DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 30     <-- 30 -->        PDF

otpadanja grana traje veoma dugo (kod smrče i duglazije), te i pored zadovoljavajuće
debljine i ostalih karakteristika, uslijed uraslih grana dobijamo
rezane drvne Sortimente veoma loše kvalitete.


Ukoliko želimo, a to bi i trebao biti naš cilj, proizvesti nadprosječni kvalitet
drvne mase, moram o primijeniti dopunsku mjeru koja će utjecati
na povećanje udjela najvrijednije drvne mase, rezanj e grana .


MAYER (1977) smatra da je rezanje grana neophodno potrebno u intenzivnom
šumskom gospodarstvu, ukoliko se želi nadprosječni kvalitet drvne
mase, a time i veća vrijednost proizvodnje. Međutim, kako je rezanje grana
dodatna mjera, koja u doba izvođenja zahtijeva izvjesne troškove da bi se
koristi osjetile tek nakon više decenija, nedovoljno se primijenjuje u praksi
kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu.


Da li rezanje grana ima svoje ekonomsko opravdanje, navest ćemo samo
nekoliko primjera. MAYER-WEGELIN (1952), navodi da je vrijednost dasaka
od smrče na kojoj su grane rezane blagovremeno za 60 % veća u odnosu na
smrču iste starosti i na istom staništu samo što grane nisu rezane. OLISCHLAEGER
(cit. MAYER 1977) navodi da se rezanjem grana na smrči vrijednost
rezane robe povećala za 40—90%, a ukoliko je bilo veće učešće trupaca
za ljuštenje i rezani furnir, vrijednost drvne mase se može povećati i
za nekoliko puta.


Upoređujući troškove rezanja grana sa povećanjem vrijednosti drvne
mase, HILF (cit. MAYER 1977) navodi da se vrijednost proizvedene drvne
mase povećala za 13 puta u odnosu na troškove rezanja, a HAEBERLE (cit.
MAYER 1977) tvrdi da to iznosi i 17 puta. Prema SPEIDEL-u (1972), 40—60
godina poslije rezanja grana, minimalno povećanje vrijednosti trupaca treba
biti bar 4—6 puta u odnosu na troškove rezanja grana, što je u navedenim
slučajevima 2—3 puta veće.


Analizirajući vrijednost jedne 37 metara visoke smrče sa područja Pokljuke
(Slovenija), MLINŠEK (1973) je utvrdio da je vrijednost smrče kod
koje su grane blagovremeno rezane za 2,34 puta veća nego kod smrče kod
koje grane nisu rezane.


Iz ovih nekoliko navoda vidimo da se primjenom rezanja grana može
znatno utjecati na povećanje vrijednosti proizvodnje, pri čemu se uložena
finansijska sredstva višestruko vraćaju.


U našem izlaganju osvrnut ćemo se na iskustva u vezi sa rezanjem grana
na običnom boru (PINUS SILVESTRIS L.) u odjelu 119 Gospodarske jedinice
»Donja Stupčanica« kod Olova.


METODA RADA


Na 55 stabala običnog bora, prsnog promjera 10—21 cm, u prosjeku 13,1
cm (stabla su uglavnom do 15 cm debljine, jer su samo četiri stabla bila
deblja), i visine 11—17 metara, u prosjeku 14 m., u lipnju 1975. godine su
rezane suhe grane do visine od 5—6,5 metara. Pri rezanju grana koristila se
ručna lučna voćarska pila, a za rezanje grana preko tri metra visine koristio
se jedan elemenat švedskih ljestvi, koje se koriste za sabiranje šumskog sjemena
.Najviši pršljen na kojem su rezane grane nalazio se na visini od 5,6
metara, a najniži na visini od 1,2 metra.