DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Karta — Map 8. Areali rasprostranjenja vrsta borova: Pinus nigra Arn.


s. 1. i P. leucodermis Ant. na širem području jadranskog primorja — Areas
of distribution of Pine species: Pinus nigra Arn. s. 1. and P. leucodermis Ant.
in broader region of the Adriatic seaboard.
Ovaj rad je referat sa savjetouanja
»Uloga šume i šumske vegetacije
u zaštiti čovjekove okoAkademik
Pavle FUKAREK,
line u odnosu na Jadransko podipl.
inž. šum. i dr. šum. znanodručje
« održano 4—6. III 1976. sti, profesor Šumarskog fakulteta
godine u Zadru. u Sarajevu, Zagrebačka ul. br. 20


»Nakon detaljnog opisa uzroka pustošenja šuma (J. Wesely) daje preporuke
za kompleksno rješavanje pitanja krša kako s biološkog tako i sa socijalnog
gledišta .. . i .. . u 23 točke iznesene su preporuke toliko stručne da i danas
mogu izdržati najstručniju kritičku ocjenu.«


(Povijest šumarstva Hrvatske 1846—1976 kroz
stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976, str. 121)




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 9     <-- 9 -->        PDF

I"*


a si


1o
K


O K


o
o


1


K


z


VI


c g


2
a
»i


.a
i




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 8     <-- 8 -->        PDF

geografskih karakteristika za ograničavanje tražiti neku drugu osnovu. Vidjet
ćemo da nam tu osnovu pruža i zadovoljava ograničavanje na osnovu
biogeografskih odnosno fitogeografskih karakteristika.


FITOGEOGRAFSKE GRANICE I UNUTARNJA ZONACIJA
JADRANSKOG PODRUČJA


Za ograničenje Jadranskog područja u užem smislu najbolje nam mogu
poslužiti utvrđene granice tzv. klimazonalne vegetacije o kojoj treba kazati
i nekoliko uvodnih napomena.


GRANICE JADRANSKOG PODRUČJA


LEGENDA


VODODJELNICE


GRANICE SEKTORA


SEKTORI(REJONI)


1 . SLIV SOČE
2 . KRAŠKI SLIV PIVKE
3 . SLIVOVI MIRNE LIME I RAŠE
i .
KVARNER I VELEBIT
5 . SLIVOVI GACKE I LIKE
6 .
SLIVOVI ZRMANJE, KRKE I
CETINE SA OTOCIMA
7.
SLIVOVI ZAPADNO BOSANSKIH
KRAŠKIH POLJA
8 SLIV


~~\y\-NEI&VE


´ 9 . VIS.KORČULA. MLJET, PELJE.
i SAC I JUŽNODALMATINSKO


I — 1 NJV ff». SLIVOVI HERCEGOVČKIH


CRNOGORSKIH KRAŠKU
POLJA


IV SKADARSKOG JEZERA
> MORAČE I ZETE


Karta — Map. 1




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 7     <-- 7 -->        PDF

te Morača sa Zetom, Crnojevića rijekom (i Cjevnom) u Crnoj Gori (koje se
posredno kroz Skadarsko jezero i Bojanu ulijevaju u Jadransko more)*.


Odvojeni kraški slivovi (na vododjelnici) nalaze se između ili u pozadini
ovih dolinskih rječnih slivova i obuhvaćaju 4 rajona: u Sloveniji rajon Pivke,
u Hrvatskoj rajon Gacke, Like, Krbave, Ričice i Otoče, u zapadnoj Bosni (u
rajonu kraških polja) slivovi Jaruge, Stürbe i Plovuče u Livanjskom polju,
Ričine u Buškom blatu, Milač-Šujica u Kupreškom i Duvanjskom polju Ričine
i Matice (Vrlika) u Imotskom polju, te u istočno hercegovačkom rajonu
slivovi: Zalomke u Nevesinjskom, Mušnice u Gatačkom, Trebišnjice u Popovom
polju, te kraška površ Rudina na granici Hercegovine i Crne Gore.


Fot. — Phot. 2. Vrijes pozemljuš (Erica verticillata Forsk.) u šumi crnog bora
na dolomitima iznad Lastve kod Trebinja — Whorled Heath (Erica verticillata
Forsk.) in a Black Pine forest on dolomites above the locality Lastva near Trebinje.


Foto: P. Fukarek


Ovako obuhvaćeno jadransko područje zahvata ne samo izrazito primorski
pojas (pojas utjecan primorskom klimom), nego zalazi mjestimično (naročito u
slivovima rijeke Soče i Neretve, te na području Like i Krbave) dosta duboko
u oblast kontinentalnih ili prelaznih klimatskih utjecaja, dakle u područje
s kontinentalnim (srednjeevropskim i alpsko-planinskim) karakteristikama.
Očigledno je da ovako široko ograničeno područje ne odgovara potpuno općem
shvatanju karakteristika Jadranskog područja. Prema tome moramo, umjesto


* Jadranskom (slivnom) području pripada također i dio Kosova, u slivu Bijelog
Drima, i dio (zapadne) Makedonije — sliv Ohridskog jezera i Crnog Drima.


ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 6     <-- 6 -->        PDF

odnosno »primorja« i »zagorja«, ne sagledavajući i ne povezujući često ni
uzročnosti zaostalosti tog zagorja u unutrašnjosti, s privrednom ekspanzijom
primorja. S druge strane jadransko primorsko područje poistovjećuje se s
krasom ili kršem, što također ne odgovara stvarnosti.


Radi toga, prije nego što bi prešli na neka posebna razmatranja, treba
tim razmatranjima dati prostorni okvir unutar kojeg se određena utvrđena
iskustva i saznanje mogu upoređivati i uopćavati.


Fot. — Phot. 1. Sastojina crnoga graba, crnog jasena i medunca, oporavljena nakon
zabrane držanja koza — Štand of Oriental Hornbeam, Flowering Ash and
Pubescent Oak recovered after the prohibition of grazing.


Foto: P. Fukarek


GEOGRAFSKE GRANICE JADRANSKOG PODRUČJA


S geografske (geomorfološke i hidrološke) točke gledišta, Jadranskom području
pripadaju (osim otočja i obalnog pojasa) i cjelokupna slivna područja
(površinskih) rijeka, koje su ulijevaju u Jadransko more, kao i slivovi kraških
ponornica, za čije je podzemne tokove utvrđeno da se neposredno ili posredno
povezuju s Jadranskim morem. Prema tome granica u unutrašnjosti kopna
nalazi se na vododjelnici jadranskog i crnomorskog sliva koju se međutim
ne može lako utvrditi. Rijeke jadranskog sliva su: Soča s pritokama Idrijicom
i Vipavom u Sloveniji, Mirna, Lim i Raša u Istri, Rječina kod Rijeke,
Zrmanja s Krupom, Krka sa Cikolom, Jadro i Cetina u sjevernoj (i srednjoj)
Dalmaciji, zatim Neretva i njene brojne pritoke: Tihaljina, Rama, Neretvica,
Trešanica, Ljuta, Idbar, Glogošnica, Bijela, Buna i Bregava u Hercegovini,




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 5     <-- 5 -->        PDF

GRANICE I PODJELA JADRANSKOG KRAŠKOG PODRUČJA
NA OSNOVU PRIRODNE VEGETACIJE


P. Fukarek
SAŽETAK. U Jadranskom kraškom području sljedeći su pojasi
klimazonalnih šuma:


— pojas zimzelene vegetacije pravog Sredozemlja,



pojas termofilne listopadne vegetacije prelaznog Sredozemlja,

pojas bukove šume primorskih Dinarskih planina.
U poglavlju o »nekim šumskouzgojnim napomenama« autor
konstatira da »smo stekli prilično veliko iskustvo, naročito s četinjarskim
vrstama, koje kao pioniri trebaju da ponovo uspostave,
u pradavna vremena, uništene šumske ekosisteme«. Za zimzeleni
pojas i prvi prelazni pojas klimatogenih šuma medunca to su alepski
i primorski bor te pinjol, a u drugom pojasu klimatogenihšuma crnog graba i crnog jasena »dalmatinska podvrsta crnogbora«.


Za obnovu šuma u obzir dolaze, na određenim staništima, i
neke listače kao poljski (lučki) jasen, primorski ili skadarski lužnjak,
hrast sladun te cer, o kojima autor nešto opširnije piše.
Također »bi morale ući u popis meliorativnih vrsta našeg krša . . .
i druge autohtone vrste kao što je npr. javor gluhač (Acer optusatum),
međeđa lijeska (Corylus colurna) i neke druge«, (op).


UVOD


Cilj ovog našeg savjetovanja jeste, među ostalim, upoznavanje prirodnih
činilaca kao osnove jednom praktičnom zahvatu melioracija, odnosno »postavljanje
naučno-stručne podloge za daljnju razradu uloge i vrednovanja općekorisnih
funkcija šuma« na našem Jadranskom području. U tom smislu jedna
sažeta analiza osnovnih prirodnih uslova i međusobnih razlika u razvoju
šuma, šibljaka i potpuno obezšumljenih površina kraških kamenjara, može
biti upravo ona naučno-stručna podloga od koje treba da polaze sva naša
daljnja detaljna naučno-stručna razmatranja, a naročito naši stručno-praktični
zahvati u njihovoj melioraciji.


Kod nas se u zadnje vrijeme prilazilo razmatranju problema »Jadrana«,
odnosno Jadranskog primorskog područja govoreći o njemu ili općenito ili
svodeći ga (najčešće) na uski pojas priobalnih i otočnih zimzelenih šuma i
makija, ne sagledavajući cjelinu i međusobnu povezanost obale i pozadine,


417




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 22     <-- 22 -->        PDF

In the continuation is discussed in detail the stretching and composition
of the zone of evergreen vegetation of the Mediterranean proper with the climazonal
forest Quercetum ilicis Br.—BL, and the zone of thermophilous vegetation
of the transitional Mediterranean with the climazonal communities Carpinion
orientalis H-ić and Seslerio-Ostryetum Horv.


A separate question of the relationship represents the so-called »Littoral
Beech forest« — the community Seslerio-Fagetum (Horv.) Wraber, i. e. the community
Aceri obtusati-Fagetum Fab. Fuk. et Stef — spreading on the southern
and western slopes of the littoral Dinarac mountains and which in its composition
and ecology possesses a transitional-Mediterranean character.


The explanations are accompanied by a greater number of geographical
maps from which may be seen the distribution of particular tree and shrub
species, which may be considered as being characteristic of individual zones and
subzones.


Connecting the aforementioned division of the territory with the specific
problems of the reforestation of the Adriatic region, is especially stressed the
significance of several species, such as: Fraxinus angustifolia Vahl, Quercus pendunculiflora
Koch, Quercus conferta Kit. and Quercus cerris L.


POJEDINE KARTE PREDSTAVLJAJU — INDIVIDUAL MAPS REPRESENT:


Karta — Map 1. Granice jadranskog područja: vododjelnice jadransko-
pontskog sliva predstavlja granicu područja, a vododjelnice jadranskih rijeka
i kraških ponornica predstavljaju pojedine (1—11) sektore — Boundaries of
the Adriatic region: the watershed of the Adriatic-Pontic catchment area
represents the region boundary, while the watersheds of the Adriatic rivers
and karst sinking rivers represent individual (1—11) sectors.


Karta — Map 2. Pojasi klimazonalne vegetacije jadranskog primorja


— Belts of the climazonal vegetation of the Adriatic seaboard.
Karta — Map 3. Areali rasprostranjenosti vrsta hrastova: Quercus conferta
Kit. — (= Qu. frainetto Ten.) i Qu. cerris L. na širem jadranskom području
— Areas of distribution of Oak species: Qu. conferta Kit. (= Qu.
frainetto Ten.) and Qu. cerris in broader Adriatic region.


Karta — Map 4. Granice areala Celtis australis L. i nalazišta Celtis tournefortii
Lam. — Boundaries of the area of Celtis australis L. and habitats of
Celtis tournefortii Lam.


Karta — Map 5. Granice areala vrsta: Petteria ramentacea (Sieber) Presi,
Laburnum alpinum (Mill.) Grisebach, Chamaecytisus purpureus (Scopoli) Link


— Boundaries of the area of species: Petteria ramentacea (Sieber) Presl, Laburnum
alpinum (Mill.) Grisebach, Chamaecytisus purpureus (Scopoli) Link.
Karta — Map 6. Primorske granice areala Fagus sylvatica L. — Littoral
boundaries of the area of Fagus sylvatica L.


Karta — Map 7. Primorske granice areala Abies alba Mill, s oznakom recentnog
dopiranja Picea excelsa (Lam.) Link — Littoral boundaries of the
area Abies alba Mill, with the designation of the recent stretching od Picea
excelsa (Lam.) Link.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 21     <-- 21 -->        PDF

LITERATURA


1.
Fukare k P.: Granice krša u Bosni i Hercegovini. Geografski pregled, Sarajevo,
1962.
2.
Fukare k P.: Granice bukve, jele i srorče u B. i H. Radovi Akademije nauka
i umjetnosti, Sarajevo, 1970.
3.
Fukare k P.: Ein Höhenprofil durch die Waldgesellschaften an Süd- und
Nordhängen des Velež-Gebirge in der Hercegovina. Mitteil, der Ostalp.-dinar.pflanzensoz.
Arbeitsgemeinschaft, Heft 1, Padova, 1961.
4.
Hö r va t L: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasnik za šumske
pokuse Nr. 6, Zagreb, 1938.
5.
Horva t I.: Laubwerfende Eichenzonen Südosteuropas. »Angewandte Pflanzensoziologie
« N. F. Heft 15, Stolzenau 1958.
6.
Horvati ć S.: Pflanzengeographische Gliederung des Karste Kroatiens und
der angrenzenden Gebiete Jugoslavien. Acta botanica croatica XVI. Zagreb,
1957.
7.
Horvati ć S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih
jedinica Hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja JAZU 33. Acta
biologica IV. Zagreb 1963.
8.
Horvati ć S.: Fitogeografske značajke i razčlanjenje Jugoslavije u »Analitička
flora Jugoslavije I.« (Zagreb, 1967).
9.
Meusel H., Jaeger E. i We inert E.: Vergleichende Chorologie der Zentraleuropäischer
Flora. Drezden, 1965, Tom I.
10.
Ru b i ć I.: Međe mediterana na istočnoj obali Jadrana, Geografski pregled I.
Sarajevo, 1957, Pp. 136—148.
11.
Trinajsti ć I.: O zoni sveze Oleo-Ceratonion u istočnojadranskom dijelu
Balkanskog poluostrva. »Ekologija« Vol. 8. Beograd (1973) 1974. Pag. 283—294.
SUMMARY


Boundaries and distribution of the Adriatic karst region on the basis of the
natural vegetation


In the introduction is emphasized the former approach to problems of the
Adriatic ka>rst region without its demarcation and separation from the inland
subalpine or the Dinaric karst region. For the sake of a better viewing of the
essence of the problem of the nature protection and karst improvement in the
Adriatic region mention is made of the geographical criterion of the demarcation
by way the water divide of the catchments areas of the rivers of the Adriatic
and Black Sea systems also stressing the deficiencies of the boundaries fixed
in this manner.


For the division and separation of the Adriatic karst region the phytogeographical
criterion is most suitable, which separates clearly the region of the
xerophilous vegetation of the Mediterranean and sub-Mediterranean zones from
the continental zone of the mesophilous vegetation, the submontane, montane
and subalpine Bech and coniferous forests.


ničenja pojedinih pojaseva uzeti su iz brojnih radova I. HORVATA i S. HORVATIĆA,
te dopunjeni podacima iz radova S. BERTOVIĆA, I. TRINAJSTIĆA, Z.
PELCERA, H. RITTER-STUD-NIČKE, R. LAKUŠIĆA i drugih autora. Za još neobjavljene
podatke o nalazištima česmine u Istri, Dalmaciji i Hrvatskom Primorju
posebno zahvaljujem frag. Oskaru PIŠKORIĆU.


Ova skica nema pretenzije da prikaže sve, pa i najsitnije pojedinosti, nego
da ukaže na određene osnovne prirodne zakonitosti rasporeda klimatogene vegetacije
na području Jadranskog primorja.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 20     <-- 20 -->        PDF

2. Primorski ili skadarski lužnjak (Quercus pedunculiflora
Koch ssp.)


Aluvijalna staništa koja odgovaraju razvoju poljskog jasena bez sumnje
će odgovarati i primorskom lužnjaku. Nažalost ta vrsta gotovo da je potpuno
iskorijenjena s područja našeg Jadrana. Nalazimo je još tu i tamo u Istri
uz rijeku Mirnu (Motovunska šuma), pojedinačno i rijetko uz rijeku Cetinu,
te uz donji tok rijeke Neretve i Trebižata. Nešto obilnije raste na području
Šteja kod Ulcinja (uz rijeku Bojanu) te oko Skadarskog jezera.


3. Hrast sladun ili rudelj (Quercus conferta Kit. in Willd. =
= Q. frainetto Tenore)
Novija istraživanja pokazala su nam da je ova vrsta hrasta prilično široko
rasprostranjena i na srednjem i južnom jadranskom području. Na dubljim
i zaravnjenim zemljištima područja oko Cetine, Neretve i Morače ona
mjestimično obrazuje manje ili veće sastojine i gajeve. Ove sastojine treba
sačuvati uzgojnim mjerama od dalnje degradacije, koju u njima još uvijek
uzrokuju paša stoke i kresanje lisnika. (Zajednica Quercetum conjertae hercegovinicum
može se smatrati i klimatogenom šumskom zajednicom južnojadranskog
submediterana). Sladun je po ovom drvetu vrlo vrijedna vrsta i
ne postoje razlozi koji bi i cijelom našem području Jadranskom sub mediterana
otežavali njegov razvoj i širenje. Po našem mišljenju to bi trebala biti
jedna od najvažnijih vrsta kod pošumljivanja degradiranih terena fliša od
Istre i Kvarnerskih otoka preko srednje Dalmacije, donje Hercegovine i crnogorskog
primorja do okolice Skadarskog jezera.


4. Cer (Quercus cerris L. ssp. austriaca)
Ceru nismo do sada posvećivali veću pažnju na primorskom kršu, jer
smo ga među hrastovima smatrali manje vrijednom vrstom. Međutim, pokazalo
se da je u višim područjima jadranskog submediterana mjestimice
vrlo obilno raširen, a posebno oko nekih kraških polja (nevesinjsko i gatačko)
u kojima čak stvara dosta prostrane šumske sastojine. Pošto podnosi hladniju
klimu od sladuna njegovo mjesto treba tražiti u višem pojasu jadranske
submediteranske zone.


5. Ovo bi bilo samo nekoliko vrsta vrijednog šumskog drveća čije bi se
unašanje u kulture na određenim staništima i u određenim klimatskim zonama
jadranskog primorja trebalo u buduće misliti. Postoje još i druge
autohtone vrste, koje bi morale ući u popis meliorativnih vrsta našeg krša,
kao što je na pr. javor gluhač (Acer obtusatum), međeđa lijeska (Coryluscolurna) i neke druge.
Također i mnoge vrste našeg autohtonog grmlja mogle bi bez ikakve
estetske »manje vrijednosti« zamijeniti mnogobrojne strane ukrasne vrste na
našem jadranskom području, a o tome biće prilike da se i ovdje i kojom
drugom prilikom još i pobliže upoznamo*.


* NAPOMENA UZ KARTU POJASA KLIMAZONALNE VEGETACIJE JADRANSKOG
PRIMORJA (karta 2.).
Priložena geografska skica rezultat je korišćenja brojnih literarnih izvora
i drugih informacija kao i osobnih zapažanja na terenu. Osnovni podaci razgra


432




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 19     <-- 19 -->        PDF

ćena manja pažnja. Radi toga treba reći nešto više o nekim vrstama drveća
koje bi trebale naći svoje mjesto u budućim radovima na obnovi šuma i ozelenjavanju
primorja.


LEGENDA:


RASPROSTRANJENOST CRNOG
BORA
( PINUS NIGRA ARN )


RASPROSTRANJENOST MUNIKl


(PINUS LEUCODERMIS ANT}


1. Poljski ili lučki jasen (Fraxinus angustifolia ssp. angustijolia)
Iako je ova podvrsta bila i na jadranskom području odavno poznata (Hire
ju je našao već početkom ovog stoljeća u okolini Rijeke), nije se do nedavno
dovoljno znalo o širini njene rasprostranjenosti. Danas znamo da postoji vrlo
velik broj njenih nalazišta u sredozemnoj, a još više u prelazno sredozemnoj
zoni jadranskog primorja od rijeke Mirne u Istri do rijeke Bojane i Skadarskog
jezera u Crnoj Gori. Gotovo nema ni jedne riječne doline u slovenačkom
i dalmatinsko-crnogorskom primorju da uz nju ne raste po koji primjerak
ove podvrste. Njena pojava ukazuje i na nekadašnja staništa primorskih lužnjakovih
šuma, koje danas još jedino pretstavljaju Motovunska šuma u Istri
i šume oko rijeke Neretve i Bojane.


Nađena je i u nekim kraškim poljima (Livanjskom, Dabarskom, Popovom
i Mostarskom blatu) pa i na nekim Kvarnerskim otocima (Rab, Pag), pa čak
i uz samu morsku obalu (na pr. u Slanom kod Dubrovnika).


Sasvim je jasno da bi se posljednji ostaci ovih sredozemnih lužnjakovih
šuma trebali sačuvati od krčenja i pretvaranja u poljoprivredna zemljišta,
ali je i vrijedno da se poljski jasen u većoj mjeri uzgaja na vlažnim i močvarnim
mjestima i u pojasu oko riječnih obala.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 18     <-- 18 -->        PDF

i vrsta za obnovu šumskog pokrivača na jadranskom području. Kao što je
poznato cijelo područje nije samo krš i potpuno ogoljela teritorija, iako ona
zauzimlje danas najveće prostore apsolutno šumskog zemljišta. Ovdje postoje
i površine degradiranih staništa na aluvijalnim i deluvijalnim zemljištima,
na mezozojskim fliševima i drugim dubljim (i vodonepropusnim) supstratima
(koje nam iskazuje geološka, odnosno pedološka karta jadranskog prostora).
Takođe se ovdje pružaju i prostrana kraška polja u kojima razvoj poljoprivrede
treba da prati i podizanje vjetrobranih šumskih pojaseva.


LEGENDA:


DOPIRANJE SMRĆE
(PICEA EXCELSA{LAM}liJWK)


U našim dosadašnjim radovima na pošumljivanju krša (primorskog i kontinentalnog)
stekli smo prilično veliko iskustvo, naročito sa četinjarskim vrstama,
koje kao »pioniri« treba da ponovo uspostave, u pradavna vremena,
uništene šumske ekosisteme. Upotrebom triju vrsta primorskih borova (Pinushalepensis, Pinus pinea i Pinus maritima) u zimzelenom i prvom prelaznom
pojasu klimatogenih šuma medunca, te pravilnom primjenom odgovarajuće
»dalmatinske« podvrste crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica) u drugom
pojasu klimatogenih šuma crnog graba i crnog jasena, vjerojatno više neće
nitko pogriješiti.


O ovom pitanju nije potrebno ovdje mnogo govoriti, jer bi to bilo ponavljanje
svega onoga što je već odavno poznato. Međutim, upotrebi određenih
listopadnih vrsta na odgovarajućim staništima na području jadranskog
primorja (dakle ne izrazito samo na kraškom terenu) bila je do sada posve




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Nemoguće je u ovom kratkom referatu dovoljno istaknuti sve osebine i
značaj ovih visokih šuma, samo se može utvrditi da su one uvijek bile, a i
danas su još, najjače ugrožene od čovjeka te stalno se prostorno smanjuju
i povlače ostavljajući za sobom goli krš i potpuno erodirane površine. Nema
nikakve sumnje da su one nekada (i to možda i ne tako davno) zauzimale
mnogo šire prostore, koje danas zauzimlje termofilna vegetacija nižeg pojasa
crnog graba. Na Orjenu i Bijeloj gori Čabulji i Prenju u tim šumama nalazimo
veliki broj rijetkih i endemnih grmova pa i neke relikte koji nestaju
zajedno s nestankom šuma. Posebno je značajna prisutnost jele u pojasu bukovih
šuma Bijele gore i Biokova gdje se ova vrsta ponaša kao izraziti heliofit
naseljavajući potpuno gole blokove vapnenca oko nekadašnjih glacijalnih
cirkova.


Karta 6


LEGENDA:


:m%


GRANICA AREALA BUKVE
70 (FAGUS SYLVATICA L.)


* m\ \ lc-\
as \ j*Jf Vra


U,


´ -Mu


X)
m


\ ry^b —>


1°) \\


Jednako kao i bukva iz ovih »primorskih« šuma, tako i jela u njima,
pretstavlja jedan poseban ekotip, prikladan za šire pošumljivanje i u višoj
zoni mediteranskog područja.


NEKE SUMSKOUZGOJNE NAPOMENE


Nakon razdiobe na prirodne zonalne i klimatske ekofitogeografske cjeline,
koje, naravno, u svom neposrednijem proširenju detalja traže izdvajanje
konkretnih stanišnih jedinica, omogućeno je lakše prilaženje izboru metoda




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 16     <-- 16 -->        PDF

C) Pojas bukove šume primorskih Dinarskih planina


(Klimatozonalna šuma podsveze Fagetion adriaticum prov.)
Šumske zajednice sveze Fagion ülyricum Ht., reda Fagetalia Pawl. p.p.


Kao što smo već naprijed naglasili, treća biljnogeografska zona u širem
prostoru jadranskog sliva je područje planinskog lanca Dinarida, koji se na
sjeveru nastavljaju na biljnogeografsko područje (istočnih) Alpi, a u unutrašnjosti
zauzimlje i širi ili uži prostor ovog planinskog masiva (i nastavlja se
dalje u unutrašnjosti preko preddinarskog i predmezijskog područja na panonsko).
U njegovom zapadnom rubu nalazimo zonu specifičnih »primorskih
šuma bukve« (I. HORVAT, 1956). Ove šume su nam iz fitocenoloških radova
poznate kao zajednice Seslerieto-Fagetum Ht., odnosno Aceri obtusati-Fagetum


F. F. St. Njih nalazimo u isprekidanom nizu na krajnje zapadnim padinama
visokih Dinarskih planina od Trnovskog gozda, Nanosa preko Vremščice,
Slavnika, Planika, Cičarije, te preko Grobnika do Senjskog bila i zapadnih
padina sjevernog, srednjeg i južnog Velebita, Krbavskih brda, Dinare, Kamešnice,
Šatora, Cincara, Ljubuše, Vrana, Čabulje, Čvrsnice, Prenja, Veleži,
Bjelasice (Leberšnika), Somine, Njegoša, Maganika i Komova. Posebno značajne
su one u Istri na Učki, u Dalmaciji na Svilaji, Mosoru i Biokovu, u
Bosni na Zavelinu i Cabulji, u Hercegovini na Viduši i Zvjerini, te na graničnom
hercegovačko-crnogorskom masivu Orjenu, Bijeloj gori i Lovćenu.
Fot. — Phot. 6. Vrh planine Čabulja u Hercegovini sa staništima endemske vrste
hrvatska sibireja (Sđbiraea croiatica A. Degen) — Summit of Mt. Čabulja in Hercegovina
with habitats of the endemic species Croatian Sibirea (Sibiraea croiatica


A. Degen).
Foto: P. Fukarek


ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 15     <-- 15 -->        PDF

lis L.) i primorski poljski jasen (Fraxinus angustifolia ssp. angustifolia). Niži
pojas s ovim vrstama obuhvaća klimatogenu šumu medunca i bijelog grabića,
odnosno, na hercegovačko-crnogorskom području šumu hrasta sladuna. Viši
unutrašnji podpojas (s izuzetkom prostranih kraških polja s posebnom vegetacijom)
zauzimlju u glavnom strme (južne i zapadne) padine Dinarida na
kojem su se raširile klimazonalne zajednice crnog graba i crnog jasena. Unutar
ovog podpojasa nalazimo na dolomitnim zemljištima zajednice crnog bora.


Fot. — Phot. 5. Šibljak lijeske (Corylus avellana L.) na kršu kod Gadka u Her


cegovini — Hazel (Corylus avellana L.) shibliak (deciduous bush formation) in


the karst near Gacfko in Hercegovina.


Foto: P. Fukarek


Ovaj pojas, odnosno njegovi podpojasevi, mogu se na osnovu prisutnosti
nekih endemnih biljnih vrsta (među ovima i vrsta drveća i grmlja) podijeliti
regionalno na sjeverni (istarsko-velebitski), srednji (dalmatinsko-zapadnobosanski)
i južni (hercegovačko-crnogorski). U sjevernom se završava južno dopiranje
areala endemnih vrsta Chamaecytisus purpureus, Cytisanthus holopetalus,
Chamaecytisus spinescens (Laburnum alpinum), a u južnom sjeverno
dopiranje areala vrsta Petteria ramentacea, Chamaecytisus tomonasinii, Quercus
trojana, Corylus colurna i nekih drugih.


U odnosu na pojas zimzelene vegetacije, ovaj pojas zauzimlje relativno
najširi prostor jadranskog područja. Osim toga, uslijed uslova staništa i ekstenzivne
privrede, a radi toga i relativne prenaseljenosti, ovaj pojas je najviše
zahvaćen erozijom i u njemu su šumarske-tehničke melioracije najpotrebnije
i najhitnije.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 14     <-- 14 -->        PDF

B) Pojas termofilne listopadne vegetacije prelazraog Sredozemlja


(Klimazonalna šuma sveze Ostryo-Carpinion Ht. et H-ić)


Šumske zajednice reda Quercetalia pubescentis Br.—BI.


Ovaj pojas leži između pojasa zimzelene vegetacije i grebena krajnjeg zapadnog
lanca visokih Dinarida (kroz koji se probija na nekoliko mjestapruža dublje u unutrašnjost). Međutim, pojas nije jednoličan, jer se u njemu
uzdižu izdvojena brda i planine (Učka, Svilaja, Mosor, Zavelin, Biokovo, Viduša,
Zvijerina, a naročito još i visoke planine Orjen—Bijela gora i Lovćen
oko Bokokotorskog zaliva) s klimatogenom vegetacijom koja pripada visinskom
pružanju primorskog montanog pojasa. On zauzimlje, idući od sjevera
prema jugu, i padine oko rijeke Soče i širok prostor Slovenačkog primorja,
zatim veliki dio Istre, Kvarnerske otoke, Cres, dio Lošinja, Krk, kojas primorskih
padina Velebita, te se proširuje u sjevernoj Dalmaciji oko slivova
rijeka Zrmanje, Cikole, Jadra i Cetine, zatim prodire dosta duboko u unutrašnjost
zapadne Bosne, zahvatajući Livanjsko i Duvanjsko polje, i širi nji


<0 HERCEGOVAČKE ZArlOVUEH
I TILOVINE }
( PETTERIA RAMEHTACEA{S*b IJU


1") ALPSKE NEGNJILE
´LABURNUM Al.PWUM.fM/HjGn


!_´:> BODLJIKAVOG ZEČJAKA
"*( CHAMAECYJISUS SPIHESCENS
(C Presi) Rolhm.


«EV? ISTARSKOG ZEČUAKA
( CHAMAECVTISUS PURPUREUS
(Scopj Link )


hov okoliš. Najdublje se probija u unutrašnjost rijekom Neretvom i njenim
pritokama, ali iza klisure kojom se ova rijeka probila kroz masive Cabulje,
Cvrsnice i Prenja, izmiješan je sa zajednicama kontinentalnog karaktera. Nadalje
pojas obuhvata široke prostore istočne Hercegovine i Crne Gore.


Pojas možemo podijeliti na dva potpojasa, niži i viši. Njihove granice
mogu se označiti i granicama dopiranja nekih vrsta kao što su: košćela
(Celtis australis L.), smrdljika (Pistacia terebinthus L.), drača (Paliurus austra




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Nakon ovih izlaganja možda ne bi bilo potrebno dodavati neke nadopune,
da nisu skorašnja fitocenonloška istraživanja južnog Jadrana (I. TRINAJSTlC,
1974) nešto izmjenila općeprihvaćenu sliku pružanja klimatogene šume crnike
i njenih progresivnih i regresivnih derivata. Utvrđeno je, naime, da najjužniji
priobalni dio jadranskog kopna i južni dijelovi nekih otoka djelomice
pripadaju eurimediteranskoj svezi Oleo-Ceratonion, koja se prije smatrala
ograničena samo na najjužnije dijelove Balkanskog, i na Apeninski i Pirinejski
poluotok, te otoke Sardiniju, Siciliju i Korziku.


LEGENDA:


— GRANICA AREALA CRNE
KOSĆELE
f CELT´S AUSTRALIS L)


NALAZIŠTA ŽUTE KOŠĆELF
( CELTIS TOURNEFORTII
Možda još treba i posebno naglasiti da se uzvodno dolinom Neretve (do
iznad Mostara) te uz Trebižat (do Vitine) i uz Trebišnjicu (do Lastve) nalaze
grupe i pojedinačna stabla ne samo zelenike (Phillyrea media) i crnike (Quercus
ilex) nego i nekih drugih vrsta zimzelenog pojasa kao što su planika
(Arbutus unedo) kositernica (Ephedra nebrodensis), konopljika (Vitex agnuscastus) i neke druge. Ovo relativno usko, ali u kopno dosta duboko prodrlo
područje, u kojem danas dominiraju degradirane sastojine bjelograbića, »pseudomakije
« šmrike (Juniperetum oxycedris) i šibljaci drače (Paliuretum adriaticum)
moglo bi se smatrati nekadašnjim područjem zimzelene šume crnike,
kao neki »Paleo-Quercetum ilicis«. Još je značajnije mnogo dublje u kopnu
raširenih »eurimediteranskih gariga« s vrstom Erica manipuliflora (= E. verticillata)
u izvorskom području Tihaljine iznad Klobuka, te na području dolomita
Ljubomira kod Bileće i Lastve kod Trebinja, gdje se ovaj garig razvio
u zajednicu crnog bora (Erico verticillatae-Pinetum nigrae H. R. S.).




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 12     <-- 12 -->        PDF

kvarnerskih otoka: južni Cres, Lošinj, Rab i zapadni Pag, te preko otočja
zadarskog primorja zahvata širi pojas kopnene obale, Nina, Zadra, Šibenika
i Splita do Omiša. Jednako kao i u Kvarnerskom zaljevu i pod padinama
Velebita tu, pod padinama Biokova, na obali smjenjuje ju listopadna vegetacija,
ali se bujno razvija na svim dalmatinskim otocima: Šolti, Braču, Visu,
Hvaru, Korčuli, Lastovu i Mljetu, te na poluotoku Pelješcu. Od šireg okoliša
ušća rijeke Neretve nastavlja se u nešto širem ili užem pojasu južnije sve
do rijeke Bojane, čineći ponovno kraći prekid pod padinama planine Lovćena,
a nastavlja se i u užem pojasu oko Skadarskog jezera.


:>


Fot. — Phot. 4. Ostaci bukovih sastojina na planini Čabulja u Hercegovini —
Relics of Beech stands on Mt. Čabulja in Hercegovina.


Foto: P. Fukarek


Na otocima Braču i Hvaru te na poluotoku Pelješcu u najvišim visinama
raširene su šume dalmatinskog crnog bora, koje, iako i s elementima zimzelenog
podrasta, pripadaju više pojasu listopadnih termofilnih šuma.


Pojasu jadranske klimazonalne šume crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić.)
pripadaju i posebne razvojne formacije zimzelenim grmljem obraslih kamenjara
tzv. garizi iz fitocenonloškog reda Cisto-Ericetalia H-ić, kao i kamenjarski
pašnjaci reda Cymbopogo-Brachypodietalia H-ić, ali ne i šibljaci drače
(Paliuretum adriaticum H-ić), koji, očigledno, pripadaju pojasu termofilne
listopadne vegetacije.




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 11     <-- 11 -->        PDF

još nije potpuna za naša šumarska razmatranja. Njoj treba priključiti i treći,
visinski, pojas tzv. primorskih bukovih šuma, koje se nalaze na planinskim
uzvišenjima unutar i na rubu zonalnog pojasa submediteranske zone i pretstavlja
onaj »mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije«, koji je samo
u naslovu, ali ne i u stvarnosti pridodat zoni »sveze Ostryo-Carpinion« (u navedenom
radu Horvatića).


A) Pojas zimzelene vegetacije pravog Sredozemlja


(Klimozonalna šuma sveze Quercion ilicis Br.—BI)
Šumske zajednice reda Quercetalia ilicis Br.—BI.


Prilikom Savjetovanja o kršu u Splitu 1957 g. dao nam je akademik


S. HORVATIĆ vrlo detaljan pregled vegetacije, biljne zajednice, naročito
zimzelenog jadranskog pojasa, opisujući u njemu ne samo šume i makije,
nego i sve ostale formacije biljnih zajednica kraških kamenjara. U svojim
kasnijim radovima o vegetaciji otoka Paga (s općim pregledom vegetacijskih
jedinica Hrvatskog primorja — S. HORVATIĆ, 1963), kao i u uvodnom dijelu
»Analitičke Flore Jugoslavije (S. HORVATIĆ, 1967) dao nam je proširene i
dopunjene preglede vegetacije ovog pojasa, tako da nam to može poslužiti
kao sigurna osnova.
Karta 3


LEGENDA:


f OUERCUS CONFEfiTA K> Ti


PRIBLIŽNA GORNJA ORANICA
DOPIRANJA CERA
( QUERCUS CERRIS i )


Pojas ili zona zimzelene (klimazonalne) vegetacije na Jadranskom primorju
ne zahvata cjelokupni primorski pojas nego se pruža tek od južnih
obala Istre (južnije od Rovinja i Labina) i zahvata vanjske zapadne dijelove




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 10     <-- 10 -->        PDF

U osnovnim biljnogeografskim podjelama krupnog mjerila Evrope i Sredozemlja
(MEUSEL, JÄGER i WEINERT, 1965) naći ćemo Jadransko područje
uključeno u dvije biljnogeografske provincije: u Cirkumadriatičku, koja zauzimlje
dio talijanske (oko Ankone i poluotoka Gargano) te naše obale i otoke
(od Istre do Bojane) i u tzv. Ilirsku provinciju, koja zauzima vrlo širok
pojas gorskog lanca Dinarskih planina i preddinarskog gorja i humlja sve
tamo na istok do Panonske, odnosno, Balkanske biljnogeografske provincije.
Ova gruba podjela ne može nas zadovoljiti, pa čak ni orijentaciono informirati
o karakteristikama prirodnih uslova područja, iako se u njoj mogu nazrijeti
neke dalje podpodjele na sektore. Ona je suviše šematska i gruba i ne
vodi računa o najnovijim rezultatima naših istraživanja.


Fot. — Phot. 3. Sastojina munike {Pinus heldreichii Christ) na planini Orjenu —
Stand of Balkan Pine (Pinus heldreichii Christ) on Mt. Orjen


Foto: P. Fukarek


U novijim i detaljnijim fitogeografskim radovima Jugoslavije (S. HOR-
VATlC, 1967) Jadransko područje, odnosno Jadranska biljnogeografska provincija
uključena je u mediteransku regiju i podijeljena u dvije zone, i to
u »eurimediteransku zonu zimzelene vegetacije sveze Quercion ilicis«, te »submediteransku
zonu i mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije sveze
Ostryo-Carpinion«, dok je ilirska provincija u cjelini priključena eurosibirsko-
sjevernoameričkoj regiji. Iz ovoga proizlazi da se Jadransko područje može
indentificirati pružanjem vegetacije tzv. mediterana i submediterana. Iako bi
ova zonalna podjela bila najjednostavnija i prema tome najprihvatljivija, ona