DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 29     <-- 29 -->        PDF

PROMJENE VEGETACIJE IZAZVANE UTJECAJEM DIVLJACI


K. DUBRAVEC i V. GAŽI-BASKOVA
UVOD


U mnogim zemljama Evrope, Amerike itd. radi razvoja lovne privrede
divljač se zaštićuje. Posljedica je te zaštite, da se njezin broj iz dana u dan
stalno povećava. Kako visoka divljač brsti mlade izbojke i oštećuje koru
drveća ona uzrokuje ogromnu štetu u poljoprivredi i šumarstvu (ČOP 1973,
SCHRÖDER 1973, WILLISTON 1974). U nekim našim krajevima već je toliko
brojna, da predstavlja pravi problem slično kao i u drugim zemljama,
zbog toga jer čine štete na vegetaciji (DASMANN 1967, REGELIN et all. 1974,
PLAVŠIĆ-GOJKOVlC i GAŽI-BASKOVA 1974). Uslijed toga je neophodno
proučavati utjecaj divljači na vegetaciju, promjene nastale na vrstama, koje
ona koristi za hranu, kao i funkciju koju ona ima u određenom ekosistemu.


Zbog navedenih razloga pristupili smo i mi ovim istraživanjima.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA


Istraživanja utjecaja divljači na promjenu šumske i livadne vegetacije
vršena su na području Vojnika kraj Celja i Dobrne. Dakle proučavanja su
vršena u pretplaninskom području na nadmorskoj visini od 350—400 m, gdje
je tlo pretežno kisele reakcije i teško, ponegdje močvarno, a djelomično isušeno
i siromašno hranjivim materijama.


Prilikom istraživanja šumske vegetacije ustanovili smo da se na relativno
malim površinama u šumama bijelog bora razvilo nekoliko zajednica,
koje pripadaju asocijacijama Myrtillo-Pinetum austrtialpinum Tomaž. sphagnetosum
GAZI i DUBRAVEC — na močvarnim mjestima; Molinio-Pinetum
WRABER i Molinio-Pinetum WRABER facijes sa mahom tresetarom (GAZI i
DUBRAVEC 1973) — na vlažnim i močvarnim mjestima siromašnim na hranjivim
materijama. Na temelju provedenih istraživanja ustanovljeno je, da
su se šume bijelog bora na ovom području razvile antropogenim utjecajem
iz zajednice Querco-Carpinetum. Navedene zajednice bora u podstojnoj vegetaciji
imaju veliki broj vrsta, koje koriste za pašu srne i zečevi kao npr.
vrste Luzula silvatica L., Vaccinium myrtülus L., V. vitis idaiett L. itd.


Nakon golosječe, koja je izvršena 1945—1953. g. na površini od cea 6 ha
posađeno je oko 1500 sadnica pitomog kestena (Castanea vesca). Na tim mladim
sadnicama su se svake godine mogle primijetiti velike štete od brštenja
i gulenja kore, koju su uzrokovali srndači i srne. Kako su na tim sadnicama
svake vegetacijske sezone načinjene velike štete brštenjem pupova i mladih
izbojaka, to je vjerojatno jedan od razloga da se do danas na tom području
održalo svega oko 20 zakržljalih primjeraka posađenog kestena. Kako je iz
istraživanja vidljivo, visoka divljač je u velikoj mjeri utjecala na eliminira