DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Za vrijeme šumskih požara u Južnoj Francuskoj, u ljeti 1975. god., uspješno
je isproban instrument AGA-Optronic Thermovision 750 Superviewer,
montiran u helikopteru iza pilota na čvrstom postolju, s mogućnošću laganog
pomicanja u horizontalnom i vertikalnom smislu. Slijedom određenih terenskih
linija operater može sistematski pregledati garišta velikih šumskih požara
i otkriti pritajene i podzemne požare. Tako je na garištu od oko 150 kmpedesetak
ljudi s odgovarajućom opremom čekalo da gasi eventualna zaostala
žarišta. Naknadno pristigao IC skener locirao je tinjajući podzemni požar,
koji su gasioci uspjeli otkriti tek kopanjem, iako su bili udaljeni svega 1 m
od njega [2].


Na pitanje o veličini smanjenja troškova primjenom opisanog skenera
dosta je teško odgovoriti, no mogao bi se izvesti ovakav račun: Uz pretpostavku
5-godišnjeg vijeka trajanja uređaja, godišnji troškovi bi bili nešto
preko 7000 US dolara. Za vrijeme akcije u Newfoundlandu (Kanada) 140
ljudi i 5 helikoptera je bez skenera gasilo 3 tjedna pritajene požare, uz troškove
od oko 10.000 dolara/dan. Uštedom od samo 4 dana skener bi sam sebe
isplatio [6].


U SR Njemačkoj se planira izgradnja komadnog centra za borbu protiv
šumskih požara, čiji će jedan od glavnih dijelova biti AGA-Optronic Thermovision
750/Superviewer. Slika (normalna i termalna) će se iz helikoptera prenositi
na ekran u centru na zemlji, gdje će rukovodilac gašenja prema potrebi
moći iz kompjutora pozvati, te na ekranu prikazati, dodatne informacije
za ugroženo područje, kao što su na pr. topografske karte terena, mjesta
i količine raspoložive vode, lokacije kemijskih tvornica, skladišta plina i naftnih
derivata, prilazni putevi, vojni tereni itd. Planiranje tog centra potakli
su šumski požari ogromnih razmjera u ljetu 1975. god., koji su pokazali kako
se zapravo vrlo malo zna o gašenju šumskih požara u gusto naseljenim područjima,
jer su veliki šumski požari obično izbijali u rijetko naseljenim krajevima
[9],


3.3 Općenita razmatranja
Kod razmatranja borbe protiv šumskih požara mogli bismo razlikovati
nekoliko faza:


1. Nadzor od požara ugroženih šumskih područja: Šumski požar nastojimo
što prije otkriti, zatim odrediti njegovu točnu lokaciju i vrstu, te o
njemu u što kraće vrijeme obavijestiti gasilačke ekipe.
Većina tih zadataka može se izvršiti dobro organiziranom promatračkom
službom s površine zemlje. Iz promatračnica postavljenih na pogodnim topografskim
položajima ili s posebno izgrađenih promatračkih tornjeva lokacija
požara se može odrediti odgovarajućim geodetskim metodama (presijecanje
unaprijed). Dojava požara osigurava se uspostavljanjem telefonske ili
radio veze. Na velikim šumskim kompleksima može se otkrivanje požara organizirati
vizuelnim opažanjem iz patrolnih zračnih letjelica, a prema američkim
iskustvima i snimanjem ugroženih područja toplinskim IC skenerima
s pokretnih platformi (avioni, sateliti). IC skeneri su u prednosti za otkrivanje
požara, koji još ne razvijaju mnogo dima, no kako se patrolni letovi
obavljaju u određenim vremenskim razmacima, pomoću njih je teško ekonomično
organizirati permanentno opažanje, što je naročito od važnosti za
gušće naseljena i više frekventirana područja.