DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Karta — Map 8. Areali rasprostranjenja vrsta borova: Pinus nigra Arn. s. 1. i P. leucodermis Ant. na širem području jadranskog primorja — Areas of distribution of Pine species: Pinus nigra Arn. s. 1. and P. leucodermis Ant. in broader region of the Adriatic seaboard. Ovaj rad je referat sa savjetouanja »Uloga šume i šumske vegetacije u zaštiti čovjekove okoAkademik Pavle FUKAREK, line u odnosu na Jadransko podipl. inž. šum. i dr. šum. znanodručje « održano 4—6. III 1976. sti, profesor Šumarskog fakulteta godine u Zadru. u Sarajevu, Zagrebačka ul. br. 20 »Nakon detaljnog opisa uzroka pustošenja šuma (J. Wesely) daje preporuke za kompleksno rješavanje pitanja krša kako s biološkog tako i sa socijalnog gledišta .. . i .. . u 23 točke iznesene su preporuke toliko stručne da i danas mogu izdržati najstručniju kritičku ocjenu.« (Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976, str. 121) |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 12 <-- 12 --> PDF |
kvarnerskih otoka: južni Cres, Lošinj, Rab i zapadni Pag, te preko otočja zadarskog primorja zahvata širi pojas kopnene obale, Nina, Zadra, Šibenika i Splita do Omiša. Jednako kao i u Kvarnerskom zaljevu i pod padinama Velebita tu, pod padinama Biokova, na obali smjenjuje ju listopadna vegetacija, ali se bujno razvija na svim dalmatinskim otocima: Šolti, Braču, Visu, Hvaru, Korčuli, Lastovu i Mljetu, te na poluotoku Pelješcu. Od šireg okoliša ušća rijeke Neretve nastavlja se u nešto širem ili užem pojasu južnije sve do rijeke Bojane, čineći ponovno kraći prekid pod padinama planine Lovćena, a nastavlja se i u užem pojasu oko Skadarskog jezera. :> Fot. — Phot. 4. Ostaci bukovih sastojina na planini Čabulja u Hercegovini — Relics of Beech stands on Mt. Čabulja in Hercegovina. Foto: P. Fukarek Na otocima Braču i Hvaru te na poluotoku Pelješcu u najvišim visinama raširene su šume dalmatinskog crnog bora, koje, iako i s elementima zimzelenog podrasta, pripadaju više pojasu listopadnih termofilnih šuma. Pojasu jadranske klimazonalne šume crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić.) pripadaju i posebne razvojne formacije zimzelenim grmljem obraslih kamenjara tzv. garizi iz fitocenonloškog reda Cisto-Ericetalia H-ić, kao i kamenjarski pašnjaci reda Cymbopogo-Brachypodietalia H-ić, ali ne i šibljaci drače (Paliuretum adriaticum H-ić), koji, očigledno, pripadaju pojasu termofilne listopadne vegetacije. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 11 <-- 11 --> PDF |
još nije potpuna za naša šumarska razmatranja. Njoj treba priključiti i treći, visinski, pojas tzv. primorskih bukovih šuma, koje se nalaze na planinskim uzvišenjima unutar i na rubu zonalnog pojasa submediteranske zone i pretstavlja onaj »mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije«, koji je samo u naslovu, ali ne i u stvarnosti pridodat zoni »sveze Ostryo-Carpinion« (u navedenom radu Horvatića). A) Pojas zimzelene vegetacije pravog Sredozemlja (Klimozonalna šuma sveze Quercion ilicis Br.—BI) Šumske zajednice reda Quercetalia ilicis Br.—BI. Prilikom Savjetovanja o kršu u Splitu 1957 g. dao nam je akademik S. HORVATIĆ vrlo detaljan pregled vegetacije, biljne zajednice, naročito zimzelenog jadranskog pojasa, opisujući u njemu ne samo šume i makije, nego i sve ostale formacije biljnih zajednica kraških kamenjara. U svojim kasnijim radovima o vegetaciji otoka Paga (s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja — S. HORVATIĆ, 1963), kao i u uvodnom dijelu »Analitičke Flore Jugoslavije (S. HORVATIĆ, 1967) dao nam je proširene i dopunjene preglede vegetacije ovog pojasa, tako da nam to može poslužiti kao sigurna osnova. Karta 3 LEGENDA: f OUERCUS CONFEfiTA K> Ti PRIBLIŽNA GORNJA ORANICA DOPIRANJA CERA ( QUERCUS CERRIS i ) Pojas ili zona zimzelene (klimazonalne) vegetacije na Jadranskom primorju ne zahvata cjelokupni primorski pojas nego se pruža tek od južnih obala Istre (južnije od Rovinja i Labina) i zahvata vanjske zapadne dijelove |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 10 <-- 10 --> PDF |
U osnovnim biljnogeografskim podjelama krupnog mjerila Evrope i Sredozemlja (MEUSEL, JÄGER i WEINERT, 1965) naći ćemo Jadransko područje uključeno u dvije biljnogeografske provincije: u Cirkumadriatičku, koja zauzimlje dio talijanske (oko Ankone i poluotoka Gargano) te naše obale i otoke (od Istre do Bojane) i u tzv. Ilirsku provinciju, koja zauzima vrlo širok pojas gorskog lanca Dinarskih planina i preddinarskog gorja i humlja sve tamo na istok do Panonske, odnosno, Balkanske biljnogeografske provincije. Ova gruba podjela ne može nas zadovoljiti, pa čak ni orijentaciono informirati o karakteristikama prirodnih uslova područja, iako se u njoj mogu nazrijeti neke dalje podpodjele na sektore. Ona je suviše šematska i gruba i ne vodi računa o najnovijim rezultatima naših istraživanja. Fot. — Phot. 3. Sastojina munike {Pinus heldreichii Christ) na planini Orjenu — Stand of Balkan Pine (Pinus heldreichii Christ) on Mt. Orjen Foto: P. Fukarek U novijim i detaljnijim fitogeografskim radovima Jugoslavije (S. HOR- VATlC, 1967) Jadransko područje, odnosno Jadranska biljnogeografska provincija uključena je u mediteransku regiju i podijeljena u dvije zone, i to u »eurimediteransku zonu zimzelene vegetacije sveze Quercion ilicis«, te »submediteransku zonu i mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije sveze Ostryo-Carpinion«, dok je ilirska provincija u cjelini priključena eurosibirsko- sjevernoameričkoj regiji. Iz ovoga proizlazi da se Jadransko područje može indentificirati pružanjem vegetacije tzv. mediterana i submediterana. Iako bi ova zonalna podjela bila najjednostavnija i prema tome najprihvatljivija, ona |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 9 <-- 9 --> PDF |
I"* a si 1o K O K o o 1 K z VI c g 2 a »i .a i |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 8 <-- 8 --> PDF |
geografskih karakteristika za ograničavanje tražiti neku drugu osnovu. Vidjet ćemo da nam tu osnovu pruža i zadovoljava ograničavanje na osnovu biogeografskih odnosno fitogeografskih karakteristika. FITOGEOGRAFSKE GRANICE I UNUTARNJA ZONACIJA JADRANSKOG PODRUČJA Za ograničenje Jadranskog područja u užem smislu najbolje nam mogu poslužiti utvrđene granice tzv. klimazonalne vegetacije o kojoj treba kazati i nekoliko uvodnih napomena. GRANICE JADRANSKOG PODRUČJA LEGENDA VODODJELNICE GRANICE SEKTORA SEKTORI(REJONI) 1 . SLIV SOČE 2 . KRAŠKI SLIV PIVKE 3 . SLIVOVI MIRNE LIME I RAŠE i . KVARNER I VELEBIT 5 . SLIVOVI GACKE I LIKE 6 . SLIVOVI ZRMANJE, KRKE I CETINE SA OTOCIMA 7. SLIVOVI ZAPADNO BOSANSKIH KRAŠKIH POLJA 8 SLIV ~~\y\-NEI&VE ´ 9 . VIS.KORČULA. MLJET, PELJE. i SAC I JUŽNODALMATINSKO I — 1 NJV ff». SLIVOVI HERCEGOVČKIH CRNOGORSKIH KRAŠKU POLJA IV SKADARSKOG JEZERA > MORAČE I ZETE Karta — Map. 1 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 7 <-- 7 --> PDF |
te Morača sa Zetom, Crnojevića rijekom (i Cjevnom) u Crnoj Gori (koje se posredno kroz Skadarsko jezero i Bojanu ulijevaju u Jadransko more)*. Odvojeni kraški slivovi (na vododjelnici) nalaze se između ili u pozadini ovih dolinskih rječnih slivova i obuhvaćaju 4 rajona: u Sloveniji rajon Pivke, u Hrvatskoj rajon Gacke, Like, Krbave, Ričice i Otoče, u zapadnoj Bosni (u rajonu kraških polja) slivovi Jaruge, Stürbe i Plovuče u Livanjskom polju, Ričine u Buškom blatu, Milač-Šujica u Kupreškom i Duvanjskom polju Ričine i Matice (Vrlika) u Imotskom polju, te u istočno hercegovačkom rajonu slivovi: Zalomke u Nevesinjskom, Mušnice u Gatačkom, Trebišnjice u Popovom polju, te kraška površ Rudina na granici Hercegovine i Crne Gore. Fot. — Phot. 2. Vrijes pozemljuš (Erica verticillata Forsk.) u šumi crnog bora na dolomitima iznad Lastve kod Trebinja — Whorled Heath (Erica verticillata Forsk.) in a Black Pine forest on dolomites above the locality Lastva near Trebinje. Foto: P. Fukarek Ovako obuhvaćeno jadransko područje zahvata ne samo izrazito primorski pojas (pojas utjecan primorskom klimom), nego zalazi mjestimično (naročito u slivovima rijeke Soče i Neretve, te na području Like i Krbave) dosta duboko u oblast kontinentalnih ili prelaznih klimatskih utjecaja, dakle u područje s kontinentalnim (srednjeevropskim i alpsko-planinskim) karakteristikama. Očigledno je da ovako široko ograničeno područje ne odgovara potpuno općem shvatanju karakteristika Jadranskog područja. Prema tome moramo, umjesto * Jadranskom (slivnom) području pripada također i dio Kosova, u slivu Bijelog Drima, i dio (zapadne) Makedonije — sliv Ohridskog jezera i Crnog Drima. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 6 <-- 6 --> PDF |
odnosno »primorja« i »zagorja«, ne sagledavajući i ne povezujući često ni uzročnosti zaostalosti tog zagorja u unutrašnjosti, s privrednom ekspanzijom primorja. S druge strane jadransko primorsko područje poistovjećuje se s krasom ili kršem, što također ne odgovara stvarnosti. Radi toga, prije nego što bi prešli na neka posebna razmatranja, treba tim razmatranjima dati prostorni okvir unutar kojeg se određena utvrđena iskustva i saznanje mogu upoređivati i uopćavati. Fot. — Phot. 1. Sastojina crnoga graba, crnog jasena i medunca, oporavljena nakon zabrane držanja koza — Štand of Oriental Hornbeam, Flowering Ash and Pubescent Oak recovered after the prohibition of grazing. Foto: P. Fukarek GEOGRAFSKE GRANICE JADRANSKOG PODRUČJA S geografske (geomorfološke i hidrološke) točke gledišta, Jadranskom području pripadaju (osim otočja i obalnog pojasa) i cjelokupna slivna područja (površinskih) rijeka, koje su ulijevaju u Jadransko more, kao i slivovi kraških ponornica, za čije je podzemne tokove utvrđeno da se neposredno ili posredno povezuju s Jadranskim morem. Prema tome granica u unutrašnjosti kopna nalazi se na vododjelnici jadranskog i crnomorskog sliva koju se međutim ne može lako utvrditi. Rijeke jadranskog sliva su: Soča s pritokama Idrijicom i Vipavom u Sloveniji, Mirna, Lim i Raša u Istri, Rječina kod Rijeke, Zrmanja s Krupom, Krka sa Cikolom, Jadro i Cetina u sjevernoj (i srednjoj) Dalmaciji, zatim Neretva i njene brojne pritoke: Tihaljina, Rama, Neretvica, Trešanica, Ljuta, Idbar, Glogošnica, Bijela, Buna i Bregava u Hercegovini, |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 5 <-- 5 --> PDF |
GRANICE I PODJELA JADRANSKOG KRAŠKOG PODRUČJA NA OSNOVU PRIRODNE VEGETACIJE P. Fukarek SAŽETAK. U Jadranskom kraškom području sljedeći su pojasi klimazonalnih šuma: — pojas zimzelene vegetacije pravog Sredozemlja, — pojas termofilne listopadne vegetacije prelaznog Sredozemlja, — pojas bukove šume primorskih Dinarskih planina. U poglavlju o »nekim šumskouzgojnim napomenama« autor konstatira da »smo stekli prilično veliko iskustvo, naročito s četinjarskim vrstama, koje kao pioniri trebaju da ponovo uspostave, u pradavna vremena, uništene šumske ekosisteme«. Za zimzeleni pojas i prvi prelazni pojas klimatogenih šuma medunca to su alepski i primorski bor te pinjol, a u drugom pojasu klimatogenihšuma crnog graba i crnog jasena »dalmatinska podvrsta crnogbora«. Za obnovu šuma u obzir dolaze, na određenim staništima, i neke listače kao poljski (lučki) jasen, primorski ili skadarski lužnjak, hrast sladun te cer, o kojima autor nešto opširnije piše. Također »bi morale ući u popis meliorativnih vrsta našeg krša . . . i druge autohtone vrste kao što je npr. javor gluhač (Acer optusatum), međeđa lijeska (Corylus colurna) i neke druge«, (op). UVOD Cilj ovog našeg savjetovanja jeste, među ostalim, upoznavanje prirodnih činilaca kao osnove jednom praktičnom zahvatu melioracija, odnosno »postavljanje naučno-stručne podloge za daljnju razradu uloge i vrednovanja općekorisnih funkcija šuma« na našem Jadranskom području. U tom smislu jedna sažeta analiza osnovnih prirodnih uslova i međusobnih razlika u razvoju šuma, šibljaka i potpuno obezšumljenih površina kraških kamenjara, može biti upravo ona naučno-stručna podloga od koje treba da polaze sva naša daljnja detaljna naučno-stručna razmatranja, a naročito naši stručno-praktični zahvati u njihovoj melioraciji. Kod nas se u zadnje vrijeme prilazilo razmatranju problema »Jadrana«, odnosno Jadranskog primorskog područja govoreći o njemu ili općenito ili svodeći ga (najčešće) na uski pojas priobalnih i otočnih zimzelenih šuma i makija, ne sagledavajući cjelinu i međusobnu povezanost obale i pozadine, 417 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 22 <-- 22 --> PDF |
In the continuation is discussed in detail the stretching and composition of the zone of evergreen vegetation of the Mediterranean proper with the climazonal forest Quercetum ilicis Br.—BL, and the zone of thermophilous vegetation of the transitional Mediterranean with the climazonal communities Carpinion orientalis H-ić and Seslerio-Ostryetum Horv. A separate question of the relationship represents the so-called »Littoral Beech forest« — the community Seslerio-Fagetum (Horv.) Wraber, i. e. the community Aceri obtusati-Fagetum Fab. Fuk. et Stef — spreading on the southern and western slopes of the littoral Dinarac mountains and which in its composition and ecology possesses a transitional-Mediterranean character. The explanations are accompanied by a greater number of geographical maps from which may be seen the distribution of particular tree and shrub species, which may be considered as being characteristic of individual zones and subzones. Connecting the aforementioned division of the territory with the specific problems of the reforestation of the Adriatic region, is especially stressed the significance of several species, such as: Fraxinus angustifolia Vahl, Quercus pendunculiflora Koch, Quercus conferta Kit. and Quercus cerris L. POJEDINE KARTE PREDSTAVLJAJU — INDIVIDUAL MAPS REPRESENT: Karta — Map 1. Granice jadranskog područja: vododjelnice jadransko- pontskog sliva predstavlja granicu područja, a vododjelnice jadranskih rijeka i kraških ponornica predstavljaju pojedine (1—11) sektore — Boundaries of the Adriatic region: the watershed of the Adriatic-Pontic catchment area represents the region boundary, while the watersheds of the Adriatic rivers and karst sinking rivers represent individual (1—11) sectors. Karta — Map 2. Pojasi klimazonalne vegetacije jadranskog primorja — Belts of the climazonal vegetation of the Adriatic seaboard. Karta — Map 3. Areali rasprostranjenosti vrsta hrastova: Quercus conferta Kit. — (= Qu. frainetto Ten.) i Qu. cerris L. na širem jadranskom području — Areas of distribution of Oak species: Qu. conferta Kit. (= Qu. frainetto Ten.) and Qu. cerris in broader Adriatic region. Karta — Map 4. Granice areala Celtis australis L. i nalazišta Celtis tournefortii Lam. — Boundaries of the area of Celtis australis L. and habitats of Celtis tournefortii Lam. Karta — Map 5. Granice areala vrsta: Petteria ramentacea (Sieber) Presi, Laburnum alpinum (Mill.) Grisebach, Chamaecytisus purpureus (Scopoli) Link — Boundaries of the area of species: Petteria ramentacea (Sieber) Presl, Laburnum alpinum (Mill.) Grisebach, Chamaecytisus purpureus (Scopoli) Link. Karta — Map 6. Primorske granice areala Fagus sylvatica L. — Littoral boundaries of the area of Fagus sylvatica L. Karta — Map 7. Primorske granice areala Abies alba Mill, s oznakom recentnog dopiranja Picea excelsa (Lam.) Link — Littoral boundaries of the area Abies alba Mill, with the designation of the recent stretching od Picea excelsa (Lam.) Link. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 21 <-- 21 --> PDF |
LITERATURA 1. Fukare k P.: Granice krša u Bosni i Hercegovini. Geografski pregled, Sarajevo, 1962. 2. Fukare k P.: Granice bukve, jele i srorče u B. i H. Radovi Akademije nauka i umjetnosti, Sarajevo, 1970. 3. Fukare k P.: Ein Höhenprofil durch die Waldgesellschaften an Süd- und Nordhängen des Velež-Gebirge in der Hercegovina. Mitteil, der Ostalp.-dinar.pflanzensoz. Arbeitsgemeinschaft, Heft 1, Padova, 1961. 4. Hö r va t L: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasnik za šumske pokuse Nr. 6, Zagreb, 1938. 5. Horva t I.: Laubwerfende Eichenzonen Südosteuropas. »Angewandte Pflanzensoziologie « N. F. Heft 15, Stolzenau 1958. 6. Horvati ć S.: Pflanzengeographische Gliederung des Karste Kroatiens und der angrenzenden Gebiete Jugoslavien. Acta botanica croatica XVI. Zagreb, 1957. 7. Horvati ć S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja JAZU 33. Acta biologica IV. Zagreb 1963. 8. Horvati ć S.: Fitogeografske značajke i razčlanjenje Jugoslavije u »Analitička flora Jugoslavije I.« (Zagreb, 1967). 9. Meusel H., Jaeger E. i We inert E.: Vergleichende Chorologie der Zentraleuropäischer Flora. Drezden, 1965, Tom I. 10. Ru b i ć I.: Međe mediterana na istočnoj obali Jadrana, Geografski pregled I. Sarajevo, 1957, Pp. 136—148. 11. Trinajsti ć I.: O zoni sveze Oleo-Ceratonion u istočnojadranskom dijelu Balkanskog poluostrva. »Ekologija« Vol. 8. Beograd (1973) 1974. Pag. 283—294. SUMMARY Boundaries and distribution of the Adriatic karst region on the basis of the natural vegetation In the introduction is emphasized the former approach to problems of the Adriatic ka>rst region without its demarcation and separation from the inland subalpine or the Dinaric karst region. For the sake of a better viewing of the essence of the problem of the nature protection and karst improvement in the Adriatic region mention is made of the geographical criterion of the demarcation by way the water divide of the catchments areas of the rivers of the Adriatic and Black Sea systems also stressing the deficiencies of the boundaries fixed in this manner. For the division and separation of the Adriatic karst region the phytogeographical criterion is most suitable, which separates clearly the region of the xerophilous vegetation of the Mediterranean and sub-Mediterranean zones from the continental zone of the mesophilous vegetation, the submontane, montane and subalpine Bech and coniferous forests. ničenja pojedinih pojaseva uzeti su iz brojnih radova I. HORVATA i S. HORVATIĆA, te dopunjeni podacima iz radova S. BERTOVIĆA, I. TRINAJSTIĆA, Z. PELCERA, H. RITTER-STUD-NIČKE, R. LAKUŠIĆA i drugih autora. Za još neobjavljene podatke o nalazištima česmine u Istri, Dalmaciji i Hrvatskom Primorju posebno zahvaljujem frag. Oskaru PIŠKORIĆU. Ova skica nema pretenzije da prikaže sve, pa i najsitnije pojedinosti, nego da ukaže na određene osnovne prirodne zakonitosti rasporeda klimatogene vegetacije na području Jadranskog primorja. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 20 <-- 20 --> PDF |
2. Primorski ili skadarski lužnjak (Quercus pedunculiflora Koch ssp.) Aluvijalna staništa koja odgovaraju razvoju poljskog jasena bez sumnje će odgovarati i primorskom lužnjaku. Nažalost ta vrsta gotovo da je potpuno iskorijenjena s područja našeg Jadrana. Nalazimo je još tu i tamo u Istri uz rijeku Mirnu (Motovunska šuma), pojedinačno i rijetko uz rijeku Cetinu, te uz donji tok rijeke Neretve i Trebižata. Nešto obilnije raste na području Šteja kod Ulcinja (uz rijeku Bojanu) te oko Skadarskog jezera. 3. Hrast sladun ili rudelj (Quercus conferta Kit. in Willd. = = Q. frainetto Tenore) Novija istraživanja pokazala su nam da je ova vrsta hrasta prilično široko rasprostranjena i na srednjem i južnom jadranskom području. Na dubljim i zaravnjenim zemljištima područja oko Cetine, Neretve i Morače ona mjestimično obrazuje manje ili veće sastojine i gajeve. Ove sastojine treba sačuvati uzgojnim mjerama od dalnje degradacije, koju u njima još uvijek uzrokuju paša stoke i kresanje lisnika. (Zajednica Quercetum conjertae hercegovinicum može se smatrati i klimatogenom šumskom zajednicom južnojadranskog submediterana). Sladun je po ovom drvetu vrlo vrijedna vrsta i ne postoje razlozi koji bi i cijelom našem području Jadranskom sub mediterana otežavali njegov razvoj i širenje. Po našem mišljenju to bi trebala biti jedna od najvažnijih vrsta kod pošumljivanja degradiranih terena fliša od Istre i Kvarnerskih otoka preko srednje Dalmacije, donje Hercegovine i crnogorskog primorja do okolice Skadarskog jezera. 4. Cer (Quercus cerris L. ssp. austriaca) Ceru nismo do sada posvećivali veću pažnju na primorskom kršu, jer smo ga među hrastovima smatrali manje vrijednom vrstom. Međutim, pokazalo se da je u višim područjima jadranskog submediterana mjestimice vrlo obilno raširen, a posebno oko nekih kraških polja (nevesinjsko i gatačko) u kojima čak stvara dosta prostrane šumske sastojine. Pošto podnosi hladniju klimu od sladuna njegovo mjesto treba tražiti u višem pojasu jadranske submediteranske zone. 5. Ovo bi bilo samo nekoliko vrsta vrijednog šumskog drveća čije bi se unašanje u kulture na određenim staništima i u određenim klimatskim zonama jadranskog primorja trebalo u buduće misliti. Postoje još i druge autohtone vrste, koje bi morale ući u popis meliorativnih vrsta našeg krša, kao što je na pr. javor gluhač (Acer obtusatum), međeđa lijeska (Coryluscolurna) i neke druge. Također i mnoge vrste našeg autohtonog grmlja mogle bi bez ikakve estetske »manje vrijednosti« zamijeniti mnogobrojne strane ukrasne vrste na našem jadranskom području, a o tome biće prilike da se i ovdje i kojom drugom prilikom još i pobliže upoznamo*. * NAPOMENA UZ KARTU POJASA KLIMAZONALNE VEGETACIJE JADRANSKOG PRIMORJA (karta 2.). Priložena geografska skica rezultat je korišćenja brojnih literarnih izvora i drugih informacija kao i osobnih zapažanja na terenu. Osnovni podaci razgra 432 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 19 <-- 19 --> PDF |
ćena manja pažnja. Radi toga treba reći nešto više o nekim vrstama drveća koje bi trebale naći svoje mjesto u budućim radovima na obnovi šuma i ozelenjavanju primorja. LEGENDA: RASPROSTRANJENOST CRNOG BORA ( PINUS NIGRA ARN ) RASPROSTRANJENOST MUNIKl (PINUS LEUCODERMIS ANT} 1. Poljski ili lučki jasen (Fraxinus angustifolia ssp. angustijolia) Iako je ova podvrsta bila i na jadranskom području odavno poznata (Hire ju je našao već početkom ovog stoljeća u okolini Rijeke), nije se do nedavno dovoljno znalo o širini njene rasprostranjenosti. Danas znamo da postoji vrlo velik broj njenih nalazišta u sredozemnoj, a još više u prelazno sredozemnoj zoni jadranskog primorja od rijeke Mirne u Istri do rijeke Bojane i Skadarskog jezera u Crnoj Gori. Gotovo nema ni jedne riječne doline u slovenačkom i dalmatinsko-crnogorskom primorju da uz nju ne raste po koji primjerak ove podvrste. Njena pojava ukazuje i na nekadašnja staništa primorskih lužnjakovih šuma, koje danas još jedino pretstavljaju Motovunska šuma u Istri i šume oko rijeke Neretve i Bojane. Nađena je i u nekim kraškim poljima (Livanjskom, Dabarskom, Popovom i Mostarskom blatu) pa i na nekim Kvarnerskim otocima (Rab, Pag), pa čak i uz samu morsku obalu (na pr. u Slanom kod Dubrovnika). Sasvim je jasno da bi se posljednji ostaci ovih sredozemnih lužnjakovih šuma trebali sačuvati od krčenja i pretvaranja u poljoprivredna zemljišta, ali je i vrijedno da se poljski jasen u većoj mjeri uzgaja na vlažnim i močvarnim mjestima i u pojasu oko riječnih obala. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 18 <-- 18 --> PDF |
i vrsta za obnovu šumskog pokrivača na jadranskom području. Kao što je poznato cijelo područje nije samo krš i potpuno ogoljela teritorija, iako ona zauzimlje danas najveće prostore apsolutno šumskog zemljišta. Ovdje postoje i površine degradiranih staništa na aluvijalnim i deluvijalnim zemljištima, na mezozojskim fliševima i drugim dubljim (i vodonepropusnim) supstratima (koje nam iskazuje geološka, odnosno pedološka karta jadranskog prostora). Takođe se ovdje pružaju i prostrana kraška polja u kojima razvoj poljoprivrede treba da prati i podizanje vjetrobranih šumskih pojaseva. LEGENDA: DOPIRANJE SMRĆE (PICEA EXCELSA{LAM}liJWK) U našim dosadašnjim radovima na pošumljivanju krša (primorskog i kontinentalnog) stekli smo prilično veliko iskustvo, naročito sa četinjarskim vrstama, koje kao »pioniri« treba da ponovo uspostave, u pradavna vremena, uništene šumske ekosisteme. Upotrebom triju vrsta primorskih borova (Pinushalepensis, Pinus pinea i Pinus maritima) u zimzelenom i prvom prelaznom pojasu klimatogenih šuma medunca, te pravilnom primjenom odgovarajuće »dalmatinske« podvrste crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica) u drugom pojasu klimatogenih šuma crnog graba i crnog jasena, vjerojatno više neće nitko pogriješiti. O ovom pitanju nije potrebno ovdje mnogo govoriti, jer bi to bilo ponavljanje svega onoga što je već odavno poznato. Međutim, upotrebi određenih listopadnih vrsta na odgovarajućim staništima na području jadranskog primorja (dakle ne izrazito samo na kraškom terenu) bila je do sada posve |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Nemoguće je u ovom kratkom referatu dovoljno istaknuti sve osebine i značaj ovih visokih šuma, samo se može utvrditi da su one uvijek bile, a i danas su još, najjače ugrožene od čovjeka te stalno se prostorno smanjuju i povlače ostavljajući za sobom goli krš i potpuno erodirane površine. Nema nikakve sumnje da su one nekada (i to možda i ne tako davno) zauzimale mnogo šire prostore, koje danas zauzimlje termofilna vegetacija nižeg pojasa crnog graba. Na Orjenu i Bijeloj gori Čabulji i Prenju u tim šumama nalazimo veliki broj rijetkih i endemnih grmova pa i neke relikte koji nestaju zajedno s nestankom šuma. Posebno je značajna prisutnost jele u pojasu bukovih šuma Bijele gore i Biokova gdje se ova vrsta ponaša kao izraziti heliofit naseljavajući potpuno gole blokove vapnenca oko nekadašnjih glacijalnih cirkova. Karta 6 LEGENDA: :m% GRANICA AREALA BUKVE 70 (FAGUS SYLVATICA L.) * m\ \ lc-\ as \ j*Jf Vra U, ´ -Mu X) m \ ry^b —> 1°) \\ Jednako kao i bukva iz ovih »primorskih« šuma, tako i jela u njima, pretstavlja jedan poseban ekotip, prikladan za šire pošumljivanje i u višoj zoni mediteranskog područja. NEKE SUMSKOUZGOJNE NAPOMENE Nakon razdiobe na prirodne zonalne i klimatske ekofitogeografske cjeline, koje, naravno, u svom neposrednijem proširenju detalja traže izdvajanje konkretnih stanišnih jedinica, omogućeno je lakše prilaženje izboru metoda |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 16 <-- 16 --> PDF |
C) Pojas bukove šume primorskih Dinarskih planina (Klimatozonalna šuma podsveze Fagetion adriaticum prov.) Šumske zajednice sveze Fagion ülyricum Ht., reda Fagetalia Pawl. p.p. Kao što smo već naprijed naglasili, treća biljnogeografska zona u širem prostoru jadranskog sliva je područje planinskog lanca Dinarida, koji se na sjeveru nastavljaju na biljnogeografsko područje (istočnih) Alpi, a u unutrašnjosti zauzimlje i širi ili uži prostor ovog planinskog masiva (i nastavlja se dalje u unutrašnjosti preko preddinarskog i predmezijskog područja na panonsko). U njegovom zapadnom rubu nalazimo zonu specifičnih »primorskih šuma bukve« (I. HORVAT, 1956). Ove šume su nam iz fitocenoloških radova poznate kao zajednice Seslerieto-Fagetum Ht., odnosno Aceri obtusati-Fagetum F. F. St. Njih nalazimo u isprekidanom nizu na krajnje zapadnim padinama visokih Dinarskih planina od Trnovskog gozda, Nanosa preko Vremščice, Slavnika, Planika, Cičarije, te preko Grobnika do Senjskog bila i zapadnih padina sjevernog, srednjeg i južnog Velebita, Krbavskih brda, Dinare, Kamešnice, Šatora, Cincara, Ljubuše, Vrana, Čabulje, Čvrsnice, Prenja, Veleži, Bjelasice (Leberšnika), Somine, Njegoša, Maganika i Komova. Posebno značajne su one u Istri na Učki, u Dalmaciji na Svilaji, Mosoru i Biokovu, u Bosni na Zavelinu i Cabulji, u Hercegovini na Viduši i Zvjerini, te na graničnom hercegovačko-crnogorskom masivu Orjenu, Bijeloj gori i Lovćenu. Fot. — Phot. 6. Vrh planine Čabulja u Hercegovini sa staništima endemske vrste hrvatska sibireja (Sđbiraea croiatica A. Degen) — Summit of Mt. Čabulja in Hercegovina with habitats of the endemic species Croatian Sibirea (Sibiraea croiatica A. Degen). Foto: P. Fukarek |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 15 <-- 15 --> PDF |
lis L.) i primorski poljski jasen (Fraxinus angustifolia ssp. angustifolia). Niži pojas s ovim vrstama obuhvaća klimatogenu šumu medunca i bijelog grabića, odnosno, na hercegovačko-crnogorskom području šumu hrasta sladuna. Viši unutrašnji podpojas (s izuzetkom prostranih kraških polja s posebnom vegetacijom) zauzimlju u glavnom strme (južne i zapadne) padine Dinarida na kojem su se raširile klimazonalne zajednice crnog graba i crnog jasena. Unutar ovog podpojasa nalazimo na dolomitnim zemljištima zajednice crnog bora. Fot. — Phot. 5. Šibljak lijeske (Corylus avellana L.) na kršu kod Gadka u Her cegovini — Hazel (Corylus avellana L.) shibliak (deciduous bush formation) in the karst near Gacfko in Hercegovina. Foto: P. Fukarek Ovaj pojas, odnosno njegovi podpojasevi, mogu se na osnovu prisutnosti nekih endemnih biljnih vrsta (među ovima i vrsta drveća i grmlja) podijeliti regionalno na sjeverni (istarsko-velebitski), srednji (dalmatinsko-zapadnobosanski) i južni (hercegovačko-crnogorski). U sjevernom se završava južno dopiranje areala endemnih vrsta Chamaecytisus purpureus, Cytisanthus holopetalus, Chamaecytisus spinescens (Laburnum alpinum), a u južnom sjeverno dopiranje areala vrsta Petteria ramentacea, Chamaecytisus tomonasinii, Quercus trojana, Corylus colurna i nekih drugih. U odnosu na pojas zimzelene vegetacije, ovaj pojas zauzimlje relativno najširi prostor jadranskog područja. Osim toga, uslijed uslova staništa i ekstenzivne privrede, a radi toga i relativne prenaseljenosti, ovaj pojas je najviše zahvaćen erozijom i u njemu su šumarske-tehničke melioracije najpotrebnije i najhitnije. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 14 <-- 14 --> PDF |
B) Pojas termofilne listopadne vegetacije prelazraog Sredozemlja (Klimazonalna šuma sveze Ostryo-Carpinion Ht. et H-ić) Šumske zajednice reda Quercetalia pubescentis Br.—BI. Ovaj pojas leži između pojasa zimzelene vegetacije i grebena krajnjeg zapadnog lanca visokih Dinarida (kroz koji se probija na nekoliko mjestapruža dublje u unutrašnjost). Međutim, pojas nije jednoličan, jer se u njemu uzdižu izdvojena brda i planine (Učka, Svilaja, Mosor, Zavelin, Biokovo, Viduša, Zvijerina, a naročito još i visoke planine Orjen—Bijela gora i Lovćen oko Bokokotorskog zaliva) s klimatogenom vegetacijom koja pripada visinskom pružanju primorskog montanog pojasa. On zauzimlje, idući od sjevera prema jugu, i padine oko rijeke Soče i širok prostor Slovenačkog primorja, zatim veliki dio Istre, Kvarnerske otoke, Cres, dio Lošinja, Krk, kojas primorskih padina Velebita, te se proširuje u sjevernoj Dalmaciji oko slivova rijeka Zrmanje, Cikole, Jadra i Cetine, zatim prodire dosta duboko u unutrašnjost zapadne Bosne, zahvatajući Livanjsko i Duvanjsko polje, i širi nji <0 HERCEGOVAČKE ZArlOVUEH I TILOVINE } ( PETTERIA RAMEHTACEA{S*b IJU 1") ALPSKE NEGNJILE ´LABURNUM Al.PWUM.fM/HjGn !_´:> BODLJIKAVOG ZEČJAKA "*( CHAMAECYJISUS SPIHESCENS (C Presi) Rolhm. «EV? ISTARSKOG ZEČUAKA ( CHAMAECVTISUS PURPUREUS (Scopj Link ) hov okoliš. Najdublje se probija u unutrašnjost rijekom Neretvom i njenim pritokama, ali iza klisure kojom se ova rijeka probila kroz masive Cabulje, Cvrsnice i Prenja, izmiješan je sa zajednicama kontinentalnog karaktera. Nadalje pojas obuhvata široke prostore istočne Hercegovine i Crne Gore. Pojas možemo podijeliti na dva potpojasa, niži i viši. Njihove granice mogu se označiti i granicama dopiranja nekih vrsta kao što su: košćela (Celtis australis L.), smrdljika (Pistacia terebinthus L.), drača (Paliurus austra |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Nakon ovih izlaganja možda ne bi bilo potrebno dodavati neke nadopune, da nisu skorašnja fitocenonloška istraživanja južnog Jadrana (I. TRINAJSTlC, 1974) nešto izmjenila općeprihvaćenu sliku pružanja klimatogene šume crnike i njenih progresivnih i regresivnih derivata. Utvrđeno je, naime, da najjužniji priobalni dio jadranskog kopna i južni dijelovi nekih otoka djelomice pripadaju eurimediteranskoj svezi Oleo-Ceratonion, koja se prije smatrala ograničena samo na najjužnije dijelove Balkanskog, i na Apeninski i Pirinejski poluotok, te otoke Sardiniju, Siciliju i Korziku. LEGENDA: — GRANICA AREALA CRNE KOSĆELE f CELT´S AUSTRALIS L) NALAZIŠTA ŽUTE KOŠĆELF ( CELTIS TOURNEFORTII Možda još treba i posebno naglasiti da se uzvodno dolinom Neretve (do iznad Mostara) te uz Trebižat (do Vitine) i uz Trebišnjicu (do Lastve) nalaze grupe i pojedinačna stabla ne samo zelenike (Phillyrea media) i crnike (Quercus ilex) nego i nekih drugih vrsta zimzelenog pojasa kao što su planika (Arbutus unedo) kositernica (Ephedra nebrodensis), konopljika (Vitex agnuscastus) i neke druge. Ovo relativno usko, ali u kopno dosta duboko prodrlo područje, u kojem danas dominiraju degradirane sastojine bjelograbića, »pseudomakije « šmrike (Juniperetum oxycedris) i šibljaci drače (Paliuretum adriaticum) moglo bi se smatrati nekadašnjim područjem zimzelene šume crnike, kao neki »Paleo-Quercetum ilicis«. Još je značajnije mnogo dublje u kopnu raširenih »eurimediteranskih gariga« s vrstom Erica manipuliflora (= E. verticillata) u izvorskom području Tihaljine iznad Klobuka, te na području dolomita Ljubomira kod Bileće i Lastve kod Trebinja, gdje se ovaj garig razvio u zajednicu crnog bora (Erico verticillatae-Pinetum nigrae H. R. S.). |