DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1977 str. 137 <-- 137 --> PDF |
nog gljivom Lentinus lepidus, Merulius lacrimans, Poria vaporaria i Coniophora cerebella. Metil-2-benzimidazolkarbol ili njegove soli (II) uspješno sprečavaju promjenu boje drva koju izazivaju gljive: Schlerophora pityophilla, Pullularia pollulans, Phoma violacea i Alternaria sp. Ispitane su smjese I II u omjerima od 1:1 do 10:1, no najbolje &u 2:1 do 4:1; smjese djeluju na obje gore navedene grupe gljiva, a djelovanje pojedinih komponenata smjese je bolje (sinergizam), nego što bi se po pravilu aktivnosti moglo očekivati. Kao rastvarači mogu se upotrijebiti različiti glikoli i diglikoli, npr. dipropilenglikol. Utrošak tekućine 100-200 m l/m2 kod smjese I — 2,;>/o i II — 0,5°/o, u obliku natrijevih soli. Ova smjesa ne štiti drvo samo od gljiva već i od štetnika kao što su: Hvlotrupes bajulus, Anobium punctatum i Lyctus brunneus. MIHAJLOV G. DENKOV V.: Pesticidite- pomošćnik i vrag na čoveka. »Priroda«, NRB, 1975, No 4, pp. 65-67, (bug.). Pesticidi - pomoćnik i neprijatelj čovjeka U članku se razmatra pitanje zagađenosti čovjekove okoline u JEAN PINON: FAITS NOUVEAX SUR LE DßPERISSEMENT DE L´ ORME Revue forestiere francaise 5, Nancy 1976. Nove činjenice o ugibanju brijesta »Od unazad pet godina svjedoci brijesta, bolje poznatog pod nazivom grafioza ili pod netočnim terminom « »holandska bolest brijesta«1 uvodna je rečenica J. Pinon-a. Pojačano propadanje brijesta od grafioze, i to bez obzira na starost stabala, započeto sedamdesetih godina našeg stoljeća ne javlja se samo u Francuskoj nego i u Engleskoj (posebno u pokrajinama North-Glouckestershire i South-Essex, inače međusobno potpuno odvojenim), Nizozemskoj, u USA i Kanadi te Iranu (a i u našim krajevima, op. O. P-a), pa se autor pita, neće li se ponoviti epidemija jednaka onoj u 1918. godini. Mogućnost ove epidemije ove bolesti brijesta autor predviđa no osnovu činjenice, što je 1972. godine, u Parizu, izoliran agresiva n 1 Netočnim, jer je bolest vjerojatno azijskog porijekla, a holandskim istraživačima pripada zasluga, da su je prvi identificirali, bilješka je J. Pinon- a. vezi sa širokom upotrebom pesticida. Tako se npr. u USA i SSSR-u godišnje proizvodi oko 3 milijuna tona pesticida. Za 15 godina (tj. do zabrane) utrošeno je više od 15 milijuna tona DDT-a i njihovih spojeva. U svijetu se prosječno na 1 hektar tla unosi godišnje 300 gr pesticida, u USA 2/3 kg, u SSSR-u 1 kg, Aziji (bez Japana), Africi i Latinskoj Americi po 200 gr/ha. Utvrđeno je da je v iš e od 1000 vrsta flore i faune oceana nestalo zbog zagađenja vode toksičnim materijama. U USA je 140 vrsta ptica postalo žrtvom pesticida. 1956. godine je u Velikoj Britanije ustanovljeno, da se ,u mesu uvezenom iz Argentine nalazilo 0,02 do 0,1 l%o DDT, DDE i DDD. Analizom 100.000 uzoraka produkata biljnog i animalnog porijekla, provedenom 1961-1967 u SSSR-u ustanovljeno je, da 25°/o uzoraka ima do 1 promil DDT-a. Istraživanja provedena na Antartiku, pokazala su, da je na to područje kroz 25 godina, koliko se upotrebljava DDT, sa snijegom palo oko 2500 tona DDT-a. Mr S. Opalički s oj ove gljive. Soj koji je s brijestovim trupcima uvezen iz Amerike, jer su prva jača propadanja brijestovih stabala lokalizirana baš u zoni (uvoznih luka ovog drva. Uvezena je ne samo gljiva nego i njezin novi prenosilac, potkornjak H y 1 u rgopinus rufipes Eichhoff. U Europi, naime, bili su prenosioci veliki i mali brijestov potkornjak (Scolytus scolytus Fabricius i Sc. multistriatus Marsham) a u Sjevernoj Americi pridružio se i treći, H. rufipes. Uzrok bolovanja i ugibanja brijesta su toksini koje izlučuje gljiva Graphium ulmi Schwarz, jer je, nastavlja J. P., TAKAI (1974) utvrdio postojanje toksina »c e r a t o u 1 m i n e« kompleksnog spoja peptida i glukida), a CLAYDOM et coll. (također 1974) prisutnost fenolnih spojeva izlučenih od novog soja Gr. ulmi. Za suzbijanje grafioze postoje tri načina: fungicidi, insekticidi i biološka, a za predusretanje genetska — uzgoj otpornih vrsta ili križanaca. Fungicidi unose se u zemlju, na ili u stabla. Za unošenje u z e m 1 j u kao najpogodniji su se pokazali thiabendazol i benomil. Laboratorijska ispitivanja pokazala su, da tla kisele reakcije bolje u 549 |