnog mirisa (TINGER i BESSER 1962). Osim toga divljač pravi i veliku štetu na ratarskim kulturama i livadama. Primjetili smo, da mjestimice u sve travnjake prodire vrsta tvrdače (Nardus stricta). Širenje tvrdače je u vezi sa specifičnim klimatskim prilikama, a i pašom divljači. Isto tako se pokazalo, da vrstu beskoljenke (Olinia litoralis) divljač rijetko pase, te se ona zbog toga jače širi. ZAKLJUČAK Na temelju provedenih istraživanja možemo zaključiti, da najveći utjecaj na promjenu vegetacije u istraživanom području ima visoka divljač (srne i srndaći): 1. ona brsti u šumama terminalne i lateralne pupove i mlade izbojke na vrstama: Castlanea aativa, Corylus avellana, Pyrus communis, Fagus silvatica itd., a rogovima gule djelomično ili potpuno koru mladim biljkama do promjera stabljike 3 cm ne birajući vrste; 2. navedene štete od divljači negativno utječu na vegetaciju, jer ponekada djelomično ili potpunoma uništavaju vrste kao što je to slučaj s vrstom Castanea sativa; 3. visoka divljač ne brsti bor te je to vjerojatno i razlogom da se bor bolje pomlađuje; 4. u sve travnjake prodire vrsta Nardus stricta čije je širenje u vezi s s edafskim faktorima, a vjerojatno i u vezi s pašom brojne divljači. LITERATURA Č o p, J. (1973): Damage by Red deer in the Karawanken range and measures to reduce it (by fences winter quarters). Beihefte zu den Zeitschriften des Schweizerischen Forstvereins, 52, 259. Gazi, V. und K. Dubrave c (1973): Ein Beitrag zur Untersuchungen der Rotföhrenwälder in Slowenien. Ber. der. Geobot. Institut, ETH, 51, 116—121. Gazi, V. und K. Dubrave c (1974): Travnjačka vegetacija na području Vojnika kraj Celja. Rad u štampi. Da s mann , R. F. und and. (1967): Deer attractans an aproach to the deer damage problem. Yournal Forestry, 65, 8, 564—566. Munch , W. D. (1973): Zur Methodik der Prüfung von Mitteln zur Verhütung von Wildschäden. Zeitschrift für Pflanzenkrankheiten und Pflanzenschutz, 83, 3—4, 188—200. Plavšić-Gojković, N. und V. Gaži-Baskova (1974): Početna istraživanja dinamike i sukcesije vegetacije na trajnim plohama u gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac (Šumarija Lipovljani). Šumarski list 10—11, 411—420. Regelin, W. L., O. C. Wallmo, J. Nagy and D. R. Dietz, 1974: Effect of Logging on Forage Values for Deer in Colorado. Yournal of Forestry, May 1974, 282—285. Schröder , W. (1972): Funktion und Situation von grossen Pflanzenpfressern in Waldökosystemen Mitteleuropas. Belastung und Belastbarkeit von Ökosystemen. Giessen, 55—58. Tinger , J. R. und J. F. Besse r (1962): Repellents for protection of young Forest trees from rabbit rodent damage. Tree Planters´Notes, 51, 1—3. Will in st on, H. L. (1974): Control of Animal damage to young Plantations in the South. Yournal of Forestry, 78—81. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 32 <-- 32 --> PDF |
ZUSAMMENFASSUNG Veränderungen der Vegetation, verursacht durch das Wild. Aus den Untersuchungen geht hervor, dass den grössten Einfluss auf die Änderung der Vegetation in dem untersuchten Gebiet das Hochwild hat (Rehe und Rehbocke). — Sie weiden in den Wäldern terminale und laterale Knospen und junge Sprossen auf den Arten ab: Castanea sativa, Corylus avellana, Pyrus communis, Fagus silvatica u. s. w. und mit den Hörnern teils oder ganz die Borke des jungen Gewächse schaden die in durchschnitt 3 cm haben, nicht die Art wöhlend. — Die von dem Wild angeführten Schäden beeinflussen negativ die Vegetation, denn teils oder ganz vernichtet es die Arten wie es der Fall mit der Art Castanea sativa ist. — Das Hochwild weidet wahrscheinlich die Föhre nicht ab, so ist auch die Ursache für die besser Verjungerung der Föhren. — In allen Wiesen durchdringt Art Nardus stricta dessen Verbreitung in der Verbindung der edaphischen Faktoren ist, und wahrscheinlich auch in der Verbindung mit der Weide des Zahlreichen Hohwilds. Prof. Dr Valentina GAZIBASKOVA, Prilaz JNA 44 YU — 41 000 Zagreb Dr Katarina DUBRAVEC, Delgalova 25 YU — 41 040 Zagreb |