DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 142 <-- 142 --> PDF |
IN MEMORIAM NIKOLA ŠEPIĆ, dipl. inž. šumarstva Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske u Zagrebu povjerio mi je tešku dužnost, da se u njegovo ime oprostim od jednog dugogodišnjeg velikog trudbenika u oblasti šumarstva a posebno u oblasti melioracije primorskoga Krša. Taj je istaknuti radnik pokojni Ing. NIKOLA ŠEPIĆ, rođeni sin našeg primorskog kamena, našeg mora i našeg sunca. On spada u red onih inteligenata, kojih je životni ideal upoznavanje vlastite zemlje a naročito gologa Krša, što se prostire od Slovenskih Alpa do Albanskog gorja na jugu u površini od preko 3 milijuna hektara. Njegove se planinske goleti daleko preko mora bijele i svojim bjelasanjem viču grijehove naših otaca. Vjekovi su ovdje radili na razaranju biljnog pokrova i širenju nepreglednih pustoši i tek se u naše vrijeme javljaju pojedini jaki duhovi, koji se hvataju gigantske zadaće, da ne samo zaustave daljnje stvaranje ogoljelih prostora već i da brojne plješine nanovo po šume. Oni vjeruju, da ovaj neplodni kamen ne mora da bude vječno prokletstvo našeg mora i primorja, — jer on po riječima pjesnika Vladimira Nazora: »studen i samotan ovdje ostat mora. Sunce će ga peći, vjetri će ga biti, strijele će ga žeći, kiše će ga miti, al´ se neće maknut sa svog sinjeg mora. Neka nad njim huje vijeci i oluje, klijanje, da novo počne, čekat mu je ...« Taj dan je došao i naše pokoljenje postaje svjedokom buđenja novog života na dosad mrtvom Kršu. Istina, to su tek prvi izdanci vegetacije i mi moramo čekati dugo vremena da se goli Krš zazeleni novom vegetacijom. Tragična je sudbina cijele šumarske struke, da sijemo ono što nećemo žeti. Plodove naših napora i stremljenja koristit će druga, kasnija pokoljenja, — i kao takova po riječima velikog Njegoša: »pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema ...« Ta mučna spoznaja, ta gorka čaša neće mimoići nikoga od nas pa nije mimoišla ni pokojnog Nikolu Šepića. On nas je napustio u najvećem naponu rada, koji nije dovršio već ostavio mlađima, da nastave tamo, gdje je njegov život prekinut. Ali ono što je ostalo iza njega, makar i nedovršeno, davat će impulse za nove akcije na ozelenjavanju našeg kamena. Sagnimo glave pred veličanstvom smrti! Poklonimo se sjeni zaslužnog pokojnika i zadržimo ga u trajnoj uspomeni, jer ideali, koji su ga u životu vodili, neće utrnuti nikada. Rastajemo se s ovim grobom u uvjerenju, da će Kastavština i u buduće rađati sinove njegovih kvaliteta. Slava i mir pepelu njegovu! Ovim govorom odao je Dr Stjepan Frančišković posljednju počast u ime Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, 9. lipnja preminulom, šumarskom veteranu Nikoli Šepiću. O životnom putu i o ličnosti pok. N. Šepića prof. inž. Eugen Antonijević posvetio je slijedeći |