DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 23 <-- 23 --> PDF |
JASENOV STITASTI MOLJAC (SIPHONINUS PHILLYREAE HALIDAY) I. MIKLOŠ SAŽETAK. Autor daje morfološki opis jasenovog štitastogmoljca te iznosi neke podatke o njegovoj biologiji, rasprostranjenosti i prirodnim neprijateljima. U nas je nađen na običnom, poljskom i američkom jasenu, uglavnom na mladim stabalcima. Može se naći u ružnim razvojnim stadijima od ranog proljeća do kasne jeseni, što govori u prilog pretpostavci da u našim klimatskim prilikama ima veći broj generacija u jednoj godini. Utvrđen je visoki stupanj parazitiranosti Učinaka i prisutnost vrlo efikasnog predatora, bube mare Clitostethus arcuatus Rossi. Na napadnutim biljkama nisu primijećene značajnije štete. UVOD Stitasti su moljci poznati u prvom redu kao poljoprivredni štetnici, jer čine štete najviše na raznom povrću, voću te ukrasnom i industrijskom bilju. Samo je mali broj vrsta koje žive na šumskom drveću kao monofagni ili polifagni štetnici, pa ni one nemaju neku veću šumskogospodarsku važnost. Jedna je od njih jasenov stitasti moljac (Siphoninus phillyreae Haliday), koji se često, katkada i u velikom broju može naći u našim šumama i parkovima gdje ima jasena. Donosim ovdje prikaz tog moljca na temelju podataka iz strane literature kao i nekih vlastitih bioloških zapažanja na terenu i u laboratoriju prilikom istraživanja štetnika jasena. SISTEMATIKA I MORFOLOGIJA Jasenov stitasti moljac spada u red Homoptera (Jednakokrili rilaši), pod- red Aleurodina (Stitasti moljci), familiju Aleurodidae i podfamiliju Aleurodinae (OBENBERGER, 1957). Naziv Aleurodina potječe od grčke riječi aleuron (= brašno) zbog toga što su krila ovih insekata potpuno pokrivena bijelim praškom. Odrasli su oblici po vanjskoj formi prilično nalik na sitne moljce (leptiriće), ali su po svom razvoju (nepotpuna preobrazba ili alometabolija), načinu ishrane (usni ustroj za bodenje i sisanje) i drugim biološkim značajkama bliži lisnim i štitastim ušima. To je i jedan od razloga što u raznim jezicima postoji za tu grupu insekata mnogo različitih, često »hibridnih« naziva: stitasti moljci i (bijele) leptiraste uši na našem jeziku, bjelokrilke na ruskom, Schildmotten, Mottenschildläuse, Schmetterlingsläuse i Weisse Fliegen na njemačkom, White Flies na engleskom, mouches blanches na francuskom i moscas blancas na španjolskom. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Prema ZAHRADNIKU (1972) određivanje vrsta prema odraslim oblicima vrlo je teško, katkada čak nemoguće. Taksonomija čitavog podreda temelji se na morfološkim oznakama puparija, pretposljednjeg razvojnog stadija. Podred Aleurodina sadrži, prema OBENBERGERU (1957) samo jednu nadfamiliju — Aleurodioidea i jednu familiju — Aleurodidae sa tri podfamilije: Udamoscelinae, Aleurodicinae i Aleurodinae. Broj vrsta je relativno malen, a osim jasenovog štitastog moljca od izvjesnog je interesa za šumarstvo i slijedećih 7 vrsta: Bemisia citricola Gomez-Menor, B. silvaticolu Dancig, Asterobemisia avellanae Signoret na raznim vrstama drveća, Aleurochiton complanatus Baerensprung monofagan na javoru mliječu, Nealeurochiton pseudoplatani Visnya monofagan na gorskom javoru, Aleurochiton acerinus Haupt, uglavnom na klenu, a povremeno i na Acer lobelii, A. negundo i A. platanoides te Aleurotrachelus espunae Gomez-Menor na hrastu u Španjolskoj (ZAHRADNIK, 1972). Svi štitasti moljci, pa i polifagne vrste, napadaju prije svega bjelogorično drveće, dok crnogoricu izbjegavaju. SI. 1. Jasenov štitasti moljac na listu jasena. — Gore ženka, ispod nje jaja, lijevo svlak 4. larvalnog stadija. (Pov. 20 X) Crtež: V. Buday Imago jasenovog štitastog moljca (si. 1) dugačak je svega ca 1,2 mm, a raspon krila iznosi ca 3 mm. Na sitnoj glavi nalaze se nitasta ticala sastavljena od 7 članaka, od kojih je prvi najjače razvijen. Facetirane su oči jednom uskom pregradom razdijeljene u dva dijela. Pokraj svakog oka nalazi se još po jedna ocela. Usni je ustroj, kao i u drugih Homoptera, podešen za bodenje i sisanje. Prvi je članak prsišta najkraći, a druga dva nose na sebi par opnenastih krila, od kojih je prvi par tek neznatno veći nego drugi. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Između njih ne postoji nikakva spona koja bi ih držala zajedno kao što je to npr. u leptira i opnokrilaca. U stavu mirovanja krila su složena poput širokog krova iznad zatka. Njihova je nervatura vrlo reducirana i na prvom se paru sastoji samo od dvije žile, koje imaju zajedničko ishodište. Pokrivena su sitnim voštanim praškom snježnobijele boje. Noge su dugačke i tanke, sa dvočlanim stopalom i zastopaljem sastavljenim od dvije kanđice i prihvatnog lapa. Prva su dva para podešena za hodanje, a treći za skakanje. Obično se moljci kreću hodanjem, do!k im skokovi služe samo zato da bi se odrazili od podloge prije nego će odletjeti. Zadak je, drugačije nego u ostalih Homoptera, na bazi sužen i zato veoma pokretljiv u odnosu na prsište. S donje strane zatka nalaze se žlijezde za izlučivanje voska, kojim insekt pomoću krila i nogu pokriva čitavo svoje tijelo osim očiju, koje ostaju crne. Jaje je svjetlo žutozelene boje, izduženo-ovalna oblika, dugačko ca 0,25, a široko ca 0,10 rnm. Na bazalnom dijelu ima kratku stapku, kojom je pričvršćeno na list. Ličinka koja je tek izašla iz jajeta vrlo je sitna, sploštena, eliptičnog oblika, sa dobro razvijenim ticalima i kratkim ali pokretnim nogama. To je jedini gibivi stadij ličinke. Kod ostalih larvalnih stadija (2. — 4.) dolazi do sve jače redukcije nogu, pa su te ličinke nepokretne. Na rubu oko čitavog tijela imaju sloj palisadnih voštanih stupica, pomoću kojih su tijesno priljubljene uz podlogu (si. 2). Četvrti se larvalni stadij poslije nekog vremena pretvara u puparij, koji je ovalan, ca 1 mm dugačak, bjelkaste boje sa smeđastim šarama na leđima i pokriven voštanim praškom. Na leđnoj se strani nalazi oko 65 dugačkih izvodnih kanala kožnih žlijezda (ZAHRADNIK, 1972). SI. 2. Jasenov štitasti moljac na listu jasena — ličinke raznih stadija i okrugle kapi »medne rose«. (Pov. 15 x) Crtež: V. Buday |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 26 <-- 26 --> PDF |
BIOLOGIJA Prema podacima u stranoj literaturi evropske vrste štitastih moljaca razvijaju godišnje od jedne do mnogo generacija. Primjer za monovoltinu vrstu predstavlja crni maslinin štitasti moljac (Aleurolobus olivinus Silv.), koji dolazi i u našim primorskim krajevima. S druge strane, cvjetni štitasti moljac (Trialeurodes vaporarium Westw.) može u staklenicima razviti vrlo veliki broj generacija kontinuirano tijekom čitave godine (i preko zime). To je ujedno i primjer jakog utjecaja temperature na broj generacija, za razliku od nekih vrsta ovih insekata, kod kojih je taj broj konstantan bez obzira na utjecaj klimatskih faktora. Jasenov štitasti moljac ima u srednjoj Evropi 2—3, u južnoj Evropi 4, a na Krimu čak 7—8 generacija godišnje (ZAHRADNIK, 1972). Očigledno je da se ovdje radi o vrsti koja se različito razvija u različitim geografskim odn. klimatskim uvjetima. Koliko ima generacija u našoj zemlji nije poznato, ali bi se na temelju nalaza insekta u pojedinim razvojnim stadijima koje sam prikupio u posljednjih sedam godina, moglo pretpostaviti da ih ima i više nego što Zahradnik navodi za južnu Evropu, tj. više od četiri. Tome u prilog govori prije svega podatak da se u zagrebačkom parku Maksimir adultni oblici mogu naći gotovo u svakom mjesecu od travnja do listopada, dakle tijekom čitavog vegetacijskog razdoblja. Kako adultni oblici tog insekta ne žive dugo, nije vjerojatno da bi svi oni pripadali samo malom broju generacija. Također je moguće da broj generacija varira i u raznim dijelovima naše zemlje te u pojedinim godinama s obzirom na vremenske prilike. Ostali podaci su slijedeći: Spačva, 10. IV 1972. (imagines i jaja na poljskom jasenu), Repaš, 24. V 1977. (imagines i jaja na poljskom jasenu), Zagreb, 25—31. V 1971. (imagines, jaja i mlade ličinke na običnom jasenu), šume oko Mikanovaca, 17. VI 1971. (imagines i jaja na poljskom jasenu), Zagreb, 26. VI—1. VII 1971. (imagines, jaja i ličinke svih uzrasta na običnom jasenu), 6. VII 1971. (imagines na običnom jasenu), 10. VII 1971. (imagines, jaja i ličinke svih uzrasta na poljskom jasenu), Zalesina, 20. VII 1971. (imagines u velikom broju na običnom jasenu), Crikvenica, 23. VII 1971. (ličinke raznih uzrasta na običnom jasenu), Zagreb, 17. VIII—1. IX 1971. (imagines, jaja i ličinke svih uzrasta na običnom jasenu), 8. i 15. IX 1971. (imagines i ličinke raznih uzrasta) 21. IX 1971. (imagines i ličinke raznih uzrasta) Opatovac (kod Vukovara) 7. X 1971. (imagines i ličinke na američkom jasenu), Zagreb, 11. X 1971. (imagines i ličinke), Spačva, 14. X 1971. (imagines i ličinke na poljskom jasenu), Zagreb, 18. X—3. XI 1971. (imagines i ličinke raznih uzrasta). Razvojni ciklus i način života jedne generacije jasenovog štitastog moljca je slijedeći: Odrasli oblici nalaze se uglavnom na naličju listova, gdje se i pare. Najradije se zadržavaju na mladim listovima. Uskoro poslije kopulacije ženka leže jaja, također na naličju lista, pojedinačno ili u većem broju, koja katkada poreda u polukrug. Najčešće su jaja smještena na bazalnom dijelu listića uz glavnu žilu. Dosta se čvrsto drže podloge, jer je njihova bazama stapka uložena u lisno tkivo. Nakon ovipozicije ženka na njih strese nešto bijelog praška sa svojih krila, koji ih štiti od nepovoljnih vanjskih utjecaja, prije svega od isušivanja. Na otpalom i suhom lišću jaja se ne mogu razviti. Mrlje od bijelog praška na naličju listića vrlo su karakteristične te se po njima može lako i golim okom konstatirati prisutnost tog insekta. 152 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Kada izađe iz jajeta, mlada se ličinka kreće sve dok ne nađe pogodno mjesto gdje će se pričvrstiti na list. Tu se neko vrijeme intenzivno hrani sišući sokove iz lista i nakon što je dovoljno narasla, prvi puta se presvuče. Ostali larvalni stadiji žive pričvršćeni na listu, ali se neposredno nakon presvlačenja mogu neznatno pomicati na mjestu. Ličinka posljednjeg stadija pred kraj razvoja prestaje s ishranom i pretvara se u puparij, odakle izlazi imago na taj način što prije toga probije svlak na leđnoj strani, ostavivši na tome mjestu karakterističnu pukotinu u obliku slova T. PRIRODNI NEPRIJATELJI Štitasti moljci općenito imaju vrlo veliki broj prirodnih neprijatelja iz životinjskog i biljnog svijeta. To su razni paraziti, predatori i gljivična oboljenja. Osobito su brojne parazitičke osice iz nadfamilije Chalcidoidea i Proctotrupoidea, koje žive u posljednjem larvalnom stadiju svog domaćina. Parazitirani se primjerci mogu lako prepoznati po tome, što se na pupariju nalaze okrugli izletni otvori parazita, za razliku od neparazitiranih, na kojima izletni otvor domaćina ima oblik slova T. Među parazitima i predatorima ima i vrsta iz reda dvokrilaca (Diptera). Od grabežljivaca su poznate neke vrste iz familije Coccinellidae (bube mare) i Nitidulidae (sjajnici). U vlastitom materijalu prikupljenom na terenu ili uzgojenom u laboratoriju bilo je mnogo parazitiranih puparija. U istom je materijalu bila veoma brojna i predatorska vrsta Clitostethus arcuatus Rossi (si. 3), jedna vrlo sitna buba mara (fam. Coccinellidae). Kako se radi o veoma efikasnom grabežljivcu, donosim ovdje kratak morfološki opis kornjaša i neka biološka opažanja o tom insektu. SI. 3. Buba mara (Clytostethus arcuatus Rossi) — prirodni neprijatelj jasenovog štitastog moljca. (Pov. 20 x) Crtež: V. Budav Rod Clitostethus ima samo dvije evropske vrste, od kojih je C. arcuatus Rossi jedina koja dolazi u srednjoj Evropi (REITTER, 1911). Kornjaš je svega 1,2—1,5 mm dugačak, ovalna oblika, smeđe do crne boje, odozgo fino točkast i obrastao dosta dugim i ne sasvim prileglim dlačicama. Vratni je štit sa strane smeđežut, a dijelovi usnog ustroja, ticala i noge su žuti. U sredini pokrilja nalazi se crna mrlja, koja je na stražnjem dijelu nešto proširena i čitava obrubljena žutom prugom u obliku potkovice. Ovu obuhvaća još jedna pruga savijena u širem luku, iste boje. Poput ostalih buba mara i Clitostethus arcuatus Rossi živi na predatorski način kao ličinka i kao imago. Prema REITTERU (1911) ličinke su neprijatelji jabukine krvave uši (Eriosoma lanigerum Hausm.), koja se osim na jabuci može iznimno naći i na kruški i glogu. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Podaci o ovoj bubi mari dobiveni su na temelju pregleda jasena na istim onim lokalitetima gdje je nađen i jasenov štitasti moljac. U parku Maksimir 12. VI 1971. primijećene su ličinke predatora kako se hrane ličinkama moljca, a (koncem lipnja i početkom srpnja često su se u istom parku mogli naći kornjaši bube mare kako napadaju i uništavaju odrasle oblike moljca. U laboratorijskom je uzgoju na taj način također stradao veliki broj moljaca u raznim razvojnim stadijima. ŠUMSKOGOSPODARSKA VAŽNOST Jasenov štitasti moljac je polifagna vrsta, ali u šumi napada samo jasen (Fraxinus excelsior L. i F. angustifolia Vahl.) i glog {Crataegus spp.). Inače dolazi na raznim vrstama iz familije Rosaceae (ZAHRADNIK- 1972). Prema vlastitim opažanjima, na američkom se jasenu (Fraxinus americana L.) isto tako dobro razvija kao i na običnom i poljskom. Štetan je zbog sisanja sokova lišća i izlučivanja »medne rose«, uglavnom na mladim jasenovim stabalcima, na kojima se može naći od početka listanja pa sve do opadanja lišća. Štete su ipak jedva zamjetljive, čemu su uzrok i njegovi mnogobrojni prirodni neprijatelji. Kao i drugi insekti koji imaju usni ustroj za bodenje i sisanje, tako i štitasti moljci mogu biti prenosioci raznih fitopatogenih virusa. Međutim, za sada još nije poznato kakav je u tom pogledu odnos između tih insekata i evropskih vrsta drveća. Iz svega što je do sada rečeno o jasenovom štitastom moljcu može se zaključiti da će suzbijanje ovog insekta jedva negdje uopće biti potrebno. Kemijsko suzbijanje drugih vrsta štitastih moljaca daje vrlo različite rezultate. Vrijedno je spomenuti iskustvo sa vrstom Aleurothrixus floccosus Maskell, koja je prije desetak godina importirana u neke mediteranske zemlje, gdje je počela praviti velike štete u nasadima agruma. Primjena vrlo velikog broja kemijskih preparata nije dala zadovoljavajuće rezultate. U Španjolskoj je nakon toga organizirana biološka borba pomoću parazitičke osice Cales noflcki, Ikoja je samo za nekoliko godina praktički očistila od štetnika oko 13.000 stabala agruma u Malagi, gradu na jugu Španjolske. Ovo je jedna od najnovijih uspjelih akcija na području biološke borbe protiv štetnih insekata. LITERATURA 1. Obenberg e r, J. (1957): Entomologie III, Praha. 2. R e i 11 e r, E. (1911): Fauna germanica. Die Käfer des Deutschen Reiches, III Bd., Stuttgart. 3. Z a h r a d n i k, J. (1972): Unterordnung Aleyrodinea, Motten(schild)läuse, Weisse Fliegen, Schildmotten, White Flies. In: Schwenke , W.: Die Forstschädlinge Europas, 1. Bd. Hamburg — Berlin. Summary The author gives a short morfological description of Ash White Fly (Siphoninus phillyreae Haliday) with some data on its biology, area of distribution in Croatia and natural enemies. It can be found in all developmental stages from April till November on Fraxinus excelsior L., F. angustifolia Vahl and F. americana L., mostly on young trees. The presence of a great number of parasites and predators is partly responsible for keeping the insect from becoming dangerous. The lady beetle Clitostethus arcuatus Rossi (Coccinellidae) has been found in great numbers destroying the larvae and the adults of Ash White Fly. Primljeno 10. Ill 1978. Dr Ivan MIKLOŠ, dipl. inz. šum., Katedra za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu 154 |