DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1978 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Aktuelnost postavljenog zadatka potvrđuju ove činjenice. Vegetacijska komponenta našeg priobalnog pejzaža, naročito ona šumska, ima neprocijenjivu vrijednost i veliki značaj posebno za turističku privredu, za rekreaciju, za narodnu obranu, itd. Vrijednost površina pod šumom se očituje u njihovom biološkom statusu osnovnih čuvara prirodne sredine i privlačnosti ambijentalnih kvaliteta koji su uz more i privlačnosti ambijentalnih kvaliteta koji su uz more osnova turističke ponude. U posljeratnom razdoblju, uporedo sa zanemarivanjem šumsko-kulturnih radova i razvojem turizma šumski požari su poprimili zabrinjavajuće razmjere. Mnogo je primjera da su požarom teško pogođeni i najvrijedniji predjeli naše obale. Tako su na primjer na dubrovačkom području u desetgodišnjem razdoblju (1960—1969) registrirana 223 veća šumska požara. Na splitskom području u samoj 1971. godini požari su uništili 388 ha biljnog pokrova i pričinili štetu od preko 2,320.000 din., ne uzimajući naravno u obzir one nemjerljive, indirektne vrijednosti borovih šuma, makije i druge vegetacije, koje pozitivno djeluju na stvaranje povoljnih mikroklimatskih uvjeta, oplemenjivanje pejzaža i zaštitu tla od erozije. Danas je požar šumske vegetacije problem za cijelo čovječanstvo pa mu je odgovarajuća pažnja poklonjena i u Deklaraciji konferencije Ujedinjenih naroda o čovjekovoj okolini (Stockholm 1972). Razumljivo je stoga što se u mnogim zemljama svestrano proučava opisana problematika. Posebna se pažnja poklanja degradacijskim procesima u tlu i regeneraciji vegetacijskog pokrova. Strana se iskustva (AZMAJPARAŠVILI 1936, REMEZOV, POGREBNJAK 1965, FIRSOVA 1969, MOONEY, PARSONS 1973, VAJDA 1973) svode na slijedeće. Požar šumske vegetacije uništava šumsku produkciju, snižava prirast preživjelih stabala i bonitet sastojina, pogoršava kvalitetu drveta, slabi fruktifikaciju, povećava vjetroizvale, pogoduje razmnažanju nekih štetnika. Obzirom na tlo uništava šumsku prostirku i humus u površinskom horizontu, čime se narušava normalni i prirodni tok kruženja bioelemenata, te smanjuje kapital plodnosti tla. Pogoršavaju se fizikalna svojstva tla i otvara put ekscesivnoj eroziji, a često i njegovom potpunom razaranju. II MATERIJAL I METODE RADA a) Osnovne karakteristike istraživanih objekata 1. Klima Za dubrovačko područje prema podacima najbliže meteorološke stanice Gruda iz razdoblja motrenja 1948—1960, udaljenoj ne više od 15 km od objekata istraživanja (izuzev lokaliteta Orašac) mogu se dati ove karakteristike opće klime. Temperatura zraka — srednja vrijednost godišnjih doba: proljeće 13,3; ljeto 22,9; jesen 15,6 i zima 8,1 °C. Prema godišnjim dobima ima oborine u proljeće 278, ljeti 127, u jesen 488 i zimi 447 mm. Godišnje oborine iznose 1340 mm. Svi istraživani objekti pripadaju klimatskom području koje prema Köppenovoj klasifikaciji nosi oznaku Csa". Taj osnovni tip klime sredozemnih obala obilježen je blagom zimom i suhim ljetima s barem tri puta toliko oborine u najkišnijem mjesecu zime kao u najsušem mjesecu ljeta. Količina oborine u potonjem slučaju manja je od 40 mm. Za objekte splitskog područja (Kaštel Stari) karakteristično je da ovdje padne znatno manje oborina u proljeće, jesen i zimu, a klima prema Köppe novoj klasifikaciji nosi oznaku Csax". |