DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 29 <-- 29 --> PDF |
DA LI REZANJE GRANA KAO DODATNA MJERA U POBOLJŠANJU PROIZVODNJE DRVNE MASE IMA SVOJE EKONOMSKO OPRAVDANJE? K. PINTARIĆ SAŽETAK. 17 Jugoslaviji glavni cilj proizvodnje u šumarstvu trebao bi biti maksimalna količina najvrednije drvne mase, koja se, međutim, ne može postići isključivo prirodnim čišćenjem debla od grana. Zato je, da bi se ostvario taj cilj, nužno na stablima običnog bora rezati grane. Rezanjem grana na dijelu debla može se povećati vrijednost sortimenata i za 15% u odnosu na vrijednost sortimenata koji se mogu dobiti bez obrezivanja grana. U ovom radu obrađeno je rezanje grane u prirodnom letve njaku običnog bora i to na stabima dominantne etaže pp 10—20 cm a u visini od 5—6 met. Za ovaj posao utrošeno je u prosjeku 5,5 minuta po stablu a to je gotovo zanemarljivo u odnosu na po većanu vrijednost koja će se dobiti prilikom glavne sječe. Na kraju dana su pravila za obrezivanje debala običnog bora. UVOD Danas postoje u šumarstvu još uvijek dileme oko toga kada je u pitanju proizvodna funkcija šume, da li glavni cilj proizvodnje treba biti samo maksimalna količina biomase ili maksimalna količina najvrijednije biomase. Pozivajući se na istraživanja mnogobrojnih autora (HILF 1967, HEGER 1955, KOESTLER 1951, KRAHL-URBAN 1952, LOEFLER 1968, LEIBUNDGUT 1966, MAYER-WEGELIN 1952, PLAVŠlC-GOLUBOVlC 1964, WOLFARTH 1961 i dr.), PINTARIČ (1969) smatra da se jugoslavensko šumarstvo treba orijentirati na proizvodnju maksimalne količine najvrijednije drvne mase, jer se samo na taj način može očekivati siguran plasman onih sortimenata koji će i u budućnosti imati veću vrijednost. Osim toga će samo kod njih i u budućnosti proizvodni troškovi biti niži od prodajne cijene. Da bi se ovaj cilj postigao, potrebno je proizvesti stabla što čišća od grana, jer prema MAYER-u (1977), 80—90 % grješaka na rezanoj građi otpada na čvorove. Proučavajući šume Gorskog Kotara, PLAVSIC i GOLUBO- VlC (1964) su konstatirali da je kvalitet okrajčanih dasaka veoma loš, jer na najvrijednije klase (čista-polučista, I i II) otpada svega 13,1%, a na IV klasu čak 61,26% od ukupne količine rezane robe. Prema istim autorima, ovako loš kvalitet uslovljen je uglavnonm čvorovitošću dasaka. I pod najpovoljnijim uslovima, rijetko se može prirodnim čišćenjem od grana ostvariti maksimalna čistoća od grana, jer period od odumiranja do 441 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 30 <-- 30 --> PDF |
otpadanja grana traje veoma dugo (kod smrče i duglazije), te i pored zadovoljavajuće debljine i ostalih karakteristika, uslijed uraslih grana dobijamo rezane drvne Sortimente veoma loše kvalitete. Ukoliko želimo, a to bi i trebao biti naš cilj, proizvesti nadprosječni kvalitet drvne mase, moram o primijeniti dopunsku mjeru koja će utjecati na povećanje udjela najvrijednije drvne mase, rezanj e grana . MAYER (1977) smatra da je rezanje grana neophodno potrebno u intenzivnom šumskom gospodarstvu, ukoliko se želi nadprosječni kvalitet drvne mase, a time i veća vrijednost proizvodnje. Međutim, kako je rezanje grana dodatna mjera, koja u doba izvođenja zahtijeva izvjesne troškove da bi se koristi osjetile tek nakon više decenija, nedovoljno se primijenjuje u praksi kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu. Da li rezanje grana ima svoje ekonomsko opravdanje, navest ćemo samo nekoliko primjera. MAYER-WEGELIN (1952), navodi da je vrijednost dasaka od smrče na kojoj su grane rezane blagovremeno za 60 % veća u odnosu na smrču iste starosti i na istom staništu samo što grane nisu rezane. OLISCHLAEGER (cit. MAYER 1977) navodi da se rezanjem grana na smrči vrijednost rezane robe povećala za 40—90%, a ukoliko je bilo veće učešće trupaca za ljuštenje i rezani furnir, vrijednost drvne mase se može povećati i za nekoliko puta. Upoređujući troškove rezanja grana sa povećanjem vrijednosti drvne mase, HILF (cit. MAYER 1977) navodi da se vrijednost proizvedene drvne mase povećala za 13 puta u odnosu na troškove rezanja, a HAEBERLE (cit. MAYER 1977) tvrdi da to iznosi i 17 puta. Prema SPEIDEL-u (1972), 40—60 godina poslije rezanja grana, minimalno povećanje vrijednosti trupaca treba biti bar 4—6 puta u odnosu na troškove rezanja grana, što je u navedenim slučajevima 2—3 puta veće. Analizirajući vrijednost jedne 37 metara visoke smrče sa područja Pokljuke (Slovenija), MLINŠEK (1973) je utvrdio da je vrijednost smrče kod koje su grane blagovremeno rezane za 2,34 puta veća nego kod smrče kod koje grane nisu rezane. Iz ovih nekoliko navoda vidimo da se primjenom rezanja grana može znatno utjecati na povećanje vrijednosti proizvodnje, pri čemu se uložena finansijska sredstva višestruko vraćaju. U našem izlaganju osvrnut ćemo se na iskustva u vezi sa rezanjem grana na običnom boru (PINUS SILVESTRIS L.) u odjelu 119 Gospodarske jedinice »Donja Stupčanica« kod Olova. METODA RADA Na 55 stabala običnog bora, prsnog promjera 10—21 cm, u prosjeku 13,1 cm (stabla su uglavnom do 15 cm debljine, jer su samo četiri stabla bila deblja), i visine 11—17 metara, u prosjeku 14 m., u lipnju 1975. godine su rezane suhe grane do visine od 5—6,5 metara. Pri rezanju grana koristila se ručna lučna voćarska pila, a za rezanje grana preko tri metra visine koristio se jedan elemenat švedskih ljestvi, koje se koriste za sabiranje šumskog sjemena .Najviši pršljen na kojem su rezane grane nalazio se na visini od 5,6 metara, a najniži na visini od 1,2 metra. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 31 <-- 31 --> PDF |
OPIS OBJEKTA Prirodna, čista sastojina običnog bora u fazi letvenjaka, u odjelu 119. Gospodarske jedinice »Donja Stupčanica« u šumi zvanoj Grab, kod Olova, na više-manje zaravnjenom terenu i na nadmorskoj visini od 850 metara. Za ocjenu klimatskih prilika uzeta je u obzir meteorološka stanica Han Pijesak (1110 m. n. m.), koja se nalazi na oko 30 km. istočno od objekta istraživanja, a podaci se odnose na period osmatranja od 1931. do 1960. godine. Srednja godišnja temperatura iznosi 5,8 °C; srednja temperatura najhladnijeg mjeseca je —4,8 °C, a srednja mjesečna temperatura najtoplijeg mjeseca 16,2 °C, te srednja godišnja amplituda temperature iznosi 21 °C; pet mjeseci imaju srednju mjesečnu temperaturu višu od +10 °C (V—IX); vegetacioni period traje 134 dana; u navedenom periodu apsolutna minimalna temperatura iznosi —26,0 °C, a apsolutna maksimalna, 33,2 °C; jesen je znatno toplije godišnje doba od proljeća (6,5 C : 5,1 °C); srednja godišnja količina oborina iznosi 1134 mm, od koje na period V—IX otpada 519 mm, odnosno oko 46 % od godišnje količine; oborine su raspoređene prilično ravnomjerno po godišnjim dobima: proljeće 26% ljeto 27% jesen 25 % zima 22% Prema toplinskom i oborinskom režimu, područje se nalazi u pojasu planinske umjereno-kontinentalne klime, gdje se još uvijek nisu u potpunosti izgubili utjecaji submediteranske klime. Matični supstrat čine trijaski vapnenci na kojima su se razvila smeđa krečnjačka do ilimerizirana tla. Prirodni letvenjak običnog bora sa neznatnim učešćem smreke, nastao je naletom sjemena na čistine sa okolnih rijetkih stabala. Površina je ranije služila za ispašu stoke. Pojedinačni primjerci debljih jasika potvrđuju nastanak ovih šuma. Sastojina je u progresivnoj sukcesiji prema klimaregionalnoj zajednici jele, smreke i bukve. Poznato je da se na širem području nalaze najkvalitetnije sastojine običnog bora. Stanište spada u I bonitet za obični bor, a izmjerene visine stabala variraju od 35 do 40 metara. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA U tab. 1 dati su neki osnovni podaci o rezanju grana: Osnovni podaci o rezanju grana Tab. 1 Visina stabla do Broj pršljena na jednom metru visine koje su rezane jedan dva tri grane broj stabala do 2,0 m 26 stabala 2 stabla 2,1—3,0 m 19 stabala 34 stabla 1 stablo 3,1—4,0 m 36 stabala 18 stabala 4,1—5,0 m 43 stabla 6 stabala 5,1—6,0 m 19 stabala |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Vidimo da na jednom metru dužine ima najviše stabala sa jednim pršljenom, 2,5 puta više nego sa dva pršljena, dok je sa tri pršljena na jednom metru samo jedno stablo. Ovo ukazuje da je do visine do koje su rezane grane, tj. do oko 6 metara, prirast u visinu bio veoma intenzivan. Prema podacima mjerenja, razmaci između pršljena na kojima su rezane grane bili su 40 do 110 cm, u prosjeku 68 cm + 17 cm. Prilikom rezanja grana, pored utrošenog vremena za rezanje grana, registrirani su i predasi, prelazak od stabla do stabla koja su bila udaljena oko 5 metara jedno od drugog, i ostali pripremni radovi. U tab. broj 2 prikazan je ukupan učinak rezanja grana. Učinak pri rezanju grana Tab. 2 ö c 5 > SH M o o a - O.N rt > ~ 3 U c VSJ _* Ca SH rt ^3 a M B M - n > "-i. oL a´ " a-d a a « «JO s o EH SH SH Utrošeno vrijeme za rezanje grana ukupno po stablu m kom c/5 a M 3 sek sek mm do 2,0 i 2,1—3,0 3,1—4,0 4,1—5,0 5,1—6,0 134 283 219 164 44 20,0 18,9 17,6 16,3 14,8 31 62 41 34 8 29 19 00 02 15 55 69 46 47 27 ukupno 844 177 05 04 Iz podataka sa tab. 2 pada u oči da se sa povećanjem visine do koje su rezane grane, skraćuje i vrijeme koje je potrebno za rezanje grana. Do ove na prvi pogled protivuriječnosti došlo je zbog toga, što se sa povećavanjem visine smanjivala debljina grana, i što do oko 6 metara visine, zahvaljujući švedskim ljestvama nije bilo većih poteškoća pri rezanju grana. Dok je na visini do 2 metra prosječna debljina grana u osnovi bila 20 mm, na visini od preko pet metara bila je svega 14,8 mm, što je po površini presjeka svega oko 55 % u odnosu na debljinu grana od 20 mm. Osim utrošenog vremena navedenog u tab. 2, utrošeno je za prelazak od stabla do stabla i namještanje ljestvi 36 sekundi, a za predahe 43 sekunde po stablu. Prema tome, u našem slučaju, za rezanje grana do visine od oko 5,5 metara, bilo je potrebno ukupno 5 minuta i 23 sekunde po stablu. Upoređenjem ovih podataka sa utrošenim vremenom koje navodi MAYER-WEGELIN (1952) za obični bor, proizilazi da ne postoji veće razlike, što se vidi i iz našeg upoređenja: Auto r Visina do koje se Utrošeno vremena režu grane po stablu m min sek MAYER-WEGELIN 6,0 06 Naša istraživanja 5,5 23 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Pošto je prema MAYER-WEGELIN-u (1952) pri rezanju grana do visine od 6 metara na I bonitetu staništa i pri prsnom promjeru stabala od 11—15 cm (kakav je naš slučaj), dovoljno rezati grane na svega 400 najkvalitetnijih stabala iz dominantne etaže, koja su ravnomjerno raspoređena (razmak između stabala na kojima se režu grane oko 5 metara), proizilazi da je za rezanje grana potrebno utrošiti po hektaru oko 36 sati, odnosno oko pet radnih dana, što je neznatno ili čak zanemarljivo u odnosu na povećanje vrijednosti drvne mase koja se rezanjem grana može postići. Za 3—4 godine grane će se rezati do konačne visine od 8,5 metara, za što će se utrošiti daljih šest minuta po stablu, odnosno daljih 40 sati po hektaru. Iz ovih podataka se može vidjeti, da i u našim šumama postoje uslovi da se primjenom odgovarajućih uzgojnih mjera znatno poveća vrijednost proizvedene drvne mase. Ovo je posebno značajno za obični bor, kod kojeg se na svjetskom tržištu postižu veoma visoke cijene, i 15 puta veće u odnosu na cijene trupaca prosječne kvalitete. NEKOLIKO PREPORUKA ZA PRAKSU Izbor sastojina Prema PINTARIĆ-u (1969), rezanje grana ograničiti samo na one sastojine kod kojih će stvarno doći do znatnog povećanja vrijednosti proizvedene drvne mase. Pri tome je potrebno proanalizirati: — da li sastojina ima dovoljan broj stabala sa svojstvima sposobnim za proizvodnju kvalitetnog drveta. — da li postoje izgledi da stabla na kojima će se rezati grane u dogledno vrijeme dostignu željene dimenzije, — da li su promjeri stabala u prsnoj visini prešli dimenzije kod kojih rezanje grana nema svoje ekonomsko opravdanje. Zato za rezanje grana dolaze u obzir samo lijepi i zdravi letvenjaci, koji se nalaze na boljim staništima. Prilikom odabiranja stabala na kojima će rezati grane, treba voditi računa da ona u budućnosti moraju dati vrijedno drvo. Ta stabla moraju biti zdrava, prava, pravnog debla i sa pravilno razvijenom krošnjom i da pripadaju isključivo dominantnoj klasi stabala. Odabrana stabla treba vidno obilježiti, kako bi bila lako uočljiva. To se postiže najbolje ako se oboje prstenom masne boje. Debljina stabala Pri određivanju debljine stabala, treba voditi računa da središnji cilindar sa uraslim granama bude što uži, svega oko 10 cm promjera. Maksimalni promjer do kojeg je rezanje grana ekonomski opravdano, ovisi prije svega od debljine stabla koja se želi postići u vrijeme sječe. Osnovno pravilo je da minimalna širina prstena bez uraslih grana bude bar 12 cm, što je i donja granica ekonomičnosti rezanja grana. Na boljim stanišnim uslovima, na kojima se u razumnom vremenu mogu proizvesti deblja stabla (preko 50 cm prsnog promjera), ne treba rezati grane na stablima debljim od 20 cm promjera, |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 34 <-- 34 --> PDF |
a na lošijim staništima, gdje će se proizvoditi tanja stabla (oko 40 cm prsnog promjera), kod običnog bora režu se grane na stablima do 10 cm prsnog promjera. Iz ovoga proizilazi da ne dolazi u obzir rezanje grana kad su stabla u fazi mladika ili guštika (prsni promjer ispod 10 cm), niti kod stabala sa prsnim promjerom većim od 20 cm. Optimalne debljine stabala na kojima se režu grane su 10—15 cm promjera u prsnoj visini. Visine do koje se grane režu Minimalna visina do koje treba rezati grane je 4,5 metra, kada se može dobiti jedan trupac standardne dužine od 4,0 metra. Pri ručnom rezanju grana, optimalna visina je 8,5 metara, jer se na taj način dobiju dva trupca standardne dužine od 4,0 metra. Obzirom da se kod običnog bora mogu dobiti vrijedni i skupi sortimenti, opravdano je rezanje grana do 10 metara visine, tj. približno do 1/3 visine stabla, jer se do te visine nalazi oko 50% drvne mase stabla. Kod primjene mehaniziranih sredstava (»šumski majmun«, »Klettersäge «), grane se režu do visine od 10—12 metara. Ukoliko se režu zelene grane, što je kod običnog bora moguće, treba voditi računa da se zelena krošnja stabla previše ne skrati. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, krošnju ne treba skraćivati ispod 1/2 visine stabla (do te visine se nalazi oko 75 % drvne mase stabla). Broj stabala U principu, grane se režu samo na onom broju stabala, koja će ostati u sastojini do konca produkcionog perioda (ophodnje). Pošto se grane režu na mlađim i tanjim stablima, koja će u sastojini ostati još 4—5 decenija, mora se računati i na gubitke do kojih dolazi uslijed štetnog djelovanja abiotskih i biotskih faktora (snijeg, vjetar, insekti, gljive i dr.). Prilikom odlučivanja o broju stabala na kojima će se rezati grane, potrebno je imati u vidu slijedeće: — što je stanište bolje, grane se režu na većem broju stabala po jedinici površine, — što se grane režu do veće visine, broj stabala po jedinici površine je manji, — što je prsni promjer stabala veći, grane se režu na manjem broju stabala. Za obični bor, TSCHERMAK (1950) i drugi preporučuju da se grane režu na 250—400 stabala po hektaru (razmak između stabala 5—6,3 metra). Vrijeme rezanja grana Kod običnog bora se mogu rezati suhe i zelene grane. Suhe grane se mogu rezati tokom cijele godine, ali se za vrijeme vegetacionog perioda mora biti pažljiviji, jer i najmanja nesmotrenost može dovesti do oštećenja stabla (guljenja stabla). Rezanje zelenih grana treba ograničiti na period mirovanja vegetacije, a najpogodnije vrijeme je pred početak kretanja sokova tj. u mjesecu februaru. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Kod običnog bora grane koje se režu ne bi smjele biti u osnovi deblje od 40 mm, jer u protivnom rana veoma teško zarašćuje. Alat za rezanje grana Grane se ne smiju odstranjivati sjekirom, kosijerom i si. tj. kresati, već se moraju uklanjati alatom kojim se reže (pila, makaze, nož). Najpogodnija je voćarska pila sa lukom, koja se može nasaditi na duže ili kraće držalo. Za rezanje grana na većim visinama, koriste se ljestve dužine oko 5 metara. U našem slučaju, kao veoma pogodne pokazale su se švedske ljestve. U novije vrijeme se za rezanje grana koristi »šumski majmun« (»Klettersäge «). Upotreba je ekonomski opravdana, samo ako su u pitanju veći kompleksi šuma na čijim stablima će se grane rezati, a najekonomičnije je ako dva radnika poslužuju dvije mašine, jer dok jedna reže grane, druga se priprema za rad. U pogledu rezanja grana, MAYER-WEGELIN (1952) za obični bor daje slijedeću tablicu (tabl. 3): TABLICA ZA REZANJE GRANA (Po MAYER-WEGELIN-u, 1952) Tab. 3 Visinski bonitet Visina do koje se režu grane m Srednji na 8—10 prsni promjer kojima se režu broj 11—15 stabala po stabala grane sastojine (om) 16—20 hektaru I 1-A 700 550 450 I 4—6 550 400 350 I 6—8 400 250 — II 2—4 650 500 400 11 4—6 500 400 250 II 6—8 350 250 — III 2—4 600 450 — III 4—6 400 350 — III 6—8 250 — — IV 2—4 500 — — IV 4-6 300 — — IV 6—8 100 — — ZAKLJUČAK Sastojine običnog bora u Bosni se po svojim morfološkim karakteristikama odlikuju veoma kvalitetnim deblom i krošnjom, što garantira proizvodnju veoma vrijedne drvne mase. Prirodno čišćenje od grana ipak nije zadovoljavajuće, jer žive i mrtve grane urastaju u deblo više decenija, tako da se na taj način smanjuje vrijednost proizvedene drvne mase. Zato, da bi se povećala vrijednost proizvedene drvne mase, što je za obični bor veoma značajno, potrebno je pristupiti blagovremenom rezanju grana. U prirodnoj sastojini običnog bora u fazi letvenjaka, provedeno je rezanje grana do visine od 5—6 metara, i za taj rad je utrošeno svega 5,5 minuta |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 36 <-- 36 --> PDF |
po stablu (uključujući predahe, prelaske od stabla do stabla i ostale pripreme). Grane su se rezale ručno pomoću voćarske pile, a za veće visine koristile su se švedske ljetve. Ovaj utrošak vremena je veoma mali, gotovo zanemarljiv u poređenju sa povećanjem vrijednosti proizvedene drvne mase. Na stablima na kojima su se rezale grane ovo povećanje vrijednosti može biti oko 15 puta veće u odnosu na troškove rezanja grana, a kod običnog bora najvrijedniji sortimenti mogu biti i preko 10 puta skuplji u odnosu na prosječni trupac za rezanje. LITERATURA Heger , A. (1955): Lehrbuch der forstlichen Vorratspflege. Hilf, H. H. (1967): Der Einfluss gesetzmässiger Entwicklung der Verwertung des Nadelrundholzes auf die künftige Zielsetzung bei waldbaulichen Massnahmen insbesondere im Mitteleuropa. XIV IUFRO-Kongres, sekcija 23. str. 299, München. Ko es tier, J. N. (1951): Die Waldpflege, Frankfurt a/M. Krahl-Urban , J. (1952): Buchenbetriebszieltypen. Forstwissenschaftliches Centralblatt. L o e f 1 e r, K. (1968): Prognose für Holzverwertung und — Verwendung. Forst archiv, Heft 8. Leib und gut, H. (1966): Die Waldpflege, Bern. Mayer , H. (1977): Waldbau auf soziologisch-ökologischer Grundlage. Stutgart und New York. Mayer-Wegelin , H. (1952): Das Aufästen der Waldbäume, Hanover. M1 i n š e k, D. (1973): Möglichkeiten der Ertragssteigerung im subalpinen Fichten wald. Ü 100 Jahre der Hochschule für Bodenkultur, Wien, 4. Pint arid, K. (1969): Njega šuma. Sarajevo. Plavšić, M.-G o 1 üb o vi ć, U. (1964): Istraživanje postotnog odnosa pilanskih sortimenata kod jele (Abies alba Mill.). Šumarski list, sv. 1—2, Zagreb. Speidel , G. (1972): Planung im Forstbetrieb. Grundlagen und Methoden der Forsteinrichtung. Hamburg und Berlin. W o 1 fa r t h, E. (1961): Vom Waldbau zur Waldpflege, München. SUMMARY Does pruning as an additional measure in improving the quality of volume production possess its economic justification? In Yugoslavia, the main objective of production in forestry ought to be maximal production of the most valuable volume, which, however, cannot be attained solely by natural pruning of standing trees. Hence, in order to actualize this objective, it is necessary to prune the branches of Scots Pine. By sawing off branches in a part of the stem it is possible to increase the value of assortments by as much as 15 % in relation to assortimenls available from unpruned trees. In this paper is discussed the sawing off of branches in a natural pole forest of Scots Pine — on trees of the dominant storey with a diameter b. h. of 10—20 cm and at the height of 5—6 m. For this work an average time consumption of 5.5 minutes per tree was needed, which is almost negligible regarding the increased value, which is obtained during the main cutting. In conclusion are given the rules for pruning stems of Scots Pine. Primljeno 5. VIII 1977. Prof. dr. Konrad PINTARlC, dipl. inž. šum., Šumarski fakultet u Sarajevu, Zagrebačka ul. br. 20 |