DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 23 <-- 23 --> PDF |
JASENOV STITASTI MOLJAC (SIPHONINUS PHILLYREAE HALIDAY) I. MIKLOŠ SAŽETAK. Autor daje morfološki opis jasenovog štitastogmoljca te iznosi neke podatke o njegovoj biologiji, rasprostranjenosti i prirodnim neprijateljima. U nas je nađen na običnom, poljskom i američkom jasenu, uglavnom na mladim stabalcima. Može se naći u ružnim razvojnim stadijima od ranog proljeća do kasne jeseni, što govori u prilog pretpostavci da u našim klimatskim prilikama ima veći broj generacija u jednoj godini. Utvrđen je visoki stupanj parazitiranosti Učinaka i prisutnost vrlo efikasnog predatora, bube mare Clitostethus arcuatus Rossi. Na napadnutim biljkama nisu primijećene značajnije štete. UVOD Stitasti su moljci poznati u prvom redu kao poljoprivredni štetnici, jer čine štete najviše na raznom povrću, voću te ukrasnom i industrijskom bilju. Samo je mali broj vrsta koje žive na šumskom drveću kao monofagni ili polifagni štetnici, pa ni one nemaju neku veću šumskogospodarsku važnost. Jedna je od njih jasenov stitasti moljac (Siphoninus phillyreae Haliday), koji se često, katkada i u velikom broju može naći u našim šumama i parkovima gdje ima jasena. Donosim ovdje prikaz tog moljca na temelju podataka iz strane literature kao i nekih vlastitih bioloških zapažanja na terenu i u laboratoriju prilikom istraživanja štetnika jasena. SISTEMATIKA I MORFOLOGIJA Jasenov stitasti moljac spada u red Homoptera (Jednakokrili rilaši), pod- red Aleurodina (Stitasti moljci), familiju Aleurodidae i podfamiliju Aleurodinae (OBENBERGER, 1957). Naziv Aleurodina potječe od grčke riječi aleuron (= brašno) zbog toga što su krila ovih insekata potpuno pokrivena bijelim praškom. Odrasli su oblici po vanjskoj formi prilično nalik na sitne moljce (leptiriće), ali su po svom razvoju (nepotpuna preobrazba ili alometabolija), načinu ishrane (usni ustroj za bodenje i sisanje) i drugim biološkim značajkama bliži lisnim i štitastim ušima. To je i jedan od razloga što u raznim jezicima postoji za tu grupu insekata mnogo različitih, često »hibridnih« naziva: stitasti moljci i (bijele) leptiraste uši na našem jeziku, bjelokrilke na ruskom, Schildmotten, Mottenschildläuse, Schmetterlingsläuse i Weisse Fliegen na njemačkom, White Flies na engleskom, mouches blanches na francuskom i moscas blancas na španjolskom. |