DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 85     <-- 85 -->        PDF

ZADARSKO SAVJETOVANJE


ZNAČAJ POZNAVANJA EKOLOŠKO PROIZVODNOG POTENCIJALA
DEGRADIRANIH ŠUMA SUBMEDITERANSKOG PODRUČJA
HERCEGOVINE U ZAŠTITI ČOVJEKOVE SREDINE


Ć. Burlica, H. Dizdarević, B. Fabijanić, N. Prolić i V. Stefanović — Sarajevo


SAŽETAK. Na osnovu vlastitih rezultata ekološko-proizvodne
klasifikacije niskih degradiranih šuma razrađene su
smjernice za planiranje šumsko-kulturnih radova u ovom
području. Ovo tipološka klasifikacija šuma dala je i elemente
za zaštitu čovjekove sredine, pejsažno oblikovanje predjela
i unapređenje turizma.


U odnosu na probleme zaštite čovjekove sredine izvršena
je klasifikacija tipova šuma, i to: 1. prema proizvodnosti
staništa, 2. prema zaštitnim funkcijama staništa, 3. prema
podložnosti staništa eroziji, 4. prema funkciji oblikovanja
pejsaža i uređenju predjela, i 5. prema pogodnosti za
lov, turizam i rekreaciju.


UVOD


Jedan od faktora u zaštiti i unapređvanju čovjekove sredine je poboljšanje
životnih uslova rekultivacijom degradiranih šuma. Za ostvarivanje ovog
cilja nužno je poznavati stepen degradacije šuma, odnosno njihove ekološko-
proizvodne potencijale. Iako u tom pogledu postoje značajni rezultati usmjerenih
istraživanja iz oblasti flore, vegetacije, zemljišta, geološke podloge,
klime itd., za rješavanje ovog problema oni se mogu samo dijelom koristiti,
s obzirom da je i svrha ovih istraživanja bila druga. U toku rada na
projektu »Unapređenje šumske proizvodnje u arealu
šuma mediteranskog i submediteranskog područja«,
preduzeta su kompleksna interdisciplinarna istraživanja pedološko-vegetacijske,
taksacione i uzgojno-meliorativne komponetne svih onih značajnih faktora
nužnih za definiranje ekološko-proizvodnih potencijala.


Upravo završena istraživanja u submediteranskom dijelu Hercegovine
(STEFANOVIČ et al., 1975) pružaju osnove za šire radove na rekultivaciji
šuma, dajući ujedno i elemente za zaštitu čovjekove sredine, pejsažno oblikovanje
predjela i unapređenje turizma, u jednom području koje je, kao
zaleđe eumediteranske zone, namjenjeno prvenstveno u rekreacione i turističke
svrhe.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Šume submediteranskog dijela Hercegovine (podrazumijevajući sve regresivne
i progresivne stadije) razvrstane su, u okviru regionalnih zajednica
(skupa asocijacija), u slijedeće klasifikacione jedinice:


a) Osnovne tipove šuma, i


b) Ekološko-proizvodne tipove šuma.


Osnovni tipovi šuma definirani su sastojinskim tipom prema
vrsti drveća, izuzetno i nekom dijagnostički važnom vrstom grmlja (npr.
Petteria ramentacea, Punica granatum i dr.) i ostalim uslovima staništa, na
prvom mjestu geološkom podlogom i tipom zemljišta. Izdvojeni osnovni tipovi
šuma nalaze se u okviru već poznatih i definiranih asocijacija i subasocijacija
iz zone Carpinetum orientalis H-ić Seslerio-Ostryetum. Kao kriteriji
za diferenciranje osnovnih tipova uzete su one ekološko-vegetacijske
razlike za koje se prepostavljalo da imaju uticaja na produktivnost staništa,
a što se utvrđivalo sinhroniziranim istraživanjima na primjernim oglednim
plohama. Na cijelom submediteranskom dijelu Hercegovine postavljeno je
ovakvih 55 ploha odnosno 2.268 primjernih krugova.


Izdvojeno je ukupno 15 osnovnih tipova šuma od kojih se 12 nalaze u
okviru regionalne zajednice Seslerio-Ostryetum. Njihov položaj u klasifikaciji
je slijedeći:


Regionalna zajednica medunca i bjelograbića


1. Degradirana niska šuma bjelograbića na crvenicama i organomineralnim
crnicama iznad vapnenca
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. typicum),


2. Degradirana niska šuma bjelograbića i crnog jasena na crvenicama
i organomineralnim crnicama
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. ornetosum prov.)


3. Degradirana niska šuma bjelograbića sa tilovinom
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. petterietetosum Fuk)


4. Degradirana niska šuma bjelograbića s koštrikom
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. aculeatetosum Ht)


5. Degradirana niska šuma bjelograbića sa prelazom u šibljak zelenike
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. phyliretosum Fk)


6. Degradirana niska šuma bjelograbića s mogranjom na jače erodiranim
crvenicama iznad vapnenca
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. punicetosum Greb.)


7. Degradirana niska šuma bjelograbića s prelazom u šibljak drače na
jako erodiranim crvenicama zaostalim u pukotinama vapnenca
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. paliuretosum Ht — Paliuretum
adriaticum H-ić)


8. Degradirana niska šuma bjelograbića s prelazom u šibljak šmrike na
vapnenačkim kamenj arama s plitkim erodiranim crvenicama
(Carpinetum orientalis adriaticum Ht et al. juniperetosum Stef.
Juniperetum oxycedri Stef.)




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 87     <-- 87 -->        PDF

9. Degradirana niska šuma medunca i bjelograbića na posmeđenim crnicama
i smeđim vapnenačkim zemljištima
(Carminetum orientalis adriaticum Ht et al. quercetosum pubescebtis Ht
ap. Ht et al. 1974)


10. Degradirana niska šuma medunca s crnim jasenom na posmeđenim
crnicama iznad vapnenca
(Carpinetum orientalis H-ić s. 1.).


11. Degradirana niska šuma medunca na crvenicama iznad vapnenca
(Carpinetum orientalis adriaticum quercetosum pubescentis Ht ap. Ht
et al. s. 1.)


12. Degradirana niska šuma sladuna na dubokim crvenicama
(Quercetum confertae hercegovinicum Fuk. 1966).


Regionalna zajednica crnog jasena i jesenje šašike


13. Degradirana niska šuma cera na crvenicama i posmeđenim crnicama
iznad vapnenca
(Quercetum cerris submediterraneum Stef. 1971),


14. Degradirana niska šuma crnog graba i crnog jasena na crnicama
(Seslerio-Ostryetum carpinifoliae Ht)


15. Degradirana niska šuma crnog jasena na plitkim crnicama u blokovima
vapnenca
(Seslerio-Ostryetum — Juniperetum oxycedri Stef. — Stipo-Sdlvietum
officinalis Ht.).


Pri sintenzi osnovnih tipova šuma u ekološko-proizvodne tipove uzete
su u obzir ekološke srodnosti koje su mogle biti od uticaja na proizvodnost
staništa. Osnovni tipovi šuma, srodni po ekološko-proizvodnim sposobnostima,
a s obzirom na budući sastav u pogledu vrsta drveća i po cilju gospodarenja,
objedinjeni su u ekološko-proizvodne tipove šuma.


Objedinjavanjem osnovnim tipova šuma proširen je stupanj variranja
pojedinih ekoloških i proizvodnih svojstava. Pojedine specifičnosti kojima
su bili okarakterizirani osnovni tipovi šuma (stupanj erozije zemljišta, kamenitost
površine, stupanj sklopa, progale u sastojinama, zatravljenost, zakorovljenost
itd.) posebno su uvažane, što je poslužilo kao osnova za podrobnije
programiranje ciljeva gospodarenja i mjera za postizanje tih ciljeva (DIZDAREVIC,
1975).


Dovođenjem u zavisnu vezu ekoloških karakteristika staništa sa stanjem
sastojina omogućilo je izvođenje određenih pretpostavki za planiranje šumsko-
kulturnih radova na sigurnijim osnovama i to za:


1) određivanje cilja melioracija, odnosno uspostavljanje oblika gospodarenja
shodno stvarnim i potencijalnom-proizvodnim mogućnostima svakog od
izdvojenih ekološko-proizvodnih tipova šuma;


2) primjenu adekvatnih meliorativnih sječa za pojedine tipove u smislu
postizanja planiranog cilja;




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 88     <-- 88 -->        PDF

3) izbor vrsta šumskog drveća, bilo da se radi o podizanju proizvodnih,
estetsko-rekreacionih ili zaštitnih nasada, a što je od posebnog značaja u
uslovima vrlo malog dijapazona vrsta koje dolaze u obzir za unošenje u
ovo po svojoj prirodi vrlo specifično područje;


4) izbor načina obrade zemljišta za pošumljivanje (razne dimenzije rupa,
gradoni, segmenti gradona, terase sa i bez upotrebe sredstava za malčiranje),
definiranjem tipova zemljišta s posebnim osvrtom na fizička svojstva u
funkcija njihove zavisnosti od stanišnih i sastojinskih prilika za svaki osnovni
tip šume. Na taj način moguće je stupanj obrade i način konzervacije vode
u zemljištu preciznije utvrditi odnosno uskladiti sa potrebama vrsta koje
se unose;


5) planiranje gustoće sadnje kao značajnog faktora pri podizanju nasada
u skladu s utvrđenim elementima sklopa sastojine, procentualnim odnosima
čistina i progala (kao određenog medija za pošumljivanje), te procentom
kamenitosti zemljišta (zakrašivanje, degradacije) odnosno s dubinom fiziološki
aktivnog profila zemljišta za pojedine ekološko-proizvodne tipove šuma;


6) definiranje kvaliteta sadnog materijala, način njegove proizvodnje
kao i vrijeme i način njegove sadnje.
U istraživanom području izdvojeni su slijedeći e k o 1 o š k o-p r oizvodni
tipovi šuma:


I Tip šume bjelgorabića na organomineralnim crnicama i crvenicama
(osnovni tipovi šuma: 1, 2, 4),


II Tip šume bjelograbića na erodiranim crvenicama (5, 6, 7, 8),


III Tip šume medunca i bjelograbića na posmeđenim crnicama (3, 9, 10),


IV Tip šume medunca na crvenicama (11),


V Tip šume sladuna na crvenicama (12),


VI Tip šume cera na crvenicama (13),


VII Tip šume crnog graba i crnog jasena na crnicama (14),


VIII Tip šume crnog jasena na vapnenačnim blokovima (15).


KORISCENJE ELEMENATA EKOLOŠKO-PROIZVODNOG POTENCIJALA
ŠUMA U ZAŠTITI ČOVJEKOVE SREDINE


Među značajnijim elementima pri diferenciranju šuma submediteranskog
područja Hercegovine u ekološko-proizvodne tipove šuma spadaju korelacioni
odnosi stupnja sklopljenosti sastojine sa stanjem zemljišta i drugim relevantnim
proizvodnim pokazateljima (prirast, zaliha drvne mase po jedinici
površine itd.).


Ovi odnosi u problemima zaštite i unapređivanja čovjekove sredine
zauzimaju još značajnije mjesto, pa se zato ovdje daje njihov kratak prikaz.


Prema podacima Inventure šuma na velikim površinama (MATlC et al.,
1971), prosječni sklop od 0,48 niskih šuma termofilnih hrastova i njihovih
regresivnih stadija Donjohercegovačke šumskoprivredne oblasti, spada u najniže
prosječne stupnjeve sklopa svih kategorija šuma u Bosni i Hercegovini.
Pri tome valja imati na umu da se navedeni numerički pokazatelj odnosi
na prosjek cjelokupne površine. Veliki dio površina, međutim, čine progale,


500




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 89     <-- 89 -->        PDF

odnosno potpuno gole površine, dok su obrasle površine veoma gustegotovo potpuno sklopljene. U pojedinim dijelovima sastojina sklop je i veći
od potpunog.


Prema ranije provedenim ispitivanjima taksacionih elemenata (PROLIĆ,
1966) kao i pri istraživanjima za ekološko-proizvodnu klasifikaciju šuma
(STEFANOVIČ et al., 1975), jasno je uočeno da masa sastojina i tekući
prirast mase različito zavise od jačine sklopa vrsta drveća koje izgrađuju
te sastojine.


U sastojinama gušćeg sklopa, masa sastojina crnog jasena znatno brže
opada u odnosu na sastojine rjeđeg sklopa (Graf. 1. i 2.). Naprotiv, u sastojinama
bjelograbića, pri većem sklopu masa sastojina znatno brže raste u
odnosu na sastojine prorijeđenog sklopa.


Radi realnije usporedbe mase sastojina crnog jasena i bjelograbića, vrsta
koja je procentualno i najzastupljenija u području Hercegovine, navode se
podaci iz gromadnih tablica za čiste sastojine pri srednjoj starosti od 21 go


dine (PROLIC, 1966):
Stupanj sklopa 0,3 0,5 0,7 0,9 1,0
masa crnog jasena
u m3/ha 4,80 8,34 10,66 11,76 11,86
masa bjelograbića
u m3/ha 7,47 9,71 16,01 26,36 33,05




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Iz ovoga se vidi da pri rjeđem sklopu, mase sastojina bjelograbića je
jednaka ili do 50% veća od mase sastojina crnog jasena, a da pri sklopu
od 0,9´—1,0 je za 120 — 180% veća nego u odgovarajućim sastojinama crnog
jasena.


Nasuprot ovome, volumni prirast pokazuje za obje vrste drveća gotovo
jednak stupanj porasta s povećanjem stupnja sklopa sastojine.


Ova značajna konstatacija je našla svoju primjenu u planiranju uzgojno-
tehničkih mjera za pojedine ekološko-proizvodne tipove šuma submediteranskog
područja Hercegovine, pa je crnom jasenu dat prioritet u prorijeđenim
sastojinama, a bjelograbiću, naprotiv, u sastojinama gušćeg sklopa.


NETO KORELACION A ZAVISNOST ZAPREMINE SASTOJINE "ETO KORELACIONA ZAVISNOST TEKUĆEG ZAPREMINSKOG


OD STEPENA SKLOPA PRIRASTA SASTOJINE 0 0 STEPENA SKLOPA


NET REGRESI0N RELATION BETWEEN VOLUME AND NET REGRESION RELATION BETWEEN VOLUME NCREMEN


tt3 Qi QS 0.6 0,7 0,8 09 10 03 0,< 0.S 0.6 07 0,8 0,9
STEPEN SKLOPA SASTOJINE STEPEN SKLOPA SASTOJINE
DENSITY OF THE STAND DENSITY OF THE STAND


S obzirom da je za zaštitu zemljišta u uslovima submediteranske klime,
pored stepena sklopa, veoma značajna i akumulacija organskih, otpadaka za
poboljšanje uslova zemljišta, to se navedenoj činjenici u rješavanju problema
zaštite i unapređivanju čovjekove sredine mora pokloniti odgovarajuća pažnja.


Utvrđena je takođe korelacija stupnja sklopa sastojina i zemljišnog pokrivača.
U sklopljenim sastojinama, po pravilu, su zastupljcniji očuvani profili
zemljišta karakteristični za seriju zemljišta na vapnencima, opisanih od
Ćirića (ClRIČ, 1966). U sastojinama rjeđeg sklopa znatnije su zastupljene
crnice u odnosu na smeđa zemljišta, a ukoliko se nalaze smeđa zemljišta,
ona su, po pravilu, jače erodirana. Na ogoljenim površinama, gdje su se
zadržali samo najrezistentniji elementi iz zajednica kamenjara, erozija je




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 91     <-- 91 -->        PDF

jakog intenziteta. U svim slučajevima stiče se utisak potpunog zakrašivanja


— kamenitosti površine, pa zbog toga, pri površnoj ocjeni ovih površina,
rekultivacija šuma na njima izgleda da uopće ne dolazi u obzir. Međutim,
naša istraživanja su pokazala su da je, u ovim slučajevima, znatan dio površine
prekriven »površinskom linijom kamenja« (MANUŠEVA et al., 1974)
sastavljenom od sitnog vapnenačkog skeleta iz koga je »ispuhana« odnosno
isprana sitna zemlja. Većina ispitivanih profila ogoljelih površina je pokazala
da debljina »površinske linije kamenja« varira do 10 cm dubine, a da se
ispod toga nalazi normalni profil zemljišta karakterističan za mlađe stadije
na vapnencu. Kada se ovaj sloj zemljišta oslobodi od »površinske linije kamenja
« i ostavi djelovanju atmosferilija, u vremenu od 6 mjeseci (period:
februar-avgust), s površine će nestati fine čestice zemlje. Ovim se ističe potreba
što bržeg pošumljivanja i melioriranja ogolelih površina koje su objekat
tretiranja.
Iz izloženog se može zaključit i da stupanj sklopa sastojina u submediteranskom
području može, uz poznavanje ostalih ekoloških uslova, degradiranosti
zemljišta, nagiba terena, vrste drveća, starosti sastojine i njihove
strukture, poslužiti kao osnovni regulator pri određivanju intenziteta meliorativnih
sječa. U tom pogledu postoje mišljenja da su dopuštene meliorativne
sječe samo u sastojinama koje imaju sklop iznad potpunog (KOLAKOVIĆ,
1960).


KLASIFIKACIJA ŠUMA U SUBMEDITERANSKOM PODRUČJU


U ODNOSU NA PROBLEME ZAŠTITE ČOVJEKOVE SREDINE


Pored značajnih elemenata koje je pružila ekološko-proizvodna klasifikacija
šuma submediteranskog područja Hercegovine, ona je dala i elemente
za zaštitu i unapređivanje čovjekove sredine, pejsažno oblikovanje predjela
i unapređenje turizma-rekreacije.


Povezujući provedena istraživanja u cilju ekološko-proizvodne klasifikacije
tipova šuma u ovom području sa suvremenim radovima na ekološko-
upotrebnoj valorizaciji prostora u okviru projekta UNDP »JADRAN III«
i šire u svijetu, kao i s metodološkim osnovama vrednovanja i namjene
prostora u cjelini ili pojedinih njegovih elemenata (ELLENBERG, 1975;
GLAVAC, 1975; FABIJANlC, 1974, 1975; FABIJANlC i BURLICA, 1975;
SEIBERT, 1974, 1974 a; KOPČlC et al., 1974 i dr.), u ovom radu daje se
klasifikacija staništa na osnovu poznavanja njihovog ekološko-
proizvodnog potencijala, prema:


— proizvodno-hortikulturnoj sposobnosti staništa,
— zaštitnoj funkciji staništa,
— podložnosti eroziji,
— oblikovanju pejsaža odnosno uređenju predjela, i
— turističko-rekreacijskoj podobnosti.
1. Obzirom na proizvodnost staništa, mogućnosti primjene
uzgojno-meliorativnih radova, te hortikulturnih radova s posebnom namjenom,
izdvojeni osnovni tipovi šuma submediteranskog dijela Hercegovine podijeljeni
su u tri grupe:
503




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 92     <-- 92 -->        PDF

1.1. Staništa — tipovi šuma čija sadašnja proizvodnost drvne mase zadovoljava
(relativno) i može se, bez većih uzgojno-meliorativnih radova, i znatnije
unaprijediti. Ova staništa, ujedno, pružaju mogućnost za širu primjenu
hortikulturnih radova i relativno širi izbor vrsta. U ovu grupu staništa spadaju
osnovni tipovi šuma pod brojevima: 11, 12 i 13.
1.2. Staništa — tipovi šuma čija sadašnja proizvodnost ne zadovoljava,
ali se može poboljšati. Hortikulturni radovi ograničeni. Ovdje spadaju osnovni
tipovi šuma pod brojevima: 1, 2, 4, 9, 10 i 14.
1.3. Staništa — tipovi šuma s vrlo slabim proizvodnim mogućnostima,
koje se, bez vrlo velikih investicija ne mogu poboljšati. Isto se odnosi i na
hortikulturne radove. U ovu grupu spadaju osnovni tipovi šuma pod rednim
brojevima: 3, 5, 6, 7, 8 i 15.
2. Zaštitna funkcija staništa ocjenjivana je na osnovu općekorisne
uloge šume kao regulatora uslova životne sredine. U tom smislu
izvršena je podjela na tri grupe:
2.1. Tipovi šuma s naročito izraženim korisnim funkcijama (protieroziona,
klimatska, hidrološka itd. vrijednost). U ovu grupu uvršteni su osnovni tipovi
šuma pod rednim brojevima: 1, 2, 4, 11, 12 i 13.
2.2. Tipovi šuma, koji obzirom na realnu vegetaciju imaju smanjenu
zaštitnu funkciju. U ovu grupu spadaju osnovni tipovi šuma pod rednim brojevima:
3, 5, 9, 10 i 14.
2.3. Tipovi šuma koji, s obzirom na reljefske prilike i realnu vegetaciju
imaju slabu zaštitnu funkciju. U ovu grupu spadaju osnovni tipovi šuma
pod rednim brojevima: 6, 7, 8 i 15.
3. Prema podložnosti eroziji, staništa su razvrstana u tri grupe:
3.1. Staništa na kojima se javlja jaka erozija. Osnovni tipovi šuma red.
brojevima: 5, 6, 7, 8, 14 i 15.
3.2. Staništa na kojima postoji opasnost od erozije (osnovni tipovi šuma
pod rednim brojevima: 1, 2, 3, 9, 10 i 11).
3.3. Staništa sa slabim mogućnostima za razvoj erozije (osnovni tipovi
šuma pod rednim brojevima: 4, 12 i 13).
4. Prema funkciji oblikovanja pejsaža i uređenja
predjela , staništa su podjeljena u dvije grupe:
4.1. Staništa koja svojim konstrastnim reljefom i stanjem izgledom vegetacije,
pružaju poseban estetski doživljaj (osnovni tipovi šuma pod rednim
brojevima: 2, 3, 5, 6, 8, 14 i 15).
4.2. Staništa u kojima se estetski doživljaj može postići unošenjem novih
vrsta (osnovni tipovi šuma pod rednim brojevima: 1, 4, 7, 9, 10, 11, 12 i 13).
5. U odnosu na pogodnost za lov, turizam i rekreaciju,
staništa su takođe podijeljena u dvije grupe:
5.1. Staništa s povoljnim uslovima za organizaciju kampova, uređenje
park-šuma i podizanje rekreacionih objekata i terena za male sportove. Udaljeni
tereni od komunikacija pogodni su za lov. (Osnovni tipovi šuma pod
rednim brojevima: 2, 4, 7, 12 i 14).


ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 93     <-- 93 -->        PDF

5.2. Staništa na kojima se turističko-rekreaciona funkcija svodi na lov,
pješačke i eventualno trim-staze (osnovni tipovi šuma pod rednim brojevima:
1, 3, 5, 6, 8, 9, 10, 11, 14 i 15).
LITERATURA


Ćirić , M., 1966: Zemljišta planinskog područja Igman-Bjelašnica. Radovi Šum.
fak. i lost, za šum. u Sarajevu. God. X, knj, 10, sv. 1, Sarajevo;


Dizdarević , H., 1975: Idejno rješenje za podizanje zelenog pojasa oko grada
Trebinja. Mnscr. Sarajevo;


Ellenberg , H., Prilog planiranju budućeg korišćenja prostora u jadranskoj
regiji Jugoslavije, Mnscr. Zagreb;


Fabijanić , B., 1974: Pojam i metodi zaštite prirode u Jugoslaviji. Ref. na
Smp. istočnoalpskojdinarskog društva fitocenologa u Ljubljani;


Fabijanić , B., 1975: Projekt o zaštiti čovjekove sredine u jadranskoj regiji


— Program rada za teritoriji SRBiH. RCZP i UZBiH, Mnscr. Sarajevo;
Fabijanić, B. i Bur lie a, Č., 1976: Prilog metodici ekološkog vrednovanja
prostora. Mnscr. Sarajevo;


Glavač , V., 1975: Ekološke osnove planiranja za kopneno područje jadranske
regije s gledišta zaštite prirode i zaštite čovjekove okoline. Mnscr.
Rijeka;


Kolaković , R., 1960. Zasjenjenost tla kao mjerilo njegove zaštite i pomoćni
regulator intenziteta meliorativnih sječa u šumama na hercegovačkom
kršu. Narodni šumar, br. 7 — 8, Sarajevo;


Kopčić L, Vuči jak, S. i Š. Šako vic, 1974. Istraživanje nekih funkcija
šuma i kriterija za njihovo vrednovanje u uslovima BiH. Radovi
Šum, fak. i Inst. za šum. u Sarajevu, God. XVIII, knj. 18, sv. 4 — 6.
Sarajevo;


Manuševa, Loti, Bur lica, Č. i I. V u kor ep, 1974. Pedološka istraživanja
regresivnih stadija šumske vegetacije karakterističnih područja mediterana
i submediterana. Inst. za šumar. Mnscr. Sarajevo;


Matić, V., Drinić, P., Stefanović, V. i M. Ćirić, 1971: Stanje šuma
u BiH prema inventuri šuma na velikim površinama u 1964 —1968.
godini. Šum. fak. i Inst. za šumarstvo, Posebna izdanja, br. 7. Sarajevo;


Prolić , N., 1966: Taksacione osnove za gazdovanje izdanačkih šuma crnog
jasena i bijelog graba na području Hercegovine. Radovi Šum. fak.
i Inst. za šum. u Sarajevu;


Stefanović, V., Burlica, Č., Dizdarević, H., Fabijanić, B. i N.
Prolić , 1975: Tipovi niskih degradiranih šuma sufomediteranskog
područja Hercegovine. Radovi šum. fak. i Inst. za šum. u Sarajevu.
(U štampi). Sarajevo;




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 94     <-- 94 -->        PDF

SUMMARY


The importance of the ecological-productive potential of the degraded forests
of the sub-Mediterranean region of Herzegovina in the protection of human
environment


On the basis of the authors´ results obtained from the ecologicakproductive
classification of the degraded coppice forests were elaborated guidelines for
the planning of forest-cultural works in the aforementioned region. This typological
classification also yielded elements for the protection of man´s environment,
the forming of landscape and promotion of tourism.


With respect to the problem of protection of human environment there
was carried out a classification of forest types according to 1. the site productivity,
2. the protective functions of site, 3. the susceptibility of the site to
erosion, 4. the function of the landscape formation and area management, and 5.
the hunting, tourist and recreation facilities.


Ovaj rad je referat sa savjetovaDoc.
Dr Čedomir BURLICA,
nja »Uloga šume i šumske vegedipl.
inž. šum.,
tacije u zaštiti čovjekove okoline Doc. Dr Hamza DIZDAREVIĆ,
u zaštiti čovjekove okoline u oddipl.
inž. šum.,
nosu na Jadransko područje« o-


Doc. Dr Nihad PROLlC,


držano 4—6. III 1976. u Zadru.


dipl. inž. šum.,


Prof. Dr Vitomir STEFANOVIČ,


dipl. inž. šum.


svi Šumarski fakultet u Sarajevu;


Branibor FABIJANlC,


dipl. inž. šum.


Zavod za zaštitu spomenika


kulture SR BiH, Sarajevo