DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ŠUMSKI EKOSISTEMI OTOKA RABA (Od XV do XX stoljeća) Đ. RAUŠ SAŽETAK. U ovom radu — referatu održanom na Zadarskom savjetovanju 1976. godine autor je iznio niz povijesnih podataka o šumama otoka Raba, prikazao šumske zajednice i predložio mjere za poboljšanje šumskog fonda ovog otoka. UVOD Šume i more otoka Raba tijekom proteklog vremena predstavljali su najvažnije prirodne izvore iz kojih je narod crpio dobra za svoj opstanak. Zbog toga nije ni čudo što već u XV stoljeću (a i prije) nalazimo pisane dokumente o šumama otoka Raba. U KRONICI Franjevačkog samostana Kampor na Rabu, koju je napisao O. Odorik BADURINA u vremenu od 1936. do 1956. godine nalazimo pisane dokumente o izgledu, devastaciji i ponovnom podizanju šuma na otoku Rabu. Šume otoka Raba mnogo su i odavna istraživali botaničari, vrlo malo šumari. Od botaničara većinom stranci: Luigi ANGUSTILLARA (1559.), J. HOST (1802.), R. VISIANI (1826, 1842, 1852.), V. BORBAS 1876/77.), G. BECK (1886.), A. GINZBERGER (1900.), E. NIKOLIĆ (1904.), L. ADAMOVlC (1906.), B. KÜMMERLE i NYARADI (1908.), MORGAN (1909.), J. BAUMGARTNER (1911.), D. HIRC (1913.), F, MORTON (1915.), S. HORVATlC (1937, 1939.) i drugi. Osim toga šume otoka Raba u novije vrijeme opisivali su i istraživali: D. LASMAN (1906.), St. ŠURIĆ (1933), J. GRÜNWALD (1933.), A. PETRAČlC (1938.), J. ŠAFAR (1962.), Đ. RAUŠ-S. MATIĆ, A. VRANKOVIĆ (1974.) i dr. Na temelju spomenutih radova i vlastitih istraživanja obradit ćemo pregled uzroka regresije i početak progresije šumskih ekosistema otoka Raba. PRILOG POVIJESTI ŠUMA OTOKA RABA Šume su usko povezane sa životom naroda zbog toga se proučavajući povijest Rabljana uočava i povijest šuma na otoku. Prikaz donosimo na temelju rada O. BADURINE 1956. godine. »Rapska općina je 2. III 1409. godine predala svoje pašnjake i šume Veneciji s tim da država plaća kneza i činovnike općine. Prije toga općina Rab sama je iznajmljivala te šume i pašnjake narodu i od toga su se plaćali knez i općinski činovnici (prihodi su bili oko 900 lira na godinu). 53 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Rabljani su godine 1441. predali sve šume na uživanje općini kao pravno- moralnom tijelu, a sebi su zadržali pravo da u šumama mogu sječi drva za svoje kućne i poljodjelske potrebe (osim divlje masline, crnike, divlje kruške i medunca) koje je mogla sjeći samo općina za svoje potrebe i (prodaju. Koz e su na Rabu uvijek bile na zlu glasu radi šuma. Braća Malvicino prodaju 1442. godine 400 komada ovaca i 100 komada koza iz čega se vidi da je velik broj koza u ono vrijeme bio na Rabu. Protiv koza su se uvijek bunili i bunili dok ih tek nakon 500 godina nisu sveli na današnji minimum. Rabljani su se 15. III 1487. godine potužili Duždu, da će otok Rab brzo ostati bez šuma, zbog paljenja vapnenica, a na štetu naroda i životinja. Dužd je tada zabranio paljenje svih vapnenica bez iznimke. (Rab: Acta Comunitatis, IV, 415/12). Dužd je rapskom knezu 3. X 1516. izdao nalog da se pod prijetnjom stroge kazne zabranjuje u rapskim šumama sjeći: dubove (rovere), crnike (elese), divlje masline (olivari) i divlje kruške (perari) (Rab: Arch. Capituli, p. 74). Takvi nalozi ponovili su se 1522. i 1540. godine. Za vrijeme nerodnih godina narod otoka Raba pravio je kruh od žira crnike. Međutim, 1628. godina bila je jako siromašna a ni žir nije rodio, pa je narod bijedno prolazio i žalio se općinskom Vijeću. Općinsko vijeće odlučilo je pomoći narodu i odredilo je da se u loparskoj šumi (zapisnik kaže da je »abondantissima« = gusta) posiječe suhad, pošto je Dužd zabranio sjeći zeleno. Ta drva neka se prodaju i tim novcem pomogne najpotrebnijem narodu. (Kampor: »Arhiv« Pašnjaci Lopara, 12). Iz prednjeg se vidi da je na Loparu bilo dosta šuma. 17. II 1656. kneževsko Vijeće zaključilo je, s obzirom da se općina nalazi u teškoj novčanoj krizi, da na otoku sv. Grgura posijeku 1.500 kara drva od crnike i drugih vrsta. Od 18. II do 6. XII 1660. izvezeno je iz rapske općine 3.243 kara drva. Svaku karu prodala je općina za 2 lire i 8 soldi. Najvećim dijelom drva su odvezli dalmatinski i mletački brodovi. 16. VII 1673. u općinskom vijeću raspravljaju o plaćanju liječnika i apotekara, a pošto općina nema novaca, odluče posjeći 1.000 kara drva na otoku sv. Grgur, jer i tako ih tamo kradu Senjani. Drva će se prodati za 1 liru i 8 soldi po karu (Kampor: Arhiv, 1. 221). 2. II 1688. bura je načinila veliku štetu i na Sorinju polomila oko 400 kara drva, a danas je taj predjel potpuno gol kamenjar. Godine 1701. bilo je na otoku Rabu oko 35.000 glava stoke (ovaca, koza, magaradi, svinja i dr.). 29. VII 1720. godine Krste Ornoga tražio je dozvolu da može sjeći svoju šumu u Mundonijama, Kamporu i Runjkama (Rab: Sud. arhiv 1/15). To je prvi slučaj da privatnici moraju tražiti dozvolu za sječu vlastitih šuma, a ujedno je to i dokaz da je u Mundonijama na Rabu bilo tada šume, a danas je nema. 22. III 1735. Tomas Balbi, proveditore alle Legne e Boschi u Veneciji, upravlja Senatu apel glede Lopara! Kaže: »Nemilosrdno još sada privatnici sijeku šume po loparskim pašnjacima, te teren pretvaraju u njive. Neka se poduzmu koraci da se tome stane na kraj. Neka se počinitelje pozove na odgovornost, koji što takova učiniše kroz zadnjih 6 godina (Kampor, »Pašnjaci Lopara«, 7, 8). |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 57 <-- 57 --> PDF |
1774. godine postoje pismeni dokazi da je na kamenjaku (»Tignarosa«) postojala šuma, koja se nije sjekla da čuva Rab od bure. 15. V 1816. Općina je počela sječu šume na sv. Grguru, na Golom, Sorinju, Barbatu i po Lunu, te se ta drva moraju odvesti u Zadar za vojsku, da se vrati vladi što je lani dala narodu mnogo hrane. (Kampor: Acta Comun. 416). 21. III 1827. Općina na temelju proračuna svojih vještaka izjavljuje da se na otoku sv. Grgura može posjeći 400 kara šume, na otoku Goli 20 kara, a na Frugi 80 kara. (Kampor A. Comun. 1097). 27. IX 1829. Općina nastoji uvesti općinske lugare za šume u Kalifrontu i Lunu. (Rab: Općin. arhiv od 1829). 28. I 1841. Po naredbi dalmatinskog Namjesništva od 14. XII 1840. Općina drži općinski sastanak o čuvanju svojih šuma. Zaključuje se da svi općinari imaju pravo sjeći šumu za kućnu i ratarsku potrebu. U tome ne smije biti zloupotrebe. Za sve općinske šume na Rabu i Pagu predlaže se vladi da dade 6 šumara. Jedan od njih neka bude starješina, nadšumar. Tako bi bila 2 šumara za Lun, 2 za Kalifront, 1 za Sorinj—Frugu—Monte Marchiea (Krasić) i 1 za sv. Grgura i Goli. 31. I 1842. Općina oglašuje narodu: Uvodi se i otvara u gradu skladište drva u podrumu Iv. Galgina pok. Iv. Tu će se dovoziti općinska drva i prodavati građanstvu. Svaki mjesec općina će objavljivati cijenu drva, već prema troškovima koji nastaju. Dakako općinari i dalje imaju pravo sjeći u općinskim šumama drva za kućnu i poljoprivredne potrebe i za prodaju na otoku. Općinari ne smiju sjeći crniku, dubovinu (medunac), divlje kruške i divlje masline (Kampor, A. Comun. IX. 26, 26). 5. IV 1842. Načelnik Predolin referira preturi: da je dobro što je vlada dopustila da je općina temeljitije uzela u svoje ruke nadzor nad šumama. Uspjeh će se vidjeti nakon godinu dana prakse. Općina se nada od šuma dobiti čistih 500 forinti na godinu. (Kampor, A. Comun. IX 30). 12. II 1853. Općina ima za svoje šume na otoku Rabu i Pagu 3 lugara i jednog nadlugara: Marina Spalatina (Kampor, A. Comun. XI 18). 9. IX 1857. »Ricevitoria deminiale« u Rabu javlja općini da je došao na Rab Josip Stella, novi lugar za državnu šumu Dundo i općinsku šumu u Kalifrontu. 11. IX općina je odgovorila da to prima na znanje, i da će mu plaćati 120 forinti na godinu. Otpustit će iz službe lugara Matrohu. (Kampor, A. Comun. XII, 63). 1. VIII 1858. U Rabu prestaje funkcionirati »Šumarska komisija« (»Comisione forestale«) osnovana namjesničkim dekretom 23. XI 1815. (br. 13939) te predaje kasu, protokol i drugo općini, koja će dalje voditi sama šumarske poslove. Do tada je komisija radila autonomno, neovisno od općine. 29. I 1862. Općina javlja preturi da je 20. XII prošle godine općina načinila ugovor s ratnom mornaricom za liferovanje drva iz Kalifronta za gradnju u arsenalu mornarice. (Kampor, A. Com. XIII 70). 20. II 1862. Šumarski savjetnik Heinrich Deimel javlja Općini: Po paron Nik. Bastijančiću iz Raba šaljem 8 vrećica sjemena od Pinus marittima, koje je sabrano u Čari na Korčuli. Biranje — prijevoz do Zadra — Raba 19,30 forinti. Neka se posije po Dundu i Kalifrontu ove i doiduće zime. Tri vrećice 55 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 58 <-- 58 --> PDF |
neka se dadu lugarima Luna i Novalje da i oni tamo posiju. Tada je prvi put Pinus maritima dospio na Rab. 26. III 1862. Brod »Pieligo« Sebestiona Rismonda danas ukrcava u Kalif rontu drva koje je općina prodala iz šume Kalifront ratnoj mornarici. 11. IV 1862. Općina javlja vladi: Ove će se godine na sv. Grguru sjeći, pa neka izvoli javiti ratnoj mornarici ako hoće tamo može naći materijal za njene svrhe. (Kampor, A. Comun. XIII 67). 10. VII 1862. Općina zaključuje ugovor za sječu crnika (elice) na ot. Dolinu. Ugovor zaključuje s trojicom seljaka. (Rab: Općinski arhiv od 1862. u snopu »Legna«). 19. VIII 1862. Općina javlja namjesništvu: Šumarski preglednik (Ispeziende forestale) Mar. Spalatin raportira: Na otoku Dolinu nalazi se »230 pianti d´elice«. Budući su već jako stare moli dozvolu da ih smije posjeći i prodati u gradu za pravljenje rakije ove zime, jer neće biti dosta drva što ih ima u gradskom skladištu. (Kampor, A. Comun. XIII, 67). 31. X 1862. Općinski nadzornik šuma piše općini: »Pošto ratna mornarica uzima drva za gradnju na sv. Grguru, očekuje se da će mornarica poslati 4. ili više »aquadratori istriani« na ovaj otok za uređenje drva. Treba im podignuti kućicu za stanovanje. Mornarica je odredila da se drvo mora posjeći od prosinca do kraja veljače. 7. XI 1862. Općina je primila 800 forinti od kase retro u Trstu za drvo. 9. XII 1862. Financ referira rapskoj općini: U kući lugara Josipa Stelle u Dundu ima zaplijenjenog želuda. Pošto ga seljaci kupe i prodaju. (Kampor, A. com. XIII 67). Odavde doznajemo da lugar ima već kuću u Dundu. 10. XII 1862. U referatu Namjesništvu o šumama kaže Općina, Ratna mornarica traži da se ove i slijedeće godine na sv. Grguru za nju posiječe 2000 kubičnih noga drva. Pošto je mornarica već poslala 4 tesara »aquadratori « to ih je općina od 3. XI do 6. XII upotrijebila u Kalifrontu za tesanje komada od crnike za gradnju brodova. Nadamo se da će i ovo uzeti mornarica. Moli da vlada preporuči mornarici da ih kupi. 6. XII tesari su pošli na sv. Grgur gdje je započeo sjek šume. 2. V 1865. Josip Stella je sada općinski nadlugar u Kalifrontu. (Kampor, A. Comun. XIII 3). 29. XII 1865. Iz dnevnika rada lugara Lupića slijedi da je danas pregledao šume u Barbatu. Danas na Barbatu nema šume. 27. II 1866. Po naredbi Odbora dalmatinskog — danas općinsko vijeće raspravlja da bi trebalo podignuti zid u mrtvo između državne šume Dundo i općinske u Kalifrontu, a isto i prema kamporskom polju, da ne ulaze životinje u šumu. Ovo već treći put raspravljaju a — zid se ne diže! (Ibid. 39). 24. V 1866. Općina piše: Neka se zabrani sječa drva u šumi po Barbatu. (Ibid. 39). 12. VIII 1874. Općina šalje u Pag kotarskoj ispostavi (ekspozituri) popis lugara: 1. Josip Stella,od 1857. sada je nadšumar. 2. Krsto Lupić od 20. XII 1869. za Kalifront. 3. Ivić Antun od 29. VII 1872. za Sorinj i sv. Grgur. 56 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 59 <-- 59 --> PDF |
4. Supić Ante od 12. III 1874. za Frugu i Krasić. 5. Galziano Ivan od 25. XI 1865. za Lun, Novalju, Straško. (Kampor, A. Commun. XV 102). 26. VI 1895. Općinsko vijeće zaključuje odmah popraviti »la muracca« u uvali sv. Margarita (dakle u samoj luci!) za stan općinskog lugara Modrica. (Ibid. 14). 6. I 1896. Ovih mjeseci Općina je za drva, koja je posjekao Gaudencije Orlić, dobila 95,89 forinti. Sjeklo se na Frugi, Sorinju, sv. Grguru i Kalifrontu. (Kampor, A. com. XVI 22). 2. XII 1896. Ali šuma se i dalje sječe . . . Općina daje prenijeti 36 dasaka u Dragu da tamo sagrade »kircima« kućicu. Oni će i dalje sjeći Frugu. (lb. 22) »Kirce« zovemo one iz Vinodola i okolice Bakra. 15. XI 1896. Nadšumar Belia moli Općinu da pošumi (borovicom) dio Frkanja. Danas općinsko vijeće na to pristaje. (Ibid. 22). 20. XII 1896. Vijest od danas kaže: Ove godine sistematski se pošumljuje Komrčar, Kokošica i tzv. Pijacal. (Ibid. 29). 13. XII 1900. Općina je posjekla Frugu. Ivan Baleri iz Klanjca u Hrvatskoj podastire molbu Općini da će on odvoziti drva iz Fruge na more. Cijena 3 Kr svaki »pas«. Što je pas znademo. 3. III 1901. Nadšumar Belia naređuje barbatskom glavaru, neka proglasi da narod ne smije kopati i odnositi kući panjeve česmine i dr. na otoku Dolinu. (Ibid. 60). Oko 1908. godine općinski nadšumar Justus Belia podiže razmjerne nasipe po Frugi, da omeđi destruktivni rad vode na tom terenu. 1908. godine na otoku Goli vidjelo se još 9 stabala crnike, a 1926. jedva pet! 18. XII 1928. Oblasni odbor Zagrebačke oblasti — Odsjek za turizam piše rapskoj Općini i Odboru splitske oblasti, glede otoka sv. Grgura. »Doznali smo da rapska općina misli posjeći šumu na sv. Grguru. Naša je nakana da se to ne siječe, nego da se taj otok pretvori u narodni park i po mogućnosti napuči s divljači: fazanima, zečevima. To zbog stranaca koji ljeti tako mnogo dolaze na Rab i u Hrv. Primorje. Oni bi tamo zalazili radi odmora.« Rab 3. ožujka 1941. Već više godina rapski sreski šumarski odio sistematski pošumljuje gole i krševite krajeve po otoku Rabu. Kada ne bi zimi, ali osobito u proljeće, velika bura prenosila morsku vodu po otoku, već bi se vidjeli divni gajevi, koji bi lijepi otok Rab još više poljepšali. Zato se mora svake godine saditi i obnavljati, da barem dio ostane. Prošle su jeseni nasadili kao nikada do sada, mnoštvo nove kulture u okolišu Frkanj, Matovica i nad selom Barbatom. Posađeno je 64.000 mladih stabala. Morska posolica uništila je već jednu trećinu. Zato su, radi stalnosti, tu posijali oko 900 kilograma sjemenja crnike hrasta, divlje masline, raznih borova, koprivića, lovora, jasena pa i rogača, koji mogu ovdje dobro uspijevati, pošto ih preko mora u selu Lunu na Pagu gaje i daju mnogo ploda. Vidimo da vlast ne dopušta sječu drva, dok prije seljaci ne posade mlada stabla. To je vrlo dobro. Ako se odustane od te prakse, nestat će stoljetne rapske šume«, Odorik Badurina: Kronika samostana u Kamporu, Rab 1936—1956. godine (si. 1). |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 60 <-- 60 --> PDF |
SI. 1. Jedna od najstarijih sastojina hrasta crnike u našem Mediteranu, nalazi se u »Dundu«, Rab Foto: Đ. Rauš POLOŽAJ I EKOLOŠKI ODNOSI Otok Rab je dio obronaka Dinarida, pa se (kao i čitavo to gorje) pruža u smjeru SZ—JI. Ima tri paralelna ispona. Na najzapadnijem dijelu su predjeli Kalifront i Dundo. Najviša nadmorska visina je 408 m na vrhu Kamenjaka a navedenih dvaju predjela Dunda i Kalifronta, 84 m. Njihovi obronci većinom se blago a zatim kod obale strmo spuštaju prema moru. Obala je vrlo razvedena, s mnogim dragama i dražicama. Reljef je na gornjim položajima uglavnom blago valovit a prema moru ponegdje nejednolik. Petrografsku podlogu navedenih predjela čine vapnenci Gornje Krede. S obzirom na ustremljenost kamenih slojeva, tlo prosječno nije plitko kao na velebitskim padinama, pa je uglavnom do srednje duboko, razmjerno dobro strukturno i plodno. Prema studiji, koju je izradila A. SLIEPČEVIĆ, klim a otoka Raba (za razdoblje od godine 1946. do 1958.) je blaga, pod jakim utjecajem aktiv |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 61 <-- 61 --> PDF |
nosti meridionalne monsunske cirkulacije s kontinentalnim varijantama i povremenim oceanskim varijantama. Relativna vlaga zraka nema ekstremne vrijednosti. Srednje godišnje oborine iznose 1.122 mm i nisu mnogo nejednolično raspoređena; ipak su proljeće i ljeto najsuši dio godine; najmanje je oborina u XII mjesecu. Ljetna vrućina je podnošljivija nego npr. u Crikvenici. Formula klime, po K ö p p e n u, je Cfsax. Srednja godišnja temperatura bila je u razdoblju god. 1946—1958. 15,5 °C (1892—1938. godine 14,5 °C). Najtopliji je srpanj (24,6), a najhladniji siječanj (7,5°). Razlika temperatura između I i VII mjeseca 17,1° što znači da je klima na Rabu prelazna između maritime i kontinentalne. Apsolutni maksimum bio je 5. VII 1952. (37!0) i minimum 6. I 1947. (—10°); tj. razlika je 47° (u Crikvenici 50,5°). Na Rabu je manji broj vrućih i toplih, hladnih i studenih dana nego u Crikvenici. Relativna vlaga zraka je prosječno 70,4% u 7 h, 59,4% u 14 h i 67,5% u 21 h, prosječno godišnje 65,8%. Rab spada u najsunčanije krajeve Evrope. Od 1.122 mm oborine padne u najtoplijem dijelu godine 43 %. U 13 godina bilo je 37 dana pojave snijega. Snijeg se na tlu zadržao godine 1956. 10—22. II, s maksimalnom visinom 30 cm. Mraz se rijetko pojavi, vrlo čest je bio u godini 1952. Najčešći i najjači vjetar je jugo, zatim bura; značajan je i maestral koji duva iz zapada i jugozapada u toplom polugodištu, razblažuje ljetnu popodnevnu žegu. ŠUMSKI EKOSISTEMI Fitocenološka istraživanja pokazuju da su na otoku Rabu razvijene ove šumske fitocenoze: Ass. Orno-Quercetum ilicis H-ić 1958. Subass.: Orno-Quercetum ilicis typicum H-ić 1958. Facies: Pinus halepensis Subass.: Orno-Quercetum ilicis ericetosum Rauš 1974. Facies: Quercus pubescens Na temelju pedoloških terenskih i laboratorijskih istraživanja (A. VRANKOVIĆ, 1974.) zaključili smo da su šumske zajednice Orno-Quercetum ilicis typicum razvijene na ovim tlima: — crvenice na vapnencu, lesivirane, plitke, glinaste — smeđa tla na vapnencu (kalkokambisol), lesivirana, srednje duboka, glinasta. Zajednica Orno-Quercetum ilicis ericetosum Rauš 1974. razvijena je na ovim tlima: — eutrično smeđa tla na crvenkasto smeđim kvartarnim pijescima, tipična, dvoslojni profil. ŠUMA HRASTA CRNIKE (Orno-Quercetum ilicis H-ić 1957) Šuma crnike raširena je u veoma sličnom sastavu od južne Francuske do Grčke; u nas je zastupana posebnom asocijacijom. Ona pokriva uski rub jugozapadne i južne Istre, prelazi na najjužniji dio Cresa, Raba i Paga i za |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 62 <-- 62 --> PDF |
prema sve otoke prema jugoistoku od Lošinja, a kopno dalmatinske Hrvatske od Zadra do albanske granice. U arealu šume crnike luče se jasno tri geografske varijante: sjeverna, srednja i južna. U sjevernu pripada Istra s Kvarnerskim otocima, u srednju dalmatinski otoci do uključivo Hvara i Šćedra zajedno s uskim pojasom susjednog kopna, a u južnu Pelješac i područje južnije od njega. Diferencijalne vrste za spomenute geografske varijante su: 1) U srednjoj varijanti: Styrax officinalis i Poterium sp., 2) U srednjoj i južnoj: Rosmarinus officinalis, Euphorbia dendroides, Anthylis Barba-Jovis, Anagyris phoetida, Ephedra nebrodensis i dr. 3) Samo u južnoj varijanti Phillyrea angustifolia, Calycetome spinosa, Phlomis fruticosa, Putoria calabrica, Convolvus cneorum, Marsdenia erecta, Arbutus andrachne i dr. 4) U sjevernoj (Lošinj) i južnoj varijanti nalazi se kao reliktna vrsta Quercus coccifera. Šuma crnike razvijena je u tri subasocijacije: Orno-Querceturn ilicis typicura H-ić — visoka šuma ili gusto sklopljena makija s elementima šume; Orno-Quercetum ilicis myrtetosum H-ić — niska makija s mirtom (mrčom) jest najrašireniji vid naših makija s velikim brojem facijesa i Orno-Querce- Sl. 2. Soliter alepskog bora pored puta u »Dundu« — Rab Foto: D. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 63 <-- 63 --> PDF |
tum ilicis ericetosum arboreae Rauš — zaprema najsjevernije područje hrasta crnike, a vezana je za duboka i isprana tla (Rab). U njenom sastavu prevladava Erica arborea, Arbutus unedo, Cistus salviefolius, Pteridium aquilinum, Helianthemum gutatum i dr. (SI. 2). Regresivna sukcesija crnikovih šuma ide preko makija, gariga do kamenjara, a prirodna progresivna sukcesija od kamenjara obraslih gušćih ili rjeđe raznim zelenima i sitnim grmljem, preko rjeđih makija sastavljenih od sitnijeg i krupnijeg polugrmlja i grmlja, zatim preko gušćih makija sve do pravih makija ili — još dalje — crnikovih šuma s podstojnom makijom. Zahvat u progresivnoj sukcesiji ovisi o stupnju degradacije. Brže napreduje, ako se u kamenjari ili garigu forsira i pomaže crnika uzgojena iz sjemena. Quercetum ilicis Makija Quercus ilex s garigom Garig Garig s Q. ilex Rjeđi garig Garig Kamenjara Promatrajući strukturu zajednice na području Dunda možemo zaključiti da u svima pretežno dominira hrast crnika (Quercus ilex) nastao iz panja ili iz sjemena, te ga prate manje ili više svi elementi crnikovih šuma (Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea i dr.). Udio pratilica ovisan je o strukturnim karakteristikama dotične sastojine (SI. 3). SI. 3. Protupožarna prosjeka ujedno je i granica između predjela Kalifront i Dundo na Rabu Foto: Đ. Rauš |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Komparirajući strukturne karakteristike istraživanih sastojina prije 40 godina i danas možemo uočiti progresiju tih sastojina od degradiranih crnikovih šuma-makija, prema višim uzgojnim oblicima, tj. niskoj, srednjoj i visokoj šumi. Rezultati šezdesetgodišnje zaštite i četrdesetgodišnjih komparativnih istraživanja vidno govore o prirodnoj progresiji tih sastojina prema najstabilnijem i estetski najljepšem uzgojnom obliku-sastojini visokog uzgojnog oblika. ŠUME I TURIZAM U sadašnje vrijeme maksimalnog razvoja turizma na otoku Rabu odnos čovjeka i šume vrlo je važan. Naime uvidjela se potreba daljnjeg ozeljenjavanja Raba, naročito predjela uz nove ceste, kampove, istaknute grebenove itd. Postupno kod odgovornih ljudi prevladava shvaćanje da nije dovoljno samo postojeću šumu koristiti u turističke svrhe već se mora ulagati i u podizanje novih šumskih površina, ako želimo i dalje njegovati turizam. Kad se razmatra turističko značenje šuma Dundo i Kalifront, nužno se nameće pitanje: kako rješavati šumarsko-turistički problem čitavog kompleksa južno od linije Kamporska draga-Eufemija. Jer sa sve većim razvitkom turizma u Hrvatskom primorju i posebno na otoku Rabu ovaj kompleks dobiva sve veće privredno značenje. U navedenom kompleksu nalaze se predjeli Frkanj, Kandarole, Ograde, Dundo i Kalifront. Ukupna im je površina oko 2.000 ha. U tim predjelima već se nalaze objekti koje ljetovališni gosti stalno posjećuju, ponegdje borave čitav dan. Na nekima se nalaze i suvremeni turistički objekti (Frkanj, Suha punta), na drugima primitivni koji se manjim adaptacijama mogu turistički unaprijediti za kupališta, izlete, lov i drugo. Postoje već i mnoge dobre staze za šetanje i staze za duže i kraće izlete: oko 10 km. Za taj kompleks treba izraditi turistički projekt; zatim plan transformacije sastojina i osnovu pošumljivanja, bazirane na estetskom i turističkom oblikovanju krajolika. Za početak treba na istaknutim mjestima stvarati dvoslojne skupine i sastojine: u gornjem sloju borovi i u donjem makija. Ekonomska šuma može biti samo u predjelu Kalifront; Dundo pretežno prirodni rezervat; Frkanj park-šuma, Kandarole i Ograde pretežno za kupališni turizam. ZAKLJUČAK Na temelju uvida u postojeću literaturu i obavljenih istraživanja u šumskim ekosistemima otoka Raba mogu se donijeti slijedeći zaključci: 1. Otok Rab je od pradavnih vremena bio potpuno zelen i obrastao visokom šumom koja se postupno od XV stoljeća sve više iskorištavala i degradirala (dokaz: porast broja stanovništva, sječa šume za prodaju, učestale krađe šume, povećanje broja stoke — 30—40.000 grla, krčenje šuma radi dobivanja poljoprivrednih površina itd., sve pisana dokumenta). 62 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 65 <-- 65 --> PDF |
2. Mlečani su još 3. X 1516. godine zabranili sječu crnike, medunca, divlje masline i divlje kruške na otoku Rabu i zabranu ponovili u 1522. i 1540. godini. 3. Sve danas gole površine (kamenjare) na otoku Rabu bile su tada (1516) još pod dobro sklopljenom šumom (Kamenjak, Fruga, Sorinj, Lopar, Barbat, Dolin i Lun). 4. Težak život otočana, sušne godine, glad (1628) sve više je tjerao seljaka pučanina na sječu šume, pa čak i vađenje panjeva i osiguranja hrane za stoku i tako je šuma svakim danom bivalo sve manje unatoč svih zabrana. 5. Za vrijeme austrougarske vladavine dokrajčene su šume naših otoka i Primorja, da bi se onda počelo potkraj XIX stoljeća podizati borove kulture od kojih jedan dio postoji i danas. 6. Tek u novije vrijeme početkom XX stoljeća počelo se na šume našega krša gledati drugačije. Novi izvori za održavanje ljudskog života omogućili su čovjeku da razumno promatra i iskorištava svoj okoliš. Zabrana stihijskog držanja koza, reguliranje ispaše ovaca, bavljenje turizmom, mogućnost zapošljavanja gradskog i seoskog stanovništva sve više mijenja odnos čovjeka prema šumi. 7. Šumski ekosistemi kao prirodne tvorevine sa sposobnošću samoodržanja takoreći, koriste taj promijenjeni odnos čovjeka prema šumi i progresivno se šire i obnavljaju. Ako čovjek samo jedan mali dio vrati šumi od onoga što joj je uzeo, a on to mora, jer od toga ovisi njegov opstanak, onda će se naš krš postupno ponovno ozeleniti. 8. Temeljni šumski ekosistem na otoku Rabu je šuma hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis) i sve težnje šumara treba da budu usmjerene u uspostavljanju tog stabilnog ekosistema na otoku Rabu. 9. Turističku ekspanziju i tako zarađeni dinar mora se iskoristiti za ekološko- biološko održavanje i učvršćenje šumskih ekosistema. Nedopustivo je da se u borovoj šumici na Loparu kampiraju automobili i izgradi igralište mini-golfa, a da se pri tom od godinama ubirane takse ništa ne uloži u podizanje novih šumskih površina iako je jasno da će spomenute borove šumice pod takvim uvjetima uskoro propasti. 10. Smatramo da bi ovo Savjetovanje trebalo donijeti zaključak da se dio sredstava dobivenih od turizma zahvaljujući moru, šumi i zraku uloži u obnovu i održavanje šuma naše Jadranske obale. LITERATURA B a d u r i n a, O.: Kronika samostana u Kamporu, Rab 1936—1956. Bojanić-Ćirić, I.: Rab. Umag, 1—64, karte 2., 1968. D u b a c, M.: O zaštiti šume Dundo na Rabu, i o šumama česvine. »Priroda« br. 5, str. 151—153, Zagreb, 1963. Forenbacher , A.: Istorijski pregled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije od Visianija do danas. Rad, knj. 202, str. 51—95, Zagreb, 1914. Golubić , S.: Prilog poznavanju klime primorske regije Jugoslavije. Geogr. Glasn., XX, Zagreb, 1958. Grünwald , J.: Šume na kršu Savske banovine. Šum. List, str. 122, Zagreb, 1933. Hire , D.: Proljetna flora otoka Raba — R. J. A., knj. 198, str. 65—69, Zagreb, 1913. Hire , D.: Građa za floru otoka Cresa. Rad., knj. 200, str. 19—88, Zagreb, 1913. 63 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Hire , D.: Ispravci radnjama dra Aurela Forenbachera: »Visnianijevi prethodnici u Dalmaciji« i »Istorijski prijegled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije od Visijana do danas«. Rad, knji. 204, str. 171—181, Zagreb, 1915. Hire , D.: Prilozi flori otoka Cresa, Rad, knj. 215, str. 82—105, Zagreb, 1916. Horvatić , S.: Karakteristika flore i vegetacije Krša. Šum. List, 52: 399, Zagreb, 1928. Horvatić , S.: Prilozi flori otoka Paga. Sa 1 tablom i 1 slikom u tekstu. Rad, knj. 18, str. 193—203, Zagreb, 1933. Horvatić , S.: Flora i vegetacija otoka Paga. Rad, knj. 19, str. 116—372 sa al. + 3 tabele + table, Zagreb, 1934. Horvatić , S.: Istraživanje vegetacije otoka Raba i Krka u god. 1935. i 1936. Ljetopis Jugosl. Akad. sv. 49, Zagreb, 1937. Horvatić , S.: Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Rad, knj. 22, str. 1—96 + tabele, Zagreb, 1939. Horvatić , S.: Pregled vegetacije Raba sa gledišta biljne sociologije. Šum. List str. 715—717, Zagreb, 1939. Horvatić , S.: Tipološko raščlanjenje primorske vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Botanica Croatica vol. XVII, Zagreb, 1958. Horvatić , S.: Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Botanica Croatica, vol. XXII, Zagreb, 1963. Horvatić , S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog Primorja (Avec un resume en francais). Jugoslavenska Akadem. znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1963. Lasman , D.: Šumarenje na otoku Rabu. Šum. List, str. 138—163, Zagreb, 1906. Matić, S., Rauš, Đ. i V r a n k o v i ć, A.: Rezultati istraživanja trajno zaštićenog prirodnog šumskog rezervata »Dundo« na otoku Rabu. Simpozij u Ohridu 1975. M a k s i ć, B.: Klima Krša. Šum. enciklop. II, Zagreb, 1963. M a r č i ć, J.: Sredozemna makija na dalmatinskom kršu. Šum. List, 79, 118, Zagreb, 1955. Maričić-Brusina , Lj.: Geografsko-geološki prikaz otoka Raba. »Priroda« br. 9, str. 274—275, Zagreb, 1964. Marinković , B.: Problem propadanja česmine (Quercus ilex L.) u Dalmaciji (II problema del deperimento dell´elce (Leccio) in Dalmazia). Šum List 10—11, str. 403—408, Zagreb, 1952. Ma mužić , P.: Novija geološka istraživanja otoka Raba. Geološki vjesnik, sv. 15, 121—142, Zagreb, 1962. Muldini-Mamužić , S.: Mikrofaunističko istraživanje eocenskog fliša otoka Raba. Geološki vjesnik sv. 15, 143—160, Zagreb, 1962. Nikšić , B.: Jedna stogodišnjica (Pravdoja Belia). Šum. List, 77: 527, Zagreb, 1953. P e t r a č i ć, A.: Štete od hrastovog krasnika (Coraebus bifasciatus) kod uzgaja nja hrastovih šuma. Šum. List, str. 110—111, Zagreb, 1934. P e t r a č i ć, A.: Zimzelene šume otoka Raba. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, 6, 1938. Rauš , Đ.: Stodvadesetgodišnjica rođenja zaslužnog šumara Pravdoja Belia. Šum. List, 11—12, 479—481, Zagreb, 1973. Slijepčević , A.: Klima Raba. Rasprave i prikaze HZM-a, 5, 1960. Š a f a r, J.: Šume Dunda i Kalifront na otoku Rabu — smjernice uzgajanja. In stitut za šum. i lovna istraživanja NR Hrvatske, Zagreb, 1962. Š i m i č i ć, J. i Rauš , Đ.: Otkrivanje spomen biste šumaru Pravdoju Beliji na Rabu 16. XI 1974. Hortikultura, br. 1, Split, 1975. Šuljić , L.: Grad i otok Rab. Ferijalna biblioteka sv. 9, 1—108, karta 1, Rijeka, 1972. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Š u r i ć, St.: Opis i osnova gospodarenja u državnoj šumi »Dundo« na otoku Rabu. Šum. List, str. 259—265, Zagreb, 1933. Krigin, B., Š i n i k, N. i Bertović, St.: Klimatski podaci SR Hrvatske. Publikacija HMZ (Razdoblje 1948—1960) Zagreb, 1971. SUMMARY Forest ecosystems of the island of Rab (from the 15th to the 20th centuries) In times past the forests and sea of the island of Rab represented the most important natural sources from which the people obtained the goods for their subsistance. Therefore, it is not surprising that as early as tie 15th century (and even earlier), we find written documents on the forests of the island of Rab. In the Cronicle of the Franciscan monastery Kambor at Rab, written by the Abbot Odorik Badurina from 1936 to 1956, we find written documents about the appearance, devastation and re-establishment of forests on the island od Rab. In addition to that the forests of the island of Rab have been described and investigated in recent times by the following authors: D. LASMAN 1906, D. HIRC 1913, St. SURIĆ 1933, A. PETRAĆIĆ 1938, St. HORVATIĆ 1939, J. ŠAFAR 1962, D. RAUS-S. MATIC-A. VRANKOVIĆ 1974, and others. On the basis of the mentioned works and the author´s own investigations a survey of the causes for the regression of the ecosystems of the island of Rab has been dealt, with. Ovaj rad je referat sa savjetovanja »Uloga šume i šumske vegetacije u zaštiti čovjekove okoline u odnosu na Jadransko područje« održano 4—6. III 1976. god. u Zadru. Prof. dr Đuro RAUŠ, dipl. inž. šum. Katedra zaŠumarskog uzgajanje fakulteta šuma u Zagrebu, Simunska cesta br. 25 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1978 str. 68 <-- 68 --> PDF |
OBAVIJEST O NOVOJ CIJENI PRETPLATE ZA ŠUMARSKI LIST U 1978. GODINI Dosadašnja godišnja pretplata za časopis Šumarski list utvrđena je 1976. godine. U razdoblju od tada do danas povećali su se višestruko troškovi izdavanja i uređivanja što se posebno odnosi na papir, tiskarske usluge i si. Iz tih razloga Upravni odbor ovoga Saveza bio je prinuđen da utvrdi novu pretplatnu cijenu za 1978. godinu i to: 1. Radne organizacije, ustanove i poduzeća 600.— din 2. Pojedinci 150.— din 3. Umirovljenici, studenti i đaci . . . 50.— din 4. Inozemstvo 800.— din Našim daljnim zalaganjem nastojat ćemo da Šumarskom listu dademo novu i još prihvatljiviju fizionomiju objavljivanjem članaka iz operative, zatim o aktualnim stručnim i društvenim zbivanjima, novim zakonskim propisima iz oblasti šumarstva i drvne industrije, obavijestima o izdavačkoj djelatnosti struke i si. suradnje. Vjerujemo da će pretplatnici našeg najstarijeg stručno- društvenog glasila uvažiti ovo opravdano povišenje pretplate, te na taj način uredništvu Šumarskog lista pružiti daljnu podršku. Čekovni račun: 30102-678-6249 Izdavač Šumarskog lista: SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE Zagreb, Trg Ivana Mažuranića 11 Telefoni: 444-206, 449-686 |